četvrtak, 20. veljače 2020.

Za vas je vrijeme svagda pogodno


Naravno da se p. Petar Nodilo (ili p. Tvrtko Barun ili g. Anto Mikić koji su likeali ovaj tweet) može izrugivati s onima koje naziva "ustrašenim Pravovjercima". Njemu odgovara liberalizacija Crkve i nesnosne promjene koje golema većina katoličke hijerarhije nameće ili spremno prima. On bi bio jednako zadovoljan i da je protestantski pastor, dakako uz uvjet da ima na raspolaganju moralni, intelektualni i materijalni ugled i čast koje su mu namrle prošle generacije katolika (pa i isusovaca).

Što bi njega uopće moglo zaplašiti?
Da mora propovijedati katolički nauk prema nepromjenjivom nauku, a ne kako mu puhne i kako trenutna moda kaže. Da u redu kojem pripada zavlada nekadašnja disciplina, pa da umjesto provociranja katolika na internetu mora raditi nešto korisno kao što je molitva, ispovijedanje (a tek misije), ozbiljan intelektualni rad, daleko od očiju javnosti.

Ja se slažem kako ne smijemo dopustiti da strah pred onim što se događa u Crkvi ovlada našim srcima, koliko god takvi osjećaji bili naizgled opravdani kada se suočimo sa strašnom bujicom koja već desetljećima pokušava odnijeti i zaprljati sve što je katolicima sveto. No, pred takvom neusporedivom katastrofom koja se nadvila nad Crkvu još jače mora biti naše pouzdanje da će Bog po Blaženoj Djevici Mariji nadvladati jer sve sile pakla koje su se naselile u Vatikanu, po biskupskim palačama i u redovničkim zajednicama nisu nikakav izazov njegovoj svemoći. Doista, možemo u srcu plakati nad onima koji propadaju zbog ovakvih duhovnih pastira, ali moramo prije svega plakati zbog svojih grijeha i zaufano se moliti da nam Gospodin bude milosrdan.

Danas nam je na raspolaganju mnogo načina za učiti o našoj vjeri, slušati poticaje i nagovore, povezati se u razgovoru ili molitvi s drugima koji prihvaćaju katoličku vjeru. Nerealno je očekivati da će štetočine poput gore spomenutih biti istjerane našim ljudskim silama. Ali možemo uvijek svjesno svoje vrijeme i svoje novce, svoje talente i molitve usmjeriti prema dobrim inicijativama koje ipak i danas postoje.

Broj komentara: 60:

  1. Sjećam se jedne njegove propovijedi, valjda pretprošle godine, ili pretpretprošle, na blagdan sv. Nikole Tavelića. Da je nekoć, u Tavelićevo vrijeme, bilo lakše, jer se znalo npr. što da mislimo o muslimanima, a sad to više ne znamo, sad više ništa ne znamo... Pomislio sam otprilike: Ovo je da se ubijem od dosade.
    A ove sam godine čuo početak propovijedi Tvrtka Baruna, valjda na Bogojavljenje. Rekao nam je da smo svi mi bijelci. Onda sam začepio uši i tako dočekao kraj propovijedi.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ingeniozne napomene padaju na pamet jutrom ranim:
      Zapravo, to da je nekoć bilo jasno što katolik treba misliti o muslimanima, a danas da to nije jasno, bilo mi je da se ubijem ne toliko od dosade koliko od sumornosti. Podsjeća me na stih: "Danas se svakom fantazija slomi na rubu ovog svijeta..."
      A Tvrtko Barun me je podsjetio na moju pokojnu susjedu, koja je uvijek onomu "i vas, braćo", "i vama, braćo" dodavala: "i sestre!". Tako i on. Podsjetio me je i na mene nekadašnjeg.
      Mislim da sam u komentarima na ovom blogu pročitao da bi Tonči Trstenjak bio kadar služiti tradicionalnu latinsku misu. Tako bi možda i Tvrtko Barun bio kadar, pod uvjetom da smije reći: "Orate fratres et sorores..." U tome bi mu se moglo izići ususret.
      Tonči Trstenjak bi možda imao nekih problema s molitvom arkanđelu Mihaelu. Uostalom, znamo da njihov general ima velikih problema s vjerovanjem u đavolovu opstojnost.
      M. P.

      Izbriši
    2. Sto se tice Tonci Trstenjaka sjecam se da sam za Prvi petak prosle godine dozivio pravu muku na misi. Taj modernist je na propovjedi koja MORA biti rezervirana SRCU IISUSOVU 20 minuta upropastio na opravdavanju poteza kaznjavanja patera Ike Mandurica i kudenju ljudi koji su Isusovce kritizirali preko drustvenih mreza.

      Muka mi je dosla. Prava muka. Kakav bahatluk i bezobrazluk.
      Na Prvi petak se razaznaju. Sto je indikativno.
      A ovaj drugi, egotriper p. Nodilo, kao sto sam prije spomenuo, isto tako na Prvi petak, pred Presvetim je govorio o plasticnim bocama u oceanu.

      Mene jako zanima da li ti ego triperi sto im se na licu vidi sa 50 metara poput Nodila i lord Baruna zapravo zive celibat, odnosno uzdrzljivost od spolnih odnosa (naravno, sa djevojkama koji se pale na svecenike)

      Cisto sumnjam. I tu treba traziti, koji su njihovi stvarni porivi. A ako je spomenuta sumnja istinita tu uvelike lezi razlog njihovog konformizma sa duhom ovog vremena

      Izbriši
    3. U susjednoj BiH se vec dugo na NO upotrebljava braco i sestre. Valjda ne znaju da se pod braco misli na sve. Ne znam sta rade feministicke udruge po Bosni kad se ne bune da prvo ide sestre po uzoru na drugarice i drugove- dame i gospodo.
      Kako to da ih ne brine ovo ,Mk14,24,,Pritom im rece:,,Ovo je moja krv Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge." Objasnite nam ovo postovani SJ.
      Robelar

      Izbriši
    4. Alene, takva nagadjanja su potpuno nepotrebna i kontraproduktivna. Ako imate kakvih konkretnih dokaza, mozete ih razborito iznijeti, u protivnom se radi o klevetanju, posebno kad spominjete konkretna imena.

      Izbriši
    5. Izražavanje sumnje nije klevetanje nego izražavanje sumnje.

      Izbriši
  2. Dakle sam liberal, štetočina i protestant. Ajde de. Zanimljivo da "ne smijemo dopustiti da strah pred onim što se događa u Crkvi ovlada našim srcima". Netko, kad to napiše, je liberal i protestant, a netko još veći pravovjerac. Zanimljivo je to.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa vi niste to napisali. Vi ste se izrugivali katolicima koji vide kakve se strasne stvari dogadjaju i ne znaju kako reagirati. Da ste rekli: "to je strasno sto se dogadja, ali moramo imati pouzdanja u Boga i slijediti ono za sto smo sigurni da je katolicki nauk, nikako ono sto je njemu protivno pa makar dolazilo i od svecenika, biskupa ili Pape", to bi bilo potpuno drugacije. Ne, nego vi jos utrljavate sol u ranu onima koje stvari koje se dogadjaju bole, pa mozda nekad i reagiraju na neprikladan nacin. No, ustraseni su oni koji jos vjeruju, one druge koji su u golemoj vecini nije ni briga, mozda ce samo reci "i vrijeme je vise da se Crkva modernizira", ali definitivno ih nece takva crkva privuci.

      Izbriši
    2. Nisam napisao da ste protestant, nego da bi vam bilo jednako ugodno i da ste protestantski pastor ako biste imali iste uvjete kakve imate sada u Katolickoj Crkvi. Takav dojam odajete svojim tekstovima i govorima.

      Sto se tice vaseg liberalizma, dovoljno je spomenuti kako uvjereno branite slobodu govora bez ogranicenja cak i za vrijedjanje morala i katolicke vjere. Evo i nekoliko citata iz jednog vaseg teksta, pa nek mi netko kaze da to nije cisti liberalizam.

      "kad se kaže da jedno društvo mora preći u humanističko društvo i oživjeti u svojim institucijama humanizam, misli se na usvajanje zakona koji štite čovjeka iznad svega, i njegova temeljna prava, neovisno o njegovoj rasi, spolu, vjeri itd. U humanistička osnovna prava spadaju: potpuna sloboda savjesti, koja u sebi uključuje zabranu prisilnog obraćenja, prisilne promjene političkog stajališta, sloboda razmišljanja, izražavanja… A za održanje već postignutih humanističkih vrijednosti, neizostavno je potrebno stvoriti javni (laički, svjetovni) prostor u kojem osoba može živjeti svoje političke stavove, vjerovanja i nagnuća koja ne ugrožavaju drugoga – takav prostor dolazi kroz svojevrsno prosvjetiteljstvo u kojem se događa jasno odvajanje Države i Crkve, laičkog i vjerskog."

