srijeda, 1. svibnja 2019.

Zašlače!

Katolički intelektualci papi Franji daju crveni karton

Jedna skupina katoličkih intelektualaca papi Franji daje crveni karton

Je li papa Franjo heretik? Jedno tako tjeskobno pitanje o jednome papi nije postavljano na ozbiljan način u Crkvi već duže od jednoga tisućljeća. Papa Franjo upravlja Crkvom malo više od šest godina, no ovo se pitanje već pune dvije godine javno postavlja. Eminentni katolički znanstvenici, laici i klerici sada su dali odgovor na ovo pitanje. U otvorenome pismu optužuju otvoreno Franju za svjesnu i upornu herezu. Ovaj čin poprima povijesne dimenzije.

Na 20 stranica potpisnici dokumentiraju hereze koje stavljaju na teret vladajućemu papi. Njihov dokument daljnji je korak u nizu kojemu prethodi Correctio filialis de haeresibus propagatis iz 2017. godine te Izjava o vjernosti crkvenome nauku o braku i obitelji iz 2016. godine.

Otvoreno pismo dvadeset katoličkih intelektualaca obavio je portal LifeSiteNews na kojemu ga je predstavila njemačko-američka povjesničarka Maike Hickson, a objavljeni su i prijevodi na više jezika. Prvi je potpisnik Georges Buscemi, predsjednik Campagne Québec-Vie i član Akademije Ivana Pavla II. za život i obitelj.

Otvoreno pismo kojim se Franju optužuje za herezu

Ono predstavlja „treću fazu“ jednoga procesa koji je počeo u ljeto 2016. godine, napisali su potpisnici. Tada se jedna skupina poznatih katoličkih učenjaka „osobnim i privatnim pismom“ obratila kardinalima Crkve i patrijarsima ujedinjenih istočnih Crkava. U tome pismu upozorili su na „hereze i druge teške zablude“ koje po njihovome mišljenju potiče kontroverzna posinodska pobudnica Amoris laetitia.

Budući da je Franjo ipak u „nagovorima, djelima i propustima“ ponavljao ove hereze, ista je skupina zajedno s drugim laicima i klericima godinu dana kasnije objavila Correctio filialis. Prijekori su jasnije formulirani, pri čemu su potpisnici naglasili da ne optužuju Franju da „svjesno širi hereze“. Držali su Correctio služenjem Crkvi i Petru time što su Papu upozorili na pogibelji i rizik i opomenuli ga. Njihovo pismo trebalo je biti jasan poziv Franji i crkvenome vodstvu.

Otvorenim pismom Franju se izravno optužuje za herezu

Sada objavljeno Otvoreno pismo pooštrava optužbu jer je za prethodna dva dokumenta Franjo bio posvema nezainteresiran, ignorirao ih je i iste je „hereze i zablude“, kako navode potpisnici, ravnodušno i dalje širio i promicao.

Otvorenim pismom Franju se sada izravno optužuje za herezu.

„Ovo zlodjelo“, kažu potpisnici, „nastupa onda kada katolik svjesno i uporno niječe jednu istinu o kojoj zna da Crkva uči da je posrijedi bogoobjavljena istina“.

Potpisnici Franji predbacuju – za razliku od Correctio filialis – da svjesno širi i potiče hereze koje mu se stavljaju na teret. Do nekoga drugog zaključka, kažu potpisnici, ne može se dospjeti na temelju papinskoga držanja nakon razdoblja od dvije godine od objave pobudnice Amoris laetitia.

Sveukupno, stoji u Otvorenome pismu, riječi i djela pape Franje predstavljaju „cjelokupno odbacivanje katoličkoga nauka o braku, spolnim odnosima, moralnome nauku, milosti i otpuštanju grijeha“.

Potpisnici „iznose dokaz povezanosti“ između ovoga Franjina odbacivanja katoličkoga nauka i promicanja biskupa i drugih klerika koji su se teško ogriješili u svezi sa seksualnim zloporabama kao bivši kardinal McCarrick ili takvih koji su prikrivali krivce, kao nedavno preminuli kardinal Danneels.

