ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.

Mikrokozam

O Jeanine Deckers ukratko sam pisao prije deset godina. Dobro je prisjetiti se kroz sljedeću propovijed tog tragičnog slučaja koji nam svima može poslužiti kao upozorenje. Uostalom, nedavno se pojavila informacija da je i jedna poznata hrvatska redovnica napustila svoj stalež kako bi zajedno s ne tako davno zaređenim redovnikom započela zajednički život. Takvi primjeri, nažalost, nisu rijetki. Nemojmo se zavaravati, sotonina berba zahvaća i one za koje smo do jučer mislili da su uzorni, tu mi odmah pada na pamet slučaj jednog hrvatskog svećenika kojeg sam čak i na blogu pohvalno spominjao. Kako smo slušali u poslanici ove nedjelje "Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne!"



Jeanine Deckers i opustošeni vinograd

U ono vrijeme kaza Isus učenicima ovu prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaćin rano ujutro izađe najmiti radnike u svoj vinograd. (...)" Riječi iz svetog Evanđelja po Mateju. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.

Jeanine Deckers rodila se u Belgiji 1933. Krštena je te su je u katoličkoj vjeri odgojili njezini dobri roditelji, koji su bili vlasnici male slastičarnice. U mladosti je išla u katoličke škole i u njoj se razvila velika ljubav prema gitarskoj glazbi, kao i duboka želja da živi posvećenim životom redovnice. Nakon što je pohađala sveučilište i vrlo kratko bila učiteljica, priključila se dominikankama misionarkama sa sjedištem u Waterloou, uzevši redovničko ime s. Luc-Gabriel. U samostanu Deckers je napisala te izvodila brojne svoje pjesme, koje su naišle na tako dobar prijam kod njezinih susestara i posjetilaca samostana te su je glavarice poticale da snimi album. Naravno, duhovni vježbenici, a možda i šira publika mogli bi taj album nabaviti u samostanu ili u mjesnim dućanima. Možda je majka nadstojnica, koja je donijela tu odluku, mislila da bi takav album mogao biti dio nove evangelizacije, način na koji bi se uzvišeni život časnih sestara malko prizemljilo, da se više povežu sa svijetom. U svakom slučaju, nije bilo sumnje da bi mogući porast prihoda dobro došao samostanu. I tako je 1961. u Bruxellesu snimljen album, a jedna od pjesama s te ploče, naslovljena "Dominique", postala je međunarodnom uspješnicom. "Dominique" je bila i ostaje jedina belgijska pjesma koja je dospjela na prvo mjesto na američkim ljestvicama popularnoglazbenih uspješnica. Samo u 1962. album se prodao u više od dva milijuna primjeraka! Zvijezda je rođena: sestra Luc-Gabriel, nekoć znana kao Jeanine Deckers, postigla je međunarodnu slavu. Naravno, morala je imati i umjetničko ime, pa je, u okviru promidžbe svojeg djela, uzela ime "Sestra Smiješak". Čak je nastupila u glasovitom "Šouu Eda Sullivana", u vrijeme Drugog Vatikanskog sabora. Hollywood je također iskoristio priliku, pa je o životu Jeanine Deckers snimljen igrani film pod naslovom "Raspjevana redovnica", s Debbie Reynolds i Ricardom Montalbánom u glavnim ulogama. Činilo se da su novi Duhovi tako blizu, da je novo proljeće na pomolu, da nastupa vrijeme u kojem bi ova stara, prašnjava i navodno zastarjela Crkva mogla otvoriti svoje prozore da uđe malo svježeg zraka, a i malo dima. Sestra Smiješak pridonosila je otvaranju Crkve suvremenom svijetu, predstavljajući njezino novo lice, Crkvu u kojoj će na mjesto poučavajućeg učiteljstva stupiti slušajuće učiteljstvo, s anketama o tome što ljudi misle, Crkvu koja će svoj nadmoćni položaj i mjerodavno osuđivanje zabluda zanemariti u korist novog dijaloga sa svijetom, sada ravnopravnim suputnikom. Međutim nije prošlo mnogo vremena prije nego što je zvijezda sestra Luc-Gabriel pala na zemlju tragično završivši. Jeanine je naposljetku napustila samostan i redovnički život. Nadala se ipak da će nastaviti glazbenu karijeru, ali nije mogla ponovo privući pozornost slušateljstva, otkako je skinula redovničku halju. Jeanine je poslužila svrsi i sad je bila uvelike zaboravljena. Postala je ogorčena i još revolucionarnija u svom razmišljanju. Sve više i više frustrirao ju je navodni propust Crkve da dokraja provede reforme s Drugoga Vatikanskog sabora. Čak je objavila 1967. godine pjesmu u obranu kontracepcije. Pjesma se zvala "Slava Bogu zbog zlatne pilule!".

Usprkos svojem javnom odbacivanju moralnog nauka Jeanine se nakratko uspješno vratila na katoličku pozornicu. Naime godine 1973. pridružila se katoličkoj karizmatskoj obnovi, a glavni vođa tog pokreta i veliki pristaša duha Drugoga Vatikanskog sabora kardinal Suenens zaželio je da ona piše pjesme za pokret te ih izvodi uživo pred kršćanskom publikom. Još jednom postala je poznata pod imenom "Sestra Smiješak" i snimila je novi album. No njezina novopronađena slava bila je kratka vijeka. Jeanine ne samo da je pretrpjela slom živaca, nakon čega je dvije godine išla na psihoterapiju, nego se i upustila u nastranu vezu. Jeanine i njezina partnerica počinile su samoubojstvo prekomjernom dozom barbiturata i alkohola u ožujku 1985. U oproštajnoj poruci izjavile su da se nisu odrekle vjere i zaželjele su biti zajedno pokopane nakon crkvenog sprovoda. Da tragedija bude još veća, molbi je i udovoljeno.

U Evanđelju nam naš ljubljeni Gospodin kazuje prispodobu, posebnu usporedbenu pripovijest, o vinogradu, gospodaru vinograda i radnicima pozvanim na rad u vinogradu. Sam vinograd, nedvojbeno, slika je svetog naroda Božjeg, ali može također predstavljati plodno polje čovjekove duše. Svaki je čovjek pozvan čuvati i njegovati vinograd svoje duše, a to se posebice odnosi na dušu katoličkog svećenika ili posvećene osobe s položenim zavjetima. Jer Svevišnji je posebno blagoslovio taj dio svojega vinograda. Predragocjena Krv i presvete suze Kristove natopile su tlo tih posvećenih duša, Krist ih je odabrao, oblikovao, čuvao, podigavši posebnu zaštitnu kulu posred vinograda i ogradu oko duše da bi odbio nasrtljivce. Jeanine Deckers bila je takva duša, čiji se vinograd obrađivao već od njezine mladosti. Njezin je krst posadio sjeme božanskog života i učinio ju živom lozom na Kristu, trsu. Njezini roditelji i redovnice poučavat će ju svetoj vjeri i bit će dovedena u ispovjedaonicu i k pričesnoj ogradi da bi je božanski Liječnik ozdravljao i hranio Svojim svetim Tijelom i Krvlju. Krizma će ojačati njezinu povezanost s trsom; a kad Jeanine stupi u samostan, tu će joj raspored vremena, Božanski časoslov, razmatranja i pravilo njezina reda pomagati da nadalje njeguje svoju posvećenu dušu. Međutim, na neizmjernu nesreću, u dušu su joj, u vinograd prodrli štetni utjecaji; pa kad je naš Gospodin tražio plodove, grožđe, plemenitu lozu, našao je samo vinjagu i vinograd pregažen od divljih zvijeri.

