Koliki je čekaju? Koliki o njoj govore?
Koliko se
šampanjaca toči u njezinu slavu?
I kad se oči zaiskre od šampanjca, od vina, od plesnog
ritma, početi će govoriti - njoj, novoj godini, u
čast! Njoj u čast?
Ne, već od straha pred njom! Od straha pred nizom
od 365 dana koji tko zna što u svome krilu nose.
Razočaranja? Bol? Trpljenje? Bolesti? Smrt? Tko
zna?
Ali malo tko računa na veselje, vedrinu, oslobođenje,
mir.
Jer kao da je svaka godina teža! Mutnija! Kompliciranija!
Jedni će tu novu godinu nazivati sfingom s čijega se
lica ne može ništa pročitati? Ili fatumom pred kojim
se ne možemo sakriti? Ili podmuklom sablasti koje
se ne možemo otresti!
I u obraze ožarene šampanjcem uvlačit će se tuga.
U očima koje se iskre od alkohola žarit će se besmisao
života. U plesni ritam ući će maglovitost i sumornost.
I umjesto veselja zavladat će strava, strava pred
njom, pred godinom koja je eto već tu! Možda se ta
strava neće vidjeti na obrazima, na licu, ali će tiho
kljuvati i razdirati srca.
***
A kako dočekujemo tu novu godinu mi? Mi koji vjerujemo!
O, i nama je godina nepoznanica kao i svaka dosada!
Ni mi ne vidimo što ona krije u svome plaštu!
Ali ona za nas ipak nije ni avet, ni sablast, ni sfinga,
ni fatum. Ona je slijed vremena koji dolazi iz Božje
ruke i što nam ona može donijeti što bi bilo bez Božje
volje?
Eto, već u prvi dan te nove godine Crkva nam govori:
"Dijete nam se rodilo i Sin nam je darovan."
To je onaj kojega liturgija zove Anđelom velikoga
savjeta, jer na svojim ramenima nosi znak svoje vlasti.
Onaj, o kome veli sveti Pavao da se milost Boga
našega Spasitelja objavila svim ljudima.
Onaj, koji je kao velika svjetlost sišao na zemlju.
Onaj, kome treba zapjevati pjesmu novu jer učini
divne stvari.
Onaj, koji je u sutrašnji dan dobio ime Isus.
O, to je najveće, najljepše, najslađe ime! Jedinstveno
ime! U njemu smo spašeni, po njemu smo postali
djecom Božjom!
S njime možemo bez straha svuda! Pa i u novu godinu!
Jest, samo nam onda neće nova godina biti teška,
ako uđemo u nju s Isusovim imenom!
I samo se onda nećemo plašiti ničega ako Isusovo
ime bude u centru naših duša i naših težnja.
Jest, tako ćemo! Dok drugi razlijevaju šampanjac i
luduju u plesnom vrtlogu da bi zaboravili na svoj
strah, mi ćemo s imenom Isusovim na usnama dočekati
novu godinu i s njegovim najsvetijim Imenom
ući ćemo u nju.
Ali kraj Isusova imena ne zaboravimo na još jedno:
lijepo, bijelo, slatko, predivno ime, a to je Marija. Ta
kako bi na ulazu u novu godinu ostavili Maloga Kralja bez
Majke njegove?...
31. XII. 1953.
(Marica Stanković, Adventska čežnja)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.