Često je naglašavao spoznaju da je »sve milost i dar Božji«

Pripovijedao je glasoviti zagrebački liječnik dr. Lujo Thaller sam, kako je dulje vremena bio podalje od vjere te imao raznih teškoća. Ipak jednoć dođe k o. Vaninu. Nakon nekoliko razgovora zaželi da se ispovjedi. O. Vanino ga upita: »Kada ste posljednji put bili na ispovijedi?« — »Bit će oko 20 godina«. — »Pa kud ste već navalili?« — »Ta šaljivost i vedrina pobudila je u meni toliko snage, da sam lako i bez smetnje izvršio ispovijed«. Nakon toga se često ispovijedao, i na prvi petak u mjesecu primao sv. pričest. Dolazio je o. Vaninu i svakih mu osam dana polagao računa o načinu života, a taj je npr. svjetovao neka svaki dan barem jedan sat šeta, što je dr. Thaller slušao. Trpio je dr. Thaller od angine pectoris, pa sam sebi za srčanog napada davao injekciju dok jednoć nije podlegao. O. Vanino je bio na njegovu sprovodu. Uvečer je zajednici pripovijedao da je kod govora nad grobom htio izići i reći kako govornici ne iznose baš ono najljepše i najuzvišenije kod pokojnika: »On je živio životom vjere i sakramenata. A o tome nitko ni riječi« — znak u čemu je živio, kako je osjećao i što je držao važnim sam o. Vanino.

...

Iza 80. godine života nije više mogao pravo intelektualno raditi, posljednjih godina ostavljalo ga je pamćenje. Nije se mogao sjetiti najobičnijih imena iz prošlosti, pa ni subraće s kojom je živio. Nije mogao izlaziti ni u grad do omiljelih povijesnih postaja, što je bolno osjećao. I druge staračke nemoći napadale su ga. Onaj snažni i odlučni Vanino priznao je: »Gospodin me je duboko ponizio«. Primao je sve odano, i najljepše je to da se nije nikad neraspoloženo ili jetko potužio. Sve je primao u natprirodnom duhu i mnogo molio: bilo na koru u crkvi, bilo u vrtu u blizini kipa Bezgrješnoga Začeća ili po hodnicima, najčešće s krunicom u ruci ili izgovarajući pobožne molitve. Nekoliko dana prije smrti upita ga poglavar da li mu što treba, a on će blago smiješeći se, dostojno svećenika velikih težnja: »Da, treba mi svetosti«.

(izvor)

Djela p. Miroslava Vanina na archive.org

Istom nakon duljeg vremena

Izvanje i općenito javno štovanje sv. Josipa nije se odmah od početka kršćanstva razvilo zbog vanjskih okolnosti. Razlog je ponajprije bio taj, što je trebalo da u dušu i srce duševno i ćudoredno iskvarenog svijeta uđe najprije ispravna spoznaja božanskog Spasitelja. Isticati u tim okolnostima štovanje sv. Josipa u mnogom bi pogledu oteščalo nastojanje da svijet u potpunoj veličini i dostojanstvu zagleda lik božanskog Spasitelja i njegove djevičanske majke. Drugi je razlog bio u tome, što su prvi vjekovi kršćanstva bila ispunjena krvavim borbama za čast i proširenje Kristova imena, pa je razumljivo da su pred oči vjernika jače iskočili uzvišeni likovi apostola i prvih mučenika, nego li, uzvišena doduše, ali tiha i skromna pojava sv. Josipa. No čim si je kršćanstvo jače učvrstilo korijen, odmah se javlja, osobito na istoku, štovanje sv. Josipa.

(S. Bakšić, Sv. Josip)

Čemu služi svećenik?

Meni se odgovor na pitanje iz naslova čini prilično jasan, ali imam osjećaj da se neki možda ne bi složili. 

Svećenik u sadašnje vrijeme služi da bi dijelio sakramente (i sakramentale). Dakle, misio, pričešćivao, ispovijedao (odrješivao), krstio, ženio, pomazivao, pokapao te blagoslivljao stvari i osobe. Za to nam svećenik treba i bez njega to ne možemo dobiti. 

Je li dobro da svećenik zna propovijedati, poučavati, katehizirati, savjetovati, raspravljati, pisati, organizirati, graditi, popravljati, družiti se i sto drugih korisnih stvari činiti? Svakako. Možemo li i bez njega čuti, pročitati, naučiti, moliti, postiti, milosrdniti, organizirati, štampati, graditi  i družiti se? Ja ne znam u kojem vi svijetu živite ako ne shvaćate da je odgovor "da, često puta čak i puno bolje". 

Za one koji će naći sto prigovora i citata iz nekih davnih vremena, evo pitanja: Kada vam svećenik zaista želi dati do znanja koliko je on važan, a vi i vaše ponašanje problematični, što će učiniti? Hoće li vam zabraniti da slušate njegove kateheze i čitate župni listić, hoće li vas isključiti s mailing liste za obavijesti ili vas više neće zvati na roštilj i planinarske susrete? Ili će vam zaprijetiti uskratom sakramenata: krštenja, ženidbe, pričesti, krizme, pa i odrješenja ili sprovoda? 