      "Pored odvajanja Države i Crkve u procesu prosvjetiteljstva, da bi došlo do prihvaćanja humanizma, potrebno je unutar pojedine civilizacije kroz proces racionalizma, jasno odvojiti razum i vjeru i stvoriti ravnotežu u njihovom uzajamnom odnosu. "

      "U ovim riječima prepoznajemo i razloge i potrebu ekumenizma, slobode savjesti, dijaloga među religijama, priznavanje autonomije svijeta itd., sve sadržano u dokumentima Drugog vatikanskog sabora i vidimo na primjeru muslimana do čega dovodi nijekanje “laičkih” vrijednosti koje je prisutno i kod nekih fundamentalističkih protestantskih struja, često i među pravoslavcima, a nije strano ni nekim marginalnim strujama u katoličanstvu…"

      Izbriši
    3. Konacno, sto se tice rijeci "stetocina". Jasno da smatram kako je jedan svecenik, isusovac, propovjednik u centru Zagreba, urednik vjerskog glasnika i internetskog portala koji zastupa i širi modernisticke i liberalisticke stavove velika stetocina za Crkvu jer moze brojne ljude zavesti na krivi put. Naravno da je takvo djelovanje jos opasnije ako se zaodjene "konzervativnim" ruhom kako bi bilo probavljivije prosjecnom katoliku u Hrvatskoj koji jos ide u crkvu.

      Izbriši
    4. Meni se čini da je ovaj tvit izraz ustrašenosti i tjeskobe od povratka Crkve pravovjerju.

      Izbriši
  3. Ti i tebi slični ste trajna ljaga Katoličkoj Crkvi. I dokle god budete pisali takve pamfletiće i dvosmislene propovijedi,koji su spomenuti, bit ćete ljaga i poruga Katoličkoj Crkvi.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ljubav izgoni strah.
    Kritike i uvrede koje se tu redaju su dobre za poniznost. Svakome će Bog suditi, ne bojim se ni ljudskog suda ni uvreda...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pa zasto biste se i bojali? Ne radi se o ljudima od kojih bi vi ovisili ili koji bi vam na bilo koji nacin mogli nastetiti. Cak stovise, ako neki od vise rangiranih modernista posumnja u vasu odanost, uvijek mozete izvaditi ove kritike kao vjerodajnicu.

      Izbriši
    2. Moguće, da.
      Ne znam što drugo kazati. Iskreno Vam želim Božji blagoslov i svako dobro.

      Izbriši
    3. Hvala. I ja vama zelim svako dobro.

      Izbriši
  5. Pater me podsjetio na Hillary Clinton i onu njenu famoznu "basket of deplorables". Ili na nekog nastavnika koji se ruga onom tupavijem dijelu svojih učenika, neukih mužeka koji se boje dobiti neopravdani sat.
    Naš kler općenito je sadistički roditelj koji u iskrivljenoj varijanti priče o razmetnome sinu kudi starijeg brata koji je ostao s njim dok se mlađi, razmetni brat i dalje provodi okolo i nikad se ne vraća, a o pokajanju nema ni riječi. I još mu se šalje novaca i novaca, kao da bankrot nije iza ugla. Razmetni sin je kompleksan i odrastao čovjek koji donosi odluke i ne drži se roditeljskih skuta kao nedostojni mu brat koji bi htio da-da i ne-ne.
    Svaki je nevjernik, hulja ili javni grešnik je ljudina, nezavisni ničeovski natčovjek. Skrupulozni, dobroćudni, naivni katolik koji klerika drži za nekakav vjerodostojni autoritet je u tom filmu debilček.
    Osnovna značajka svake društvene skupine je da vlastite članove barem nominalno više cijeni nego one izvana. Međutim, kod katolika nije tako. Svatko je bolji: musliman, židov, protestant, pravoslavac, ateist, apostat. Potom javni grešnik, nominalno vjernik, koji do istina svoje vjere i do normi ćudoređa ne drži ama baš ništa. Svi su oni cool. Njihovi grijesi su ogledalo ljudskosti, naše brige i potreba za sigurnošću kukavičke nastranosti.
    Nema više Istina=Dobro=Ljepota=Ljubav=Bog. Pilati su to koji bi se Isusa posramilii zbog njegove isključivosti, Pilati koje nije briga za Istinu. Važan je samo Sveti Dijalog, beskonačno laprdanje u kojem naši Humeom, Voltaireom i Rousseauom osvjetljeni klerici koji papagajski ponavljaju odavno provaljene slatke riječi novim, sve malobrojnijim generacijama zaostalih katotalibana. Koji su od njih korisne budale koji ne shvaćaju da ih se na licu mjesta usmrtilo nije samo da bi neprijatelju davali stostruki plod, tisuće duša otpalih od vjere? A koji su vrhunski cinici koji vole vlast, moć i srebro, a ponajviše sebe? Za većinu našeg klera život je i dalje jedna solidna, materijalno sigurna zezancija.

    OdgovoriIzbriši
  6. Sjećam se prošlo ljeto kad sam na Prvi petak bio u Palmi na klanjanju. Ovaj modernist al u biti važno je reći konformist (onaj koji ide uz struju, a znamo koja struja danas vlada u Crkvi. Crkva je od 70-tih godina nažalost postala dio Matrixa koji vlada u ovom svijetu, a ovaj svećenik je samo još jedan igrač metriksa. Naravno da do Sudnjeg dana kakav god kler bio uvijek će nas Isus čekati u Svetohraništu, hraniti nas svojim Tijelom i posvećivati nas na misi) klečao je pred Presvetim i govorio o plastičnim bocama u Oceanu....mene je uhvatila muka. Na dan posvete Presvetom Srcu Isusovu tom su svećeniku u mislima briga o okolišu i to još prilikom klanjanja??

    Znamo, po primjeru Vatikana, kada ne propovjedate o pobačaju, kontracepciji, preljubništvu, opasnosti od pakla tada taj duhovni vakuum koji se stvara u čovjeku mora ispuniti briga o "migrantima", o plastici u moru, lažnom ekumenizmu i ostalim sporednim ili nevažnim stvarima.

    To je samo jedan od brojnih indikatora kako prepoznati prave ponizne svećenike. Ovaj sigurno ima neku proračunatu poniznost u skladu sa "koktel katolicima". Koktel katolici koji su najbrojnija skupina unutar vjerničkog života Hrvata nakon Pavlovih "katolika koji žive kao pogani" (oko 70% Hrvata) su ljudi koji su u čašu stavili malo iz katekizma, malo iz nauka, malo od svijeta, malo od utaživanja svjetovnih užitaka, malo od riječi Božje, malo od Crkve pa sve to lijepo izmiješali i dobili finii koktel. Taj fiiini koktel u koordinaciji je sa crkvenim metriksom kojeg spominjem a čiji je član ova zaista možemo reći štetočina (kada u obzir uzmemo moguće duhovne posljedice na laike) koja utvrđuje u njihovoj obmani moderne mlade katolike - aka katoličke hipijevce.

    OdgovoriIzbriši
  7. Taj fini koktel u koordinaciji je sa njegovom (pretpostavljam?) proračunatom poniznošću. Mladi modernistički katolik kad ovog svećenika sluša, njemu je to u skladu, on neće doživjeti diskrepancije kao ja prilikom klanjanja. A to se onda naziva utvrđivanje mladih u njihovoj, možda je grubo reći obmani, ali nije to ono TO JE TO katoličanstvo.

    Tako kad bi vi pater lupili šakom o stol prilikom propovjedi ( a nećete, jer em niste još doživjeli pravo obraćenje, em vidili smo kako je pater Ike završio) možda bi se neki mladi modernist TRZNUO. Od tog trznuća možda bi navečer malo promišljo, kao pa ipak on bolje zna od mene, ako me razumijete. Tako da vi možete mnogo, no dajete malo.

    Jednom sam kleknuo pred oltarnom ogradom i vidio sam vam po manirama i izrazu lica da prezirete one koji na koljenima primaju hostiju. To je veliki indikator da ste modernist. Meni je nepojmljivo kao katoliku i obraćeniku i nekome tko je svjestan što se nalazi u toj maloj hostiji da se ijednom svećeniku ne sviđa primanje pričesti na koljenima. Vi bi to trebali ohrabrivati. No naravno, bez problema možete davati pričest na ruke. Katastrofa. E to je duh konformizma, dovesti se u situaciju da iz posvećenih ruku svojih dajete u neposvećene ruke samoga Krista. No često vidim u crkvama da se klečanje pri pričesti svećenicima ne sviđa. Prezirete to. Prezreli ste tisućljetnu tradiciju Crkve u 60tima kako bi se svidjeli svijetu, kako bi tobože svijetu otvorili prozore i svejži zrak u Crkvu a umjesto toga ušao je duh konformizma i koketiranje sa svijetom.

    A čuo sam od jedne djevojke koja je na faksu imala vjeronauk u palmotićevoj da su tamo pozitivno govorili o evoluciji. Katastrofa. Isto tako sam čuo iz pouzdanih izvora da su Isusuovci u SAD-u najviše zastranili od svih redovničkih zajednica.