Ne može se trpjeti heretični pontifikat

Potpisnici predbacuju Franji da nije riječ o pojedinačnim slučajevima, nego o ciljanome, političkome usmjerenju vladajućega Poglavara crkve. On provodi strategiju da cijeloj Crkvi nametne ovo odbacivanje crkvenoga nauka. Provođenje toga u praksu vrši se i imenovanjem osoba dvojbenoga načina života na visoka i najviša mjesta.

„Heretični pontifikat“ ne može se ni trpjeti ni ignorirati, čak ni pod izlikom da se time „sprječavaju gore stvari“. Takav pontifikat napad je na „temelje“ pologa koji je povjeren Crkvi. Potpisnici time potkrjepljuju tradicionalna teološka i pravna načela koja su „primjenjiva“ u takvoj situaciji i koja se po njihovu mišljenju trebaju primijeniti.

Traže od svih biskupa Crkve da ispitaju optužbe koje su navedene u Otvorenome pismu. Ako navedene optužbe drže valjanima, „mogu Crkvu izbaviti iz sadašnjih nedaća“, tako što će se pridržavati načela Salus animarum prima lex (Spas je duša vrhovni zakon) i „opomenuti papu Franju da se odrekne svojih hereza; a ako bi se i dalje tvrdoglavo odupirao, da izjave da se je sam svojevoljno lišio svoga papinstva.“

Svećenici i katolički intelektualci koji žele potpisati Otvoreno pismo, mogu to učiniti šaljući e-mail na: openlettertobishops [at] gmail.com

Na Change.org svi mogu potpisati Otvoreno pismo.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: https://katholisches.info/2019/05/01/katholische-intellektuelle-zeigen-papst-franziskus-die-rote-karte/

22 komentara:

  1. Da nam je netko bio rekao na vjeronauku da nas ovakvi scenariji u životu očekuju, bili bismo mu rekli da je lud.
    A tko zna što nam još predstoji...
    Međutim, u svim ovim olujama, potresima i cunamiju posljednjih godina čuva nas sveta Tradicija i tradicionalna Misa.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Iako daju dokaze da je i riječima i djelima svjedočio hereze i da je tvrdokoran (=svjestan da govori protiv nauka Crkve), ipak su tek malo zagrebali ispod površine, jer ga optužuju većinom za hereze protiv moralnog zakona i najviše se bave "Amoris laetitijom" (dok su njegove hereze protiv zakona vjere puno brojnije), a da su uključili i njegove hereze prije "izbora", vidjeli bi da pontifikat nije uopće ni mogao primiti (jer po božanskom zakonu javni heretici ne mogu biti valjano izabrani, kao što naučavaju predkoncilski teolozi i kanonisti).

    Na kraju traže od biskupâ da još jednom "bratski opomenu" Bergoglia, nakon čega kažu da bi, ako se ne odrekne hereza, on izgubio pontifikat. Time međutim proturječe dokazima koje su dali na početku - da je Bergoglio javno izrekao i djelima svjedočio hereze i da je tvrdokoran u tome, jer onaj koji tako čini je već odsječen od Crkve, a kao što i oni sami priznaju, tko je van Crkve, taj ne može imati nikakvu vlast u Crkvi.

    Proizvoljna je tvrdnja autora pisma da papa "ne može izgubiti pontifikat bez djelovanja biskupa". Ta "bratska opomena" koju ističu kao nužnu (dok njihovi vlastiti dokazi pokazuju da je suvišna) mogla bi doći od bilo kojeg katolika jer za nju nije potrebna vlast (a autoritativna opomena je nemoguća jer nema autoriteta u Crkvi višeg od pape).

    Treba jednostavno prihvatiti što jednoglasno naučavaju crkveni oci, što naučavaju naučitelji sv. Robert Bellarmino, sv. Franjo Saleški, sv. Alfonso de Liguori i jednoglasno svi predkoncilski teolozi od Prvog vatikanskog koncila nadalje - da javni heretici (oni koji javno očituju herezu svjesni onog što Crkva o toj stvari naučava) odmah prestaju biti članovi Crkve (kao što naučava papa Pio XII. u Mystici Corporis) i samim time odmah gube i svaku vlast u Crkvi.

