petak, 22. ožujka 2019.

Građani Jerihona samo bi im se nasmijali

Na bitno.net-u se danas pojavio tekst njihovog novinara Tina Krvavice o crkvenoj glazbi ili, bolje rečeno, o onima koji pjevaju na događanjima vezanima uz crkvu.

Autor u kraćem članku koristi riječ "slavljenje" ili izvedenice tucet puta. Nije definirao po čemu se slavljeničko pjevanje razlikuje od običnog pjevanja, a pretpostavljam da ne misli na pjevanje po slavljima (ženidbama, krizmama, rođendanima itd.). No, to samo po sebi ne bi bilo poticaj da se osvrnem na taj članak. Ono što me na to navelo je korištenje Duha Svetog kao kriterija prepoznavanja je li neko pjevanje dobro ili loše. Pa tako kaže
... postoje pjevačka i sviračka pravila (glazbena i crkvena), a postoji i Duh.
Odmah ću reći ono očito – najbolje je imati oboje, i znanje i Duha Svetoga kako bi ispravno i što savršenije slavili Gospodina.
i onda dalje do kraja članka ponavlja više-manje isto. Naravno, tu se javlja ključno pitanje na koje autor ni ne pokušava ponuditi odgovor. Po čemu se prepoznaje da li je Duh Sveti u nekom pjevanju i koliko ga ondje ima. Pri tome moram priznati da mi je i sam takav način govora blizak blasfemiji. Izgleda da si Krvavica uzima za pravo (a možda je to u tim krugovima i normalno) ne samo prosuđivati, nego i kvantificirati količinu Duha Svetoga u nekoj glazbenoj "izvedbi". Jako bi me zanimalo koji su to kriteriji koje autor teksta koristi za određivanje Duhom nadahnute glazbe? Budući da je odijelio tehničku vještinu te umijeće pjevanja i sviranja, očito se radi o nekim drugim pokazateljima. Da li je to neki fizički osjećaj (ugodnost u predjelu trbuha, zažareni obrazi), da li se možda manifestira u skladnom njihanju kukova nazočnog mnoštva i lelujanju rukama ili su u igri neke jače "karizme" kao govor u jezicima i sl.? Može li se reći da je slavljenje bilo prožeto Duhom ako se na završetku čovjek osjeća ugodno iscrpljen i opušten kao nakon dobre sportske aktivnosti ili dulje šetnje u prirodi po svježem zraku.

Jedini objektivni pokazatelj koji autor iznosi je svjedočanstvo o blagotvornom utjecaju njegove pjesme "Jerihonske zidine" na razvoj motorike nekog djeteta kojemu su liječnici davali loše prognoze. U svrhu pisanja ovog teksta i u skladu s korizmenim vremenom, poslušao sam tu skladbu. Obični klišeizirani pjesmuljak koji je potpuno "odslušan" već nakon petnaest-dvadeset sekundi. Naravno da nemam ništa protiv toga da netko sluša ili svome djetetu pušta takve pjesmice, ali neozbiljno je ovo uspoređivati s bilo kojom starijom crkvenom pjesmom, a kamoli s gregorijanskim pjevanjem. Ja zaista ne vidim gdje je tu "Duh" o kojemu autor govori osim ako nećemo priznati da takvog "Duha" ima izobilno u reklamnim jingleovima i onome što se naziva "elevator music".

Premda sam potpuni glazbeni laik, mogu reći koje je moje mišljenje o tome što treba tražiti u crkvenom pjevanju. Treba tražiti da je pjevanje što sličnije gregorijanskim napjevima, dopunjeno tradicionalnim pučkim pjevanjem, a posebno onim koje je provjereno stoljećima. Pri tome u nekoj zajednici trebaju pjevati prvenstveno oni koji to najbolje znaju i mogu. One koji svojim glasom znatno narušavaju ljepotu pjevanja treba pristojno, ali uporno zamoliti da utihnu. Kad imaš dobre pjevače, pjeva se ordinarij i puni proprij mise uz primjerice dodatne polifone skladbe. Kad nemaš nikakvih pjevača ili ljudi sa sluhom, puk može otpjevati nekoliko poznatijih pučkih pjesama. Jasno je kako se rješavaju situacije u spektru između ta dva ekstrema: napravi najbolje što možeš i trudi se, koliko je do tebe, poboljšati situaciju. Eto, prilično jednostavno.

