ponedjeljak, 3. lipnja 2019.

Kako nas čuju sveci?


...bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo Ga kao što jest (1 Iv 3,2)
...sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! (1 Kor 13,12)

Štovanje Marije
Kako ona može čuti naše molitve?

(...) Valja objasniti nešto što mnogi ljudi možda ne razumiju, pa misle da katolici gaje neprimjerenu pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji jer ju mole da moli za njih. Prije svega treba reći da je latrija, tj. klanjanje, pridržana Bogu, i katolici, naravno, tu vrstu štovanja ne iskazuju nikomu drugom osim Bogu. Ne iskazujemo to štovanje Gospi, jer ona nije Bog. Međutim gajimo pobožnost prema njoj, odajemo joj određenu počast, kao i ostalim svecima, a njoj odajemo posebnu počast, iskazujemo joj posebno štovanje, jer ona je Majka Božja. Postavlja se pitanje kako je moguće da Gospa odgovori na sve naše molitve, jer navodno bi morala imati Božje sveznanje i sveprisutnost da bi mogla te molitve čuti. Na to postoji odgovor, i vrlo je jednostavan. Sveto Pismo ne kaže da je Gospa sveznajuća i sveprisutna, ali Sveto Pismo kaže, sam sv. Pavao kaže, da ćemo u nebu gledati Boga licem u lice; svi će sveci gledati Boga licem u lice. To i jest nebo. A budući da je Gospa u nebu, ona gleda Boga licem u lice. Sv. Toma Akvinski pak objašnjava da svi sveci u nebu gledaju Boga, ali također vide u Bogu sve što žele znati o zbivanjima u svijetu, o onome što nije Bog. Naime, gledajući Boga, oni, očito, mogu znati i druge stvari, jer Bog zna sve, stoga oni mogu vidjeti u Bogu i druge stvari. Njihovo se glavno blaženstvo sastoji, naravno, u tome što uživaju gledanje Boga. Međutim imaju i drugih želja, npr. jasno je da će otac ili majka u nebu željeti znati što se događa s njihovom djecom; a kako je to želja koju imaju u nebu, a nebo je mjesto blaženstva, Bog im pokazuje ono što žele znati o svojoj djeci koja su još na zemlji, kako bi mogli moliti za njih.

Prema tome teolozi naučavaju da blaženi u nebu gledaju Boga, ali vide i sve što žele znati o onome što nije Bog, posebice ono što ih se tiče, ono što imaju stanovito pravo znati, npr. otac i majka, koji imaju stanovito pravo znati, tiče ih se, što se događa s njihovom djecom; nije to puka radoznalost, nego postoji opravdani razlog za njihovu znatiželju. Gospa pak ima vrlo posebno mjesto u nebu, jer ona nije samo Majka Božja, iako je to, naravno, najvažnije, nego je i Majka svih ljudi. Zato želi znati sve što se događa s njezinom djecom na zemlji, a to su svi ljudi; jer kao što je rodila našega Gospodina, koji je Glava Mističnog Tijela, ona sudjeluje i u rađanju svih članova Mističnog Tijela. To su svi ljudi, jer svatko je barem potencijalni član Kristova Otajstvenog Tijela, Bog daje svoju milost svakom pojedinom čovjeku na ovome svijetu da se spasi postavši član Otajstvenog Tijela. Dakle Gospa je uistinu Majka svim ljudima koji dođu na svijet, te ima pravo, ima razlog, da želi znati što se događa s njezinom djecom ovdje na zemlji. Stoga joj Bog pokazuje naše molitve, molitve koje upućujemo njoj da moli za nas, da nam pomogne. Kao što molimo i druge ljude, ljude ovdje na zemlji, da nam pomognu, tako molimo i Gospu da moli za nas, i Bog joj pokazuje te molitve, da bi mogla za nas moliti. Ona nije Bog, ali vidi Boga, koji joj pokazuje sve što ona želi znati i što je se tiče na ovome svijetu. I Gospa može znati sve te molitve, makar bile upućene i istodobno, jer živi u vječnosti s Bogom i Bog joj lako može pokazati svaku pojedinu našu molitvu, na koju ona onda može odgovoriti i zagovarati nas kod Boga da nam izmoli milosti koje su nam potrebne.