    Svako drugo mišljenje svojim logičkim tijekom u konačnici vodi u neku herezu - da Crkva nije sveta i bez mane, da nije ujedinjena u ispovijesti Vjere, da Rimska Stolica može zakazati u Vjeri, da biskupi ili kardinali mogu autoritativno upozoravati pravoga papu ili mu suditi itd.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. 1)Nema dokaza da je Bergoglio bio heretic prije izbora.
      2)Da autori kritike Bergoglija "optužuju većinom za hereze protiv moralnog zakona i najviše se bave 'Amoris laetitijom' (dok su njegove hereze protiv zakona vjere puno brojnije)" je nedokazano cjepidlačenje. Ako Mateo misli na nešto važno a ispušteno, siguran sam da bi autori dodali appendix kad bi ih informirao.
      3)Mateo, sasvim ispravno, ne smatra sebe katolikom. Evo kako: "Proizvoljna je tvrdnja autora pisma da papa 'ne može izgubiti pontifikat bez djelovanja biskupa'". Ako svrgnuće može "doći od bilo kojeg katolika" što stoji skrštenih ruku i upada u teški grijeh propusta u tregičnoj situaciji Crkve. Kad bi bio katolik to bi učinio. Dakle nije katolik.

      Izbriši
    2. N.B. Mihovil je notorni i okorjeli modernist (kao Bergoglio) koji je na ovom blogu puno puta očitovao svoje hereze i prezir prema naukama Katoličke Crkve (npr. da su sekte istočnih raskolnika također Kristova Crkva, i uvrede protiv kanona Prvog vatikanskog koncila i enciklike Pascendi kojom je papa sv. Pio X. osudio moderniste).

      Izbriši
    3. P.S. Lažno me optužuje za klevetu (optužba koju bi jedino mogao shvatiti ozbiljno netko tko nikad nije pročitao javne hereze koje Bergoglio ili Mihovil ispovijedaju), a on sâm čini klevetu pisajući da "se ne smatram katolikom". Na taj način svojim riječima razotkriva što se nalazi u njegovom srcu.
      Neka to bude opomena svakome o naravi i učincima hereze modernizma.

      Izbriši
  3. P.S. Ovo kaže jedan od najuglednijih katoličkih teologa, kardinal de Lugo:

    "Niti se uvijek zahtijeva u vanjskom forumu da bude upozorenja i ukora kao što je gore opisano da bi netko bio kažnjen kao heretik i tvrdokoran, niti takav preduvjet uvijek u praksi primjenjuje Sveti Oficij. Jer ako može biti ustanovljeno na neki drugi način, s obzirom na to koliko je ta nauka dobro poznata, koja je vrsta osobe uključena i s obzirom na ostale okolnosti, da optuženi nije mogao biti nesvjestan da je njegova teza suprotstavljena Crkvi, bio bi po toj činjenici smatran heretikom... Razlog za to je jasan, budući da vanjsko upozorenje može jedino služiti da osigura da netko tko je izrekao zabludu razumije suprotnost koja postoji između njegove zablude i učenja Crkve. Ako on o toj temi zna kroz knjige i definicije koncilâ mnogo bolje nego što bi mogao saznati putem izjava nekoga tko ga kori, onda ne bi bilo razloga inzistirati na daljnjem upozorenju jer bi već postao tvrdokoran protiv Crkve."
    (De Lugo, Disputationes Scholasticae et Morales, disp. XX, sect. IV, n. l57-158: https://romeward.com/articles/239752519/cardinal-de-lugo-on-heresy)

    Dakle, autori pisma inzistiraju da treba još upozoravati nekoga za koga priznaju da je već tvrdokoran protiv Crkve - nonsens.
    Sve da izbjegnu priznati istinu. No čak i uz to, ti neokonzervativci su pokazali puno više hrabrosti nego mnogo tradicionalista, koji radije kukavički šute ili se sakrivaju iza izlika nego da priznaju istinu, a neki čak radije prihvate hereze. Osobno sam posvjedočio više hrabrosti u vezi suočavanja s istinom o ovome kod jedne žene nego kod puno puno muškaraca.