No ja bih dodao da su Jeaninein život, tragični pad i još tragičnija smrt mikrokozam. Oni su manji primjer onog što se dogodilo širem članstvu Svete Matere Crkve u suvremeno doba. Nekoć je to bio zdrav i zaštićen vinograd s mnoštvom radnika i s mnogo ploda. Izaijino proroštvo kaže: "Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. Okopa ga, iskrči kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu." A Spasitelj, Isus Krist, osvrće se na taj starozavjetni ulomak kad u svetom Evanđelju po Mateju pripovijeda o domaćinu koji "posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu". Sin Božji Svojim je Utjelovljenjem, Mukom, Smrću i Uskrsnućem te svim ostalim otajstvima Svojega presvetog života došao osobno posaditi taj vinograd; ogradio ga je Svojim zakonom; postavio je Svoje anđele i svoje sluge svećenike da vinograd nadziru; postavio je također kulu unutar vinograda i, da!, ta je kula bila sredstvo stalne pomoći koja ga čuva od svake zablude. O toj Crkvi Isusa Krista bilo je poznato i da je pod zaštitom naše presvete Majke Marije, koja je, kako nam Pjesma nad pjesmama kaže, Toranj Davidov, s bedemima, i tisuću štitova visi na njemu. Međutim taj odabrani vinograd s vremenom je postao opustošen vinograd, koji su izgazila krivovjerja, modernizam i neprijatelji vjere što dođoše iznutra, iz vinograda samog. Kroz rastvorene crkvene prozore ušlo je mnogo više Sotonina dima nego svježeg zraka. Uklanjanje zaštitnih zapreka i kulâ pravovjerja i stege te otvaranje revolucionarnom duhu svijeta izložilo je vinograd provali i razaranju. Skandali, prazne klupe u crkvama, ukidanje župa, zatvaranje škola i sjemeništâ, liturgijska zloporaba, gitarske mise i, doista, krvarenje izljevom tolikog mnoštva redovnika, svećenika i laika, koji skinuše svoje halje, napustiše svoje pozive te istupiše iz jedine Crkve koja može spasiti. No najvažnija je posljedica to što se samu vjeru, samu Božju objavu zanijekalo, mijenjalo, zamućivalo, zanemarilo ili jednostavno otpisalo i zaboravilo kao nekakav ostatak prošlosti. A to nas podsjeća na proroštva koja nam govore što će se dogoditi, na Jeremijino i Izaijino proroštvo, koja kažu: "Ja te zasadih kao lozu izabranu, ko sadnicu plemenitu. Kako li mi se samo prometnu u jalov izrod, o strani, tuđi vinograde? Što još mogoh učiniti za svoj vinograd a da nisam učinio? Ne smjedoh li se nadati da će uroditi grožđem? A on vinjagu izrodi!"

U svem tom opustošenju mnogi su se katolici smeli, poput ovaca bez pastira. Neki su postali ogorčeni motreći jadno stanje vinograda i tražeći koga da okrive i zgrnu na nj srdžbu. Neki nisu svjesni opustošenja te žive, vjeruju i mole na način koji bi bio posve stran svim našim predcima katolicima. A neki su čak počinili duhovno samoubojstvo, otišavši iz vinograda na bolja mjesta, koja ne postoje. Oni pronalaze lažne vinograde i tobožnje Crkve, koje ne mogu nikoga spasiti. Drugi su pak u nastojanju da se čvrsto drže katoličke vjere i prenesu je svojoj djeci bili toliko zdvojni te su zasnovali neovisne, samostalne vinograde u vinogradu. Ti vjernici gaje velike sumnje i žele ostati daleko od opustošenja.

Ukratko, čini se da je došlo do, u nedostatku bolje riječi nazovimo to tako, balkanizacije, komadanja unutar jedine prave Crkve na sve manje i manje odsječke i otoke. U mnogom pogledu katolici više ne govore istim jezikom vjere i zauzimaju posve oprečne stavove o raznim moralnim problemima. Katkada je teško komunicirati sa suvjernikom katolikom. Međutim pripadnici nijednog puka ne mogu biti istinski ujedinjeni i zajedno živjeti u miru bez općeprihvaćenog skupa vjerskih i moralnih uvjerenja. Ako toga nema, oni ne mogu živjeti zajedno.

Imamo dakle raznovrsnu ponudu katolištva. Imamo karizmatskog, modernog, liberalnog, konzervativnog, neokonzervativnog i novorednog katolika, zajedno s iregularnim, nezavisnim, pa čak i sa sedisvakantističkim katolikom. Naposljetku: imamo i one tradicionalne katolike koji jednostavno žele vjerovati i moliti onako kako su katolici uvijek molili i vjerovali, ali samo unutar zakonitih kanonskih crkvenih struktura. To će donijeti Božju milost.

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.


https://www.youtube.com/watch?v=uoJaxngqBEM

42 komentara:

  1. Vjerujem da ovaj pater ima dobro srce, ali nazalost kognitivna disonanca mu je pomutila razum.

    “zajedno s iregularnim, nezavisnim, pa čak i sa sedisvakantističkim katolikom.”

    U prijevodu su to "zlocesti sizmatici" iz nezavisnih kapelica, FSSPX kapelica i sedevakantistickih kapelica. Oni koji "ne mogu" donijeti milost, jer ne djeluju “unutar kanonskih struktura”.

    Ovako to izgleda u praksi kada imamo tradicionalne katolike koji jednostavno zele vjerovati i moliti onako kako su katolici uvijek molili i vjerovali, ali samo unutar zakonitih kanonskih crkvenih struktura. Precasni John Berg, poglavar svecenika iz propovijedi: “Postoje djelovi (drugovatikanskog koncila) koji se tek uz poteskoce mogu pomiriti s Tradicijom.”

    Volio bi cuti kako da citamo Dignitatis humanae u svijetlu Tradicije, kada su pape prvo nacelo Francuske Revolucije, Liberte, odnosno vjersku slobodu osudili mnogo puta (vidjeti npr. Pijo IX. Quanta cura).


