srijeda, 2. siječnja 2019.

10 godina bloga


Na Bogojavljenje ove godine navršava se deset godina od osnutka ovog bloga. Čini mi se da ta prigoda zahtijeva barem kratku retrospektivu odakle smo počeli, kuda smo prošli i kamo smo stigli.

Prvi članak na blogu napisao je brat Marko koji je nakon nekoliko godina praktički iščezao i prepustio upravljanje blogom potpuno u moje ruke. Ne mogu ga za to kriviti jer je imao drugih, stvarnih životnih obaveza koje prirodno imaju prednost pred ovim virtualnim zanimacijama. No, već u tom prvom tekstu Marko spominje svoje iskustvo prve tradicionalne mise koju je doživio u Beču. To je jedna od najvažnijih i najzastupljenijih tema kojom smo se bavili - tradicionalna liturgija i katolička duhovna, intelektualna, umjetnička, folklorna i druga baština koje su uz nju vezane. Jedna velika potka u tome bila je, slobodno mogu reći, borba da i u Zagrebu, a onda jasno i u ostatku Hrvatske, vjernici laici imaju mogućnost prisustvovati tradicionalnoj misi.

U veljači 2008. prvi sam puta kontaktirao osobu zaduženu za odnose s javnošću iz Zagrebačke nadbiskupije i pitao kako se u našoj nadbiskupiji provodi motuproprij Summorum Pontificum, odnosno kada možemo kod nas očekivati mogućnosti koje on predviđa. Ta mukotrpna komunikacija održala se do današnjih dana, mijenjajući, naravno, kontakt osobe i načine komuniciranja. Smiješno mi je kad se danas sjetim da sam čak i telegram jednom slao iz pošte kod Glavnog kolodvora na Kaptol. No dobro, to je sada sve iza nas i stvar vjerojatno može interesirati samo dokone povjesničare. Gledajući unazad čini se da je to ipak bio providonosni trenutak za akcije skupljanja potpisa, pisanja pisama i na koncu kontaktiranja komisije Ecclesia Dei u Rimu. Benedikt XVI. je još bio papa, štoviše 2011. je posjetio Zagreb, a i neke druge stvari su se poklopile.

Danas uz zajednicu koja se okuplja na Mirogoju postoje i dva druga centra za tradicionalnu misu u Hrvatskoj, kapelice Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u Zagrebu i Splitu. Tu su i svećenici koji celebriraju misu privatno, neke od njih znam, a neki su mi nepoznati. U svakom slučaju, mislim da je situacija danas ipak bolja, ako ništa drugo, tko ima želju i volju, ima konkretne primjere koji mu daju nadu i poticaj kako se ipak nešto može napraviti.

Daleko od toga da neku veliku zaslugu pripisujem sebi ili ovom blogu. Dragi Bog sve vidi i zna tko zaslužuje kakvu nagradu ili kaznu. Uostalom, ne računajući skrivene motive kojih je svako ljudsko srce puno, ne mogu reći da sam se bavio ili bavim ovim stvarima kako bih dobio neke ljudske zahvale. Naravno, svakome je draže čuti pohvale, nego pokude. Možda bi iskrenije bilo reći da sam vidio staru misu u inozemstvu, htio sam je pohađati i kod nas, a kako se ništa nakon odlaska p. Tina u kartuziju nije događalo, vidio sam da moram nešto poduzeti. Upoznao sam tako i brojne nesebične, požrtvovne ljude koji rade čak i bez da ih se ikad spominje kao ja sad sebe. Oni zasigurno imaju svoje, vrlo zanimljive priče, ali sumnjam da bih ih mogao natjerati da ih napišu. Ostaje vam stoga čitati moje refleksije dok grickam biskupski kruh da potaknem sjećanja. Bilo kako bilo, zadnjih godina ima drugih osoba koje rade puno više na promicanju i potpori tradicionalnih misa u Hrvatskoj. Hvala Bogu na tome. Možda ste i vi koji ovo čitate pozvani da se aktivnije pridružite tom djelovanju.