    OdgovoriIzbriši
  4. Hvale vrijedan čin, ali peticija neće polučiti nikakav rezultat. Već smo do sada vidjeli da se papa jednostavno ogluši na bilo kakvu kritiku. Počevši od "dubie" pa nadalje. Sve je to Sizifov posao. Papa je se okružio svojim ljudima koji će sve to jednostavno i "legitimno abortirat do 10-12 tjedna".
    MC

    OdgovoriIzbriši
  5. Točno. Trebali su pozvati biskupe, koje je Krist postavio da odgovorno su-upravljaju Crkvom a ne da slijepo slijede štogod papa hoće, da ga zajednički ili pojedinačno otvoreno bojkotiraju u svemu tako da ga de facto smijene onemogučivši ga u „papovanju“ bez potrebe da to pokušaju kanonski za što u kanonskome zakonu i nema osnova. Analogno bojkotiranju Benedikta koje su i pojedinačno i zajednički vršili s Tridentskom misom, što je vjerojatno jedan od čimbenika Ratzingerova povlačenja.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Glupost, i protivno katoličkoj nauci o papinstvu. Ne "smjenjuju" biskupi papu, nego papa biskupe. Da Bergoglio nije notorni modernist kao Mihovil, nego da je pravi papa, svakoga od tih biskupa koji bi ga pokušali "smijeniti" on bi mogao izopćiti i svrgnuti za tešku neposlušnost i raskol, i nitko mu ne bi mogao ništa jer je to u njegovoj vlasti (a i bio bi u pravu). Tako da bi se onim pobunjenim biskupima (bili u manjini ili većini) dogodilo da su oni ti koji su svrgnuti, a ne papa. A vjerni katolici bi uvijek stali na stranu pape. Govorim o hipotetskoj situaciji i o pravom papi, koji ispovijeda Katoličku Vjeru, a ne o notornim i tvrdokornim modernističkim hereticima.

      Ono što je vlč. Cekada dobro primijetio (u njegovom karakteristično humorističnom stilu) pisajući o Schneiderovim tezama:
      "Bp. Schneider, moreover, seems not to have considered that this do-it-yourself correction business could well cut both ways for a more “orthodox” successor to Francis. Disgruntled National Catholic Reporter progressives and the German bishops’ conference, say, could well decide to launch the “correction” torpedo against a future Pope Burke-olio, claiming that he is spreading errors that contradict his beloved predecessor’s teachings on contraception, adulterous second marriages, clericalism, immigration, the death penalty and plastic straws."

      Izbriši
  6. Moram priznati da je se puno toga u Crkvi vrlo brzo promijenilo i da smo svi na neki način zatečeni. Iako se u pravilu slažemo, u svezi s ovom peticijom mnogi su se pogubili.
    Da mi je netko rekao roije nekoliko godina da će peticiju koju se jednoga papu proglašava heretikom potpisati Martin Mosebach - koji je bio jedan od poznatijih osoba iz ED svijeta, a da je ne će potpisati poglavar FSSPX-a, rekao bih da je to znanstvena fantastika i nemoguće.
    Ne znam kako su se uloge toliko izmijenile i u kakvome vremenu živimo i kako trebamo djelovati.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prvo se treba prestati oslanjati na osobe i početi se oslanjati isključivo na nauku Katoličke Crkve, jer je za nas potpuno nevažno što Mosebach ili poglavar FSSPX-a kažu da je Francisco. Njihovo mišljenje niti ima kakav obvezujući autoritet nad vjernicima niti može promijeniti bilo katoličku nauku ili činjenice.
      Drugo, treba se informirati o tom što sama Crkva, kao i njezini (predkoncilski) teolozi naučavaju o tome tko je javni heretik, o tome može li se valjano izabrati javni heretik, može li javni heretik imati ikakvu vlast u Crkvi, te može li Rimska Stolica, ili Naučavajuća Crkva uopće, zakazati u vjeri.

      Za onoga tko se tako informira (što je ujedno i dužnost u današnjem vremenu za sve koji su za to sposobni, jer je katolik dužan znati kome se treba podložiti kao autoritetu, pogotovo u slučaju pape, u svjetlu dogme iz Unam Sanctam), doći do sigurnosti nije teško, a Francisco je to još više olakšao svojim otvorenim otpadništvom.

