Pazi da se ne razbije / Kako ne prevoditi

Upravo sam prelistao novi broj Glasa Koncila i naravno zainteresirao me članak u kojem se prenose upute povodom papina dolaska koje je napisao mons. Mijo Gorski (pomoćni zagrebački biskup ako još niste zapamtili). Više od samih uputa privukle su me fotografije uz taj članak. S obzirom da ih nisam našao na internetu i da ne mislim nakon 10kn koje sam ubacio u škrabicu još plaćati 7kn za elektroničko izdanje Glasa Koncila, evo fotografije toga članka:

Kao i uvijek, kliknite na gornju sliku kako biste je uvećali. Najprije da razjasnimo. Ne radi se ovdje o nadahnutoj pjesmi s desne strane (za onu drugu ste sigurno već naučili i uvježbali koreografiju). Ne radi se čak ni o ovom novom ružnom tipu misnica s visokim ovratnikom koji se sve više kod nas uvodi po uzoru na zapad, a pretpostavljam da mu je osnovna svrha da sakrije činjenicu da svećenik ne koristi amikt/humeral za koji valjda neki od njih nisu ni čuli. Ne, ono na što vam skrećem pozornost je slika posude na dnu uz koju piše:

Ciborij u obliku glinene posude za pričešćivanje na misi s Papom proizveo je Atelijer "Belač" iz Bedenca kod Ivanca.

E sad, ne kažem da je posudica ružna. Naprotiv! Rado bih je stavio na regal ili stolić napunjenu bombonima ili raznolikim voćem. Ali u uputi Redemptionis Sacramentum (Sakrament otkupljenja) jasno u točki br. 117 piše (navodim prema službenom prijevodu u KS, Dokumenti 139):

... Ipak se strogo zahtijeva da ti materijali, prema općoj procjeni dotičnog kraja, budu doista plemeniti, tako te se njihovom uporabom Gospodinu iskazuje čast te izbjegne svaka opasnost da se u očima vjernika umanji nauk o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u euharistijskim česticama. Potrebno je, dakle, odbaciti svaku praksu prema kojoj se za misno slavlje upotrebljava posuđe namijenjeno svakodnevnoj uporabi, ili ono slabe kvalitete, zatim ono čija je izrada lišena svake umjetničke dimenzije te jednostavne kotarice i drugo posuđe načinjeno od stakla, gline ili drugih materijala koji se lako razbiju. To također vrijedi i za metale i druge materijale koji mogu zahrđati.

Netko će sigurno prigovoriti da je teško nabaviti 500 komada kvalitetnijih ciborija. Ali ja se ne bih s time složio. Prvo i osnovno: ako ne možemo izdvojiti novce za posude u kojima će biti Presveto Tijelo Gospodinovo, za što onda možemo? Nadalje, ovi ciboriji mogli bi se nabaviti uz značajan popust zbog količine te nakon papine mise poslati u župe diljem Hrvatske u kojima su potrebni. Par desetaka bi sigurno dobro došlo npr. i u Mariji Bistrici gdje sam u "crkvi na otvorenom" prije nekoliko godina primao pričest iz sličnih glinenih posuda zaštićenih prozirnom kuhinjskom folijom. Vjerujem da bi koji veći ciborij dobro došao i mojoj župi u kojoj se obilnije posvećene hostije s Velikog Četvrtka na Veliki Petak čuvaju u staklenim zdjelama koje meni izgledaju kao posude za salatu (da preduhitrim zlobnika: vrlo rado bih kupio jedan ili dva veća i prikladna ciborija za svoju župu, ali bojim se da je ovdje više riječ o stavu, nego o pomanjkanju sredstava).

* * *

Piše u istom ovom Glasu Koncila (br 22/1927, str. 2)

Obavijest vjernicima grada Zagreba

Nedjeljna misa 7. vazmene nedjelje, 5. lipnja, u zagrebačkim crkvama po odredbi Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu slavi se isključivo u subotu navečer. U nedjelju je jedina misa u Zagrebu - na hipodromu sa Svetim Ocem.

 E sad, ne znam jesam li ja možda prezahtjevan, ali bilo bi lijepo kad bi se ova sitnica mogla pronaći na nekoj od internet stranica poput one Zagrebačke nadbiskupije, Informativne katoličke agencije ili papa.hr.

Ja sam već otprije rekao preč. Stanislavu Vitkoviću koji služi tradicionalnu misu u svetom Martinu da ćemo se podvrgnuti njegovoj odluci, tj. ako naš nadbiskup Bozanić stvarno zapovijeda da nema misa, neće biti ni tradicionalne mise u 11:30. Ali, do sada se takva zapovijed nije pojavila, a preč. Vitković je rekao da zbog zdravstvenih problema on nikako neće moći sudjelovati na misi na hipodromu. Nadam se da ćemo na vrijeme znati kakva je situacija, ali kako sada stvari stoje tradicionalna misa će se 5. lipnja održati. Usput budi rečeno, to sigurno neće biti misa 7. vazmene nedjelje (jer takva u tradicionalnom kalendaru ni ne postoji) nego misa nedjelje po Uzašašću koja slijedi nakon 5. nedjelje po Uskrsu.