Mislim da nismo imali zabranjenih tema na blogu. Bilo je puno diskusija, meni je uvijek bilo drago čuti nepoznate informacije, razbistriti svoje stavove u suočavanju sa suprotnim argumentima i općenito čuti druga mišljenja. Jedna od tema koja je uvijek generirala puno rasprava bile su unutartradicionalističke polemike, tj. Ecclesia Dei zajednice i FSSPX, ali i sedevakantisti (u novije vrijeme i benevakantisti koji misle da je Benedikt još papa) te sve između toga. Nezaboravne su mi i prepirke o geocentrizmu, a posebno sam bio iznenađen zastupljenošću ravnozemljaštva koje neki tek sad otkrivaju. To "neki" odnosi se, naravno, na bitno.net koji je bio omiljena tema mojih kritika zadnjih godina. Vjerojatno zato što mi se čini da je Glas Koncila iz kojeg sam u početku crpio građu za analize i pobijanja potonuo u međuvremenu u nebitnost. Iako sam se u kritikama dotaknuo i ostalih stranica poput portala Laudato, ipak je to bilo u znatno manjoj mjeri.

Drago mi je da smo jednu vrlo važnu temu koju bitno.netovci tek sada stidljivo spominju mi odavno naglasili kao veliku rak ranu Crkve u svojoj ljudskoj dimenziji. Radi se o homokrivovjerju. Iz niza tekstova koji je započeo još 2011. godine slučajem riječkih bogoslova (bilo bi zanimljivo saznati koliko njih je, nakon što se stvar smirila, ipak zaređeno) izdvojio bih i danas aktualan članak vlč. Oka koji se pojavio prije šest godina. Ta pogubna mreža i danas se širi među biskupima i svećenicima, a jača je nego ikada, kako u svijetu, tako i kod nas. Nismo, koliko znam, nikad spominjali imena konkretnih osoba jer su takve stvari jako pogubne ako nemate osvjedočene informacije iz prve ruke. Najbolje to ilustrira nedavni slučaj ekskomuniciranog fratra koji je na video snimkama čitao što god su mu poslali, pa je uz definitivno sumnjiva imena, proglašavao pederima i neke svećenike koji to sasvim sigurno nisu. Kome on takvim postupcima ide na ruku nije teško pogoditi. Kao što rekoh, bitno.net je tek nedavno otvorio ovu temu, ali je osim par odmjerenih riječi Mate Šimundića, postao poligon za ispucavanje nekih osobnih i slabo skrivenih frustracija vlč. Raguža.

Uz kritike fenomena Međugorja, protestantizirajućih karizmatika te ekumanijaka, jedna od važnijih zabluda koju smo na blogu pobijali je takozvani neokonzervativizam. To je posebno došlo do izražaja za Franjinog pontifikata kada se općenito pozicije zaoštravaju. Drago mi je da su na ovom blogu, zahvaljujući posebice jednom neumornom i vrlo profesionalnom prevoditelju, objavljene vjerojatno najpotpunije i najrazornije kritike Franjinih riječi i djela na hrvatskom jeziku. Od velikog broja tekstova izdvajam samo Teološku kritiku apostolske pobudnice Amoris laetitia, Sinovsku opomenu zbog širenja hereza te drugi esej s optužbama

Možda je ovo pravi trenutak da se duboko zahvalim prevoditeljima tekstova koji su mi slali svoje uratke. Golema većina čitatelja vjerojatno nikad neće znati tko su ti ljudi, a ipak su odvojili sate i sate svoga vremena za taj teški posao. Ako mi želite učiniti jednu uslugu i nekako zahvaliti za ovih deset godina bloga, onda vas molim samo jedno: da se pomolite za ljude koji su mi tako velikodušno pomagali. Možete zamoliti dragog Boga da ih po zagovoru njihovih svetaca zaštitnika i anđela čuvara blagoslovi i čuva u njihovu životu i radu.

Nažalost, brojni linkovi u starijim tekstovima više ne funkcioniraju. U nekom trenutku je i zločesti Dropbox odlučio prekinuti poveznice koje sam obilno koristio u svojim postovima. Neke od stranica koje tražite, možete pokušati pronaći pomoću Internet Archive Wayback Machine. Na taj arhiv stavio sam i većinu knjiga i članaka u pdf, rtf ili doc formatu koje sam bio linkao s bloga.

