Drugo tradicionalno hodočašće Društva Benedictus

Prije nekoliko tjedan primio sam od vlč. Branimira Motočića mail u kojem poziva Društvo Benedictus da organizira posjet njegovoj župi sv. Marije pod Okićem. Rado sam se odazvao tom ljubaznom pozivu i odmah smo uglavili datum, petak 22. lipnja 2012.

Ovo kratko hodočašće započela je mala skupina članova i simpatizera Društva krenuvši sa Savskog mosta u Zagrebu u 7,30 autobusom Samoborčeka. Tijekom vožnje proučili smo prigodni letak. Nekih pola sata kasnije bili smo već u Svetom Martinu pod Okićem. Više o povijesti toga kraja možete pročitati na ovoj stranici, a ja ću samo spomenuti da je čitav taj okićki kraj od davnine bio podjeljen u dvije župe, sv. Martina koja obuhvaća područje prema Samoboru i sv. Marije koja obuhvaća područje prema Jastrebarskom. Vrlo je lijepi znak bilo to što mi koji se okupljamo na tradicionalnoj misi u crkvi sv. Martina krećemo na pješačenje baš iz mjesta posvećena ovome svetcu. Prenosim u ovom postu nekoliko izabranih fotografija, a veći broj fotografija i to originalne razlučivosti naći ćete ovdje.

Dan je bio izvrstan, nije bilo prevruće niti je padala kiša, baš kao stvoren za izlet. Malo sam se preračunao u potrebnom vremenu jer sam prema karti pretpostavljao da će nam trebati oko 40 minuta. Naravno, kad smo došli tamo vidjeli smo da je teren prepun brežuljaka što znači da nam je za planirani put do crkve sv. Marije trebalo otprilike dva puta više vremena. Možda je zgodno na ovom mjestu postaviti karte (koje tada nisam imao) s označenim dionicama našeg hodočašća. Preuzete su odavde, kliknite na njih za uvećani prikaz.

Premda se hod odužio, vjerujem da nikome nije bilo žao jer su nas dočekali predivni krajolici i mirne cestice i staze.

Evo i pogleda na Okićki stari grad, a ubrzo nakon što smo ga vidjeli procijenili smo da je izlet do njega bolje ostaviti za neki drugi posjet ovom kraju.

Obradovali smo se ugledavši zvonik crkve sv. Marije pod Okićem.

Skupili smo se kod kipa BD Marije lurdske, a župnik nam je kasnije spomenuo da odandje i inače kreće procesija prema crkvi.

Kod crkve nas je dočekao župnik, vlč. Motočić (vidjet ćete ga nešto niže u ovom postu) kao i lijepi pogled koji se pruža sve do Bosne.

Evo i portala o koji su ljudi vješali svoje štake nakon što ih je u ovom Marijinom svetištu Gospa uslišala. Po tim štapovima, a i po mjestu gdje se nalazi crkva, dobilo je glavno proštenje ime kljuka. Održava se svake godine na prvu nedjelju poslije blagdana Male Gospe.

Oko 9,30 imali smo misu. Bila je to novus ordo misa jer župnik još ne zna služiti staru misu, a nismo uspjeli naći svećenika koji bi bio voljan poći s nama na put i odvažiti se na riskantan potez služenja tradicionalne mise otvorene za javnost. Misa je bila na hrvatskom, a župnik je rado udovoljio mojoj molbi da bude na starom oltaru i da koristi rimski kanon. Lijepa propovijed je bila vrlo kratka što je već polovica ljepote svake propovijedi, ali i u to malo vremena podsjetio nas je vlč. Motočić da se na taj dan spominjemo svetog Akacija i deset tisuća mučenika pod čijim je zagovorom prije točno 419 godina izvojevala kršćanska vojska pobjedu nad Turcima kod Siska.

Nakon mise i privatne molitve pomolili smo se za članove Društva Benedictus i ciljeve Društva. U zanimljivom izlaganju objasnio nam je župnik povijest toga kraja i hodočasničke crkve sv. Marije. Nešto od toga možete pročitati na župnim stranicama. Evo i nekoliko fotografija iz i oko crkve, a više potražite ovdje.

Stara krstionica iz doba Frankopana:

Jedna je hodočasnica primjetila da u crkvi ima mnoštvo raspela i da bi se neka možda mogla posuditi župama koje nemaju nijedno.

Oltar sv. Vida, naravno to nije original:

U nastavku pogledajte glavni oltar i kip BDM. U 19. stoljeću izgorilo je svetište crkve. Nakon toga napravljen je novi kip jer je stara čudotvorna slika nestala. U istom stoljeću nestala je i knjiga u koju su upisivane zahvale Gospi za uslišanja.

Ako pozorno pogledate, primjetit ćete da neki kipovi prije nisu bili u položaju u kojem su danas (hint: sv. Ivan Krstitelj).

Svod i zidovi svetišta lijepo su oslikani u tzv. hrvatskom narodnom stilu (ne znam jesam li točno zapamtio).

Stari lik Majke Božje Okićke ostao je sačuvan u reljefu propovjedaonice koja, Bogu hvala, nije uništena nakon posljednje liturgijske reforme, a dijelovi ograde ostavljeni su uz zid.

Probajte pogoditi što prikazuju slike na prethodnoj fotografiji. Možda vam može pomoći i detaljnija fotka same propovjedaonice. Ja sam brzo pogodio kad nas je župnik testirao.

Nesimetrični izgled posljedica je proširivanja crkve.

Nekoliko zanimljivih detalja:

Župnik vlč. Branimir Motočić zaključava crkvu:

Vlč. Motočić krenuo je autom oko 11 sati prema župnom dvoru u Repišću, a mi smo kroz pola sata stigli onamo pješke.

Na ovoj dionici je put išao više nizbrdo nego uzbrdo, ali to nam nije smetalo.

U župnom dvoru kratko smo se osvježili i odahnuli, a onda smo u kapelici izmolili Anđeo Gospodnji. Nakon toga župnik je otišao dovršiti ručak, a mi smo ostali izmoliti krunicu na latinskom. Ubrzo nakon toga ručak je bio spreman i navalili smo na pohane šarane, a neki i na domaće vino. Fino smo se pogostili i popričali o raznim zbivanjima bilo izlizanim poput feminističkih redovnica, bilo tragikomičnim poput plešućih svećenika bilo žalosnim poput nebrige za Presveti Sakrament bilo radosnim poput naznaka pozitivnih promjena u mentalitetu nekih mlađih svećenika i laika. Dotakli smo se naravno i mnogih drugih tema od povijesnih do svakodnevnih, ali nije ovdje mjesto da to prepričavamo.

Oko 14 sati oprostili smo se od vlč. Motočića zahvalivši mu na srdačnoj i velikodušnoj dobrodošlici i krenuli drugim putem (v. kartu gore) nazad u sv. Martin pod Okićem.

 
Stigli smo nešto prije autobusa koji nas je vratio u Zagreb oko 16 sati te smo se veseli i pomalo umorni razišli u miru čime je završilo drugo tradicionalno hodočašće Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus".

Velika hvala vlč. Branimiru Motočiću koji nam je dao priliku da upoznamo crkvu BD Marije Okićke, vrlo ugodni kraj i ljubazne ljude (iskustvo na uzorku nekoliko ljudi koje smo pitali za smjer).