    Di je to nadolazeće proljeće o kojem ste govorili u 70tima, mladi u milijunima napuštaju Crkvu, župe se zatvaraju diljem svijeta, duše padaju kao lišće u propast, jedino vi modernisti u koordinaciji sa lacima hipijevcima živite u nekom la la landu. Lako je u tom lala landu, u kontoriranim uvjetima pisati članke o poniznosti.

    OdgovoriIzbriši
  8. Nemate vi one prave poniznosti. (ko ona baka iz Novog Zavjeta koja je sve dala a nije imala skoro ništa). Vidim mlade koji su često u crkvi a puni taštine, pogotove ženske osobe. Otkud ta taština, zašto to nisu suzbili. pa kakvi su onda oni koji ne idu na misu??? Nisu je suzbili jer crkva danas nije ono pravo, a vi ne nudite autentičnost jer je tada križ teži. Zato ste sve to i napravili na II vatikanskom koncilu kako bi vam križ bio lakši. Kako ne bi bili stigmatizirani rigidnima od ovog svijeta.
    Baš me zanima kako je milijune kršćana moglo završiti pod lavovima i u mukama samo zato što nisu htjeli baciti tamjan u čast caru. Možda zato što nisu desetljeće proveli na misama i propovjedima pred modernističkim štetočinama poput vas. Gdje su Ivani Merzi i Alojzije Stepinci nakon 1960. godine? Nema svetaca, kako to da više nema svetaca? Od vas modernista treba pobjeći u pustinju ili na Grenland da bi se postalo svetac (naravno pod još drugim uvjetom da se takva osoba može pričešćivati redovito).

    Naravno to sad karikiram iako i u tome ima istine, ali sve je to vid Božje kazne. Kao što je prorok jedan rekao, "kada je narod opak, dati ću vam loše pastire". Što znači da vjerujući tim nadahnutim riječima, ne treba biti upućen u ništa, a da ne zaključimo da je kler danas u većini loš, ako znamo jedan od dva podatka, a taj je da je narod opak i otpo od vjere (vraćam se na onih 70% Hrvata). Dakle stvar prvog sata logike.

    Kad bi hrvatski narod barem spoznao zašto ste svetohraništa pomakli u lijevo ili desno, na bočne oltare ili u neke čudne niše, ali naravno, samo da bude sa strane, da ne bude iza glavnog oltara, shvatili bi jako puno. To je glavni pokazatelj da ste sve krivo napravili, počevši od nove mise itd. Počela je svećenike hvatati grižnja savjest prilikom držanja mise jer su IMALI LEĐA OKRENUTA OD ISUSA prilikom mise a posebice prilikom pretvordbe i posvete, pa su se dosjetili da ga maknu sa strane, da sa strane stave svetohranište. Bogu hvala pa nije u svakoj crkvi tako.

    U biti vi ste jedan mali sitni miš koji nijednog mladog katolika neće potaknuti na život u svetosti, već u najboljem slučaju samo u neku poboljšanu verziju "koktel katolika" koji nije suzbio taštinu i oholost u sebi "do kraja". A fakat nije teško, Samo treba sebe poricati. No vama modernistima to je najteže jer od II vat koncila stavili ste čovjeka u središte.

    VI STE NOVI VID KATOLIČANSTVA - HUMANIZAM MASKIRAN U KATOLIČANSTVO

    Ali pobjeda je naša. Jer Gospodin je već pobjedio. Bezgrešno Srce Marijino će trijumfirati. A u tom razdoblju, koje se bliži, sve te vaše novotarije koje ste uveli od 60tih isplahnuti će u trenu, jer neće se samo grešnici obratiti (vraćam se na onu koordinaciju, opak narod - loš kler (božja kazna) već i kler.

    Alen



    OdgovoriIzbriši
  9. Najbolje je rekao kardinal Sarah kada je govorio o velikoj večini današnjeg klera: "POSTALI SMO ŠEĆER, A NE SOL ZEMLJE"! Ova izjava jako puno govori!

    OdgovoriIzbriši
  10. Mislim da bi bilo jako dobro za sve nas, i laike i kler, kada bi se KC konačno skinula s proračuna RH. Vjeru, ufanje i ljubav u svih nas takav dogovor umanjuje.

    OdgovoriIzbriši
  11. ustrašeni pravovjerci ili neustrašivi modernisti? ovih prvih ima šaka jada i nemaju skoro nikakvu vlast i moć u Crkvi. ovih drugih ima ko kineza i drže vlast u Crkvi na zapadu. kome ćemo se narugat? pa ovima prvima logično!

    OdgovoriIzbriši
  12. Kao što jedan loš svećenik može mnogo duša povući u propast, tako i jedan sveti svećenik ih mnogo spašava.
    Zato trebamo puno moliti i vršiti pokoru za svećenike koji su postali mlaki i zastranili. Jedan svećenik koji se vrati na put svetosti vraća natrag Bogu puno duša...

    Razumijem gnjev koji često osjetimo gledajući što se događa u Crkvi, ali izljevi toga istog gnjeva ne donose nikakvu duhovnu korist i trebamo se suzdržavati od njih. Vrlo lako padamo u zamku i počnemo osuđivati...

    Ivan

    OdgovoriIzbriši
  13. Kako je žalosno vidjeti da jedan pastir Crkve izraz "Pravovjerci" koristi kao uvredu za ruganje zabrinutim laicima. Otkad je to loše biti pravovjeran? Želite time reći da niste pravovjerni?

    OdgovoriIzbriši
  14. Bezbožne, modernističke svećenike izbjegavam. Ne vrijedi se s njima raspravljati. Samo se uzrujaš. Dobro oni znaju da su najamnici i samozvanci i što rade. Zadrli su u Crkvu da je rastoče. Prave se fini pred neukim ovcama, a pravo lice pokazuju pred neistomišljenicima. Po bezobrazluku ih se prepozna. Boje se zamjeriti svijetu, a bahati su prema vjernicima koji s pravom prigovaraju na njihovo bezumlje. Protiv najamnika se bori molitvom, postom, teškom pokorom, upozoravanjem bližnjih na njih, širenjem pravovjernog nauka (npr. na archiveORG), čitanjem i dijeljenjem blogova poput Tominog kojem od srca dajem podršku.

    OdgovoriIzbriši
  15. Zašto trančirate svećenika imenom i prezimenom? Kako je to u sklopu s naukom i tradicijom tako posramljivati brata?neću ga ovdje opravdavati, ako i ima mana one ne opravdavaju vaše ruganje i omalovažavanje upakirano u filozofiranje.Iz prve ruke znam da ovom svećeniku nije strano ponizno reći oprosti- bi li se to isto reklo za mnoge anonimne komentatore ovdje?

    plus, povod svemu je obična ironija.
    Imala sam bolje mišljenje o potpisniku ovog bloga.

    zamislite , možda će i modernist prije u kraljevstvo nebesko nego oholica samopravedna.ljudska su srca vrelo tajni, kad ih tako bezočno izlažete poruzi, dovodite u opasnost svoje.

    nikolina

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam analizirao njegovo srce, nego tekstove koje je javno objavio pod svojim imenom. Naravno da nije isto ako se netko anonimno izruguje s katolicima koji ne znaju kako odgovoriti na krizu u Crkvi ili ako to netko cini koristeci svoj svecenicki autoritet. Anonimusu uopce nije ni nuzno odgovoriti osim ako tko smatra da je potrebno pobiti njegove argumente.

      Zavrsetak vam je nepotreban. Jasno da se i samopravedni oholica i modernist moraju pokajati za svoje grijehe. Problem je u tome sto je ljudima oholost (na drugima, naravno) odbojna, a modernizam mnogi uopce ne smatraju grijehom, nego necim pozitivnim sto cak zavredjuje da se siri i poucava.

      Ne moramo se sloziti oko konkretnog slucaja, ali stekao sam dojam da je obicnim katolicima osim molitve jos jedino preostalo nasmijati se u lice onima koji bi sve fino, tolerantno i uljudjeno od njih i njihovih napravili protestante. To i vi koristite, samo sto povlacite liniju dopustenih ciljeva na drugim mjestima.