P. Albert Kallio, OP

https://www.youtube.com/watch?v=UG_2Jwu-G9o



Kako sveci čuju naše molitve?

(...)
Kako to da sveci u nebu mogu čuti naše molitve na zemlji?

Zamislite da ste kod zubara radi vađenja zuba ili radi nečeg drugog gadnog. Katolik ste, pa ste upravili molitvu svetici zaštitnici zubobolnih, sv. Apoloniji. Kako to da sv. Apolonija u nebu čuje vas kako govorite ili mislite (jer, recimo, zbog gaze u ustima ne možete reći usmeno, ali u sebi kažete): "Sv. Apolonijo, moli za mene!" Kako sv. Apolonija u nebu može to čuti? Ona nije Bog, nije sveznajuća, a mi katolici ipak zbog nekog razloga vjerujemo da ti sveci u nebu mogu čuti ne samo naš govor nego čak i naše misli. (...)

Znamo da moliti svece da mole za nas zapravo nije drukčije nego reći npr. supruzi: "Molim te, pomoli se za mene. Pripremam predavanje za sutra i jako kasnim." I ona kaže: "Pomolit ću se." Dakle muž je moli da ga zagovara po Isusu Kristu kod Boga Oca. I potpuno je smisleno da možemo to isto učiniti npr. sa sv. Petrom, reći: "Sv. Petre, sutra imam važno, veliko predavanje, molim te da moliš za mene!" I sv. Petar u nebu preuzet će taj zagovor i predati ga Kristu, koji ga prenosi Bogu Ocu. To je uobičajen apologetski odgovor onima koji nas pitaju zašto se molimo svecima. Kažemo da je to isto što i moliti se jedni za druge: svi smo braća i sestre u Kristu.

Time međutim nismo odgovorili na pitanje kako to da sveci uopće mogu čuti ono što mislimo ili govorimo. Mogli bismo, doduše, reći ovako: U Kristovu smo Mističnom Tijelu. Krštenjem, vjerom, ufanjem, ljubavlju svi smo združeni s Kristom i stoga smo svi povezani međusobno, svi smo braća i sestre. Tako kad kažem: "Sveti Antune, moli za mene!" ili: "Sveti Petre, sveta Apolonijo, moli za mene!", ta molba prolazi kroz Tijelo Kristovo gore ka Glavi, Kristu. To je prilično dobar apologetski odgovor. Problem je što se on ne odnosi na one koji su na zemlji. Npr. ja ne mogu snagom misli molbu za molitvu poslati kršćaninu koji živi u Australiji. Ne mogu duhovnim mobitelom uputiti poziv svoje duše nekoj duši u Australiji. Kristovo Mistično Tijelo ne djeluje tako ovdje na zemlji. Moramo naći bolji odgovor. Kako to da nas sveci u nebu mogu čuti?