Bilo bi netočno reći da smo se na blogu bavili samo kontroverzama i diskusijama. Ponovno, neću se prisjećati svih tekstova, ali podsjetite se samo primjerice serijala razmišljanja o sv. misi te tekstova  Magistera Mathiasa ili Martina von Cochem. Posebno mi je drago da se niz duhovne lirike (s ovim ogrankom) ne samo toliko dugo održao, nego i dalje planiram dodavati pjesme. Čini mi se da su u današnje doba kada su ljudi toliko rastrgani svakojakim elektroničkim oblicima informiranja i komuniciranja, kvalitetni stihovi koji sažimaju poruku, sliku i ugođaj postali čak i važniji, nego u neka prijašnja doba dok su ljudi još imali moć duže koncentracije. Druga obljubljena rubrika na blogu bavila se izvještajima i fotografijama s mojih putovanja.

Primjetit ćete da na početku ovog razbacanog teksta nisam postavio pitanje kamo dalje s blogom? Samo dragi Bog zna što će biti dalje. Hoće li blog trajati još deset dana ili deset godina, ne mogu vam reći. Ali čini mi se da je i dalje potreban. Istina, u međuvremenu su nastali novi kvalitetni blogovi i stranice, drago mi je da je tako. Neki su blogovi kratko zabljesnuli i zatim se ugasili. Također, brojni ljudi premjestili su se na Facebook. Može biti da je ovaj format pisanja osuđen na propast, ali Facebook mi je još antipatičniji, to mi je kao da kuham hranu i što god odmah ne pojedem, sipam u smeće. Mlađe generacije su otišle na Instagram ili kamo već ne. To mi je pak potpuno strani način komuniciranja.

Bilo kako bilo, kad vidim što Franjo pokušava učiniti s Crkvom, kad vidim kako većina biskupa i svećenika bez kičme ide kamo ih voda nosi, kad čujem kako se tretira bogoslove i svećenike sklone tradiciji (i sam izraz je paradoksalan za normalnog katolika), osjećam da moram ponekad nešto reći. Ne želim nikome učiniti život težim, ali da ću o nekim stvarima šutiti, e pa neću. Hvala Bogu, ne ovisim ni ja ni itko moj o crkvenim financijama, pa da bi me se moglo na taj način ušutkati.

Usput, u deset godina postojanja ovog bloga ni moji župnici ni moj nadbiskup, a bome ni živući pape nisu me pozvali na red. Istina da je s Kaptola stiglo formalno negodovanje na članak o posjetu kardinala Burkea Hrvatskoj (i danas bih taj članak jednako potpisao), ali u ljubaznoj audijenciji koju mi je uzoriti gospodin zagrebački nadbiskup udijelio nedugo nakon toga nije bilo ni riječi o tom događaju. Ne očekujući, dakako, da se gorespomenuta gospoda sa mnom i u čemu slažu, mislim da bi se u slučaju da sam izašao izvan granica onoga što je jednom katoliku dopušteno ipak očekivalo od tih instanci upozorenje, zar ne?

Moram nekako zaključiti ovaj tekst, a prirodno pitanje koje mi se nameće na samom kraju je zašto se još uvijek ovim bavim? Pozitivan razlog je vjerojatno to što mislim da su neke od ovih stvari o kojima smo pričali ipak korisne i potrebne i nema ih se baš gdje drugdje čitati na hrvatskom jeziku. Izgradila se i neka zajednica, koliko god nestabilna, čitatelja ovog bloga. Brojni od tih komentatora koji se češće ili pak vrlo rijetko pojavljuju, imaju neko lice i ime koje prepoznajem. Možda je to taj "communio" o kojem zbori Andrijanić u svojem odvažnom napadu na internetsko sektaštvo. Ali ja ne gajim nikakve iluzije da se čovjek može ogrijati uz tako varljiv plamičak (usput, tek ovih dana na misama na Mirogoju mi je postala jasnija izreka "hladno kao u grobu", haha). Vjerojatno bi ipak poštenije bilo reći da ima i nekog prkosa koji me nadahnjuje da i dalje vodim ovaj blog unatoč povremenim razočaranjima. Jedna moja pokojna baka voljela je do zadnjih dana provocirati, bila je dobra i radišna žena koja se puno napatila u životu, ali znala je izmamiti mami suze na oči. Druga pokojna baba (pomolite se za nju jer je nedavno umrla) bila je tvrdoglava toliko da mislim da ju je samo tvrdoglavost dogurala od gubitka majke u 5. do smrti u 96. godini. U školi su učiteljice znale reći da sam svadljiv. Pa kad je tako, izgleda da mi ovakav format izražavanja ipak odgovara :-)

