utorak, 8. rujna 2015.

Koji je udio nevaljanih svećeničkih ređenja?

Za većinu sakramenata znam koje uvjete je potrebno zadovoljiti za valjanost. Za ženidbu iskreno ne znam.

Još nisam čuo da se kad neki svećenik skrene s pravoga puta, pa se konačno i raspopi, postavlja pitanje valjanosti njegova ređenja te posljedično njegovih sv. misa, ispovijedi, ženidba itd. A kad se muž i žena rastave, odjednom se nađe razlog zbog kojeg oni zapravo i nisu bili valjano crkveno vjenčani.

Može li mi netko objasniti što je to psihološka nezrelost kao razlog utvrđenja ništavosti ženidbe? Je li moguć takav razlog ako brak traje više godina i u njemu ima djece?

Broj komentara: 27:

  1. Pa, glede primanja svetoga reda, http://www.vatican.va/archive/ENG1104/__P3P.HTM ovdje se piše da samo kršteni muškarac valjano prima sveti red. Sljedeći kanon spominje neke neregularnosti i slično koje, ako se ne varam, utječu na legitimnost.

    S druge strane, http://www.vatican.va/archive/ENG1104/__P3X.HTM za ženidbu piše da zapreke onemogućuju valjano sklapanje.

    Naravno, sve ovo uzimajte sa zrnom soli, ja nisam nikakav kanonist, ovo je samo bacanje oka na zakonik. Za ženidbeno pravo Sanctae Romanae Ecclesiae, pretpostavljam da vas ovo zanima! http://verbum.hr/knjige/zenidbeno-pravo-katolicke-crkve-960/

    OdgovoriIzbriši
  2. Pa evo primjera iz moje neposredne obiteljske blizine. Civilni muž moje sestre upravo je dobio to poništenje nakon 15 godina "braka" (civilni prestao nakon cca 8 godina) s prvom ženom (ili pak "ženom"). Imaju 15-godišnje dijete. Caka je bila u tome da su se bili vjenčali jer je bila zatrudnila, tj. jer je ta mlada htjela pobjeći od svoje obitelji. Točnije od svoje lude majke. Od prvog dana brak im je bio užas i muž joj se gadio i mrzila ga je jer ju je ostavio trudnom te je jedan zatvor zamijenila "drugim" (kako je kasnije shvatila). Naravno, muž je tražio poništenje tek kada se poželio oženiti opet. Ali ga je dobio. Priča je koliko i ljudi.... a znam i za slučaj iz svoje šire obitelji (neupitno isitnit) kada je muž budućoj ženi prije samog čina ženidbe na oltaru šapnuo u uho - "upropastit ću ti život". Ona pak poništenje nije dobila, al za to je sama kriva doduđše jer nije znala argumentirati.
    Treći slučaj je prijateljice koja je dobila razrješenje (nisu imali djece) jer iako je znala da joj budući muž nije htio iamti djecu ona se bojala otkazati vjenčanje zbog pritiska obitelji... život je vrlo raznolik, kao i priče koje nosi.

    Hrvoje

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Naravno da postoje opravdani razlozi koji govore da brak nije sklopljen (valjano).

      Meni recimo ovaj prvi slucaj koji spominjes nije bas jasan, ali pretpostavljam da je moguc. Ali moguce je isto tako da se nakon par godina braka muz i zena zasite jedno drugog i da onda kazu kako je razlog zenidbe bio samo to da ne bude sramota na zeni koja rodi nevjencana. Pa i prije su se djeca radjala prije 9. mjeseca od zenidbe, pa to nije bio razlog za utvrditi da je brak zapravo nevaljan. I prije su se djevojke udavale vise da se maknu iz svojih problematicnih obitelji, nego zato sto su voljele buduceg muza. Zar nije stvar u katolickom braku upravo u tome da treba podnositi muza zenu i zena muza jer su si tako obecali? A ako je zivot postao nepodnosljiv, postoji rastava od stola i postelje, premda je brak i dalje valjan.

      Zanimljivo mi je bilo vidjeti kad sam nesto trazio po Acta Apostolicae Sedis iz prve polovice 20. stoljeca kako tamo pisu odluke o nistavosti braka. To su bili iznimni i rijetki dogadjaji, a danas se cini da je izniman i rijedak onaj brak za koji se ne moze naci argument u prilog nevaljanosti koji neki crkveni sudac ne bi prihvatio.