      U samo tri rečenice čovjek može doći do neosporivog zaključka i upravo dogmatske sigurnosti da Bergoglio nije papa:
      1. Prvi vatikanski koncil (ponavljajući nauku Četvrtog carigradskog koncil) u Pastor Aeternus (poglavlje IV) nepogrješivo naučava da Rimska Stolica nije nikad niti može ikad zakazati u vjeri.
      2. Bergoglio je mnogo puta javno svojim učiteljstvom naučavao hereze protiv Katoličke Vjere, npr. da je smrtna kazna, čiju dopuštenost naučava i Sveto Pismo i Crkva, "nedopuštena jer je napad na nepovredivosti i dostojanstvo osobe", što je naredio da se stavi i u službeni katekizam modernističke sekte kojega nazivaju "Katekizam Katoličke Crkve" (KKC, br. 2267).
      3. Jedini zaključci do kojih se može doći iz gornje nauke (pod 1) i javne činjenice (pod 2) su: ili da je Rimska Stolica zakazala u vjeri, što je nedopušten zaključak jer je heretičan, ili da Bergoglio ne može biti papa.

      Zato, dakle, dogmatska sigurnost, do koje je lako doći kad se čovjek upozna s naukom te činjenicama.
      Onaj koji hoće to osporiti može to učiniti jedino ako ospori katoličku nauku (npr. govoreći da Crkva može suditi pravom papi ili da Prvi vatikanski koncil nije bio nepogrješiv), što je hereza, ili ako ospori činjenice (da Bergoglio nije naučavao hereze), što je nemoguće s obzirom da su Bergogliove hereze javne i dokumentirane.

      Gospodin Bog je omogućio Svom stadu da spozna istinu o koncilijarnim pretendentima tako što nam je dao nauku Svoje Crkve i tako što je dopustio tim vukovima da javno očituju svoju nevjeru. Gospodin također onima koji iskreno traže istinu daje milost da ju nađu. Bogu hvala.

      Izbriši
    2. Većina vjernika ne kuži teologiju i ne čita dokumente. Većina onih koji čitaju, ne shvaćaju pravi smisao.
      Smiješno je i djetinjasto govoriti o oslanjanju vjernika na crkveni nauk. Slično su protestanti govorili o oslanjanju na autoritet Sv.Pisma pa imaju tisuće sljedbi i ne slažu se ni u čemu. Podijeljeni su i posvađani oko svih mogućih pitanja.
      Nisam komentirao zašto Poglavar FSSPX-a nije potpisao - kako je i bilo za očekivanje ili zašto je Mosebach potpisao.
      FSSPX je izdao priopćenje u svezi s Pismom biskupima i to lijepo pojašnjava.
      Želio sam samo reći da se u ovih šest godina stanje toliko dramatično mijenja u Crkvi, kao da sve upada u veliki vrtlog.
      Mi, tradicionalni vjernici, najbolje smo bili pripremljeni za ovakav scenarij, no ipak situacija je toliko teška i dramatična da i mi moramo vapiti: Salva nos Domine Iesu Christe, salva nos...

      Kikii

      Izbriši
    3. "Smiješno je i djetinjasto govoriti o oslanjanju vjernika na crkveni nauk."

      Hajde sad opet pročitaj i malo razmisli što si napisao. U današnjoj situaciji, kad nam nije dostupan živi autoritet na kojeg bi se oslonili, na što drugo bi se trebali oslanjati nego na nauku Božje Crkve? I kakvi protestanti? Ta nauka se nije jednostavno pojavila na stranicama knjiga niti ju je netko od nas izmislio, ili se čak usudio dati vlastito tumačenje, nego je to ono što je autoritet Crkve u prošlosti naučavao i predao vjernicima, a što je primio preko Božje Objave. Na koga bi se trebali osloniti ako ne na autoritet Crkve koja nas naučava?

      Ne, to je jedino na što se u ovoj Muci Mističnoga Tijela Kristova katolici mogu osloniti: na Gospodina Boga i na nauku Njegove Crkve.

      Ako se neki umjesto toga oslanjaju na ljude, ne mogu očekivati ništa drugo nego da budu bacani i nošeni valovima ljudskih mišljenja, zabluda i padova.