Broj komentara: 30:

  1. Citat:
    "Istina da je s Kaptola stiglo formalno negodovanje na članak o posjetu kardinala Burkea Hrvatskoj (i danas bih taj članak jednako potpisao), ali u ljubaznoj audijenciji koju mi je uzoriti gospodin zagrebački nadbiskup udijelio nedugo nakon toga nije bilo ni riječi o tom događaju."

    Pa, o čemu ste onda razgovarali? Ako smijemo doznati...?

    Antiliberal

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Cini mi se da ne bi bilo prikladno ici u detalje. Vjerojatno mozete i sami naslutiti o kojim smo temama razgovarali.

      Izbriši
  2. Želim vam još deset ljeta! Slika na početku haha.
    F

    OdgovoriIzbriši
  3. Tko bi rekao da ce se naslov bloga, protiv kojeg si inicijalno prosvjedovao, pokazati tako tocan. Uvijek me razveseli kad se ljudi uživo iznenade jer misle da je ovo “blizanac” samo zbog fore.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I ja sam dugo vremena mislila da je Toma stariji brat, dok nisam shvatila da je to blizanac doslovno.

      Čestitam vam na 10 godina i zahvaljujem za mnoge korisne i vrijedne članke. Mnoge nas je ovaj blog obrazovao i uputio. Osim sto bih cesto znala do dugo u noc citati stare tekstove iz arhive, znala sam ovdje dolaziti i po preporuke za filmove. Mnogo puta sam se i dobro nasmijala čitajući blog, ne što je sadržaj šaljive naravi, vec zbog djetinje iskrenosti kojom je pisan. Nadam se da cemo vas jos dugo moci citati.

      Zrinka

      Izbriši
  4. "...čini mi se da je i dalje potreban..." – Meni se također čini.
    "...mislim da su neke od ovih stvari o kojima smo pričali ipak korisne i potrebne..." – Meni npr. jesu. Zahvaljujem. I čestitam, i desetogodišnjicu i na desetogodišnjici.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  5. Deset godina zaista nije samo tako prošlo. Puno priloga ima trajnu vrijednost, ali i iz dosta naizgled usputnih rasprava proizašle su zanimljive misli i uvidi vrijedni pamćenja.
    ¡¡¡Hvala uz želje za još puno svjećica na blogerskoj torti!!!

    OdgovoriIzbriši
  6. Iskrene čestitke!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I želio bih još dodati:
      početak uspostave ortodokcije ili pravovjerja (da posudim izraz katoličkoga Istoka) u našem je narodu već otpočeo.
      To, dakako, ima više faza.
      Nisam mjerodavan odlučiti koje su to faze i što je to važnije odnosno manje važno.
      Dopustite mi nekoliko osobnih promišljanja:
      s (tada) velečasnim Šipošem (danas je redovnik kartuzijanac) koji je bio duhovni gorostas - čovjek gromada, imali ste dojam da je modernistička kriza nadvladana i otpuhnuta: egzeget, dogmatičar, izvrstan liturgičar. ali i liturg iskoraknuo je na, za ono vrijeme, nezamisliv način iz modernističke močvare.
      Potom je uslijedilo niz drugih važnih koraka: organizacijskih, prikupljanja potpisa, pokretanja celebracije, otvaranja blogova, tiskanja kalendara itd.
      Potom je po meni iznimno važan korak bio dolazak FSSPX-a.

