Dragutin Domjanić
VUZEM
Macice male nam dragaju
ruku i lice i čelo,
tičice v lugu popevaju
v dol i daljine i selo.
Šafrani rosni odpiraju
kelihe bele i plave,
kak da i prve fijolice
stiha dišiju iz trave.
Sunce na nebu je jasnomu
zlatno, kak ni bilo zdavna,
vsa ga stvorenja pozdravljaju,
bregi i polja vsa ravna.
Ili Svetstvo je to zdignuto,
celom da svetu bu Maša.
Cveti i tiči ga slaviju,
ž njimi molitva naša.
V cirkvah bu sad, kaj nam hrana je,
blagoslov dobilo novi. -
Ja bi pak Boga štel prositi:
"Srca takoj blagoslovi!"
Drag mi je Domjanić i inače, a hvala za ovu duhovnu :-) Podsjetila me na ono što mi jednom prijatelj rekao-da je primijetio da ptice baš najljepše (i najglasnije?) pjevaju u vrijeme liturgijskih časova, uglas s redovnicima i cijelom Crkvom...
OdgovoriIzbriši