    Kako da citamo "uz poteskoce" Christus Dominus u svijetlu Tradicije, kada hereticno stavlja drugo nacelo Francuske Revolucije Egalite, odnosno biskupski kolegijat stavlja uz bok sa papom, iako je to osudjeno na Prvom vatikanskom koncilu.


    Kako pak da citamo Nostra Aetate na "tradicionalni nacin", kada je trece nacelo Francuske Revolucije- Fraternite usudjeno mnogo puta (vidjeti “Mortalium animos”), a gdje se gaji ekumenizam sa laznim religijama (bez da ih se obrati na katolicanstvo van kojega nema spasenja) kao sto spominje Nostra aetate.

    Volio bi cuti konkretan primjer svecenika iz propovijedi kako to oni ostaju jednostavno katolici kao i oni prijasnjih narastaja “unutar” kanonskih struktura dok prihvacaju ovo. Ovo je cista blasfemija:


    "Crkva gleda s postovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinome Bogu, zivom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima."

    Lumen Gentium (16) potvrdjuje tu uzasnu blasfemiju koja kaze - “No naum spasenja obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među koje pripadaju u prvom redu muslimani; priznavajući da drže Abrahamovu vjeru, oni se s nama klanjaju Bogu jedinomu i milosrdnom, koji će suditi ljude na Sudnji dan.”

    Veli precasni Berg da samo slabi idu na “izvanredni” oblik jer njima trebaju simboli i da nema veze da li je istocni, novi ili stari obred. Zapravo je zalosno vidjeti da se toliki vjernici bore za “pravovjernost unutar struktura" da bi sam poglavar FSSP rekao da nema veze, i ne samo da nema veze nego da “slabici” idu na TLM, jer im “trebaju simboli.”

    Izvor: https://www.bitno.net/vjera/aktualnosti/john-berg-svecenicko-bratstvo-svetog-petra-fssp/

    Eto, to tako u praksi izgleda unutar “zakonitih kanonskih struktura”. Istina je naravno dijametralno suprotna. Upravo su nezavisne, FSSPX i sede kapelice ocuvale katolicku vjeru, prije svega herojskim cinom nadbiskupa Lefebvra i Castra De Mayera, zatim oca DePauwa, i slicnih koji ne savijaju koljena pred zabludama koncilijarne sekte.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. 'Upravo su... sede kapelice ocuvale katolicku vjeru, prije svega herojskim cinom nadbiskupa Lefebvra i Castra De Mayera'

      Nadbiskup Lefebvre ne bi se složio s vama:
      https://tradcath.proboards.com/thread/1545/warning-catholics-false-shepherds-angelus

      QP

      Izbriši
    2. QP,

      Ima i kod sedevakantista ludjaka svakako, pogotovo konklavista ili heretika feeneyista, ali ima i ljudi koji u poniznosti traze istinu.

      “You know, for some time, many people, the sedevacantists, have been saying, ‘there is no more pope’. But I think that for me it was not yet the time to say that, because it was not sure, it was not evident …” (Talk, March 30 and April 18, 1986, text published in The
      Angelus, July 19

      'The question is therefore definitive: is Paul VI, has Paul VI ever been, the successor of Peter? If the reply is negative: Paul VI has never been, or no longer is, pope, our attitude will be that of sede vacante periods, which would simplify the problem. Some theologians say that this is the case, relying on the statements of theologians of the past, approved by the Church, who have studied the problem of the heretical pope, the schismatic pope or the pope who in practice abandons his charge of supreme Pastor. It is not impossible that this hypothesis will one day be confirmed by the Church.” (Ecône, February 24, 1977, Answers to Various Burning Questions)

      'To whatever extent the pope departed from…tradition he would become schismatic, he would breach with the Church. Theologians such as Saint Bellarmine, Cajetan, Cardinal Journet and many others have studied this possibility. So it is not something inconceivable.” (Le Figaro, August 4, 1976)

      'It seems inconceivable that a successor of Peter could fail in some way to transmit the Truth which he must transmit, for he cannot – without as it were disappearing from the papal line – not transmit what the popes have always transmitted.” (Homily, Ecône, September 18, 1977)

      "If it happened that the pope was no longer the servant of the truth, he would no longer be pope.” (Homily preached at Lille, August 29, 1976, before a crowd of some 12,000)

      "It is possible we may be obliged to believe this pope is not pope. For twenty years Mgr de Castro Mayer and I preferred to wait…I think we are waiting for the famous meeting in Assisi, if God allows it.” (Talk, March 30 and April 18, 1986, published in The Angelus, July 1986)

      “I don’t know if the time has come to say that the pope is a heretic (…) Perhaps after this famous meeting of Assisi, perhaps we must say that the pope is a heretic, is apostate. Now I don’t wish yet to say it formally and solemnly, but it seems at first sight that it is impossible for a pope to be formally and publicly heretical. (…) So it is possible we may be obliged to believe this pope is not pope.”  (Talk, March 30 and April 18, 1986, text published in The Angelus, July 1986)

      August 1979, Oyster Cove. Abp. Lefebvre chuckled and said: “I do not say that the pope is not the pope, but I do not say either that one cannot say that the pope is not the pope. “Je ne dis pas que le pape n'est pas pape, mais je ne dis pas non plus qu'on ne peut pas dire que le pape n'est pas pape.” The sound of this phrase in French, moreover, is extremely amusing — a tongue twister something like “Peter Piper picked a pack of pickled peppers.” The archbishop himself found this quite funny, as did all the priests at the table.

      Tako da i bi i nebi… Jer se moze naci citata i kontra pa je tesko reci sa sigurnoscu.

      Izbriši
    3. Memento, govorimo o pitanju jesu li sede-kapelice prihvatljive, a ne o teoretskim spekulacijama o sedevakantistickoj poziciji. Mons. Lefebvre se očitovao da nisu prihvatljive i to je jasno.

      QP

      Izbriši
    4. Kada sede kapelice nebi bile prihvatljive onda bi to sigurno bio i kategoricki NE! nadbiskupa prema sjmenistarcima koji su tako naginjali jer su tehnicki i mnoge FSSPX kapelice bile sedevakantistikce kapelice kod svecenika koji su drzali taj stav. Kada bi to bio kategoricki ne onda nebi bilo suradnje i sa biskupom Castro De Mayerom koji je po mnogim iskazima naginjao sedevakantizmu, barem krajem 80ih.

      Ovako je pisao tadasnji biskup FSSPXa, WIlliamson:

      Campos- What went wrong?

