ponedjeljak, 10. veljače 2020.

Gostujući autor - O "Katehetskim propovijedima"


Odnos prema prijesabornom vjeroučiteljstvu

U rukama su mi tvrdoukoričene "Katehetske propovijedi" bl. Alojzija Stepinca, objavljene 2015. godine. Dobio sam ih na dar za rođendan, nakon što sam ih uzalud bio potražio u Knjižnicama grada Zagreba. Jedva sam čekao da se konačno latim tog štiva. No kad sam ih napokon uščitao, povremeno je neugodno šumjelo u priopćajnome kanalu, prijeteći me odvratiti od čitanja. Prijetnja se naposljetku i ostvarila: od daljnjeg čitanja Stepinčevih "Katehetskih propovijedi" u izdanju iz 2015. zasad sam odustao. Iznijet ću nekoliko primjera zašto:

Već u drugom odlomku prve propovijedi piše da Prvi Vatikanski sabor kaže da su svijet i sve u njem sadržane stvari, i duhovne i tvarne, po čitavoj svojoj "supstituciji" od Boga proizvedeni ni iz čega. Prvo izdanje (1956.), ciklostilsko, nema "supstituciju" umjesto "supstancije".

U istoj propovijedi kaže se: "Preporučujemo mu [anđelu čuvaru]… Preporučujemo svetim anđelima…" A u starom izdanju: "Preporučujmo mu… Preporučujmo svetim anđelima..."

U 2. propovijedi piše da je sv. Pavla od Križa privlačila k Bogu cijela vidljiva priroda, kao "propovjednika" Božje stvaralačke moći, a u starom izdanju kao "propovjednik" Božje stvaralačke moći (naime cijela vidljiva priroda).

U 74. propovijedi, onoga tko se pred ovim preljubničkim i grješnim naraštajem bude Krista stidio Krist će se stidjeti kada dođe u "slavu" Oca svojega sa svetim anđelima, umjesto u "slavi" Oca svojega. Ta tipkačka pogreška u citatu prepisana je iz prvog izdanja.

U 85. propovijedi piše da je "nevjernik" Židovima rekao: "Jer ja život svoj polažem da ga opet uzmem..." Umjesto Krist "nevjernim" Židovima. I to je prijepis pogreške iz prvog izdanja.

U 92. propovijedi, svi su dužni primiti sv. "Krist", također je prepisano iz prvog izdanja.

U posljednjoj propovijedi piše da Duh Sveti duši daruje po sv. potvrdi više negoli kod "Krista" te da kršćansko ime i značaj ne daje potpuno "Krist", nego tek sv. potvrda. U prvom pak izdanju kaže se da više negoli kod "Krsta" daruje Duh Sveti duši po sv. potvrdi. (Nedostaje, kao i u novom izdanju, povratna zamjenica: "...daruje se Duh Sveti duši...", napisao je Lav XIII. u navedenoj enciklici.) Međutim i prvo izdanje pogrešno kaže da ne daje potpuno "Krist", nego tek sv. potvrda kršćansko ime i značaj. U novom je izdanju taj zatipak prepisan.

To nisu sve pogreške, ali i te su dovoljne da me uvjere kako nisam pogriješio kad sam nedavno jednom prijatelju koji me je zamolio da mu Stepinčeve vjeroučiteljske propovijedi posudim preporučio neka radije ode u NSK čitati ih u ciklostiliziranom, nepotpisanom izdanju, jer je ono pouzdanije.

Ovo novo, potpisano, lektorirano, pozdravnim slovom nadbiskupa đakovačko-osječkog te prirediteljevim uvodnim mislima, a i recenzijama trojice doktora znanosti proviđeno izdanje pokazuje da proglašenje bl. Alojzija svetim sam blaženik, doduše, jest zaslužio, ali mi nismo.

3 komentara:

  1. Nakon smrti blaženog Alojzija Stepinca udba je ušla u crkvene strukture. Udba se danas najduže zadržala upravo u crkvenoj hijerarhiji. Zato nema lustracije u Hrvatskoj.

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa bi li imalo smisla sve prijedloge sa izmjenama i objašnjenjima taksativno nabrojati i poslati kao prijedlog za neko drugo, revidirano i dopunjeno izdanje? Bojim se kako je i recenzija prošla - onako "preletjevši" kao i mnogo toga (uz dužno poštovanje i vjeru kako recenzenti nisu namjerno neke stvari previdjeli) gdje svakodnevice i obveze .

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Iskreno, ne znam bi li imalo smisla. Jer glavni je problem onaj koji je naznačen naslovom: odnos prema tradicionalnom "pretkoncilskom" katoličkom vjeroučiteljstvu. Drugim riječima, odnos prema katoličkoj vjeri, prema njezinim istinama. Ja bih se Stepinčevim katehetskim propovijedima htio služiti kao podsjetnikom i opomenom na istine u koje moram vjerovati. Pitanje je kako na te propovijedi gledaju naši teolozi, naši vjeroučitelji, naši crkveni dostojanstvenici. Možda kao Dietrich Bonhoeffer na Vjerovanje, o kojem je rekao da ono ne izražava što netko drugi mora vjerovati, nego što je sam autor Vjerovanja vjerovao.
      Op.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.