Još ću se osvrnuti na jednu "provokativnu rečenicu":
Tek kada kristocentričnost postane temeljna nit naših zborova (bez obzira radilo se o pučkim, modernim ili klasičnim napjevima) ljudska će se srca otvoriti, a glazba zadobiti svoj puni smisao. Onda će i ljudi biti otvoreniji za prihvaćanje onog najljepšeg i najvažnijeg u katoličkoj glazbi – orgulja i korala – a neće više zuriti od dosade čekajući da taj kilometarski “e” u Kyrie već jednom završi.
E, kad me već povlači za jezik, ipak moram reći da ljudi, koji su te sreće, pa zure od dosade čekajući da prođe "e" iz Kyrie, to čine zato što se taj "e" nalazi u novus ordo misi, a u "novus ordo" ne stane "e". Gregorijansko pjevanje "Kyrie eleison" koje se pojavi unutar tipične novoredne mise zaista je neskladno. Naprosto je ta misa dizajnirana za nešto drugo i takvo pjevanje (ako nije iznakaženo modernim interpretacijama, kako sam znao doživjeti) samo još više ističe koliko je ostatak obreda jadan i prizeman. Usto, ljudi su desetljećima odgajani na egipatskim loncima, pa im i ne prija kad povremeno dobiju manu s neba.

Slavljenje (izvor)

Broj komentara: 14:

  1. "Po čemu se prepoznaje da li je Duh Sveti u nekom pjevanju i koliko ga ondje ima. Pri tome moram priznati da mi je i sam takav način govora blizak blasfemiji."

    "Gregorian Chant is the monastic music and chant that was formalized by the Church. It is essentially prayers that are sung by monks, often in latin. Gregorian Chant, in addition to being relaxing, is effective in clearing the air of evil presences. *I recommend chant recorded at monasteries, not performed by a commercial choir.*"

    http://www.religiousdemonology.com/selfhelp.html

    Uvijek sam za kvalitetnu glazbu i istinski pobožne pjevače. Ne treba smetnuti s uma da (budućih) stanovnika pakla ima i na Novus Ordo i Vetus Ordo misama.

    Krešo

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori

    1. Koji normalan katolik ne bi zelio da su pjevaci pobozni? Usto, prirodno je pretpostaviti da ce im vjezbanje i sudjelovanje u tom uzvisenom pjevanju na liturgiji pomoci da budu bolji vjernici.

      Komentar o populaciji pakla mi se cini ovdje irelevantan osim ako ste htjeli naglasiti da je neka glazba prikladnija da nam uzdigne misli prema vjecnim istinama.

      Izbriši
    2. Primjer nebeski prelijepe glazbe koju je komponirao(Novus Ordo) svećenik (r. 1954.) Marco Frisina.

      https://www.youtube.com/watch?v=PXAfyZJv8ac

      Krešo

      Izbriši
    3. Svakako puno ljepse i uzvisenije od prosjeka, ali prilicno sentimentalno i unutar liturgije moze biti samo dobro doziran dodatak.