Odgovor nam djelomice daje sv. Augustin. On u jednoj svojoj propovijedi kaže: "Što je duša u našem tijelu, to je Duh Sveti u Tijelu Kristovu." To se slaže s onim što smo rekli: svi smo povezani u Kristovu Tijelu, koje je Crkva, a Duh Sveti duša je Crkve, oživljuje ju i pokreće. Posljedica toga bila bi da može postojati neka vrsta komunikacije jednog člana s drugima, tj. da možemo komunicirati s drugim članovima i oni s nama. (...) Usput budi rečeno, mi katolici vjerujemo ne samo da možemo svece moliti zagovor nego postoji i vrlo duga tradicija njihova uzvratnog obraćanja nama na zemlji. Da, to je obostrano: ne samo što se mi molimo svecima nego se i oni javljaju nama. Nalazimo to već u ranoj Crkvi. Tako sv. Grgur iz Nise govori o sv. Grguru Prosvjetitelju [Život Grgura Čudotvorca] kako mu se ukazao sv. Ivan apostol s Bogorodicom: "Čuo je osobu koja se ukazala u ženskom obličju kako potiče Ivana evanđelista neka mladiću protumači otajstvo prave vjere [Presveto Trojstvo]. Ivan reče da je posve spreman u svemu, pa tako i u toj stvari, ugoditi Majci našega Gospodina, do čega da mu je nadasve stalo. Razgovor je završio te pošto su mu stvar sasvim jasno i potanko izložili, nestali su." Dakle Majka Božja, Blažena Djevica Marija, ukazala se sa svetim Ivanom svetom Grguru Prosvjetitelju. To je jedno od prvih ukazanja blažene Bogorodice [240.], još prije Konstantinova doba, uistinu staro. Sv. Ivan pojavljuje se i tumači sv. Grguru teološka otajstva; dakle tu imamo izvještaj o jednom svecu kako komunicira s jednim kršćaninom koji je još na zemlji. A to se događa zahvaljujući tzv. blaženom gledanju. Blaženo gledanje stvarnost je koju sveci doživljavaju u nebu. Sva slava i radost raja sastoji se u sposobnosti viđenja, spoznaje, Boga u Njegovoj biti. Ne Boga kako je skriven u Presvetom Oltarskom Sakramentu ili objavljen posredstvom Biblije i Tradicije, nego imaju izravan pristup Bogu. Sv. Toma to zove obogoličenjem: oni, konačni, ujedinjeni su s Bogom na tako mističan način da su u stanju vidjeti Njegovu beskonačnu bit. To je divno. Možemo si to predočiti ovako: kao da gledamo Boga i sve njegovo znanje u obliku golemoga filmskog platna, ali koje nema rubova, nego se pruža u beskraj. Što veća svetost, to veće viđenje. Blažena Djevica Marija, najveća od svih svetaca, ima najveće viđenje Božje biti.

Dakle svi anđeli i sveci u nebu uživaju to blaženo gledanje Božje biti. I gledajući u Božju bit, imaju udjela u Božjem sveznanju. Oni su u stanju gledati u Božju bit i vidjeti Božje znanje. Upravo tako mogu nas sveci čuti. Štoviše, upravo tako sveci nas mogu vidjeti, i vidjeti, doznati, naše misli. Mistično su sjedinjeni s Bogom, mogu gledati Njegovu bit nalik na divovsko filmsko platno bez rubova koje se pruža u beskraj; pa ako kažemo: "Sv. Apolonijo, moli za mene!", sv. Apolonija, koja gleda Božju bit, sposobna je vidjeti tu zemaljsku stvarnost i čuti nas. Ili npr. sv. Antun: "Sv. Antune, ne mogu naći ključeve od auta, kasnim na sastanak; moli za mene, pomozi mi!" Sv. Antun tu molbu vidi i čuje preko Božje biti i može mi pomoći. Kao što može koristiti se Božjim sveznanjem, može također djelovati preko Božje svemoći. Prema tome Bog je pritjelovio svece i anđele svojemu otajstvenom životu, svojemu otajstvenom viđenju vlastite božanske biti. U ovom životu to nemamo, sudjelujemo u toj stvarnosti na neki niži način. No kada duša dođe u nebo, a dođe li u čistilište, onda nakon što prođe kroz čistilište, ima pristup blaženstvu po blaženom gledanju: savršeno je sretna, jer je savršeno združena s Bogom. To je silno otajstvo, vrlo uzbudljivo, i budi u nama istinsku želju da ustrajemo i dođemo u nebo te budemo s Bogom na tako prisan način. Također, kada dođemo u nebo, nastavljamo svoju službu ljubavi. Nastavljamo pomagati u djelima milosrđa. Bog nam, ako smo došli u nebo, omogućuje da još više služimo našoj braći i sestrama koji su na zemlji. To je prekrasno otajstvo. Zato se ne bojte moliti svece da vam pomognu: oni vas mogu čuti i voljni su vam pomoći, jer imaju pristup božanskoj biti i Bog želi da sudjeluju u pomaganju vama. To je veliko otajstvo Utjelovljenja, da je Krist došao uspostaviti svoje Mistično Tijelo kojemu pripadaju svi koji Ga ljube, vjeruju u Njega i u Njega se uzdaju.
(...)

