Umro je papa Franjo

Danas ujutro preminuo je papa Franjo. Ja sam bio na božanskoj liturgiji kod grkokatolika, pa nas je župnik na kraju o tome obavijestio te smo se svi pomolili za pokoj njegove duše. I danas smo se na liturgiji, naravno, spominjali "svetoga sveopćeg prvosvećenika našega Franje, pape rimskoga" ne znajući da je to zadnji put. O. Nenad imao je lijepu, a očito i znakovitu propovijed, u kojoj je spomenuo Aleksandra Velikog i Napoleona, čiji su grobovi zaboravljeni ili zanemareni, i usporedio ih s grobom Gospodina našega Isusa Krista, jedinim grobom koji je mjesto radosti i ljubavi za bezbrojne ljude što ga posjećuju. 

I tako, dok mi još odzvanja u ušima uskrsni tropar, toliko puta ponovljen u liturgiji, razmišljam o pokojniku. Nije tajna kakvo je moje mišljenje o njegovim riječima i djelima. Nema nikakve potrebe sada to ponavljati. Njegova ostavština ostaje na procjenu ovoj i budućim generacijama. A pomisao na to da je sada pred Sudom Božjim, spontano nas potiče da se za Franju revnije molimo jer ćemo se i mi jednom naći na tom strašnom mjestu pravednosti. Kako se možemo nadati milosrđu ako ga ne možemo iskazati ni tako jednostavno, molitvom za oproštenje grijeha Jorgea Marija Bergoglia. Uostalom, Krist nas je poučio da molimo čak i za svoje neprijatelje, tj. one koji nam ne žele dobro. Nadamo se da ćemo zadobiti milosrđe jer nismo anđeli, nego krhki, slabi i grešni ljudi za koje je Gospodin prolio svoju krv i kroz čitavu vječnost nosi u nebu znakove muke koju je za nas podnio. Neka se Gospodin smiluje i jadnom pokojniku, neka mu oprosti grijehe i prijestupe, hotimične i nehotične i neka mu dopusti da, očišćen, smije jednom ući u Božje kraljevstvo. A neka i nama dade da tako živimo da jednom onamo dospijemo. 

Bože, koji si htio svojom neizrecivom odredbom slugu svoga Franju ubrojiti među vrhovne Svećenike; podaj, molimo te, da se on, koji je bio na zemlji namjesnikom jedinorođenoga Sina tvoga, pridruži na vijeke zboru svetih Nadsvećenika tvojih. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.