subota, 15. listopada 2022.

Dubrovnik 2

Most Franja Tuđmana

Od Pila sam krenuo autobusom linije 1A koji je nakon Gruža obišao cijeli zaljev Rijeke dubrovačke i konačno došao do (stare) Mokošice. 

Od zadnje stanice autobusa čitavim sam putem hodao rubom ceste osim po samom mostu. Najprije se ide cestom uz more, prođe ispod mosta i kroz naselje Lozica, a onda se Jadranskom magistralom uspne do mosta te nakon njegova prelaska nastavi dalje i konačno spusti u Gruž. Ova tura nije prikladna za djecu, a bolje je ići sam jer više osoba spontano hodaju jedna do druge što s obzirom na stalni promet nikako nije preporučljivo. 

Pogled iz busa preko zaljeva na franjevački samostan i crkvu Pohođenja Marijina. Na brdu u pozadini slabašno se vidi crkva Uznesenja Marijina.  

Spomenik braniteljima poginulim u Domovinskom ratu.


Da, bit će puno fotografija mosta. 





Često pitanje: suvremena umjetnost ili otpad?



Stari ruzinavi b...

Zloglasni otočić Daksa

Spajanje na magistralu.





Pogled prema gruškoj luci. 



Mali dio ceste uz most ima nogostupe. 


Na samom mostu imaju ograđeni nogostupi s obje strane. Ali bolje je ne pretrčavati. 




Tko voli, nek izvoli. 




Nikad nisam shvaćao privlačnost putovanja i odmora na ovim grdosijama. 


Besplatni suvenir tako da turisti ne trgaju vijke s mosta?

Puno važnija od kruzera na ovoj je slici crkva sv. Nikole na Kantafigu gdje je 2011. služena javna misa prema tradicionalnom dominikanskom obredu (1, 2, 3). 




Evo nas natrag u civilizaciji s pločnicima. 


Naravno da se gradi. 


Ovdje valjda pričaju posjetiteljima o Daksi i drugim komunističkim stratištima. 

Bolje ne prilaziti preblizu, možda je zarazno. 

Jedno od "zvučnih zrcala", tj. dio rotacijskog paraboloida.


O daljnjim zbivanjima, nažalost, ne smijem reći ni riječi, ali barem mogu podijeliti s vama tekst i napjev (1, 2) lijepe pjesme koju sam čuo nakon jedne mise. 

Zdrava o vječna Diko od Nebi,
O Kraljice rajskijeh dvora,
nebeski se stan po Tebi
pokajanom duši otvora.

Zdrav, uzroče svijeh dobara,
zdrava Majko svijeh blagosti,
s Tebe na nas dažde zgara
božanstvene sve milosti.

Tebe u mukah i u trudijeh
svak nahodi tkogod ište,
nevoljnika Ti si svijeh
neizmjerno utočište.

Ti si u smrti život mili,
Ti u bolesti prava rados,
Ti si srca koje cvili
neizrečeni mir i slados.

K Tebi uzdiše, Tebe zove,
k Tebi plačnijem glasom sada
Evin porod vapi iz ove
priduboke doli od jada.

K nami, dakle, Majko upravi
oči blage s višnje strane,
ter pogledom tijem ozdravi
gorke i ljute naše rane.

U nebeskijem raskošami
iza teškijeh ovijeh tmina,
rajsko lice Tvoga nami
ljubežljiva ukaži Sina.

O Marijo, naš pokoju,
slatka, blaga, milostiva,
srce usliši koje Tvoju
prekreposnu moć naziva.


Cavtat

Izlet brodom kreće iz luke starog grada, a traje četrdesetak minuta. S obzirom da se u ovoj postsezoni zadnji brod vraća dosta rano, odlučio sam uzeti jednosmjernu kartu. 






Na vrhu poluotoka vidi se mauzolej obitelji Račić koji je Meštrovićevo djelo staro baš 100 godina. 

Evo nas u Cavtatu.



Župna crkva sv. Nikole iz 15. stoljeća




Opet otkinuti oltari, nema više rekvijemskih misa. 

U svetištu su slike evanđelista koje je naslikao Vlaho Bukovac.

Bukovac se rodio u Cavtatu, a umro je prije 100 godina u Pragu. 

Niste valjda već zaboravili priču o sv. Nikoli. 

Identifikacija je zadatak za Splendora.