      To je mozaik koji dosad imamo.
      Ne bih zaboravio ni one koji pjevaju gregorijanski koral, razne mini schole. I to je pobjeda nad heterodoksnim protestantskim žnj pjesmuljcima i neliturgijskom glazbom.

      I meni osobno također vrlo važna pojava: naš brat Ferdinand Zvonimir i njegov prijatelj Vilibor, polutrajni đakon, tako su lijepo (i ironično) prozreli modernističku prijevaru i raskrinkali je.
      Ujedno su pokazali da mi nismo (jer mnogi jesmo) samo neki cjepidlake koji se čisto kao hobi hvataju kanona, dogmi, propisa i uredbi i od kojih nema kruha.
      Humor koji nikada nije bio zajedljiv niti ponižavajući pokazuje svježinu Tradicije i stvarni jad modernizma koji se urušava. I zdravu glavu onih koji pišu.
      I razbijali su ove naše mučne hrvatske rasprave – težak smo mi narod. Svaka im čast!
      Kad čitam one knjige iz šezdesetih i sedamdesetih i vidim kako su modernisti ismijavali Tradiciju i glumili avangardu (sjetimo se gašenja mikrofona poluslijepom kardinalu Ottavianiju ili one "zezancije" kada su mu u taksiju rekli da ga voze u "Trident - veri fani), bude mi puno lakše kad pročitam Ferdinandove i Viliborove uratke.
      Sve u svemu, vidim već blagdan uspostave pravovjerja i pobjede nad modernizmom. Ili pak gulag – no to je također pobjeda u stilu prvih kršćana.

      Kikii

      Izbriši
  7. Čestitke na jubileju...u prilog Vašoj objavi imam potrebu nadovezati se i reći kako sam na jedan iskreni i, po mom sudu, zdravi način, sentimentalno vezan za ovaj blog s obzirom da se nekako u vrijeme prve objave desio i moj povratak u krilo KC...nakon kratkih početnih karizmatskih stranputica vrlo brzo shvatih da postoji dubina i širina naše vjere koju stadoh gorljivo proučavati uz veliku pomoć i ovog bloga....šaljem čestitke i želje za mnogo ljeta...nadam se ne na osudu :-)

    OdgovoriIzbriši
  8. Sjecam se da kad je pokrenut ovaj blog, negdje sam i ja u to vrijeme poceo blogat na defton.blog.hr, prije nesto vise od 10 godina.

    Zahvaljujuci ovome blogu upoznao sam se s TLM-om, s ljepotom katolicke tradicije, dragocjena poznanstva, a i nazalost, s mnogim nuspojovama koje prate sve to. No, svakako, Bogu sam zahvalan na svemu tome i to je uvelike oblikovalo moj odnos prema Crkvi i vjeri, tj. oblikovalo na bolje.

    Danas su stvari puno drugacije i Crkva se nalazi u teskoj i pomalo neobjasnjivoj situaciji. Zato je i ovaj blog potreban, iako se mnogi ne slagali s objavama koje se ovdje donose, jer donosi drugaciji pogled na situaciju u Crkvi.

    Svako dobro Toma i Marko i neka vas Gospodin blagoslovi i u ovoj godini i vremenu koje je pred nama.

    LP,
    Defton

    OdgovoriIzbriši
  9. Svaka čast na jubileju! Ovaj blog sam sasvim slučajno otkrio negdje 2017. ili 2016. kada su me zanimale neke knjige pokojnog Sijerkovića pa s tako došao do članka o vremenoslovlju na ovom blogu. Nakon toga sam počeo dalje čitati blog i mogu reći da mi je dobrim dijelom otvorio oči, nisam ništa znao o TLM niti mnogim drugim stvarima prije toga. Želim vam puno blagoslova i uspjeha i u budućnosti! Grešni carinik

    OdgovoriIzbriši
  10. Fora pregled - sad znam kaj sam propustio zadnjih deset godina!

    OdgovoriIzbriši
  11. Čestitke!