Taylor Marshall

https://www.youtube.com/watch?v=LB8780hfYJA (od 7.43 do 17.41)

Broj komentara: 9:

  1. Ova dva clanka su mi izazvala silnu pomutnju.
    Shvacam ja da je pitanje "Pomaze li molitva?" u srzi spona vjere i realnog svijeta. Ja cvrsto vjerujem da ili te veze nema ili ju jos nitko nije uspio objasniti pa ni ovi autori.
    Ako je zaista ispravno ovo sto oni kazum a citirat cu "oni (sveci) vas mogu čuti i voljni su vam pomoći, jer imaju pristup božanskoj biti i Bog želi da sudjeluju u pomaganju vama" onda ja imam jedno prevazno pitanje i nadam se da ce netko ucen i duboke vjere pomoci mi da shvatim.
    Dakle na kraju I svj. rata, nezamislivog uzasa za kojeg mogu pretpostaviti da su ga ljudi priredili sami sebi, dosla je epidemija spanjolske gripe. U godinu i po na cijeloj zemaljskoj kugli umrlo je izmedju 50 i 90 miliona ljudi. Gdje su tada bili sveci iz ovih prica? Zasto nisu culi vapaje umirucih iz tog uzasa?
    Odgovor mi dajte molim vas.
    DD

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Sveci žele Božju volju, a Bog je milostiv, ali i pravedan. Ratovi su Božja kazna.
      Patnje na ovom svijetu, koliko god strašne ili "duge", ništa su prema vječnim patnjama ili vječnoj radosti, a Bog daje svima priliku da se spase.
      Brojni sveci molili su Boga da pate mnogo prije smrti da na taj način, sjedinjujući svoje patnje s Kristovim patnjama, djeluju za spas svoje duše, kraće čistilište i spas duša grešnika.
      SAP

      Izbriši
  2. Ne koliko si shvaćao,
    nego koliko si ljubio.
    Ne koliko si bio učen
    i bio duboke vjere,
    nego koliko si ljubio
    i sebe darovao,
    žrtvovao za Boga i bližnje.
    Na našu sreću ili pak sramotu
    čeka nas vječan odgovor.
    Mi se nismo kadri brinuti
    ni za nekolicinu
    a kamoli za milijune
    i milijarde ljudi.
    Nije to pitanje učenima i duboke vjere,
    to je pitanje upućeno Bogu.
    Samo Bog zna,
    u svojoj vječnoj
    i neistraživoj mudrosti
    i tajanstvenoj neizrecivoj ljubavi
    i neshvatljivoj milosti
    sudbinu svake pojedine duše,
    od Adama do danas.
    Na nama je vjerovati,
    nadati se i ljubiti.
    Nije naše poznavati uvijek
    zašto ovo ili ono ...
    mi u svojoj ljudskoj ograničenosti
    tek nagađamo,
    često i krivo zaključujemo,
    krivo vjerujemo,
    upoznajemo i zabludu i grijeh,
    no izvan Boga jasnoće nema,
    nema smislenih odgovora,
    nema reda i sigurnosti,
    niti mira, niti ljubavi,
    niti ikakvoga dobra.
    Bog zna zašto je nešto dopustio,
    Bog zna zašto je nešto dobro,
    Bog zna sudbinu svakoga od nas,
    Bog zna zašto ovako a ne onako,
    Bog zna dokle i koliko.
    Samo on to zna
    i onaj komu hoće objaviti,
    "ali komu li se otkri ruka njegova"
    i "je li prekratka da spasi i izbavi" Ł