      “Let me explain: up until the consecrations of 1988 Bishop de Castro Mayer’s reaction to the crisis was curious. On the one hand he was legalistic, tending to stick to the letter of the law. For instance after ceasing to be the diocesan bishop of Campos, he ordained no more priests except one that he ordained after the 1988 Consecrations. On the other hand   he had a tendency towards sedevacantism, as when he would say of John Paul II,  ‘Whoever does not belong to the body of the Church cannot be its head’.

      “Archbishop Lefebvre was aware of this   twofold tendency in Bishop de Castro Mayer, which is why he would say concerning the bishop’s legalism, ‘Bishop de Castro Mayer must understand that today we have to “go illegal”, if necessary’ (a remark to be understood, obviously, in the present context), and concerning his sedevacantism, Archbishop Lefebvre said, ‘Were it not for me, Bishop de Castro Mayer would be sedevacantist, but in order not to separate from us, he   holds back from sedevacantism’.

      Zatim imamo iskaze tradicionalnog laika Johna Lanea po pitanju svjedoka koji su bili u prisutstvu biskupa De Mayera na dan redenja 1988:

      "Two other witnesses confirmed Bishop de Castro Mayer's actions on the day of the episcopal consecrations. William Morgan, of Great Britain, who was present, published his testimony in his newsletter afterwards, and Fr. Schmidberger, in person to me, confirmed that he heard the   bishop express the words given above on that day." Te rijeci su bile: nemamo papu, nemamo papu!

      Izbriši
    5. Treba uzeti kontekst svega u navedenom pismu. Pismo je iz 1981. kada vec dulje vrijeme vladaju tenzije izmedju nabiskupa i nekih svecenika koji su se protivili novom redu biskupskog i svecenickog redenja, TLM sa Bugninijevim reformama kao i 'ponistenjima' brakova koje se djele sakom i kapom u koncilijarnoj Crkvi, te protiv pregovora sa Rimom. Uz to imamo situaciju da je vijetnamski biskup Thuc redio svakoga sa pulsom, pa tako i sektase i kasnije konklaviste.

      U to vrijeme se i dalje intenzivno vode pregovori izmedju FSSPX-a i Rima i naravno da se trebalo javno osuditi takve cine, pogotovo ako se uzme u obzir da je nadbiskup znao da ce i on jednog dana morati zarediti biskupe. Uostalom navedeni citati (koje sam naveo a ima ih jos) vam dokazuju da to nije bila samo obskurna teorija ili spekulacija nego vrlo realna mogucnost koju nadbiskup NIJE iskljucivao kao hereticnom ni kao nesto sto ce eventualno moguce i sam proglasiti "But I think that for me it was not yet the time to say that, because it was not sure, it was not evident" & "It is possible we may be obliged to believe this pope is not pope. For twenty years Mgr de Castro Mayer and I preferred to wait".


      Imamo takodjer direktan iskaz od samog nadbiskupa Lefebvrea- August 1979, Oyster Cove. Abp. Lefebvre chuckled and said: “I do not say that the pope is not the pope, but I do not say either that one cannot say that the pope is not the pope."

      Prema tome stvar je kompleksna i odgovor sa da ili ne ovisi o mnogo faktora. Osim 'dogmatskih sedevakantista' po kojima su svi oni koji ne drze tu poziciju na putu za propast, ne vidim sto je toliko sporno kod sedevakantistickih kapelica i stojim i dalje iza onoga sto sam rekao da su FSSPX, nezavisne kapelice (poput npr. poput p. Podrzaja) te sede kapelice branici katolicke vjere, a ostali tradicionalisti 'unutar kanonskih struktura' prihvacaju ustupke (odnosno zmire na uzrok krize) u zamjenu za TLM. S time da se mozda vjernici i svecenici koji su 'unutar struktrura' s tim privatno ne slazu, ali svako tako neslaganje je kontra ekplicitnih stavova svojih poglavara. Kako je rekao Toma, neka svatko odluci za put koji misli da je pravi za svoje spasenje i za dobrobit Crkve.

      Izbriši
    6. Memento Mori,
      Ali zašto rabite izolirane slučajeve snošljivosti prema svećenicima koji su PRIVATNO naginjali sedevakantizmu (dakle nema govora o tome da su FSSPX kapele bile "de facto sedevakantističke"), a ne gledate širu sliku? Jasno je da je nadbiskup smatrao da se, s obzirom na stanje konfuzije, može trpiti privatna tendencija nekih svećenika. Bratstvo i danas dijeli sakramente određenim vrstama sedevakantista pod određenim uvjetima što pokazuje da ih ne presumiraju nužno da su formalni raskolnici. Ja bih to možda usporedio sa situacijom prije Koncila u nekim misionarskim zemljama gdje se pokapalo ljude koji su, iako nije bilo legitimne potrebe, zatražili kremiranje - to se opravdavalo konfuzijom koja je u tim zemljama vladala jer tolik broj ljudi nije znao za to da se zla namjera nije presumirala, kao u europskim zemljama.

      S druge strane, izbacio je svećenike koji su tu poziciju javno zastupali, što jasno pokazuje da ju jije smatrao nekim drugačijim, ali egitimnim stavom.

      U "Otvorenom pismu" vrlo očito govori o raskolničkoj tendenciji sedevakantizma. Stvarno ne razumijem kako možete to uskladiti s idejom da je to smatrao legitimnim stavom:
      "The reasoning of those who deny that we have a Pope puts the Church in an inextricable situation. The visibility of the Church is too necessary for its existence for it to be possible that God would allow it to disappear for decades. Who would be able to tell us where the future Pope is? How can he be elected if there are no more Cardinals? We detect a schismatic spirit behind those reasonings, and our Society utterly refuses to follow them.  While rejecting Paul VI’s liberalism, we wish to remain attached to Rome and the Successor of St. Peter out of fidelity to his predecessors."

      Izbriši
    7. Mislim da sam se, protivno naputcima, zaboravio potpisati. SAP

      Izbriši
    8. SAP, kada ja citriam tekstove onda su to "izolirani slucaji", a kada kazete onda garantirate da znate sto je nadbiskup sigurno mislio. Vec smo ustvrdili da je bilo citata sa obje strane. Bilo je izbacivanja sedevakantista, kao i dopustanja takvog stava. Ako se pozivate na tekst iz 1985. u “Otvorenom pismu”- “While rejecting Paul VI’s liberalism, we wish to remain attached to Rome and the Successor of St. Peter out of fidelity to his predecessors”, smijem li ja kontrirati sa ovom izjavom. od 4.10.1987. ili jednom iz 1977.?

