Jutarnji list
ponovno napada Crkvu. To je sigurno manje vijest nego onaj poznati primjer da je "pas ugrizao čovjeka". Ovoga puta na njihovu udaru se našla jedna vjeručiteljica koja se drznula, zamislite, progovoriti i prikazati na projektoru srednjoškolcima neke informacije o abortusu, umjetnoj oplodnji, rodnoj teoriji.
Jasno da su se nevladine organizacije koje u tu svrhu postoje, digle na stražnje noge, upozoravaju na netoleranciju, traže reakciju od javnosti i nadležnih državnih agencija. Znate već kako to sve ide.
Zainteresirala me ova informacija kad sam vidio da se radi o jednoj vjeroučiteljici koju smo na ovom blogu spominjali u nevezanom kontekstu, vidi npr.
blagoslov vode za Bogojavljenje ili
cvijeća i trava na Veliku Gospu. Naime, mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić vodi već godinama više blogova na kojima piše o različitim temama (
1,
2,
3,
4). Meni su najzanimljiviji bili tekstovi u kojima proučava nekadašnje obrednike, posebno one korištene na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije. No uz njih se mogu naći i brojne priče, igre, radni listići za djecu te iskustva i analize društvenih i crkvenih problema s kojima se susreće u svom radu kao vjeroučitelj.
Za Jutarnji list i udruge koje promiču u nebo vapijuće grijehe
problematični su dodatni vjeronaučni materijali koje je ova vjeroučiteljica pripremila i nesebično podijelila s drugim nastavnicima i zainteresiranim čitateljima. Moram priznati da nisam proučavao te materijale za koje ja ionako nisam u ciljanoj publici. Izdvajam samo dva od nekoliko slideova koje na nekom "portalu o rodu, spolu i demokraciji" za koji nikad nisam čuo, smatraju neprimjerenima:
Dizajn prezentacija nam se može više ili manje sviđati, ali vjerujem da nijedan normalan katolik neće naći nešto krivo, nego će štoviše pohvaliti profesoricu što je srednjoškolkama i srednjoškolcima predstavila drugu stranu priče. Jasno, ovakve prezentacije su osnova na kojima se onda može graditi daljnje predavanje te primjerice upozoriti učenice da bi korištenje tableta poput ovih gore bilo težak grijeh koji otvara dušu đavlu, zaprječuje primanje sv. Pričesti i nepokajan vodi u mjesto vječnih muka.
Koliko god moj blog bio za širu javnost marginalan, smatrao sam da je važno dati potporu gospođi Majdandžić-Gladić u njezinu radu kao i svim drugim vjeroučiteljima koji se susreću sa sličnim problemima.
Ovo ipak nije potpuni razlog zašto pišem ovaj tekst kao što se može iščitati iz naslova. Zadržimo se na trenutak samo na aktualnim moralnim pitanjima. Jasno je da se danas sodomizam promovira ne toliko kao pokrivalo za savjest onog jadnog djelića populacije koji se predaje tim grijesima, nego prije svega kao ideologija kojoj je osnovna zadaća borba protiv svih moralnih i vjerskih stanovišta u kojima je Gospodin utemeljio svoju Crkvu. Što može očekivati učitelj koji bi djeci prenosio stav Crkve, a ne se bavio manje problematičnim stvarima kako bi zaštitio svoj mir i izbjegao napadanja? Može očekivati da crkvena hijerarhija cijele jedne katoličke zemlje šuti pred katolicima koji spremno odbacuju svoju vjeru javnim činom odreknuća. Kršćane prvih vremena koji su pokleknuli i stavili tamjan pred carev kip možemo barem razumjeti, iako ne i opravdati. Prijetila im je smrt. No što je modernim Ircima prijetilo ako odbace sotonsko izrugivanje ženidbe? Ništa, apsolutno ništa loše im se ne bi dogodilo da su glasali protiv toga prijedloga ustavnih promjena. Što bi se dogodilo biskupima da su rekli kako je taj čin prihvaćanja jednak odbacivanju Boga i njegove Crkve te da oni koji ga učine više ne smiju pristupati sakramentima dok se ne ispovijede? Ruganje u medijima?
Papa se, koliko je meni poznato, nije oglasio o irskom referendumu ni prije, a ni poslije održavanja. On priča o nekim stvarima koje današnji svijet ionako smatra važnima, pa im čak pridaje pseudobožanski status, poput iskorijenjivanja korupcije ili zaštite okoliša. Što bi se dogodilo Papi da je jasno i otvoreno upozorio Irce što je na kocki? Bi li zbog njegovih riječi irski nacisti odvodili vjerne katolike u konclogore? Bi li Vatikan okupirala sodomitska vojska nezadovoljna Papinim izjavama? Ne, možda bi došlo do oštrih odgovora o miješanju u unutrašnje poslove druge suverene zemlje, povlačenja veleposlanika. Dobro, zaboravljam da bi mons. Ricca u ljutnji možda ostavio Papu pred zaključanim vratima doma sv. Marte ili bi mu dao prekuhani ručak.
A što ako bi neki vjeroučitelj, quod Deus avertat, počeo djecu učiti prema pretkoncilskim priručnicima o vjeri. U kojima je primjerice ono što se danas naziva ekumenizam označeno kao grijeh? Ili prikazao učenicima snimku jedne tradicionalne mise i objasnio im razlike s novom misom te kako je revolucija protekla? Teško je i zamisliti da bi se netko nakon godina provedenih na KBF-u odlučio na takvo što, ali recimo da to ipak učini?
Nemojmo zaboraviti da većina vjeroučitelja za razliku od većine svećenika ima suprugu i djecu. Ako bi ih mediji razapeli, možda bi ih Crkva još i mogla zaštiti ili im pronaći drugo radno mjesto. No što ako bi se "prepravovjernim" naučavanjem zamjerili crkvenoj vrhuški? Tada im nikakvo zaklinjanje na Šagija, Bajsića, Turčinovića i Dudu, nikakvi istupi protiv vladajućih komunista, ne bi pomogli. Čak i da otplešu liturgijski ples od ambona do oltara te ondje uzmu pričest na ruke, ostali bi obilježeni kao oni koji su djecu učili pretkoncilskim stvarima kojih se danas stidimo.
Malo sam se zanio, ali poanta je: nije lako vjeroučiteljima koji žele ostati u milosti Božjoj izvršujući zadaću koja im je povjerena podučavanjem djece i mladih o vjerskim i moralnim istinama svete katoličke Crkve. Ako vidite da ih nekako možete ohrabriti, učinite to!