      Izbriši
    2. Moje iskustvo s njim prepotentan i bahat, ako može provocirati rado će to učiniti

      Izbriši
    3. Nikolina, fulas ovdje kruske i jabuke. No svjesna si toga vrlo dobro. Jer kad bi ista situacija bila u suprotnim ulogama, mislim da ne bi na ovakav način komentirala. Vi katolički modernistički hipijevci, i "mantraši" Božjeg milosrđa, u situacijama kad vas se pogodi u srž, uvijek se vadite na osuđivanje. Kao jaje jajetu ste. Dajte, molim vas malo spontanosti, svijet bi bio puno bolji.

      fulas kruske i jabuke jer ovdje se na temu iznosi nešto što je sustavno, koncepti koji su ušli u sve pore Crkve i klera. Ime i prezime je manje bitno, spomenuti svećenik samo je kap u moru modernističkih štetočina, iako bih ipak pohvalio hrvatske moderniste jer još uvijek dobrano kaskaju za onim europskim i američkim po pitanju iznošenja heretičkih i poluheretičkih stajališta. No vi modernisti...samo da naglasim da tradicionalisti kao termin je potpuni nonsense. Imamo katolike i modernističke katolike/"katolike". Nego vi furate taj termin tradicionalist jer time želite naglasiti kako je cijelo ovo razdoblje od IIVC u zadnjih 50ak godina jedan normalni kontinuitet Crkve, jedan organski rast Crkve, a zapravo je objektivno deformitet, što znači da su tradicionalisti zapravo jednostavno katolici, a vi ste zapravo modernisti.
      Dakle kad god se pojavite u medijima, bilo Glas Koncila, HKR, Laudato itd. trebalo bi komentirati "gle modernista". Jer ruku na srce kad se u katoličkim medijima svake prestupne pojavi netko tko ne diše kao i vi, vi uvijek komentirate "gle tradicionalista".

      Pa ja sam vrlo svjestan koja je tanka linija da čovjek uđe u smrtni grijeh i znam da mogu i pretjerano upast u osuđivanje, no isto tako znam, duhovnim očima, da primjerice ovi ljudi iza ovog bloga puno puno više ljube istinu nego tvoj kompa iz Palme. Jer u najmanju ruku tvoj kompa iz Palme ima nadređene. A daleko je taj od najmanje ruke. Znaš onu od mozganja odlutaše. A povijest i milijun primjera u modernom svijetu pokazali su da oni koji u mozganju odlutaše (jer nisu sveti, a svaki svećenik bi trebao težiti za svetošću, a ne za ugledom i čašću) moraju imati glazuru koja će sve to održavati u formi. A jel znaš kako snabdijevaju tu glazuru, čime i kakvim postupcima?

      Svi ste vi modernisti jedni jako dobri suptilni zafrkanti. Kužite vi sve. Jer da se postavljate prema Crkvi, kleru i papi kao prema svojem novčaniku i egzistenciji svi bi bili tradicionalisti. Nego ovako možete proračunato koketirati kako vam odgovara.

      Bolje da težim za istinom bez kompromisa pa tu i tamo pogriješim (jer sam naravno, čovjek ranjen istočnim grijehom) nego da predstavljam izdanak jednog trulog "sustava". A to što izdanak jednog trulog "sustava" tu i tamo nekom kaže opjostii. wooow
      ajmo se sad svi razgaliti. Na ovom blogu se, vjerujem, ne okupljaju mala djeca pa da daješ izjave poput toga kako ti IZ PRVE RUKE znaš da je njemu lako reći oprosti.

      Izbriši
    4. Jest, Alen, sve ste dobro pokopčali i pohvatali.Osim ove zadnje rečenice, naravno da se nitko nije meni ispričavao, samo hoću reći da, vjerovali ili ne, ljudi kojima se rugate znaju priznati kad su u krivu i cijene istinu.To mogu baš direktno posvjedočiti.Istina nije privilegij jedne točno određene skupine .To je bila poanta, poniznost, koju očito odričete bilo kome koga se trpa u , moderniste, hipije i slično.Mene ste krivo detektirali, zapravo skloni ste trpanju u ladice što opet govori najviše o vama samima.I ne, nije dobro da "tu i tamo pogriješite" jer na taj način možete nekoga s lakoćom oklevetati.Kako je samo lako zamasakirati loš čin s dobrim namjerama.Prelako.Namjere i cilj plemeniti, a odgovornosti skoro nikakve.Win win situacija.

      Izbriši
    5. Još samo da odgovorim Tomi jer nekoliko dana sam razmišljala o ovome što je napisao na kraju inače sasvim korektnog komentara.Možda me i zasmetao cijeli taj post upravo zato što ste postavili određeni standard intelektualne finoće i poštenja na koji sam navikla i radi kojeg čitam vaš blog.Vjerojatno se nećete složiti, no ovaj je post od tog standarda odskočio, barem po mom mišljenju.
      Što se tiče podvlačenja crte, mislim da je katoliku koji živi u ova današnja nesretna vremena potrebno više dara mudrosti nego ikada ikome u bilo koje vrijeme, da ostane vjeran istini, a da ne ponizi ili uvrijedi čovjeka.

      Izbriši
  16. Evo da i ja kazem koju mudru , jos bolje ludu jer izabra Bog lude da posrami mudre. Braco kako ono pise u Kolosanima , pazite da vas tko za sobom ne odvede filozofijom - ispraznom prijevarom koja se oslanja na predaju cisto ljudsku, na prirodne sile svijeta , a ne na Krista. Pitajmo se od koga su i kada modernisti i njihovi novi svecenici primili ovakvu gore nauku koju ni oni sami ne razumiju. Ako bi vam netko , a to upravo cine, propovijedao neko novo i drugo evandjelje neka je proklet. Jadan je svecenik koji uokolo hoda bez kolara a trazi ucenika koga bi ucinii jos gorim od sebe. Tko ga moze zvati pater ili mu se obratiti sa oce duhovni. Tko li ga upitati za savjet ili pouku . Isus kaze kome je vise dano od njega ce se vise traziti. A trazi li Bog od njih ovo sto rade. Trazis ih kruha a daju ti kamen, trazis ih ribu a eto ti zmije. Sto se tice molitve za svecenike da trebamo moliti za njih. Pa zar se na svakoj misi svakoga casa po cijelom svijetu ne moli za papu , biskupe , crkvu , narod sto ga je Bog sebi stekao... Izgleda nema uspjeha jer se rdjavo moli, jedno govori , drugo misli , a trece radi. Ivan kaze a sto se nas tice neka ono sto ste od pocetka culi ostane u vama. Od modernista necemo cuti nista od pocetka jer oni stalno naucavaju novo. Oni govore da je pocetak poceo sa njima. Zato molimo za svecenike , ali ne opcenito , nego da nam Gospodin providi i na put stavi svecenike po Marijinu i Isusovu srcu . One koji se napajaju sa izvora a ne sa kaljuza svijeta kojem se zele svidjeti. One koji poput Ivana stavljaju uho na Isusove grudi i osluskuju da bi mogli prebirati sa Marijom. Za ostale svecenike treba moliti pokajanje i obracenje .
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  17. Bavite se nebitnim stvarima, a nitko da primijeti da smo već ušli u sedmi dan tihog i nenasilnog prosvjeda polutrajnih đakona većine zagrebačkih dekanata, izuzev Resničkog i Samoborsko-Okićkog.
    Kako stvari stoje, još je pred nama jedna nedjelja gdje će samo svećenici dijeliti pričest… Dokle tako!?

    p.s.
    Očekivali smo malo više podrške od strane ovog bloga. Brzo ste zaboravili da smo bili jedini koji nismo na ruke dijelili pričest rastavljenima koji su u novoj vezi.

    Vilibor

    OdgovoriIzbriši
  18. Mislim da ovdje imamo jedan zanimljiv moment: ne nalazimo se više u vremenima kad je bilo teško doći do informacije u smislu nedostupnosti literature. Danas smo i pismeni, neki super barataju stranim jezicima, postoji toliko dobrih starih knjiga na hrvatskom, pa eto.... kad bi se ta energija na lupanje po drugima maksimalno uložila u to da dobijemo osuvremenjene prijevode i nove prijevode djela koja su bitna nisu prevedena na hrvatski - u tiskanom izdanju, mislim da bi se postigao puno veći efekt i za današnje generacije onih koji idu na TLM i za one koji će tek doći tamo. Znam da se neki trude oko toga, i neka ih prati Božji blagoslov u njihovom radu i trudu.
    Poanta je na dvije stvari: da se već dosta toga može naći na internetu tako da onaj tko želi može doći do tih podataka, a drugo poanta je da oni koji su najviše zgroženi nek ulože najviše truda u ovo gore što je predloženo.
    I naravno, životom svjedočiti tu vjeru.

    Mislim da nas sve drugo može uvući u jedan začarani krug osuđivanja i izrugivanja. Izruguju nas? Pa što? Njihov izbor. Pljuju po nama? Pa što? Njihov izbor. Kao da po Isusu nisu pljuvali i nisu Ga izrugivali... i što smo naučili od toga?

    Čitajući komentare posta, čini mi se kao da s otvorenim plamenom priđete otvorenoj posudi s benzinom.... kao da neki jedva čekaju da provale gnjevom i srdžbom misleći da će tako popraviti stvari. Ovakvo komentiranje u startu odbija ljude koji bi htjeli saznati nešto korisnoga, jer se nađu u vrtlogu optužbi i protuoptužbi.