* * *

Što se tiče drugog dijela naslova današnjeg posta: slučajno sam pregledavajući stranicu papa.hr naišao i na članak koji će, vjerujem, biti od interesa čitateljstvu našeg bloga. U lijevom stupcu je original, a u desnom prijevod. Mislim da nema potrebe da išta komentiram, samo ću podebljati ključna mjesta.

The return of the Tridentine Mass – Why?	Tajnik Papinskog vijeća Ecclesia Dei o slavljenju mise na latinskom
	Mons. Guido Pozzo o „tridentskoj misi“
Why has Pope Benedict made promoting the use of the Tridentine form of Mass such a priority? EWTN News asked one of the key men responsible for implementing the reforms, Monsignor Guido Pozzo of the Vatican’s Ecclesia Dei commission.	Zašto je papa Benedikt učinio ponovno uvođenje Tridentske mise prioritetom? To je pitanje koje je 14. svibnja agencija EWTNews postavila mons. Guidu Pozzu, tajniku Papinskog vijeća Ecclesia Dei i osobi odgovornoj za uvođenje reformi.
“This older missal fell into disuse in many places after the reforms of the Second Vatican Council and some people believed it to be abrogated,” he explained. “The Holy Father, though, in his Motu Proprio 'Summorum Pontificum' clarified in law - that the missal had not been abrogated. And in his letter accompanying the Motu Proprio he said of the older missal ‘what earlier generations held as sacred, remains sacred and great for us too and it cannot be all of a sudden be entirely forbidden or even considered harmful’.”	„Misa na latinskom u mnogim se crkvama prestala slaviti nakon liturgijskih reformi Drugog vatikanskog koncila te se mislilo da je ukinuta“, objašnjava mons. Pozzo. Sveti Otac u svom motupropriju pojašnjava da „ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, ostaje sveto i nama i ne može se odjednom zabraniti ili uopće smatrati štetnim.“
“Summorum Pontificum” was the 2007 document in which the Pope ruled that any priest wishing to say the older form of the Mass was no longer required to seek the permission of his bishop. It was followed May 13 by a clarifying document “Universae Ecclesiae” which urges bishops to be generous in their interpretation of the 2007 instruction.	„Summorum Pontificium“ dokument je iz 2007. u kojem Papa svećenicima dopušta da predvode misu na latinskom bez nužne dozvole mjesnoga biskupa. U petak, 13. svibnja, objavljene su smjernice u kojem se biskupima napominje da odobre svećenicima slavljenje mise na latinskome jeziku na zahtjev vjernika.
Both documents have been produced as a result of work by the Ecclesia Dei commission. Since 2009, Monsignor Pozzo  – a noted theologian – has been its secretary. He hopes the commission’s work can both build up holiness in the Church and, crucially, heal old wounds.	Oba dokumenta nastala su kao rezultat rada Papinskog vijeća Ecclesia Dei. Tajnik Vijeća, mons. Pozzo, nada se kako će njihov rad dati temelj i svetosti u Crkvi te da će pomoći zacijeliti stare rane.
“In his accompanying letter to 'Summorum Pontifcum,' the Pope explained why he promulgated this Motu Proprio. He described it as coming to an interior reconciliation at the heart of the Church. This is interesting because the Holy Father recognized that there had been some division in the Church caused by the older form no longer being celebrated.”	Papa je u pismu koje je uslijedilo nakon dokumenta „Summorum Pontificium“ objasnio zašto je objavio ovaj motuproprij. Opisao ga je kao „unutarnje pomirenje u srcu Crkve“, a zanimljivo je stoga što je Sveti Otac prepoznao određenu podijeljenost unutar Crkve uzrokovanu prestankom upotrebe latinskog jezika na misnim slavljima.
And it was for that reason Pope John Paul II created the Ecclesia Dei commission in 1988. One of its key tasks has been to heal the rift between the Catholic Church and the Society of Saint Pius X. The traditionalist group broke away from the Church in 1988 over, among other things, the liturgical reforms of the 1960s and 70s.	Upravo je to razlog zašto je još 1988. papa Ivan Pavao II. osnovao Papinsko vijeće Ecclesia Dei čija je najvažnija zadaća bila ukloniti podjele nastale u Katoličkoj crkvi djelovanjem Društva svetog Pija X. Naime, skupina tradicionalnih katolika odvojila se od Crkve 1988. ponajviše zbog liturgijskih reformi 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća.
What Pope Benedict is keen to avoid, added Msg. Pozzo, is a rivalry developing between the two forms of the Roman rite. “That mentality that which would see the two forms as alternatives in conflict – as opposed to forms which can enrich each other - needs to be overcome.”	Ono što papa Benedikt uistinu želi izbjeći, zaključio je mons. Pozzo, zapravo je nepostojeće rivalstvo između dvije forme slavljenja mise – na latinskom ili narodnom jeziku.