      Izbriši
    4. Mislio sam na izravno oslanjanje, bez tumača i crkvenoga autoriteta. Teologija je toliko složena znanost da većini ljudi netko treba protumačiti što to točno znači. Stoga imamo svećenike i biskupe te laike teologe s njima povezane koji to tumače. Naravno, svetci koje dragi Bog šalje katolički nauk ponajprije žive pa su time i najbolji tumači.
      Velika većina vjernika je zbunjena. Stoga su potrebni jaki autoriteti koji će im pojasniti kako ostati vjerni katoličkoj vjeri.
      Mateo, kad Vi govorite o oslanjanju na crkveni nauk, mislite na to da bi svi Vas trebali slušati i prihvatiti Vaše stalno papagajko ponavljanje sedisvakantističkih nebuloza, uz zamagljivanje kako je riječ o pretkoncilskoj teologiji i jasnome nauku. U svakome kraju i narodu ima po nekoliko takvih sveznadara. Uglavnom su i oni međusobno isposvađani i eventualno mogu okupiti nekoliko retardiranih osoba oko sebe.
      Činjenica je da i FSSPX i nekadašnja ED imaju stotine tisuća vjernika, unatoč krizi, progonu, ponižavanju i stalnim napadima.

      Kikii

      Izbriši
    5. Kikii, mogu Vam samo čestitati¬: dobro ste ga prozreli i stavili na papir.

      Ne zna razlikovati nauk Crkve od svog shvaćanja tog nauka uvjeren da je to jedno te isto – drugim riječima „nepogrješiv“ je.

      Poziva se, u današnjim okolnostima, na “crkveni nauk“ ali izbacuje od tog nauka sve što mu se ne sviđa. Vatikan 2 je, na pr., „lažni modernistički kvazi-koncil”, a izbjegava nam reći je li proučio dokumente, da ne govorimo o kompetentnim komentarima. Odbacuje i Katekizam kao djelo “modernističke sekte” a je li ga uopće pročitao ?

      Bergoglio “nije papa” jer je bio heretik prije ustoličenja, a odbija navesti dokaze (točnije, jedini bi dokaz do sada tebao biti video jednoga ekscentričnog sedevakantista; vrijedi pogledati).

      Ne zna razlikovati između osoba i njihovih uvjerenja i kad se s nekim ne slaže udara po osobi s otrcanim epitetima, a od uvjerenja pravi karikature i udara po karikaturama. Dijeli hereze šakom i kapom kadgod netko misli drukčije od njega, a prema Kanonskom zakoniku hereza se odnosi samo na dogme.

      Izbriši
    6. Kiki,

      Predugo se poznajemo da bi mi se obraćao s "vi", a kad to još pišeš s velikim slovom to mi samo govori da se hoćeš pred drugima praviti pristojan (pogotovo kad znam kakve si mi stvari u prošlosti pisao). Ja sam odgovorio na tvoje pitanje koje sam smatrao iskrenim s iskrenim odgovorom. To sam učinio jer ti želim dobro, bez obzira na sve ružne stvari koje si o meni i privatno i javno pisao.
      Spominjem to samo zato što si ti u razgovor upleo osobna pitanja (što inače činiš), ali ne želim dalje zamagljivati predmet s osobnim pitanjima.

      Kažeš da su vjernicima potrebni "jaki autoriteti". Slažem se, međutim, Gospodin Bog je s razlogom dopustio današnju situaciju u kojoj za većinu vjernika takvih autoriteta nema, nego se mali broj katoličkih biskupa koji danas još postoji ili skriva ili šuti, a modernisti nezakonito okupiraju većinu biskupija, šireći svoje hereze. Jedan od razloga zašto je to Bog dopustio je sigurno kao pokoru i kaznu, drugi je da ispita vjeru tj. vjernost katolika. Ponavljam, u takvom vremenu jedino što katolik može učiniti jest osloniti se na Boga i na prijašnju nauku Crkve. Rješenje nije pretvarati se da je pastir netko tko to nije, nego je rješenje trpjeti takvo kolektivno progonstvo i moliti da Bog pošalje pastire, da oslobodi i uzvisi Svoju Crkvu.