    I mislim da se tradicija previše idealizira u smislu, eto da je tradicija tu ne bi bilo nikakvih problema... pa sad ne znam je li to nekima samo pomodni osjećaj eto mi bili na TLM i mi bolji od drugih... ako se naša srca nisu ništa promijenila koja nam je onda korist od TLM-a? To je onda samo pomodni osjećaj, nažalost. Imamo priliku za crpsti sa nepomućenog izvora, da bi se mijenjali. A ako to vrijeme koristimo za prepiranje s drugima, koja je poanta priče?
    Mislim da sam to jednim i rekao, pakao je postojao i prije IIVK, u pakao su propadali i oni koji su se nazivali katolicima dok je bilo vrijeme koje mi sada opet priželjkujemo da se vrati, ja prvi. Ali i u tom vremenu je bilo svega i svačega. Vrijeme je napokon da si to glasno priznamo. I da sada iskoristimo milost koja nam se sada daruje....

    Izvući ću tri upečatljiva primjera iz Biblije: Abraham, Praotac naše vjere, nije bio strpljiv s Božjim obećanjem i dobio je dijete sa sluškinjom.
    Kralj David, miljenik Božji, u svemu što je imao i dobio od Boga, u jednom trenutku ga je "prevalilo" i onda je napravio to što je napravio sa ženom Urije Hetita, no i to mu nije bilo dovoljno nego je i postao odgovoran za Urijevu smrt. No pokajao se....
    Kralj Salamon - najmudriji kralj... pa opet kako je žalosno zaglavio pred kraj života sa tuđinkama.......

    Ako je bilo tako s ljudima koji su bili toliko prisni s Bogom, zar mi nebismo trebali kao što kaže sv Pavao sa strahom i trepetom raditi na spasenju vlastitih duša?

    Mario

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mislim da nas sve drugo može uvući u jedan začarani krug osuđivanja i izrugivanja. Izruguju nas? Pa što? Njihov izbor. Pljuju po nama? Pa što? Njihov izbor. Kao da po Isusu nisu pljuvali i nisu Ga izrugivali... i što smo naučili od toga?

      Ne znam za sebe, ali ti si naučio sve. 😎

      Izbriši
    2. Pa saznajte za sebe. Jer ne možete znati nešto za mene, a ne znati za sebe :-)

      I molimo jedni za druge da preživimo ova teška vremena....

      Mario

      Izbriši
    3. Mario,
      taj tvoj stav nesukobljavanja nije kršćanski. Kršćanski je razlikovati napad na osobu od napada na zlo. Držim da je Toma u temi i komentarima prema svećeniku ostao savršeno u okvirima onoga što kršćanstvo mora biti. Meni to teško ide, pa kažem da za sebe ne znam. Međutim, za tebe znam (da ovo dvoje ne razlikuješ), nego bi htio nesukobljavanje po svaku cijenu.

      Pravo jedinstvo nastaje uvijek iz zdravih napetosti i suprotnosti. Kad se u ime ljubavi želi od početka izbjeći svaka napetost, tada ljubav postaje tiranija i prisila.
      (Anselm Grün OSB, "Putovi k slobodi")

      Izbriši
    4. Iz ostavljenih kometara:

      "Moje iskustvo s njim prepotentan i bahat, ako može provocirati rado će to učiniti" - je li to kršćanski?

      To je zanimljivo, ako govorite da treba razlikovati zlo i osobu, iz ove rečenice to baš ne vidim. I zato sam rekao da neki jedva čekaju da krenu sa svojim gnjevom na ovakav članak. Namjera autora sigurno nije bila osuđivanje osobe. Ali su se plodovi pretvorili u osuđivanje.

      Mogu se s autorom (ne)složiti oko načina, ali su to individualna mišljenja. Možda je autor samo mogao odgovoriti na njegov tweet s nečim pravovjernim, naprimjer....
      Tu ne želim pametovati jer nadam se da svaki od nas ima nekog svećenika kojeg može pitati kad se nađe u tako nekim nedoumicama što činiti. A u takve tuđe stvari se ne miješam.

      Pogledajte djela svete Terezije Avilske. Ni jednog jedinog imena u njenoj knjizi. A nije uvijek vidjela lijepe stvari....

      I to bi bilo zanimljivo, kad bi najžešći komentatori javno počeli pisati svoje grijehe. Kao što je svećenik odgovoran za nas vjernike, tako je i vjernik odgovoran za stalež u kojem se nalazi. I kad bi svaki od nas priznao koliko se teško promijeniti, i da je za to potrebno vrijeme i strpljenje, onda bi razumio i drugoga koji čini neke stvari koje nisu baš lijepe. To ne znači da uvijek treba šutjeti, naravno. Samo su reakcije kad netko ne reagira na upozorenje - osuda. A ne znamo što će sutra biti.

      Zamislite, imate jedan set uvjerenja i sad vam dođe netko i kaže: krivo radite. Kolika poniznost mora biti da osoba prizna: da, stvarno. Ako se sami uspijevate tako brzo mijenjati, onda ste zbilja jako ponizni :-)

      Tek na odru ćemo znati jesmo li ili nismo bili vjernici, a do tada kao što sam rekao molimo jedni za druge da preživimo ova teška vremena.
      I pričajmo kad imamo dovoljno ljubavi za osobu kojoj želimo nešto reći, ako pred očima imamo tu ljubav i želju da ta osoba jednog dana bude u Nebu. Inače, bolje je šutjeti u nekim situacijama jer iz ljudske perspektive nekad krenemo pričati da bi dokazali kako je osoba u krivu. Samo je stvar pristupa, u kojem se moramo svi vježbati, ja prvi....

      Mario

      Izbriši
    5. Mario,
      Naveo sam Tomu kao pozitivan primjer u ovoj raspravi, a ti si našao izdvojiti negativan primjer koji nije Tomin. Svejedno, ostajem pri tome da bi ti bio najretniji da svi žive pod staklenim zvojima bez međusobnih kontakata, da uz one kršćanski nužne opomene (koji bi nekad u slučaju izostanka mogli biti i grijeh propustom) ne bi došlo do vrijeđanja na osobnoj osnovi. A i vrijeđanje na osobnoj osnovi je nekad upitno je li ili nije. Npr. nosi se od mene sotono. Ti bi dao ruku u vatru da jest. ☺

      Izbriši
    6. Nasjretniji ću biti kad se moje srce smiri u Gospodinu Isusu Kristu.

      A žalosti me kad vidim kakvih sve komentara ima a ko fol svi ljubimo TLM. I što drugi mogu misliti o nama? Kao, borimo se da drugi imaju dobro mišljenje o nama, i onda sami sebi skačemo u usta.....

      Naveo sam kako neki jedva čekaju da krenu sa gnjevom. A za Tomu sam naveo da se možemo ali i ne moramo složiti, i to je ok. Zato sam rekao da svatko može pitati svećenika oko takvih situacija, i nije na meni da se u to miješam. Svaki duhovni život traži poslušnost ako u nekog svećenika imamo povjerenja. Tu ne spada ono: idem pitati 5 svećenika, pa dok ne nađem nekoga koji će se složiti s menom :-) Pa sad svatko ima svoj izbor.

      Hm, Dizma, evo nudim ti izazov... ako si spreman da te nepravedno osude na smrt radi drugoga, da te bičuju, da te okrune sa krunom čiji šiljci su bili dosta dugački, da ti natovare križ pa na neko brdašce i da te ondje razapnu, a ti da čitavo vrijeme moliš za one koji ti to rade, i nemaš ni trunku loših primisli, e onda bih i nekako mogao razumjeti da nekome kažeš nosi se od mene sotono.
      Ako nisi, moj prijedlog je: ipak se suzdrži od teških riječi prema drugome.... znaš kako Isus kaže: mjerom kojom mjerite biti će vam mjereno.

      Mario

      Izbriši
  19. Još jedno ingeniozno, ovaj put nedjeljnoranojutarnje padnuće na pamet.
    Kad već ogovaram patra T. T., usudit ću se spomenuti i samopohvalu koju je izrekao na kraju mise ovoga prvoga petka u mjesecu. Samopohvala je bila duhovita, ali je zanimljivo i čime se pohvalio: da mu je objavljena priča u novom "Glasniku Srca Isusova i Marijina" u kojoj tvrdi da Bog nije stvorio pakao. To mi je dakle bilo zanimljivo, ali ipak ne toliko da bih pročitao priču. Jedan mi je znanac rekao da je p. T. T. jedanput na radiju, u razgovoru sa Sonjom Šarunić, zanijekao postojanje pakla. Nisam baš uvjeren da je stvarno to učinio. Onda ga je taj moj znanac nazvao i pitao kako je mogao to reći. Navodno mu je pater odgovorio retorički ga upitavši gdje se to u Vjerovanju spominje pakao. Nisam baš uvjeren ni da je stvarno to rekao. No možda bi ipak bilo zanimljivo pokušati iz spomenute priče doznati što pater misli: da pakao nije stvorio (ili možda samo skrivio) Bog ili pak da Bog nije stvorio pakao te da pakao i ne postoji. Ako se ne varam, u jednoj je propovijedi govorio o kriteriju koji je Umberto Eco zamišljao da će primijeniti odlučujući se između raja i pakla. A i u propovijedi u obranu odluke vrlinskoga znanstvoslovca odgovornosničkoga usmjerenja o patru Manduriću dosta je spominjao pakao, zgražajući se da se patru Reniću oni koji se zgražaju nad njegovim kažnjavanjem patra Mandurića groze paklom.
    U petak ću se morati ledeno otuširati za pokoru, poradi patra T. T. Sveti Ignacije Lojolski, moli za njega!
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. 'Kad vec ogovarate...' javno priznajete da cinite grijeh i opet se ne mozete zaustaviti.
      Zar se ne bojite Boga?