      “Cak i da nam date biskupa, cak i da nam date nesto autonomije za biskupe, cak i da nam date liturgiju iz 1962., cak i da nam date da nastavimo sa sjemenistima i Bratstvom kao sto to cinimo sada, necemo suradjivati! To je nemoguce, nemoguce jer radimo u dijametralno suprotnim smjerovima. Vi radite na dekristijanizaciji drustva, Crkve i ljudske osobe. A mi radimo na kristijanizaciji. To je nelogicno. Rim je izgubio vjeru moji dragi prijatelji. Rim je u apostaziji. Ne pricam prazne rijeci, govorim vam istinu. Rim je u apostaziji. Ne mozete imati povjerenje u njih. Rim je napustio Crkvu, Rim je napustio Crkvu, Rim je napustio Crkvu. To je sigurno.“

      Kazete “što jasno pokazuje da ju nije smatrao nekim drugačijim, ali legitimnim stavom.”

      “The question is therefore definitive: is Paul VI, has Paul VI ever been, the successor of Peter? If the reply is negative: Paul VI has never been, or no longer is, pope, our attitude will be that of sede vacante periods, which would simplify the problem. Some theologians say that this is the case, relying on the statements of theologians of the past, approved by the Church, who have studied the problem of the heretical pope, the schismatic pope or the pope who in practice abandons his charge of supreme Pastor. It is not impossible that this hypothesis will one day be confirmed by the Church.
      Archbishop Lefebvre, Écône, February 24, 1977, Answers to Various Burning Questions

      https://www.youtube.com/watch?v=lj2XqrwP0C8

      Ja ovim ne tvrdim da je nadbiskup bio sedevakantist, ali isto tako tvrdim da to nije uvijek bio stav koji se kaznjavao.
      Evo procitajte cijeli zadnji intervju iz 1986. o toj temi, da nebi bilo da vadim stvari iz konteksta. Misljenje u njemu nije definirano ni za ni protiv.


      “Now I don't know if the time has come to say that the Pope is a heretic; I don't know if it is the time to say that. You know, for some time many people, the sedevacantists, have been saying "there is no more Pope," but I think that for me it was not yet the time to say that, because it was not sure, it was not evident, it was very difficult to say that the Pope is a heretic, the Pope is apostate. But I recognize that slowly, very slowly, by the deeds and acts of the Pope himself we begin to be very anxious. I am not inventing this situation; I do not want it. I would gladly give my life to bring it to an end, but this is the situation we face, unfolding before our eyes like a film in the cinema. I don't think it has ever happened in the history of the Church, the man seated in the chair of Peter partaking in the worship of false gods. What conclusion must we draw in a few months if we are confronted by these repeated acts of partaking in false worship? I don't know. I wonder….”
      http://strobertbellarmine.net/angeluslefebvre.html


      Kako na temelju ovoga mozemo reci da je taj stav anatema, kako vi pokazujete...

      Izbriši
    9. "... ne vidim sto je toliko sporno kod sedevakantistickih kapelica..."

      Za one među podupirateljima FSSPX-a koji su stranački usmjereni sporno je to što te kapelice nemaju ista mišljenja o kontroverznim pitanjima kao FSSPX, koji je u umu mnogih njegovih podupiratelja zamijenio Crkvu, pa drže da može zakonito nametati svoja mišljenja o neodlučenim pitanjima vjernicima, i čiji su "autoriteti" jači nego autoriteti onih za koje riječima ispovijedaju da su "pape", čiji svećenici imaju "autoritet" nad vjernicima koji im nitko nije dao itd.

      Dakle, apsolutno nije dopušteno kritizirati FSSPX ni njegove "autoritete", svi koji se ne slažu s "autoritetima" FSSPX-a su neprijatelji, svi koji se ne slažu s trenutno favoriziranim mišljenjima FSSPX-a su neprijatelji (sva ostala mišljenja treba cenzurirati), a neprijatelje FSSPX-a treba smatrati neprijateljima vjere.

      Sličnog načina razmišljanja ima i među nekim ekstremnim sedevakantistima, ali ne onim umjerenim.

      Izjednačavanje svih sedevakantista s nekom šačicom ekstremista je kao izjednačavanje svih sedeplenista s Kasperom ili Schönbornom.

      Treba istaknuti i da riječi mons. Lefebvrea o kontroverznim pitanjima mogu biti zanimljive i korisne, ali one ne predstavljaju sud Crkve o nekom pitanju i zato ne treba gledati na njih kao da to jesu, i da njegovim sudom završava svaka daljnja rasprava.
      U konačnici nije važno je li mons. Lefebvre nešto odobravao ili ne, nego je li to nešto u skladu s Vjerom ili nije.
      Autoritativni sud o kontroverznim pitanjima ćemo imati tek kad dođe od Crkve.

      Izbriši
    10. S obzirom da neki izjednačavaju mišljenja šačice ekstremnih sedevakantista sa svim sedevakantistima, ili razlikovanje u mišljenjima oko kontroverznih pitanja predstavljaju kao nešto što se događa samo kod sedevakantista, evo primjer koliko različitih i suprotstavljenih mišljenja ima samo među FSSPX-ovcima:

      FSSPX-ovci koji prihvaćaju valjanost novih obreda
      FSSPX-ovci koji sumnjaju u valjanost novih obreda
      FSSPX-ovci koji idu na Mise po SP, na Mise FSSP-a itd.
      FSSPX-ovci koji nikad ne bi išli na Mise po SP, na Mise FSSP-a itd.
      FSSPX-ovci koji vjeruju u euharistijska čuda s novih misa,
      FSSPX-ovci koji ne vjeruju u euharistijska čuda s novih misa,
      FSSPX-ovci koji se mole i idu na klanjanje pred hostijama posvećenim na novom obredu,
      FSSPX-ovci koji se nikad ne bi molili ili išli na klanjanje pred hostijama posvećenim na novom obredu,
      FSSPX-ovci koji nikad ne jedu meso petkom i poste barem tri sata prije Pričesti,
      FSSPX-ovci koji ponekad jedu meso petkom i poste jedan sat prije Pričesti,
      FSSPX-ovci koji mole tzv. "krunicu Božanskog Milosrđa" i/ili otajstva svjetla,
      FSSPX-ovci koji nikad ne bi molili tzv. "krunicu Božanskog Milosrđa" i/ili otajstva svjetla,
      FSSPX-ovci koji prihvaćaju samo kanonizacije do 1962.,
      FSSPX-ovci koji prihvaćaju samo kanonizacije do 1983.,
      FSSPX-ovci koji prihvaćaju sve kanonizacije do 1962. i neke iza,
      FSSPX-ovci koji koriste isključivo misal iz 1962.,
      FSSPX-ovci koji koriste dijelom misal iz 1962., a dijelom starije misale,
      FSSPX-ovci kojima je drago kad novusordovski biskup posjeti njihove kapelice, škole itd.
      FSSPX-ovci kojima nikako nije drago kad novusordovski biskup posjeti njihove kapelice, škole itd.
      FSSPX-ovci koji prihvaćaju kanonizaciju Wojtyle,
      FSSPX-ovci koji ne prihvaćaju kanonizaciju Wojtyle,
      FSSPX-ovci koji kažu da je Bergoglio modernist,
      FSSPX-ovci koji kažu da je Bergoglio heretik,
      FSSPX-ovci koji kažu da Bergoglio nije član Crkve,
      FSSPX-ovci koji kažu da Bergoglio nije heretik
      FSSPX-ovci koji su tajni sedevakantisti,
      FSSPX-ovci koji su anti-sedevakantisti,
      FSSPX-ovci koji razmišljaju postati sedevakantisti
      FSSPX-ovci koji žele priznanje modernističkog Rima,
      FSSPX-ovci koji ne žele priznanje modernističkog Rima,
      FSSPX-ovci koji se utječu "ženidbenim sudovima" Bratstva,
      FSSPX-ovci koji se utječu novusordovskim "ženidbenim sudovima",
      FSSPX-ovci koji vjeruju u teoriju velikog praska i evoluciju,
      FSSPX-ovci koji ne vjeruju u teoriju velikog praska i evoluciju
      itd.