    Da nije ovoga bloga ne bih nikada rastavljenima koji su sad u novoj vezi, prestao dijeliti pričest na ruke.

    Vilibor - polutrajni đakon u miru

    OdgovoriIzbriši
  12. Sretna Nova godina i sretna obljetnica! Mislim da ipak svi željno čekamo vrijeme kad ovaj blog više neće biti potreban (osim za vrijedno poticanje pobožnosti), ali ne zato što će doći neki drugi, nego zato što će doći slavna obnova Svete Crkve.

    Do tog blaženog doba, nadam se da će se ovaj vrijedan blog nastaviti, siguran sam da će Bog nagraditi njegove autore za njihov doprinos obrani Vjere u ovom vremenu kad je najviše napadana, a ujedno ih još jednom potičem da ne dopuste da na ovom utočištu Vjere Božji neprijatelji ili oni od njih zavedeni ikad više promoviraju bilo kakve hereze ili hule.

    OdgovoriIzbriši
  13. Čestitke i Božji blagoslov u daljnjemu radu na blogu TBiBM!

    Borba za povratak katoličkoga pravovjerja traži svakodnevnu raspoloživost i veliku žrtvu.

    Sve na veću slavu Božju! +

    OdgovoriIzbriši
  14. Čestitke na hvalevrijednoj obljetnici i dosadašnjem radu, uz želje za obiljem Božjeg blagoslova i zaštite u budućem djelovanju.

    OdgovoriIzbriši
  15. Eto je i Konzervativac otkrio ravnozemaljštinu. Čak je i Chestertona o luđaku citirao.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  16. Cestitke autorima bloga na prvih 10 godina.
    Neka je sve na vecu slavu Bozju.
    Nadajmo se da ce se uskoro i u katedrali i u bazilici ponovno pocet sluzit tradicionalne Mise. ;)

    OdgovoriIzbriši
  17. Very good info. Lucky me I found your website by accident (stumbleupon).
    I've book-marked it for later!

    OdgovoriIzbriši
  18. Tako i vi , kad izvrsite sve sto vam je naredjeno , recite - Beskorisne smo sluge. Ucinili smo samo sto smo morali uciniti.
    Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Bozje.
    Samo hrabro naprijed , bez ovacija, dodvoravanja i kompromisa uz zelje vise se svidjeti Bogu nego ljudima.
    Robelar


    OdgovoriIzbriši
  19. https://www.youtube.com/watch?v=2PoJWMOC_Co

    OdgovoriIzbriši
  20. Čestitke na prvih deset godina! Radujem se novim kvalitetnim sadržajima kao i dosad.

    OdgovoriIzbriši
  21. Cestitke braci blizancima sa zahvalom za ovih deset godina i svih godina priprave koja vas je dovela do uvida potrebe stvaranja bloga koji je i mojoj dusi melem bio a danas vrlo , vrlo cesto smjernica na putu u ovoj dolini suza kojom hodi mnogo zivih dusa koje traze putokaze izmedu mnogih krivih puteva za put na uska vrata , utvrdivanja da da postojanost istine nauka u rijeci zivota siri pomoc potrebitima za sto i vas dragi BOG izabra u svoju sluzbu !!!
    NA HVALU I SLAVU BOGU NASEMU

    OdgovoriIzbriši
  22. Čestitam 10. blogerski rođendan. Pohvala blogerima na ustrajnosti i što raskrinkavaju loše pojave u Crkvi ne prelazeći u negativnost. Na ovaj blog naišao sam kopajući knjige po internetu i tražeći istinu što se zbiva u Crkvi.

    OdgovoriIzbriši
  23. Bog vas vodio i štit vam bio.
    U postojanoj vjeri i samo hrabro neka vam bude sretno i ubuduće, sve na veću slavu Gospodnju a na korist bližnjima.
    Uz obilje Božjeg blagoslova autorima, podupirateljima i čitateljima.

    Let's make Croatia Catholic again!
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  24. Dobra Vam je ova naslovna slika. Tako Vas nekako i zamišljam kroz 10-tak godina :)

    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
  25. Mi koji čitamo znamo zašto čitamo.
    Samo jako!

    Rade

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.