Moj prvi hod protiv ubijanja beba

Nisam do sada sudjelovao u Hodu za život iako, naravno, podržavam ideje koje stoje u njegovim temeljima. Naprosto nisam ljubitelj parada i puno mi je draže hodati primjerice u procesiji Majci Božjoj od Kamenitih vrata ili za Tijelovo, nego biti u nekom protestnom maršu. Ipak, prije par dana je zagrebački gradonačelnik objasnio da su njega i suradnike građani izabrali na osnovi otvoreno propagirane ideologije koja uključuje borbu za ubijanje neželjenih beba. Ako, dakle, oni mogu tako jasno naviještati svoju poruku sebičnosti i beznađa, učinilo mi se glupim da barem na ovaj sitan način ne podržim one koji se zaista žrtvuju i bore za dječicu. Istina, nisam ljubitelj gungule, ali ako na lijepi svibanjski dan ne mogu odvojiti sat-dva i prošetati se par tisuća koraka po centru Zagreba s tako vrijednim povodom, što onda uopće mogu "žrtvovati" od svog komoditeta? 

Tako sam danas došao do HNK i pričekao početak hoda. U međuvremenu sam susreo mnoge poznanike s tradicionalne mise u crkvi sv. Blaža, a pojavio se i župnik koji je vjerni podržavatelj te manifestacije. 

Umjesto zastava Hoda za život koje je gradonačelnik zabranio, na jarbolima kazališnog trga vijorile su se zastave s križevima. Prigodno crvenima jer nas ta boja krvi podsjeća na strašna krvoprolića koja se svakodnevno odvijaju u utrobama žena koje svojoj djeci ne žele biti majke. Ondje je i utješni prizor sv. Jurja koji zaista siječe zmaja, a ne dijalogizira s njime kao onaj na vrhu Radićeve ulice. 

Kada je započeo hod, slučajno sam se našao odmah kod bubnjara i prije nego sam ih pustio da odu naprijed, slušao sam to bučno bubnjanje. Na prvu mi se učinilo neprimjerenim jer uznemiruje mlađu djecu, ali onda sam pomislio da podsjeća na tolika srca beba (koja kucaju već mjesec dana nakon začeća) koja su stala, rastrgana rukama onih koji su im trebali pomoći da dođu na svijet. 

Iz tih depresivnih razmišljanja trgnuo me pogled na jedan oronuli grafit na kojemu je pisalo "sve je moguč(e)". Iako izgleda da su se sve političke, ekonomske, kulturne, medijske i druge elite okrenule promicanju smrti i degeneracije te su za to pridobile veliko mnoštvo ljudi, ipak je uz Božju pomoć moguće te procese zaustaviti i okrenuti. Svako je dijete koje preživi trudnoću znak te nade. Da, to je teška, krvava borba, u kojoj je bilo i bit će mnogo nevinih žrtava i uništenih života. Ali možemo se nadati i smijemo vjerovati da je Božja milost jača od svake sile i da će Marijino Bezgrešno Srce, srce majke koja razumije bol i žalost, na koncu pobijediti. 

Priznajem, nisam odmah pogodio čija je.