      Generički i (od tebe već uobičajeni) uvredljivi epiteti nisu argumenti protiv jasnog nauka Katoličke Crkve koji sam puno puta citirao (jer ne iznosim svoje "originalne" nauke, nego ponavljam što Crkva naučava i primjenjujem to na Bergoglia i sl.), a na koji gotovo da nije bilo drugih odgovora osim šutnje i uvreda ad hominem. Nedostatak argumenata je također argument, ali za suprotnu stranu. Zato ti najtoplije za tvoje vlastito dobro preporučujem da se ostaviš štovanja osoba i počneš se oslanjati na predkoncilsku nauku, koja nije pristrana (jer je nastala prije današnje krize) i, što je važnije, koja je odobrena od Crkve, za razliku od današnjih laičkih kvaziteologa (npr. S. i S.) ili neodobrenih mišljenja pojedinih svećenika FSSPX-a ili koje druge organizacije.

      P.S. Ako si pronicljiva osoba, činjenica da te notorni modernist kao što je Mihovil pohvalio i stao na tvoju stranu trebala bi te upozoriti da možda nešto s onim što si napisao nije u redu. On je već obilno očitovao svoju nevjeru i prezir prema naukama Katoličke Crkve. Hoćeš li i ti iz poštovanja prema osobama i ljudskim društvima prezreti i htjeti promijeniti nepromjenjivu nauku Svete Crkve?

      Izbriši
    7. Mateo,
      valjda Ti je jasno da sedisvakantiste i sedisprivacioniste držim osobama koje su čiste štetočine i zbog kojih smo puno propatili u prošlosti od neokonzervativnih mozgojedaca.
      K tome, mnoštvo njihovih stavova jesu heretični ili blizu herezi. Stoga im treba ozbiljno odgovoriti jer im je duševno spasenje ugroženo i često nečastivi njima upravlja na nevjerojatan način: kad nikako ne može nasrnuti na Tradiciju, onda se oni pojave.

      Ne znam kada sam Ti privatno pisao ili o Tebi privatno pisao i komu?! Koja to UDBA nadzire moju privatnu korespondenciju?!
      Ako je nešto bilo, onda davno da se čak i ne sjećam kada. A neka je na čast svakom tračerskom jadu i bijedi tko to prenosi.

      Kikii

      Izbriši
    8. Citiram Mateo-a: "Mihovil.. je već obilno očitovao svoju nevjeru i prezir prema naukama Katoličke Crkve."

      Mateo je klevetalo i lažljivac.

      Slično je optužio i Bergoglija: ne samo da je "heretik", nego da je to bio i prije izbora pa "nije papa"; a izbjegava iznijeti dokaze.

      Jedno od temeljnih moralnih načela je da nesmijemo činiti zlo (laž i kleveta su zli) kako bismo ostvarili neko dobro.

      Ne branim Bergoglija, ali ga ne smijemo nepravedno optuživati. Tvrdnjom da "nije papa" Mateo se otkriva kao sedevakantist.

      K tome nažalost treba dodati ovo: Legalnost pape ili općeg sabora je Dogmatski Fakat, činjenica, koja se u klasičnoj dogmatici ubraja u Katoličke Istine (= Doctrinae Ecclesiasticae), nepogrješive iako nisu objavljene, jer su tako intrinzično, bitno, vezane uz objavljene istine kao predpostavke ili posljedice, da se osporavanjem Katoličkih istina pdrivaju same objavljene istine; teološka cenzura je: “error in fide ecclesiastica”. Vidi Ott: Fundamentals of Catholic Dogma, šesto (drugo) englesko izdanje, str. 8-10.



      Izbriši
    9. Čak ni u komentaru u kojem niječeš osobno vrijeđanje jezik ti očito ne da mira pa braću katolike zoveš "štetočinama" (i dr.) te bez iznošenja ikakvih dokaza kolektivno optužuješ za hereze.

      Optuživati sve koji ne priznaju Bergoglia (sedevakantiste) za herezu zato što neki koji ne priznaju Bergoglia ispovijedaju hereze isto je kao optužiti sve koji priznaju Bergoglia (sedepleniste) za herezu jer neki koji priznaju Bergoglia ispovijedaju hereze (npr. Kasper, Mueller, Schonborn...) . To ne samo da je grijeh protiv pravde i bratske ljubavi, nego je i logički potpuno neutemeljeno.

      "Ozbiljni odgovor" niti si dao niti ga imaš za dati, jer je izjavu da je Bergoglio papa nemoguće pomiriti ni s katoličkom naukom ni s javnim činjenicama, kao što sam pokazao. Zato ti i ostaju samo odgovori bazirani na emocijama, uvredama i preferenciji.