      Izbriši
    4. Moram reagirati! Koliko god cjenim ovaj blog, sada niste u pravu.
      Dopustite samo da vam objasnim pojam slavljenja prema Duda-Šagijevom Novus Ordo rječniku. Slavljenje je prije svega držanje tijela u položaju biljke na laganom povjetarcu gdje se tijelo njiše amo tamo. Ruke se drže gore poput tulipana u cvatu, a oči su pritom zatvorene kao u žmure.
      Slavljenička glazba ima nekoliko vrsta ritmova tijekom euharistijskog slavlja. Početak je uvijek lagan uz klavijature. Poput hotelskih terasa krajem sedamdesetih na Jadranu. Za vrijeme večere.
      Nakon tog početnog zagrijavanja (koje dobro dođe i karizmatski nastrojenim sudionicima slavljenja kako bi se kasnije spriječile ozljede), kreću i ostali instrumenti, uključuju se front vokalice (na NO slavljenjima nema back vokala jer sve vokalistice moraju stajati naprijed) i slavlje je tada u punom elementu.
      Vrhunac slavljenja je kad krene glazbena “galama”, prvo zbora, za njima karizmatika, pa uplašene djece, iscrpljenih trajnih đakona i tako dalje...
      Nadam se da ste ukratko shvatili što bi bilo pravo kršćansko slavljenje iliti Worship po naški.

      Vilibor

      Izbriši
    5. Meni je od Frisinine obrade puno ljepši original, koji kao gregorijanski koral dotiče prvenstveno um i duh, a ne prvenstveno osjećaje kao većina modernih pjesmuljaka:
      https://www.youtube.com/watch?v=dliwAGiC4Ic

      Izbriši
  2. Bio jucer na klanjanju i kad sam cuo nadobudne katehete gdje pjevuse s gitarom na klanjanju odustao totalno mi unistili koncentraciju izasao van crkve !citao sam u knjizici masonski plan unustenja kc. jedan od naputaka glasi unesite gitare i udaraljke u bogosluzje da se vjernici ne mogu koncetrirat na prisustvo krista tokom mise

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se, dobro ste neke stvari primijetili... Stvar je, nažalost, i dublja od ovih primjera... Svakako bih preporučio Tradicionalnu Misu, ako ste u mogućnosti...
      SAP

      Izbriši
    2. Poradi promjene riječi Posvećenja u "... za sve" u prijevodima novog obreda postoji barem opravdana sumnja događa li se pretvorba, jer prema odjeljku "De defectibus" Rimskog Misala svaka promjena u kojoj se mijenja značenje riječi čini sakrament nevaljanim, a u novom obredu se mijenja značenje iz onog koje izražava da će se plodovi Kristove Žrtve primijeniti na mnoge u jedno od dva: ili da će se primijeniti na sve (što je hereza, jer bi to značilo da će se apsolutno svim ljudima otpustiti grijesi), ili da je Kristova Žrtva dovoljna da se svima otpuste grijesi (ali neće, jer se neće svi krstiti i pokajati za grijehe), što je promjena u značenju riječi.

      Nije dopušteno primati sakramente sumnjive valjanosti niti se klanjati nečemu za što postoji opravdana sumnja da je samo kruh.

      Izbriši
    3. Isus je taj koji brine o svojoj crkvi, i Isus je dao vlast biskupima.

      Znači, sakramenti su valjani. Po ovakvom pisanju bi izgledalo kao da je magija u pitanju, ili da je stvar čisto ljudske naravi.

      Ja se slažem da ovo "... za sve" treba vratiti u "... za mnoge". Ali isto tako, ako ćemo istjerivati mak na konac, možemo reći da je Isus prolio Krv za sve, ali da se svi neće spasiti jer nisu prihvatili Njegovu ruku. I da Isus uvijek prolijeva Krv za sve bez razlike, ne ovisi o Njemu koji daje, nego ovisi o čovjeku koji (ne)prima. Bolji je stari izraz, definitivno, ali ovakvi odgovori na ovaj novi izraz su samo druga strana novčića od onih koji su uveli novi izraz, znači nepovjerenje u Isusa.

      Petar se brinuo za Isusov život, i čuo je strašne riječi: nosi se od mene sotono. Zato što je Petru na pameti bilo samo ljudsko. To se može primijeniti i na svakoga od nas, kad odlučimo uzeti 'stvari u svoje ruke' mimo Isusa.

      Čuvajmo se ekstremnog pretjerivanja dok se borimo za ispravne stvari.