      Izbriši
    11. Mateo, mogu ja nastaviti:

      FSSPX-ovci koji misle da sedevakantisti imaju samo duhovni problem.
      FSSPX-ovci koji misle da sedevakantisti imaju duhovni i mentalni problem.

      Poznato je da rigoristi u svojoj duhovnoj zgrčenosti nemaju previše smisla za humor pa se zato nisi trebao prenemagati jer je ovo ispao samo jedan u nizu diletantizama, budući da ne razumiješ ni osnovni pojam na kojemu želiš graditi svoje egzibicije. Nije 'FSSPX-ovac' svatko tko proviri u kapelu Bratstva, nego su to u pravom smislu samo njihovi svećenici, časna braća i sestre. Dobar dio bedastoća koje si nabrojao ne mogu se pronaći ni među ljudima koji prvi puta dođu u kapelu Bratstva, a kamoli među njihovim članovima.

      Za ostalo valja reći da je u Crkvi uvijek postojalo otvorenih teoloških pitanja o kojima svaki katolik može imati svoje mišljenje, pa ih tako ima i danas. Upravo to ruši tvoju tezu da je Bratstvo autoritarni sustav s elementima sektaštva, dok zapravo to obilježja vrijedi upravo za sedevakantističke skupine koje se međusobno napadaju do krvi i izopćuju zbog svojih doktrinarnih devijacija. Pritom je providonosna ironija da ono što drugima predbacuju, često njih same kači. Ta vaša stvar u samoj svojoj osnovi ima šizofrenu narav. Jedan moj prijatelj (poznati bloger E.B.) je bivši sedić, sada krivoslavac, - prije toga isto svašta, nebitno sad za raspravu - ali slika je tu. Takva stvar se i tebi može dogoditi, još više jer ti nisi vezan za druge sediće s bizarnim predodžbama vjere i Crkve koji imaju neku zajedničku agendu, nego djeluješ kao pojedinac - još će ti se lakše dogoditi, da te 'prehiti' neko novo 'prosvijetljenje' - zbog same krhkosti ljudske naravi, koje će te lansirati u nešto sasvim drugo od onoga za što se danas izdaješ. Sedići vole proglašavati sve moguće hereticima, a sakramente i hijerarhiju Crkve nevaljanima, dok bi se zapravo oni sami trebali zapitati o valjanosti svojih sakramenata:

      https://katolickatradicija.blogspot.com/2020/08/upozorenje-tradicionalnim-katolicima.html

      Dragi Bog nekad stvarno ima osebujan smisao za humor. - kaže ona sarkastična pošalica da "nema loših ljudi jer se i oni mogu iskoristiti za loš primjer" - tako da taj tvoj sola sedić diskurs baš paše uz linkani tekst da si ljudi bolje i lakše predoče taj vaš šizofreni svijet, tj običan vatromet taština.

      Izbriši
  2. Nemojmo se zavaravati, sotonina berba zahvaća i one za koje smo do jučer mislili da su uzorni, tu mi odmah pada na pamet slučaj jednog hrvatskog svećenika kojeg sam čak i na blogu pohvalno spominjao.

    Ma što ne reče! Ukrade mi misao iz glave, točno o tome i ja razmišljam, samo meni odmah pada na pamet jedan katolički bloger o kojem imadoh izvrsno mišljenje još malo pa bi ruku u vatru čovjek stavio za njega. Pa onda kad čovjeka lupi ta grda zbilja... gadno... :-( Ali onda opet, pitanje je i jel to baš sotonina berba, jer i među ljudima se kaže - za luda nema suda. Možda je tako i kod Boga. A ode su problemi u glavi definitivno prisutni. No onda opet, možda su jednako tako prisutni i kod tih spomenutih?

    Nedoumica

    OdgovoriIzbriši
  3. Postujem svacije misljenje ali...sto vam svima vrijedi raspisat se od neba do zemlje i trositi vrijeme na te stvari kad nasa Crkva ima svoje zakonitosti i koliko god se trudili ukazivati na bilo sto,ono sto se u Crkvi proglasi i odredi to je na snazi i za nas katolike obveza!Umjesto raditi na sebi i mjenjati sebe na bolje,ovdje se non stop trosi energija u prazno...Zasto i za koju svrhunaravnost?!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ako je ono što se sada "u crkvi radi* za nas obaveza, čemu se mijenjati na bolje? Koje bolje, brate, kad je danas sve dobro.

      Izbriši
    2. Lars!Ne prosirujte rasprave koje nevode u nista!Vama kao da je sve crno...Kazem radimo na sebi a Gospodin zna kada ce to upotrijebit!Kad god su nas laici poucavali i htijeli vodit u Crkvi nikad to nije izaslo na dobro!Nemojte se sad upustati opet odgovor na odgovor jer znam da cete postaviti pitanje a koga slusati u Crkvi...Zapamtite Poslusnost je broj 1 za Crkvu...kad se to dovede u pitanje pitanje je ispravnosti ono u sto vjerujemo i zivimo i taman da vam vas zupnik naredi nesto da ucinite protivno vasem uvjerenju vi cete to iz poslusnosti prihvatiti.Gospodin zna da ste htjeli postupiti ispravnije ali jer ste bili poslusni nece vam stetiti a tom sveceniku Bog ce suditi zbog njegove savjesti!!!Tako se u Crkvi djelovalo,vjerovalo i naucavalo i tko smo mi danas pametnjakovici da to mjenjamo!!!