Ako je, dakle, najvažniji posao svećenika služenje svete mise i ono što uz nju ide (ostali sakramenti koji su s njom blisko vezani), zašto je pretjerano očekivati da se tome posveti najveća briga. Ja ne smatram da je propovijed u današnje doba posebno važna, ali ako je nekome dio mise, zašto se ne bi smjelo očekivati da njenoj pripravi posveti barem onoliko vremena i truda koliko se očekuje od pripreme prezentacije u nekoj firmi? Zašto je neobično tražiti da to ne bude razmišljanje na licu mjesta ili mehanički pročitani tekst s papira? Meni, iskreno govoreći, nije bitno što će svećenik propovijedati, dok god nije heretično i dovoljno je kratko. Srećom na heretičkim propovijedima bio sam samo par puta u životu, a i to je gotovo uvijek moguće izbjeći (ne ideš na misu kod notornih modernista i senilnih hipija). 

Da li se svećenik s lošijim glasovnim sposobnostima koji ipak celebrira pjevanu misu posvetio vježbanju pod vodstvom, barem onoliko koliko bi se primjerice tražilo od osobe koja treba voditi poslovnu komunikaciju na stranom jeziku? Zašto bi bilo prihvatljivo da ne vježba, a onda na misi cvili puno gore, nego što bi uz vježbanje mogao pjevati? Je li to nemogući zahtjev da se na taj i druge načine priprema za profesionalno obavljanje svoga posla? 

Reći će netko, to ti je Toma esteticizam, tebi je samo bitno da je ruho od zlata i svile, da ima puno tamjana i da ne pogriješe notu. Ok, uzmimo da je taj karikaturalni prigovor na mjestu. I dalje ne vidim zašto se neki malo veći prag ne bi smio očekivati? Pa što je onda vama bitno kod služenja svete mise? Neki neobjektivni pokazatelj kao leptirići u trbuhu ili pak samo da se napravi minimum koji je nužan za valjanost? Jel tako i u trgovini kupujete hranu, bitno samo da je jestiva i da ima odgovarajući broj kalorija? S druge strane prigovaraju zbog rubricizma, inzistiranja na apsurdnim detaljima. Naravno, svatko pritom mjeri po sebi, ovi koji rade aljkavije od mene su nemarni i griješe nebrigom, a ovi koji više brinu oko detalja su opsesivno-kompulzivni i stvaraju od uputa idole. Ja i moja zajednica smo mjerilo kako treba raditi: prirodno, ali pobožno, usklađeno, ali bez rigidnosti. S pravom mjerom u svemu. 

Pobožna čitateljica iz prikrajka stidljivo podiže ruku: Ali, Toma, zar se ne treba svećenik prvenstveno moliti i mrtviti za sebe i povjerene mu vjernike? Da, dušice, to je jasno i temeljno, o tome uopće nema rasprave. Ako to svaki vjernik treba raditi, onda bi svećenik to trebao činiti još daleko više. I o tome mu ovisi kako spasenje duše, tako i efikasnost svakog njegovog rada. No, to nije ono što ja vidim kada dođem na misu. Ja ne vidim kostrijet kojom obuzdava tijelo, suze koje noću prolijeva za grešnike ili žrtvu samoće i gorčine odbačenosti koju prikazuje u kaležu. Ja ne čujem poruge koje mu dobacuju na ulici,  uzdah zbog nerazumijevanja ili šapat kojim čita svoj brevijar. Ono što vidim i čujem je njegovo služenje svete mise i dijeljenje ostalih sakramenata. I mislim da se smije očekivati da to obavlja s onom profesionalnošću s kojom bi pošten i vrijedan mesar ili frizerka obavljali svoj posao? Ok, dušo? Usput, hvala što i dalje čitaš ovaj blog unatoč grubom stilu, preporučujem se u molitve. 

A što je s onim da je svećenik pastir i otac? Kao prvo, to su slike koje bi nas trebale upućivati na neke aspekte svećeničke službe i vjerničkog odnosa prema njima. Ostavljam drugima da tumače koje pouke i praktične upute bismo mogli iz tih slika izvući i primijeniti. No, očito je da nećemo neku usporedbu koristiti u svim, pa ni u važnijim aspektima. Čisto kao primjer, što bi značilo da otac upravlja novcem svoje obitelji ili da pastir smije zaklati i pojesti janje? 

Da naglasim još jednom poantu cijele priče. Neovisno o tome je li svećenik svet (kakav treba biti i kakav može učiniti neizmjerno mnogo dobra) ili prosječan, neovisno o tome je li nam svećenik prijatelj ili samo osoba kojoj dolazimo kao na šalteru banke, neovisno o svim ljudskim kvalitetama svećenika, ono što se od njega kao svećenika očekuje prvenstveno je dijeljenje svetih sakramenata i pri tome mislim ponajprije na služenje svete mise i ispovijedanje. To nije uvreda za njega. Ako je on automat za sakramente, onda je profesor fizike automat za učenje rješavanja zadataka i prolazak mature, pekar automat za kruh, a frizerka automat za šišanje i oblikovanje frizure. To je ono što ljudi od njega očekuju, prema tome treba posložiti svoje poslovne prioritete i obaveze. Kada počne misliti drugačije, naprosto će loše obavljati svoj posao. 