      Mario

      Izbriši
    2. "Čini barem iz straha od kazne ono što nisi u stanju činiti iz ljubavi prema Bogu." Barem iz straha od koje to kazne? Zato me zanima tvrdi li pater samo to da su za paklene muke krivi sami paklenici ili možda tvrdi da Bog nije stvorio pakao te da pakao i ne postoji.
      M. P.

      Izbriši
    3. Ako je to bitno za spas Vaše duše, onda Vas razumijem.

      A ako nije, onda si nemojte dopustiti da činite grijeh ako vidite nešto što Vam se ne sviđa.

      I kao malu pomoć: konzultirajte crkvene oce oko tog pitanja i onda ćete moći mirno spavati.

      Mario

      Izbriši
  20. Nije Vam trebao ovaj članak.
    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
  21. Koliko ja pratim Marieve upise kod Tome, Mario piše trolaški. Opstruira diskusije. Nema baš puno osoba koje imaju s njime konsenzus oko onoga što se diskutira. Također, stil pisanja je sentimentalan, i 'trebaološki' - stalno se zalaže za ono što bi mi 'trebali' kao da je on jedan tradicionalist, a nije, te prozivalački koji stalno počinje riječju "umjesto" - npr. umjesto da molimo, mi prozivamo, umjesto da mirimo, mi imamo trzavice, umjesto da ljubimo, mi se svađamo.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni su Marijevi komentari čisto osvježenje u usporedbi sa komentarima većine ostalih. Imam osjećaj da su mnogi zapeli u tom beznađu, vide samo crne i loše stvari i vole u tome ostajati kao u nekom utočištu. Samo vole iznositi sve negativne stvari današnjeg vjerskog stanja i širiti beznađe. U redu, slažem se da je stanje vrlo loše i kada bismo ovisili o NO pastirima i njihovom "nauku", ne bismo daleko dogurali. Ali na nama je da se borimo, a ne prepuštamo beznađu. A imam osjecaj da je većina "tradicionalista" vrlo zatvorena, ogorčena, osuđuje i ne prihvaća druge koji možda iz neznanja žive vjeru tako kako žive. Možda neki još nisu imali priliku upoznati pravi tradicionalni nauk jer naivno očekuju da im njihovi NO pastiri to predaju. Mi smo ti koji ih svojim ponašanjem i životom trebamo privući tradiciji, a bojim se da ponašanje većine ima kontraefekt. Osobno znam ljude kojima je privlačna tradicija, ali se osjećaju osuđivano i neprihvaćeno jer se izgleda stvorio dojam da je tradicija rezervirana za "višu klasu".
      Poanta priče, svi znamo da oko nas ima tisuće i tisuće loših primjera i stvari koje nisu Bogu ugodne, ali ne znam koliko je od koristi stalno o tome razmišljati i raspravljati ako barem ne pokušamo donijeti i predložiti neka rješenja, a to uvijek može biti barem mala zadovoljština Bogu ako ništa drugo ne preostaje.
      Mrzimo grijeh, ali ljubimo čovjeka, pa hajmo se vježbati u ljubavi i izmoliti danas barem 3 Očenaša za konkretnog svećenika.

      -mc

      Izbriši
    2. Slažem se s prethodnim komentarom od mc-a. Ne želim generalizirati ali moje je iskustvo da su tradicionalisti koje poznam dosta ispunjeni sivilom i često srdžbom. Posebno to iskustvo imam s prijateljima koji su se okrenuli SSPX-u.

      Također, nikako mi ne sjeda što omalovažavaju sve što se događalo u Crkvi nakon V2. Stvari nisu crno-bijele i nikada neće biti, kao što nisu bile niti prije drugog Koncila.

      Ivan

      Izbriši
    3. To sve skupa ovisi od osobe do osobe.

      Primjerice, nekome ce pricest na ruku biti nesto sasvim normalno, drugi ce smatrati da je bolje na jezik primati, ali biti zadovoljan i s objasnjenjem da je crkva dopustila i na ruke, treceg ce sablazniti kako se olako prosipaju posvecene cestice itd. Naravno da prvi nece razumjeti trecega i pitat ce se zasto stvara pomutnju i gleda stvari crno-bijelo.
      Netko ce hvaliti Ivana Pavla II. zato sto je pomogao neovisnosti Hrvatske i svidja mu se njegova karizmaticnost, a drugi ce upozoravati na sablazni u Asizu ili npr. na kriminalne ljude koje je uzdigao na vodece polozaje.
      Ili primjerice najnoviji slucaj, netko ce do proslog tjedna smatrati da je Jean Vanier bio veliki svetac i nece htjeti ni cuti za razlicite problematicne izjave koje je davao recimo o eutanaziji.

      Analogni primjeri mogli bi se umnoziti u beskraj. Kljucno pitanje je gdje povlacimo granicu sto je nama prihvatljivo. Svatko ima neke svoje gabarite. Neki ce zapasti previse u crnilo ne brinuci se o svom duhovnom zivotu, a drugima ce biti dovoljno da su si nasli neki prihvatljivi kompromis i nece im biti drago ako netko drma njihov status quo.

      Dakako da stvari nisu crno-bijele, ali bome nisu ni ruzicaste. Ja se nadam da barem ponekad dajem i prakticna rjesenja. Nazalost, u mnogo slucajeva najprakticnije rjesenje bi bilo zatvoriti neke osobe u zatvorski tip samostana i baciti kljuc. Ali i u domeni naseg osobnog zivota postoje prakticna rjesenja. Primjerice, mi ne mozemo ukinuti novus ordo, ali mozemo upozoravati na njegove defekte i sto je jos vaznije, redovito pohoditi i podrzavati tradicionalnu misu. Ne mozemo zatvoriti ili laicizirati hereticnog svecenika, ali mozemo upozoriti na njegove hereze i javno ga ukoriti (naravno da se treba i pomoliti za njega, ali to se radi u privatnosti).

      Izbriši
    4. Kada govorim da nije sve crno-bijelo, tada ne mislim na mlakost... Pogotovo ne u odnosu prema Presvetom sakramentu.
      Što se tiče kritiziranja svećenika, mislim da je dobro pročitati kako to rade veliki sveci kao što je npr. sv. Katarina Sijenska. Ona se žestoko obrušila na zlo među klerom u Crkvi, ali nikada nije direktno javno korila konkretne svećenike.

      Ivan

      Izbriši
    5. Hm, zanimljiv komentar da opstruiram diskusije. Da, u pravu ste. Opstruiram diskusije koje su se pretvorile u komentarima u navijačko prozivanje, tko će više izreći ružnih stvari na račun svećenika.
      Nismo ih mi pozvali da oni budu svećenici. Isus ih je pozvao.

      I na kraju krajeva, s takvim stavom se stvara i averzija prema svećenicima. Zamislite situaciju, trebate hitno sv. Ispovijed, a željenog svećenika nigdje blizu, nego samo onaj kojeg ne volite. Hoćete li riskirati vječni život, tj. reći eh strpit ću se još par dana dok ne dođe onaj svećenik koji mi je ok, i s takvim grijehom hodati danima okolo? Iako su sveci govorili da se sa teškim grijehom ne smije leći u krevet jer tko zna hoćemo li se ujutro uopće probuditi.

      Ili samrtna postelja, a umirući u sebi misli, joj ne volim tog svećenika, neću se kod njega ispovijediti rađe ću umrijeti bez sv. Ispovijedi ili mu neću otvoriti srce do kraja, tak i tak svećenik to ne kuži... i tako riskira svoju vječnost samo zato što mu se srce napunilo gorčinom.

      I umjesto promatranja Isusa, onda se sve svede na promatranje svećenika, kao da smo apsolutno ovisni o njemu i njegovim stavovima. Čvrsto vjerujem da se Isus brine za one koje ljubi i one koji ljube njega, bez obzira na svećeničke pogreške, i da će sigurno naći načina da dođe do svake duše ako to ona želi. Treba se upaliti žar u našim srcima za izdići se iznad trenutne situacije, naravno uz pomoć Božje milosti.

      Ja bi prvi da je sve savršeno, ali nažalost nije. Prvi ja nisam savršen. I zato treba mjera u prosuđivanju. To je ono što je Ivan naveo u svezi sv Katarine Sijenske.

