Maglilo mi se pred očima. Duge dane sam na putu. Oslabio sam i od groznice, i od napora, i od glada. Pa mi se evo i bicikl pokvario: pukla guma. Uz zid jedne porušene kolibe nastojim popraviti kotač, no ne ide. »Ruksak na leđa, pa guraj bicikl u ovoj vrućini.« Vjerujte mi, držale su me samo Vaše molitve. Par puta sam posrnuo. Oči gore. Jedan mi mladić pomagao. Sretno prispjeli u selo. Sruših se na rogožinu. Iz čitava tijela kao da iskre skaču. Polivam si glavu vodom. Dobri ljudi dali mi čašicu mlijeka. I o hrani govore, no jesti nisam mogao. Nakon kratke molitve otiđoh u našu malu kapelicu. Klekao sam pred oltar, no od silna umora mora da sam odmah zaspao. Probudilo me po noći zujanje komaraca. Ponoć je prošla. Naslonih se na mali zemljani oltar. Krasno mjesto za odmor svećeniku u umoru i groznici. Zapalih jednu voštanu svijeću na oltaru.
Misli lete daleko, daleko u djetinjstvo, u Metković, — gore na groblje sv. Ivana, k ocu, majci pod onim visokim čempresima, — u župnu crkvu, gdje sam toliko puta kao ministrant služio kod Mise. Pa onda oni sretni sjemenišni dani u Travniku i dani novicijata u Zagrebu, zadnji pozdrav domovini, poljubac Indiji, — svećeničko ređenje, tolike godine lutanja po tim selima za dušama. I umoran, i gladan, i dršćući od groznice, no uvijek tako sretan, jer je sve za Njega, za duše.
Mala voštanica treperi, i kao da se listovi života odvijaju pred mojim očima. Oči pale na slike Križnog Puta. Koja li utjeha. On je pred nama. S njim prema Kalvariji dnevnog života i apostolata. Šimun pomaže Isusu: koja li je sreća u tom križu, koja li privlačivost. Kroz 2000 godina novi Šimuni dolaze i idu put Kalvarije. Novi Šimuni, nove Veronike. I njegova je Majka tu: njegova i naša Majka, majka našeg svećeničkog, kalvarijskog zvanja.
U našem misionarskom životu koliko li je takovih Šimuna i Veronika, koliko divnih majka, koje nas prate, pomažu, jačaju na ovom putu. [...]
I dogorjela mala voštanica na oltaru. Kao da sam joj zaviđao: gorjela i izgorjela na oltaru. O dobri Isuse, gorjeli i mi i izgorjeli na oltaru Tvome.
(izvor)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.