Završni dio posjeta

U nedjelju prijepodne nadbiskup Cordileone pohodio je Mariju Bistricu. U crkvi se upravo molila krunica. 

Središnji dio posjeta

Danas prijepodne nadbiskup Salvatore Cordileone održao je u crkvi sv. Blaža predavanje s temom istine, dobrote i ljepote. Naglasak je stavio na ljepotu kao put otkrivanja i upoznavanja Boga za one koji ga traže, a posebno današnje mlade. 

Početni dio posjeta

Nadbiskup Cordileone sletio je u Zagreb u četvrtak u popodnevnim satima. Prvoga dana obišao je katedralu i pomolio se pred grobom bl. Alojzija Stepinca.

Zatim se prošetao do Kamenitih vrata. 

U petak je nadbiskup posjetio Hrvatsko katoličko sveučilište, a nakon toga navratio je do molitelja pred Vinogradskom bolnicom. 

Sa sudionicima inicijative 40 dana za život izmolio je jednu desetku krunice, a onda im je uputio nekoliko riječi ohrabrenja i podrške. Mislim da je to organizatorima i okupljenim sudionicima dosta značilo. 

Nadbiskup je nakratko ušao u obližnju crkvu Presvetog Srca Isusova. Ondje je bila časna sestra koje se sjećam još iz vremena kada smo znali imati povremene tradicionalne mise u toj crkvi, pa sam predložio da ih uslikam zajedno. 

Zatim smo jurili u Krašić jer je program već kasnio. Čim smo došli, sve smo priredili za misu. Vrlo ljubazni i gostoljubivi župnik pripremio je za nadbiskupa Cordileonea misnicu i misal koje je koristio nadbiskup Stepinac. Uz nadbiskupa i don Elvira koji je majstorski vodio ceremonije, ozračje je bilo smireno i duhovno. Tako sam, unatoč tome što prije nisam ministrirao na ovom obliku mise i što sam napravio brdo pogrešaka, na kraju bio zadovoljan i duhovno ispunjen. 

Uslijedio je ručak na kakvom još nisam bio. Župnik i časne sestre nevjerojatno su se iskazali. Sve je bilo ukusno, od riblje juhe, preko kojekakvih školjki i priloga, salate od hobotnice, crnog rižota, riba čija imena ne znam ni na hrvatskom, a kamoli na engleskom do rožate i drugih deserta. Bilo je i raznih vrsta vina, a ono koje sam iz pristojnosti probao bilo je fino. 

Gospodin župnik otišao je sahraniti pobožnu gospođu koja je do svoje smrti u devedeset i nekoj godini svakodnevno dolazila na mise. Nadbiskupa je čekao dugi intervju za Laudato tako da se nisam s njime vratio u Zagreb, ali srećom na vrijeme je stigao kod grkokatolika. 

Ondje je nadbiskup Cordileone sudjelovao u liturgiji pretposvećenih darova koja mi je posebno draga. Ne sjećam se da sam bio na liturgiji u kojoj je netko sjedio na carskom tronu, pa sam to morao zabilježiti fotografijom (gore). Tijekom liturgije, par prikladnih zaziva đakon je otpjevao i na engleskom (uz hrvatski, crkvenoslavenski i grčki).

Na kraju je vladika Milan Stipić izrazio dobrodošlicu uglednom gostu i pozvao msgr. Cordileonea da uputi okupljenim vjernicima nekoliko riječi. Nadbiskup je pohvalio vjeru koju je dosad susreo u Hrvatskoj i izrazio nadu da neće podlijeći mnogim zlima koja dolaze pogotovo sa zapada. 

Kasnije su svi nazočni pozvani na prigodno druženje. 

***

Moji početni dojmovi jako su pozitivni. Sutra je središnji događaj posjeta, predavanje u 9:30 i misa u 10:30 u crkvi sv. Blaža. Prilika da i sami stvorite svoje dojmove. 

Nadbiskup Cordileone u Zagrebu

U Zagrebu će idućih dana boraviti nadbiskup San Francisca msgr. Salvatore Cordileone. Njegov posjet neće imati nikakve veze s nesretnom konferencijom ni njezinim organizatorima. 

Najvažniji događaji za njegova posjeta istaknuti su na gornjem plakatu. Svi ste posebno pozvani na 

• Predavanje u crkvi sv. Blaža u subotu 7.3.2026. u 9:30 
• Svečanu pontifikalnu misu u crkvi sv. Blaža u subotu 7.3.2026. u 10:30 
• Tihu pontifikalnu misu u crkvi sv. Blaža u nedjelju 8.3.2026. u 16:45

Potrudite se doći na pontifikalnu misu u subotu jer nećete često moći prisustvovati takvoj liturgiji.