      I za kraj, zanimljiva stvar: Juda je imao Savršenog Učitelja. A ipak je završio tako kako je završio. I to je opomena za sve nas, koji tražeći ispravne stvari (što je i dobro i ispravno), ne zaboravimo sami na sebe da naše srce moramo otvoriti Isusu... zato sam i postavio pitanje koliko nas mijenja TLM ili ćemo ostati u stanju prikrivene gorčine radi loših stvari koje se događaju oko nas?

      Mario

      Izbriši
    6. Vezano za sv. Katarinu Sijensku, tada se nije radilo o svećenicima koji propovijedaju suprotno nauku katoličke vjere, već je bilo riječ o njihovim osobnim slabostima ili tako nekako...
      SAP

      Izbriši
    7. Mario,
      Cijenim vaše misli, ali dobar svećenik nije samo osoba kod koje se ispovijedamo, već bi on trebao biti mudar duhovnik, čovjek kojem vjerujemo više nego samome sebi. Koliko bi svećenika reklo ovo što ste vi rekli o opasnosti umiranja u smrtnom grijehu? Ne mislite li zato da je, koliko god bilo ružnih i kontraproduktivnih komentara, od iznimne važnosti upozoriti ljude da se, osim u izvanrednoj prilici, klone ili da se barem potpuno ne povjeravaju modernim svećenicima koji neće upozoravati na važnost spasenja suša i koji će dijeliti Pričest na ruku dok čestice u svakoj od koje je čitav Krist padaju na tlo? Nije stvar u odbojnostima ili uopće o osjećajima, stvar je u činjenici da ako netko javno radi propovijeda novu religiju, on objektivno, neovisno o tome koliko u srcu dobra osoba bio, ne može biti netko kome ćemo vjerovati.
      SAP

      Izbriši
    8. SAP,

      evo da Vam odgovorim:

      O sv. Katarini: https://zenavrsna.com/jedna-svetica-susretu-licem-crkve/14389

      Treba razlikovati sv. Ispovijed od duhovnog razgovora, i to mogu biti različiti svećenici. Uvijek je bilo loših ispovjednika, i sv. Terezija Avilska je koliko se sjećam imala žalbi na njih. A što je zanimljivo u njenom životu, u jednom trenutku je susrela svećenika koji je sveto živio, i kao takav je bio na glasu, ali nisu 'kliknuli'.
      Ako ste se spremili za sv. Ispovijed, ako ste došli naoružani papirom na kojem je napisano ono što želite reći (jasno i sažeto), ako se kajete za svoje grijehe i imate odluku popraviti život, ako molite Duha Svetoga da Vam progovori preko svećenika bez obzira koliko bolno bilo (jer odustajanje od vlastitih zamisli i opomena za grijeh može biti itekako bolno) ... to sve spada u dobru pripremu za sv. Ispovijed. I takva sv. Ispovijed je uvijek valjana bez obzira na svećenika koji ispovijeda. Jer je svećenik u ispovjedaonici samo oruđe u rukama Božjim i nekad ne mora ništa ni reći. Dovoljno je samo ako nas saluša. Samo mi nekad očekujemno priznanje, divljenje ili ne znam što već, pa očekujemo da svećenik svašta nešto kaže da bi nas opravdao.

      I ako ste spremni poslušati svećenika ono što Vam kaže, to je znak poniznosti. Isus uvijek nađe načina da ispravi krive putove kad se pojave. Naravno, niti jedan svećenik neće nagovarati na grijeh, niti smo dužni slušati ako nas netko savjetuje na grijeh. Zato treba s vremenom naučiti što je ispravno, a što nije. Govorim da smo danas pismeni, i da imamo dostupne literature pa nebudimo lijeni....

      Naravno, ako smatramo da je sv. Ispovijed bila loša, da možemo potražiti drugog svećenika. Recimo primjer ako se kojim čudom desi da svećenik u jednom trenutku prekine pokornika i kaže ok Bog sve zna ili nešto slično... da stvari ostanu neizgovorene. I zato se uvijek naglašava teški grijesi se prvi ispovijedaju, a onda dalje prema lakšima. Ili ako svećenik iz nekog razloga počne odstupati od nauka i govoriti da nešto nije grijeh a znate prema ispitu savjesti da je.... isto tako uvijek potražimo nekog drugog svećenika.

      Poželjno je držati se istog svećenika za sv. Ispovijed, jer da bi nam eventualno nešto i rekao mora nas i upoznati. Često se ispovijedati, i prema različitim okolnostima ne libiti se otići i kod nekog drugog svećenika na sv. Ispovijed. Jer u današnjim vremenima valja izbjegavati navezivanje s obzirom kako svećenici mijenjaju mjesta služenja.

      Samo je problem što je čovjek tvrdoglav u svojim uvjerenjima, i nekad jako teško prihvaća što mu svećenik kaže. Tu je najbolje pravilo: prvo poslušaj, pa onda razmišljaj o tome :-)

      Kontraproduktivni komentari uništavaju. Isus nigdje nije rekao da griješimo dok radimo na širenju Božjeg Kraljevstva. I u stvari, Isus kaže: po plodovima ćete ih prepoznati. Znači netko tko tvrdi da ima dobre namjere i dijeli savjete, a ako ga druga strana ne posluša pa onda njegovo pričanje prijeđe u grijeh... je li to od Boga ili sotone?

      Vidite kako ste se nesvjesno opet ulovili svećenika "koliko bi svećenika reklo....". Ako Vi to znate, činite tako. I budite primjer drugima, tamo gdje ste poslani. Najgore se zatvoriti unutar vlastitih zidova, osim ako osoba nije pozvana na takav način duhovnog života. Isus je lijepo rekao: šaljem vas kao ovce među vukove, pa povjerujmo u tu Riječ. Isus misli na nas, samo mi slabo mislimo na Njega.

      Tako je i sa svim drugim stvarima koje se dešavaju oko nas: činite ono što je ispravno. Tko zna kada će sjeme koje tako sijete narasti. A mi bi odmah plodove. E ne ide to tako. A ako nas netko doživljava kao svadljive tradicionaliste, koji non stop nešto njonjaju i usput tu i tamo vrijeđaju, kako će nam vjerovati?

      Zato i kažem, da sve ima svoje mjesto i vrijeme: i ljubav, i kritika, i opomena, i savjet..... ali bez ljubavi se ništa ne može. Bolje je onda šutjeti nego uprljati jezik. Još možemo biti zahvali Isusu što nam je otkriveno gdje griješimo, ili dolazimo u priliku da zgriješimo. Prilika da sami molimo Isusa za promjenu našeg srca.

      Mario

      Izbriši
    9. Naše suštinsko neslaganje je upravo u tome što vi uspoređujete loše svećenike koje spominje sv. Terezija sa svećenicima koji propovijedaju vjerske zablude očitovane, primjerice, u susretima u Asizu. To nije usporedivo. Vjerojatno da na svijetu postoje i tradicionalni svećenici koji su upali u duhovnu mlakost ili čak privatno žive loš život. To je njihova privatna stvar i ja nisam tu da im sudim i oni su usporedivi s ovim svećenicima koje spominje sv. Terezija. No svećenici koji javno propovijedaju protiv katoličke vjere su potpuno druga priča. To koliko su oni sveti i ljube Boga možda više od svih tradicionalnih svećenika zajedno, za mene je s praktične strne potpuno nebitno iz dva razloga:
      1. Ja to ne mogu znati.
      2. Kada bih i znao, njihove bi zablude, koliko god neskrivljene bile, onemogućavale odnos duhovnog sinovstva koji bi trebao biti prisutan.

      Ispovijed nije isto što i duhovni razgovor, ali ondje ipak svećeniku pristupamo kao ocu i zato se u redovnim situacijama ipak treba ispovijedati svećeniku kojem možemo vjerovati.

      "I ako ste spremni poslušati svećenika ono što Vam kaže, to je znak poniznosti."
      Tako je! Imati pravovjernog ispovjednika ne znači nužnoimati svećenika s čijim ćemo se savjetima uvijek složiti ili koje ćemo uvijek razumiti, već nam to jednostavno daje znanje da, kada se ponizimo i poslušamo savjet s kojim se isprva ne slažemo, nećemo zastraniti. Time ta poniznost i poslušnost, koliko god neprijatna našoj taštini bila, nije nerazumna.

      Izbriši
  22. Mario:
    "Nismo ih mi pozvali da oni budu svećenici. Isus ih je pozvao."