      Mario

      Izbriši
  3. Prva knjiga o Kraljevima (Samuel) 16, 14 - 23

    Šarić:

    Duh Gospodnji odstupi od Saula. I stade ga mučiti zao duh od Gospoda.
    I sluge Saulove rekoše mu: "Eto, muči te zao duh od Boga.
    Naš gospodar treba da samo riječ progovori. Sluge tvoje stoje ti na službu. Potražit će čovjeka, koji zna udarati u harfu. Kad onda zao duh od Gospoda dođe na tebe, on će udarati u žice, i tebi će biti bolje."
    Saul reče slugama svojim: "Potražite mi koga, koji lijepo umije udarati u žice, pa mi ga dovedite!"
    Jedan od sluga reče: "Poznam ovdje jednoga sina Izajeva u Betlehemu, koji umije lijepo udarati u harfu. On je hrabar junak, prokušan je ratnik, usto je mudar na besjedi i lijepe je vanjštine, i Gospod je s njim.
    Tada Saul posla glasnike k Izaju i poruči mu: "Pošlji mi svojega sina Davida, koji je pastir!"
    A Izaj natovari na magarca kruha, mješinu vina i jedno jare i posla Saulu po svojemu sinu Davidu.
    Tako dođe David k Saulu i stupi u njegovu službu. On ga je vrlo cijenio, te ga postavi, da mu nosi oružje.
    Saul posla k Izaj i poruči: "Pusti da David ostane kod mene u službi; jer mi se on vrlo dopada."
    I kadgod bi zao duh od Gospoda napao Saula, David bi uzeo harfu i udarao bi na nju. Saulu bi tada bilo lakše i bolje, i zao bi duh otišao od njega.

    --------------

    Muzika je jako zanimjiva stvar. Protiv nje, u stvari nema obrane kad je osoba sluša. Osoba slikovito rečeno "upija" muziku i zato je kroz muziku moguća manipulacija s drugima.

    A isto tako, kroz muziku je moguće i pomoći osobi u potrebi kao što se vidi iz 1 Kraljevima. Pošto smo mi i duh i psiha i tijelo, nikad nije bolest samo psihe ili samo duha, nego je to povezano. Zato muzika djeluje i na psihu i na duh osobe.
    Eto, zato pazite što slušate..... je li to muzika koja čisto diže emocije, ili je to muzika koja pomaže i psihi i duhu...

    Klasična glazna se već koristi u raznim liječenjima. Neka istraživanja kažu da i mirna glazba pomaže. Američki veterani oboljeli ot PTSP-a su osjećali olakšanje kod učenja sviranja gitare.

    I slažem se da ljude treba odgajati s gregorijanskim napjevima, dopunjeno tradicionalnim pučkim pjevanjem jer samo tako osoba može početi prepoznavati što je zaista dobra hrana i za dušu i za psihu.

    A za ostalo, recimo gitara se može isto dobro upotrijebiti. Puno ovisi o izvođaću i što pjeva. Nije sve uvijek crno bijelo po tom pitanju.

    I da, naravno, svaka pretjerivanja i deliriji vode u krivom smjeru, jer iza toga osoba opet traži još, još i opet još....

    Mario

    OdgovoriIzbriši
  4. Gitari i udaraljkama nije mjesto u crkvi misa je ozbiljna stvar i nema mjesta nicem zabavnom

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Što se tiče gitare, nigdje nije bila spomenuta sv. Misa. Za sv. Misu se zna koji su instrumenti prvog reda koji bi se trebali koristiti.
      Nisam ni ja zagovornik gitare za sv. Misu.

      Može se koristiti kod klanjanja, ali opet ponavljam ovisi tko svira i što svira jer nije sve crno bijelo.

      Ne razumijem zašto ste upotrijebili riječ "zabavno". Kad se pričestite jeste li radostni? Isus je tu, s Vama, Živ, Prisutan.

      Sv. Pavao kaže radujte se u Gospodinu. Da, treba se gorko kajati za svoje grijehe, ali isto tako treba se i radovati u Gospodinu.

      Mario

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.