      Izbriši
    3. Angelicum, tvoje shvaćanje poslušnosti nema veze s katoličkom vjerom, to je prije fuhrerprinzip. Poslušnost crkvenom poglavaru koji naređuje stvari koje se protive Bogu nije poslušnost Bogu nego đavlu, davno je rečeno. Kršćanska poslušnost, za razliku od nacističko-komunističkog fuhrerprinzipa, nije sama sebi svrha, a nije ni garancija spasenja, jer Bog će suditi i laicima, kad im je već dao mozak. Jasno kaže Bog u Ezekielu svakome od nas, uključujući i laike, ako ne opomeneš grešnika pa on propadne "njegovu ću krv tražiti iz tvoje ruke".
      Danas, kad se u Crkvi sve mijenja, kad papa može javno reći da Krist od utjelovljenja do uskrsnuća nije bio Bog nego samo čovjek, kad je masovni ubojica Emma Bonino nacionalna veličina a Luther čovjek vjere, kad se poganski kumiri unose u procesiji u Crkvu, ti pozivaš na poslušnost.

      Izbriši
  4. Jedan metodološki prigovor. Jel možemo prestat "citirat" tekstove kao prijevod prevedenog prijevoda. Bellarmino (ne Bellarmine!) je sigurno izvorno pisao na engleskom kao i Lefebvre :)
    Ili dajte se potrudite prevest na hrvatski ili još bolje, ko npr. naš legendarni Murus, latinski s hrvatskim prijevodom. Non volo audire nec videre linguam barbaricam Anglicam!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eh, rado bi volio procitati na Murusu direktan izvor sa latinskog o tome sto kaze sveti Bellarmino (!) po pitanju pape heretika, da li je ikada bilo pape heretika, itd. Ne mora nuzno biti sv. Bellarmino, moze i sv. Liguori, sv. Franjo Saleski ili ostali koji su rekli svoje misljenje o tome. Blog mu je fantastican, ali nazalost nisam naisao na ni jedan tekst koji bi dodirnuo tematiku hereticnog papinstva. Sve je to uvijek netko drugi ispod koji siri zablude. Ako sam u krivu, molim vas mi linkajte. Do tada cemo mi "smrtnici" morati lijepiti barbarske traktate :)

      Izbriši
    2. Potrudite se ih bar navesti na dobrom hrvatskom. Osim ako original nije na engleskom. Jer prijevod prevedenog prijevoda uvijek budi sumnju u autentičnost. Prisjetite se samo koliko je jedna krivo prevedena riječ iz Aristotelove Metafizike o "duhovnoj ili umnoj duši" izazvala tumulta u srednjovjekovnoj filozofiji

      Izbriši
    3. Ne pišemo sv. Ivan Capistrano, nego sv. Ivan Kapistran. Pa je tako logično da se ne biše sv. Robert Bellarmino, nego Belarmin.

      Grammar Nazi

      Izbriši
    4. Po Vuku Karadžiću....

      Izbriši
    5. Bit će da onda i Englezi pišu po Vuku...

      Grammar Nazi

      Izbriši
    6. Sv. Dragutin Vojtilski, sv. Edit Štajnska :) Malo karikiram, al tako su otprilike "kroatizirana" imena... a onda je loša navada učinila svoje...

      Izbriši
    7. I kakve to ima veze...ne cjepidlacite...grcki,srpski,talijanski,madzarski...sve je isto..

      Izbriši
    8. Jezik je živa stvarnost pa treba vidjeti kakvi su se nazivi u crkvenom govoru udomaćili, a ne stvarati umjetne tvorevine. Ako ćemo sve 'izvorno', ajmo onda pisat sv. Roberto Bellarmino ili sv. Giovanni Capistrano. I tu tradicija igra svoju ulogu.

      Grammar Nazi

      Izbriši
    9. Jel Vam u redu da se nekog zove Federico Bulesich ili Marco Crisini? Meni nije....

      Izbriši
    10. Većina svetaca, osobito ranijih nosi pridjev po rodnom mjestu ili mjestu djelovanja: Franjo Asiški, Klara Asiška, Toma Akvinski, Franjo Ksaverski, Franjo Saleški, Nikola Tolentinski, Terezija Avilska, Ruža Limska, Antun Padovanski, Bernardin Sijenski, Katarina Sijenska odnosno Aleksandrijska. Rimski misal iz 1962. uz te svece i svetice ima ili latinizirani pridjev ili de (iz) s imenom mjesta. Tako Senensis, Salesius, Xaverius, Limana (pridjevi). Odnosno de Aquino, de Tolentino, de Padua (asiški sveci, Terezija i Ignacije nemaju u Misalu dodatni pridjev). Slično, stari oci i naučitelji imaju Damascenus, Hierosolymitanus, Nazianzenus. Postoje sveci kod kojih je teško izgovoriti pridjev: Ivan iz Mate. Za Petra iz Alcantare možemo reći i Petar Alkantarski. Augustin Kenterberijski ili Augustin od/iz Canterburryja. Kod novijih svetaca pojavljuju se prezimena. Kod starijih prezimena često je prezime ujedno i titula (de Borja odnosno Borgia, kao kod nas Zrinski), ali ne nužno. Čini se da Vinko Ferrer ne bi trebao biti Fererski, niti Karlo Borromeo ne bi trebao biti Boromejski. Franjo Borgia se obično piše u talijanskoj verziji (ne u originalnoj aragonskoj verziji Borja). Margareta Marija Alacoque ima komplicirano prezime pa je nitko, srećom, ne pretvara u Alakočka. Jeronim Emiliani ne bi trebao imati hrvatski "j". Neki stariji sveci imaju latinizirana imena, pa svi kažemo Petar Kanizij(e). Petar Damiani kao Petrus Damianus pretpostavljam da može biti i Petar Damjan. Sv. Filip Benizzi je u Misalu latiniziran kao Benitius pa može Benicij(e). Ispada da se francuski osobito teško prevodi, pa tako za dolinu rijeke Oise, pokrajinu Valois postoji sveta Ivana, kći kralja Ljudevita XI, kojoj bismo mogli reći sv. Ivana Valois dok za bi za svetog Feliksa bilo bolje reći Feliks iz Valoisa (valoaški... meni osobno zvuči ružno). O tome je li Benicij ili Benicije i je li Kenterberijski ili Cantrerburryjski moglo bi se ispisati još teksta.

      Izbriši
    11. Sv. Ivan iz Capistrana ili Ivan Kapistranski.

      Izbriši
    12. Najbedastija je stvar kod nas hrvata sto mi imena svih osoba u svijetu pohrvacujemo i pretvaramo u nasa imena.To nitko u svjetu ne radi nego onako kako se netko zove u njegovoj zemlji tako mu je ime...Npr.sv.Gianna Beretta Molla mi ju prekrstili u Ivanka,koja glupost...ona jest Đana(citano)a i dan danas mi papu Leona XIII. zovemo Lav XIII. a nije majka ga rodila...nego LEON XIII.pa pogledajte u Imprimature starih molitvenika na hrvatskom pa se ucite!