      Dostupna ti je katolička nauka, vidljive su ti činjenice, ali dok se ne odrekneš ljudskog poštovanja i dok ne prestaneš bježati od istine koja je pred tobom, bit ćeš i dalje u onom duhovnom rasulu kakvo se vidjelo u tvom originalnom komentaru i pitanju, i što me potaklo da ti pokušam pomoći.

      Kaže jedna izreka: "Možeš nekoga dovesti do vode, ali ga ne možeš natjerati da pije."

      Izbriši
  7. U svom priopćenju FSSPX kritizira autore i potpisnike nedavnog pisma koje optužuje Bergoglia za herezu, i neke od tih kritika su točne (da je korijen svega Drugi vatikanski, da neće biti učinka kod koncilijarnih biskupa itd.), ali dok su autori i potpisnici pisma imali hrabrosti optužiti Bergoglia za herezu, FSSPX ih kritizira, a on sam nema snage i hrabrosti učiniti isto, nego to pod svaku cijenu izbjegava (naziva Bergogliova učenja "devijantnim", ali ne heretičnim, govori opširno o "novitetima" Drugog vatikanskog, ali ih ne želi nazvati zabludama ili herezama). Suočeni s tako očitim huliteljem i heretikom, koji predstavlja toliku duhovnu opasnost milijardama katolika i nekatolika koji ga slušaju, takva mlitavost je sramotna, pogotovo kad se uzme u obzir da je njihov utemeljitelj za vrijeme (od Bergoglia puno konzervativnijeg) Wojtyle u pismu naslovljenom budućim biskupima Bratstva 29. 8. 1987. pisao npr. da su "Stolica sv. Petra i mjesta autoriteta u Rimu okupirani od strane antikristova".
    Zašto današnji FSSPX tako ne govori - pa zato što njegov vrh hoće priznanje modernista (hoće da ih prizna kao katolike onaj koji ne propušta priliku svijetu objaviti da nema Katoličku Vjeru) i zato šute ili mlako i diplomatski reagiraju pred herezama, dok ujedno ne štede kritiku protiv onih koji hrabro i otvoreno reagiraju. Sramotno (i još jedan dokaz zašto se ne treba oslanjati na ljude).

    OdgovoriIzbriši
  8. Toliki ste vjernici, strašni katolici koji griješe protiv pravila maternjeg jezika, nez naju gramatiku i pravopis hrvatskog jezika da je nepojmljivo ako među vama ima itko sa završenim fakultetom tko je zaista završio i nije kupio diplomu sudeći po neoprostivim greškama na razini osnovne škole. Toliko grešaka u pisanju velikih slova, toliko grešaka u srečnosti - "pisajući" umjesto pišući i uporno se upotrebljava riječ "jedan", "jedno" što je prema njemačkom i protiv pravila hrvatskog jezika.
    Zatim upotreba zareza ispred "jer" i "da - sramotno je da se takvi ljudi nazivaju pismenima i da sudjeluju u raspravi o teološkim pitanjima. Draga "gospodo", "uvaženi "teolozi" - piše se Rimokatolička crkva, nikako "obje riječi velikim slovom, konačno to naučite jer ste heretici protiv maternjeg jezika koji svakom napisanom riječju pokazuju bijedu duha i manjak obrazovanja do te mjere da se svatko čita ove vaše "mudre" komentare s greškama ne može da se ne zapita da li ste završili i kakvim nauspjehom i osnovnu školu i tko vas je s takvim neznanjem matrnjeg jezika i njegova pravopisa i gramatike propustio u srednju školu, pa i na sveučilište kad je očito iz svega viđenog da kod vas postoji ne samo svjestan lapsus callami nego i apsolutni lapsus intellecti.
    Stoga sve što ste napisali, svaka vaša misao gubi na snazi jer ne poštujući formu obezvrijedili ste sadržaj.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Haha, bas ste me nasmijali. Nastup vam je malcicu previse pretenciozan i patronizirajuci. Ako primijetite neku vazniju pravopisnu pogresku, svakako mozete na nju upozoriti, ali probajte ipak prije ispraviti svoje silne "zatipke".

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.