    OdgovoriIzbriši
  3. Slobodan Obrenovic6. lipnja 2019. u 12:49

    Vasa je tvrdnja, koju ste formulirali u obliku pitanja, inacica klasicnog “problema zla”, a odnosi se ne toliko na svece, koliko na samoga Boga, buduci da su mnoge neuslisane molitve upucene izravno Njemu, a ne samo svecima. Kako Bog nije uslisio molitve za prekid te ogromne patnje, vi pogresno zakljucujete da Bog te molitve nije cuo. Ta bi tvrdnja imala smisla jedino ako bismo znali da Bog nema dovoljno dobar razlog za neuslisivanje te molitve i dopustanje patnje na ovome svijetu. Kako Bog jest sveznajuc, a mi nismo, ne mozemo znati ima li Bog dovoljno dobar razlog za to.
    Stovise, iz katolickog je nauka vidljivo: Bog ima dobre razloge za neuslisivanje nekih molitvi i dopustanje patnje u svijetu. Bog zeli covjeku dobro, a dobro covjeku se sastoji u spasenju covjeka i vjecnom zivotu covjeka s Bogom. Sva prolazna dobra na ovome svijetu ne mogu se usporediti s tim pravim dobrom, kao sto konacno nije sumjerljivo s beskonacnim. Prema tome, Bog ce uslisiti samo one molitve koje vode ljude putem spasenja. Zatim, situacije u kojima je velika ljudska patnja nuzne su za razvitak milosrdja, hrabrosti, strpljivosti, pozrtvovnosti i drugih dobrih sredstava na putu do cilja spasenja. Djela tih kreposti ne bi bila moguca bez patnje i kriza.
    Nas je Gospodin Isus Krist, utjelovljeni Sin Bozji, po Bozjoj volji patio i umro za nas. Jedino slijedeci Njega mozemo doci u zivot vjecni, a to znaci da moramo ponijeti svoj kriz, koji je po Bozjoj provisnosti tezak upravo onoliko koliko treba biti, niti vise, niti manje. Bog ce uslisiti molitve koje su u skladu s tim, a ne ce uslisiti molitve koje se tome protive.
    Buduci da nije moguce pokazati kako Bog nema opravdani razlog za ne uslisivanje nekih molitvi i buduci da katolicki nauk navodi opravdane razloge neuslisivanja nekih molitvi (iako bi uslisivanjem Bog sprijecio neciju patnju) vasa tvrdnja nije racionalno odrziva.
    Slobodan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zahvaljujem svima koji su probali odgovoriti na moje pitanje. Ovih par odgovora su me, mozda najblize dosad, doveli do shvacanja sto je to prava (religijska) vjera.
      DD

      Izbriši
  4. Taylor Marshall, autor jednog od ovih dvaju tekstova koji objašnjavaju svetačku zagovornu molitvu, zanimljiv je autor, po mojem mišljenju koristan i vrijedan apologet(ičar) (meni su njegovi prilozi bili od pomoći). Upravo mu je izišla knjiga "Infiltracija. Urota radi uništenja Katoličke Crkve iznutra" (od "Alta vendita" do danas), koja će po svemu sudeći biti uspješnica. Zanimljivo je i promatrati njegov razvoj, kojeg je valjda svjestan; npr. odslušati njegov vrlo dobar prilog o Muhamedu od prije dvije-tri godine i čuti ga kako nakon tog priloga nudi savjete kako onima koji odbacuju Drugi Vatikanski koncil pokazati da su u zabludi. Ili slušati njegov lijep i koristan prilog, razgovor, od prije dvije godine, o krunici, sve dok njegov sugovornik ne počne hvaliti jedno od svjetlosnih otajstava, tobože pripadnih Marijinu psaltiru...
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  5. M.P., mozete nam objasniti ovaj dio "čuti ga kako nakon tog priloga nudi savjete kako onima koji odbacuju Drugi Vatikanski koncil pokazati da su u zabludi"?

    Ako je imao takvo misljenje prije par godina, ne znaci da ga ima i sada. U ovom videu npr. navodi kako mu nije bilo jasno kako se nitko tijekom V2 nije suprostavljao herezama dok nije naisao na ime nadbiskupa Lefebvra.

    https://www.youtube.com/watch?v=RcMdpdBY2YQ&t=1s

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno, niti znači da takvo mišljenje ima i sada niti ima takvo mišljenje i sada. (Usput:odnedavno ima drukčije mišljenje i o smrti Ivana Pavla I.; sad kaže da je siguran da je Ivan Pavao I. ubijen.)
      M. P.

      Izbriši
  6. Za takvo mišljenje (u vezi Ivana Pavla I.) potrebni su dokazi čvršći od jednostavnog govorkanja ili ljudskih uvjerenja uz legitimnog Zakonodavca koji je voljan predstaviti ih sine ira et studio. To se nije dogodilo i vjerojatno se neće niti dogoditi. Osim u Kumu III.. Ł

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.