    - Ovdje se prilično dobro vidi zašto Vi nastupate tako neokonzervativno i indultistički. Uopće ne dopuštate mogućnost, da POSTOJI sama mogućnost svećeničkog samopoziva - da Isus nije pozvao nekog svećenika, već da se sam pozvao. Vjerovatno dopuštate da postoji loš svećenik, ali ne i da se sam pozvao u svećenički stalež - kolokvijalno nazvan uhljeb. U tom ultramontanističko-neokonzervativno-indultističkoj poziciji, NE MOŽE postojati svećenik sa samopozivom, nego je sve to volja Božja, tj. Isus ga je pozvao... Iz tog proizlazi slijedeća posljedica-stav: kakav je da je, svećenik je, njegov smo način rada i pastoral dužni sprovoditi jer ga je Isus osobno pozvao u svećenički stalež, pa suprotno čineći ili ignorirajući, ulazimo u grijeh neposlušnosti... Takvi stavovi se jasno protežu i na konklave, tj izbor papa. Aktualni papa je uvijek najbolji papa jer je njegov izbor Božja volja... Naravno da je isti pogled i na hiperkanonizacije koje je polučio npr. Ivan Pavao II. i tako dalje, i tako dalje... - sve je zapravo dobro i može se pozitivno integrirati, ako je naš pristup pozitivan, tj autentično kršćanski...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Rolfe,

      svećenički samopoziv treba rješavati u toku formacije. Iz kojeg god razloga osoba krenula u svećeništvo, treba se razlučiti je li osoba za svećenika ili nije. Ne znam za one koji su 100 posto sigurni u poziv, to je sve vezano uz nekakve postotke. To se može vidjeti što neki shvate da to nije za njih, pa sami odu (pošteno). Ili neki promijene red gdje su u formaciji. Nema apsolutizma, s vremenom se očituju stvari. Zato formacija i traje nekoliko godina dok osoba ne postane svećenikom.
      Uvijek se sjetim jednog svećenika koji je na tu temu znao reći otprilike ovako: Lijep si cvijet i lijepo mirišeš, ali nisi za naš vrt. Znači, ne primaju se svi koji požele....

      E sad, ako zakaže formacija, da, onda je moguće da se ukrca i ono što nije primjereno za svećeništvo ili određeni red. A isto tako ako je formacija na nivou, onda ima slučajeva da oni koji su namjerno ubačeni u svećeništvo jednostavno sami to ne mogu izdržati pa odustaju, ili doživljavaju obraćenja. A to je moguće samo ako osobe oko njega žive autentično. A isto tako ima i onoga gdje je netko kao sjemeništarac dobar, a poslije se pokvari.... ima svega. Isto tako ima onih koji su pozvani, ali nemaju dovoljno strpljenja za savladavanje prepreka koje ga čekaju. Ili oni koji su pozvani, ali ih u jednom trenutku odvuče svijet (npr upoznaju neku žensku osobu).Ima puno različitih situacija i sve su to slučajevi svaki za sebe. Don Bosco kaže: 75% mladih dobije poziv....

      Volja Božja je to što Isus dopušta čovjekovu slobodu i dopušta da se određene loše stvari dešavaju određeno vrijeme. Do kada koje stvari i zašto, to nije na nama da prosuđujemo. Mi trebamo slijediti poziv 'budite sveti' i to je to... sluge beskorisne kako Pismo kaže. Zato se događaju i vremena kad postoji kriza u Crkvi. Isus u prispodobi o kukolju i pšenici govori da se kukolj ne čupa, neka oboje raste do žetve, kad će doći razlučivanje. Sve u svoje vrijeme. Zato i cijelo vrijeme naglađavam da postoji vrijeme ljubavi, vrijeme opominjanja, vrijeme savjeta... ali ništa bez ljubavi.

      Zato, što se tiče pastorala, lijepo nađite svećenika u kojeg imate povjerenja i neka Vas prati na Vašem duhovnom putu. Ako on kaže da reagirate na određenu negativnu pojavu, reagirajte, ako Vam kaže da šutite - šutite.... Pastoral sam po sebi je preširoka tema za ovdje u komentarima, a isto tako postoje točno određene situacije u kojima se možemo naći, a za to je svećenik koje ćete pitati mjerodavna osoba za odgovore.

      Mario

      Izbriši
  23. "Nerealno je očekivati da će štetočine poput gore spomenutih biti istjerane našim ljudskim silama."

    Ovo je napisao Toma, i to će primjetiti svatko svjestan situacije u Crkvi. Ostali će se smjestiti u "trebaologiju" - izgovaranje načela koja nemaju uporišta u stvarnosti:

    "Iz kojeg god razloga osoba krenula u svećeništvo, TREBA se razlučiti je li osoba za svećenika ili nije."

    Ja ne vidim da Vi diskutirate o realnoj primjećenoj situaciji, nego o načelima koja ovdje svi vrlo dobro znaju. Kako će duhovnik bogoslovije koji sam ima samopoziv drugome odčitavati ima li poziv? Kako? Nikako, a to se sve češće događa.

    "Nema apsolutizma, s vremenom se očituju stvari."
    Nije to sporno, nego ŠTO S TIME kad se i očituju? Ništa. Ništa se ne mjenja. Pače, odgovorni sami sebe još dublje guraju u grijehe propusta, a one sa samopozivom također utvrđuju u grijehu, potpomažući im nastavak 'karijere'. Napisali ste ranije:

    "Naravno, niti jedan svećenik neće nagovarati na grijeh, niti smo dužni slušati ako nas netko savjetuje na grijeh."
    - ovakve misli može dati samo osoba koja se uzda u načela i spomenutu trebaologiju, a nikako koja realno gleda situaciju u praksi. Itekako ima svećenika koji savjetuju na grijeh. Čovjek na ispovjedi ispovjedi da gleda filmove. Svećenik mu odgovori da to nije grijeh uz smijeh, te da i on sam pogleda koji put. To je uskraćivanje ispovjedi i ohrabrivanje na nove grijehe. Nekoliko vjernika konkretne župe je prikupilo u međusobnim razgovorima iskustva plus neke druge doktrinalne, npr. da je euharistija samo običan kruh. Potom su poslali žalbu na nadbiskupiju i dogodilo se - ništa! Eto, to je situacija na terenu za koju Vi niste previše zainteresirani jer želite gledati "pozitivno" tj odnositi se prema sablaznima kroz govor o načelima i trebaologiji.

    "Volja Božja je to što Isus dopušta čovjekovu slobodu i dopušta da se određene loše stvari dešavaju određeno vrijeme. Do kada koje stvari i zašto, to nije na nama da prosuđujemo."
    Znači, ako odgovorni to prosuđuju i popravljaju ili ne, sve ako i zakazuju kao u mom gornjem primjeru, 'nije na nama da to prosuđujemo'?! Jel to tvrdite? Ja mislim da da, te da je to također grijeh propusta i ohrabrivanje na nove grijehe. Također smatram ne samo da to tada JE na nama, nego smo i doslovno dužni reagirati. Znate ono kako kaže sv. Bernard:

    "Onaj koji se poslušnošću podvrgava zlu, povezan je s pobunom protiv Boga, a ne s pokornošću prema Bogu".

    Vi jednostavno na sve ove teme reagirate kao da modernizam nije kompletno ušao u Crkvu i kompletno pokvario svećeništvo, tj dušebrižništvo, zato i tvrdim da Vi niste nikakav tradicionalist. II vatikanskim je dokinut katolicizam stoljeća i počela je kriza Crkve, njenog identiteta (s ogromnim naglaskom na kler), te živimo u umjetnom crkvenom okruženju plastičnog cvijeća ekumenizma, socijalnog nauka Crkve i svih ostalih gluposti gdje nas dežurni redari istog poretka stalno nukaju da samo trebamo naći neki drugi plastični cvijet i bolje pomirisati i 'sigurno' ćemo osjetiti divan miris...

    OdgovoriIzbriši
  24. https://twitter.com/petarnodilo?lang=en

    Mislim obzirom da je rasprava krenula od patera Nodila, da je zgodno prolistati
    tvitove spomenutog svećenika kako bi razaznali o kakvom se svjetonazoru radi
    ali i radi potvrde svega onoga što su pravovjerci iskazali u prethodnim postovima.

    Primjerice, čovjek brani George Soroša, odnosno zauzima kao neku srednju poziciju, a to sam zamijetio i u drugim tvitovima, ta njegova neka srednja pozicija, odnosno glumatanje objektivnosti. Apriori ovog nije mi jasno koliko taj svećenik uopće provede u molitvi, kad toliko vremena ima za čitanje i razvijanje svojeg intelekta?? Mislim da sam pogodio kad sam u vezi njega spomenuo "od mozganja odlutaše". Kaže:
    "Vrlo, vrlo dugačak članak o Georgeu Sorosu, u Tabletu, židovskom online magazinu. Vrijedno čitanja. Teško je danas naći članke koji nadilaze tribalizam i ideološko slijepilo s lijeva i s desna..."

    Također mislim da sam pogodio (naravno da nije to pogađanje već bih rekao "gledanje duhovnim očima") kad sam spomenuo da je "proračunato ponizan" odnosno lažna poniznost....U jednom tvitu pazite ovaj komentar. Ovo je meni osobno za uzeti laksativ...kolko je ovaj modernist zaglibio. Kaže:
    "Nije isto. Na ovim koje si ti postavio Papa (Benedikt) ima inicijativu, on grli itd. Kod ove Franjine je čovjek koji grli Papu. Nešto skroz drugo, sviđalo se to nekome ili ne. Papa Franjo je something else, sorry."


    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.