Još jedan poznati sin Cavtata je Valtasar Bogišić o kojemu (na svoju sramotu) nisam znao ništa. Još da mi netko objasni kada se postolje spomenika smanjilo u odnosu na stare fotografije

Kaže google da je ovo spomenik Bukovcu.

Frano Supilo. Ok, sad sam vidio tko je i što je, ali ne čini mi se posebno zaslužan. 

Crkva Gospe od snijega uz franjevački samostan.

Trenutno je radna atmosfera i sluša se radio pa je za mog posjeta svirala Abba. 




Kažu (1, 2) da se ovako molilo stoljećima na početku sinoda, ali original mi zvuči uvjerljivije. Prije su se sudionici sinode molili Duhu Svetom da ih vodi kako ne bi zalutali od istine, a danas sinodalci proglašavaju svoje želje nadahnućima Duha Svetog. 

Evo, ako kao i ja niste znali kako se zove stanovnica ili stanovnici Cavtata. 


Prekrasan "oltar" sv. Mihaela Arkanđela.


Čuli su zvuk trublje?

Maca nije surađivala u fotografiranju, samo je vrebala moj burek sa sirom i špinatom. 



U Cavtatu se svako malo čuje glasno prelijetanje aviona s obližnjeg aerodroma. 



Lijepa šetnica oko poluotoka Rat.

Crkva Gospe od Pompeja.


Moj cilj nije bila ni rodna kuća Vlaha Bukovca ni mauzolej obitelji Račić, nego planinarska staza koja nosi ime tragično preminulog američkog ministra Ronalda Browna

Od centra Cavtata do početka staze (iznad magistrale) treba nešto manje od pola sata hoda. Početak ne izgleda obećavajuće...

ali ubrzo se ulazi u prirodu. 

I staza je dobro obilježena. 



Kad sam tražio podatke o stazi naišao sam na ovu ispovijest nekog Engleza koji se pravio Englez i završio kod hidroelektrane, a onda se vraćao i opet penjao (bez vode, naravno) te doživio kojekakva "nezaboravna" iskustva. Ja nisam tražio takva iskustva, pa sam naprosto slijedio znak za Velji Do.





Znao sam da ću kasniti na večeru u Dubrovniku, pa sam odlučio završiti šetnju kod kamenog križa. 

Zračna luka Dubrovnik u Čilipima.


Trebalo bi se penjati još nešto vremena do gore...

ali i odavde je pogled bio vrlo lijep. 



Ima ih još koje nisu stale u kadar. 

Kad sam se spustio do magistrale, shvatio sam da je bus za Dubrovnik upravo prošao, pa sam naručio Uber. Pitao sam se da li uberovac vadi mobitel kako bi slikao vrlo lijepi zalazak sunca koji je cijelo nebo obojao u narančasto, ali on je samo htio fotografirati nesreću koja se nedugo prije dogodila. Prigradski bus iz smjera Cavtata sudario se s automobilom kojemu je cijeli prednji dio bio sprešan. Poslije sam saznao da je u nesreći nastradao p. Ivan Kramar, franjevac iz samostana u Pridvorju. Počivao u miru Božjem!

Za Pridvorje ne bih ni znao da nisam taj dan tražio na internetu gdje ima u Dubrovniku crkva ili oltar posvećeni sv. Sergiju (Srđu) i Bakhu kojima je sutradan bio blagdan. Neobično je da u gradu više nema crkve ili oltara ovih prvotnih zaštitnika (do 10. stoljeća kada to postaje sv. Vlaho). Odlučio sam se zato popeti na Srđ, ali o tome u zadnjem nastavku. 

Broj komentara: 7:

  1. Citajuci o zupi sv. Nikole u Cavtatu, naisao sam na ovu fotografiju. Moze li mi netko (pokusati) objasniti sto se ovdje dogadja?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. E da, ako odgovorite samo "novus ordo", to mi bas i nije neko objasnjenje (ali mozda je najbolje koje cu dobiti).

      Izbriši
    2. Pretpostavljam da je to "reklama" za neki od susreta mladih. Sjećam se da se jedne godine po župama tako motiviralo obitelji da prime mlade koji dolaze, u stilu ne treba im puno mjesta, dovoljno je i mjesto na podu. Budući da se radi o adventskom vremenu, možda se radi o Taizeu.

      MIR

      Izbriši
  2. @Identifikacija je zadatak :-)

    hm... usprkos kordi kojom su opasani, mislim da su to:
    lijevo sv. Kajetan Tijenski i desno sv. Nikola Tolentinski - orate pro nobis

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.