Jučer smo bili kod Majke Božje u Mariji Bistrici. Meni je to bio posljednji put... Ivica je služio svetu Misu na Gospinu oltaru. Svi smo primili svetu pričest. Naš mladomisnik služi svetu Tajnu baš onako, kako je odlučio: on se ne žuri, kretnje su mu dostojne, ni spore niti odveć nagle, očiju ne diže, kad govori »Dominus vobiscum« ili kad blagosliva narod Božji, a hvala Bogu nema ni onog ružnog običaja, da bi gledao po crkvi držeći u ruci sveto Tijelo i govoreći: »Evo Jaganjac Božji,« kad će dijeliti svetu pričest.
Ja sam tako žarko zahvaljivala Majci nebeskoj, što je uslišala moje molitve i dovela Ivicu do oltara božanskog joj Sina. Iz dubine srca preporučila sam mladog svećenika Njezinoj moćnoj zaštiti: neka ga vodi sunčanom stazom, neka ga čuva dobra i sveta, neka prati njegov svećenički rad svojim materinskim blagoslovom, da mnogo uradi za carstvo Isusovo u poniznosti i nesebičnoj ljubavi.
(Miroslav Vanino, Sunčanom stazom – povijest jedne sreće)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.