      Izbriši
    13. Kako bi onda trebalo? Papa Đovani Dvadesettreći? Papa Benededeto Šesnaesti? Papa Frančesko?
      Sveti Frančesko Asiški? Sveti Fransisko Havier? Evanđelje po Joanesu? Sveti Petar je kako? Petrus? Pietro?

      Izbriši
    14. U vezi Lava ili Leona XIII. ne vidim problem (istini za volju majka nije rodila niti župnik krstio ni kao Lava ni kao Leona). Idprsvno je jedno i drugo. Najjednostavnije, pogledajte na Wikipediji razne jezike, vidjet ćete da i neki drugi Slaveni prevode kao Lav. Štoviše, talijanski Leone jest isto što i latinski Leo koji u kosim padežima ima -n. Životinja lav. U našem narodu Vuk je bilo često ime, pa je moguće da je analogija učinila svoje.

      Izbriši
    15. U nekim hrvatskim dokumentima imamo i Lav i Leon.Dobro i kaj je na kraju Leon XIII. ili Lav XIII.? I jel to uopce isti papa?

      Izbriši
    16. Spiridon, što se mene tiče, Talijani mogu pisati imena naših svetaca kako žele - to je njihova stvar i nitko im to ne može braniti.

      M. B., ne slažem se da je u hrvatskom normalno i ispravno imena svetaca pisati s 'iz' ili 'od'. Uz dužno poštovanje, zvuči mi to kao da govorimo o beskućnicima. Latinske navade nisu 1 na 1 primjenjive na hrvatski. Karlo Borromeo je totalno neprirodno i strano. Za ostalo: sv. Ivana Mata, sv. Feliks Valois.

      Grammar Nazi

      Izbriši
    17. Pokušao sam stvari iznijeti sustavno. Dakako da ne treba nužno sve ići 1 na 1. Karlo Borromeo zvuči neobično jer smo naviknuti govoriti Boromejski. Bez brige, neću ni ja mijenjati svoje navade. Meni Ivan Mata ili Fidelis Sigmaringen zvuči kao Marko Križevci. Pretpostavljam da se nećemo složiti oko toga: imaginarni Pero iz Crnog Luga, Stipe s Hvara ili Gašpar iz Velikog Kalnika meni zvuče u redu. Feliks Valois zvuči, naravno, kraljevski.

      Izbriši
    18. A Robert(us/o) Bel(l)armin(us/o)? Kako bi bilo najbolje?
      M. P.

      Izbriši
    19. Misal iz 1962. Kaže Robertus Bellarmino, ali po internetu se može naći puno ilustracija gdje piše "Robertus Bellarminus" što se može kroatizirati kao Robert Belarmin. A po misalu je Robert Bellarmino (analogno sv. Toma Mor od Morus ili Toma More po engleskom, ali sv. Ivan Fisher pretpostavljam samo prezimenom). Dakako, ne može Bellarmine. Onda slično Borromeo kao latinizirano Borromeus ide u Boromej ili Boromejski. Pridjev romanus je rimski, ali i Rimljanin, prema tome Borromeus bi bio Boromejski ili Boromejac kad bi Borromeo bio toponim. Ali dobro, ne namjeravam govoriti Karlo Borromeo, niti Karlo Boromej, kad se već uvriježilo Boromejski.

      Izbriši
    20. Da, kroatizirano bi se valjda trebalo pisati s jednim "l". Ako se ne varam, u njemačkom i francuskom je "Robert Bellarmin". I ja sam dosad tako pisao, pod utjecajem životopisa koji je priredio p. Ante Alfirević.
      M. P.

      Izbriši
    21. Sulla, Caracalla, Tertullianus. Hrvstsku: Sula, Karakala, Tertulijan. Zanimljivo, portugalski: Sula, Caracala, Tertuliano; s druge strane ruski fonetizira, ali zadržava dvostruko slovo: Сулла, Каракалла, Тертуллиан (za primjer fonetiziranja: Джон Фицджералд Кеннеди)

      Izbriši
  5. Angelicum, nadam se da niste studirali tamo gdje bi vas poducili zabludama koje promovirate i koje vas mogu odvesti u propast, a i jos gore, ako ste svecenik laike sa vama. Kao prvo, rasprava uopce ne upucuje na to da nas laici spasavaju ili da ce nas spasiti, nego se raspravlja o tome koji biskupi i svecenici i dalje cuvaju polog katolicke vjere. Drugo, upravo nas je taj stav slijepe poslusnosti (koji uopce nije katolicki) doveo do tuda gdje jesmo. "Većma se treba Bogu pokoravati negoli ljudima." Dj 5,29. Sveti Toma Akvinski isto daje kriterije u kojima se ne moze pratiti nadredjenog. Trece, ne mozete postovati svacije misljenje jer netko moze pisati nesto krivovjerno i time antikatolicki, pa se tamo nema sto postovati. Cetvrto, zasto pisete ovdje, a ne mijenjate sebe? Ako su staleske duznosti obavljene, zasto nebi pisali i raspravljali u slobodno vrijeme? Zasto nebi smjeli raspravljati o katolickoj doktrini i tome gdje je najkorisnije ici za spas duse? I peto, upravo zato jer ovo sto trenutno vidimo u Vatikanu ide kontra mnogih zakonitosti (pa tako i vjecnih dogmi), ne mozemo biti tome poslusni.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Izvrsit cu Gospodinu zavjete svoje pred svim pukon njegovim"

      Izbriši
  6. Memento Mori! Nemoj iznositi negativisticke stvari o Crkvi.Nije to Tvoj posao ni poslanje.Bog vodi Crkvu i samo On zna zasto je nesto dopustio!Ako si brate izfrustriran tada lijeci rane duhovnim razgovorom,ispovjeđu,duh.vjezbama...i konacno nadji si svecenika za duhovnika...Svi vi koji nonstop negativisticki pisete siguran je znak da nemate stalnog duhovnika.Jer da ga imate s njim bi sve rijesavali i on bi vas usmjeravao...Ljudi koji nisu u braku,nisu u vezi ili nemaju nekih obaveza u zivotu,nisu aktivni clanovi svoje župne zajednice,neznaju sto bi sa sobom najcesce se ovako ispucavaju i trose energiju i zbunjuju sami sebe i druge...Zar Te brate ne veseli cinjenica koliko ce mladica ove jeseni po prvi puta uci u nase bogoslovije...Da su oni tako razmisljali kao slicni vama niti bi u svojim tridrsetima bili svecenici niti bi imali obitelj....nego bi ovako...od vremena do vremena objavljivali javno svoje frustracije...Svima vana zelim dobar ljetni odmor,idite na Misu i molite Krunicu.Molite Duha Sveoga da vam ove jeseni posalje duhovnika i vidjet ce se pozitivne promjene blagoslovljeni dar vama i Crkvi!!

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.