      Izbriši
    2. Crkveni sud gleda namjeru u trenutku sklapanja braka, i (gotovo) ništa više. Žena iz prvog slučaja nije se htjela udati već pobjeći od roditelja, a svojem dečku je to predstavila kao da želi njega za muža, a ne da želi pobjeći od rodbine. Dakle, ušla je u brak s neiskrenim namjerama.

      Ne mislim da se ljudi u braku moraju "podnositi". Život s osobom koju ne podnosiš (jer je to zapravo slučaj ako nekoga "podnosiš") je pakao. Iako osobno mislim da ljudi koji ostanu u braku podnoseći se a imaju djecu čine dobro svojoj djeci samo djelomično. Utoliko što im svjedoče nerazrješivost ženidbe, no, iz neposrednog iskustva znam da takva djeca u svoje brakove unose vrlo krive primjere. (loši načini rješavanja problema, ignoriranje problema itd...)

      Hrvoje

      Izbriši
  3. I danas se navjesta crkveno vjenčanje i danas svećenik poziva vjernike , ako NETKO zna zapreku neka kaže sad ili neka zauvjek šuti , koliki se izlože šutnji , a koliki pokažu lice kad dođu djeca , potom gurnu bračnog druga u pakao . Dali mogu svi podnijeti ropstvo ?

    OdgovoriIzbriši
  4. Znaš kako se kaže u narodu: "Možeš što hoćeš, ali ne i dokle hoćeš!"
    Strašno što ovaj papa radi.

    OdgovoriIzbriši
  5. Ono što znam jer sam završila ITKL i svojevremeno sam bila dobra sa profesorom koji je bio sudac na crkvenom sudu u Zagrebu na kaptolu, a ujedno i moj profesor moralke je da redovno u takvim slučajevima do sad nije bilo moguće poništenje crkvenog braka... Postoje iznimke, u mojem slučaju u kojem su se roditelji vrlo malo poznavali ( 11 dana su hodali- ljetna ljubav, vratili se doma i za par mjeseci odlučili se vjenčati da bi donijeli na svijet svoje prvo dijete-mene nakon tri godine braka i potom se razišli te je majka podnijela zahtjev za građansku rastavu kod matičara, razloge sad ne bih htjela objašnjavati) je razlog manjkavog poznavanja od 11 dana i kasnijeg ne suživota uvjet za proglašenje braka ništetnim no u tom slučaju pristanak za to bi se tražio i od mene kao njihovog djeteta. Tako mi je barem objasnio profesor-sudac koji je radio na sl. slučajevima.
    To bi moguće bila jedna vrsta psihološke nezrelosti-brzina sklapanja... no ne mora to uvijek biti loše jer čula sam da su se naš najpoznatiji kantautor i njegova supruga isto neobično kratko poznavali i eto ih zajedno i dan danas sa dvoje djece.
    psihološka nezrelost vjerojatno je iako skriva netko nešto važno np.bolest ili drugo pa se otkrije u braku.
    što se tiče mene ja nisam za proglašenje braka ništetnim jer barem u mojoj obitelji nakon zaista velikih peripetija i turbulencija moji roditelji se ponašaju kao najbolji prijatelji; svaki dan se čuju po nekoliko puta i vide se gotovo svaki dan i tko zna možda to završi i pomirenjem braka... jesam za privremeno odvajanje ako u obitelji zaista postoje veći razlozi, ali po mojem mišljenju ja bih isključila proglašenje braka ništetnim jer možemo zatvoriti vrata nečemu što trenutno možda ne vidimo lijepim..
    Marija.

    OdgovoriIzbriši
  6. A evo primjera i iz moje bliže okoline, u jednom slučaju je muškarac (i njegova uža obitelj) zatajio da je homoseksualac, a u drugom je muškarac (i njegova uža obitelj) zatajio da je neplodan. Pa vi sad sami procijenite koliko su (ne)utemeljena ta dva poništenja. A to su jedina dva novija poništenja koja znam. Obzirom da te dvije ženske osobe poznam osobno, te znam koliko su muke prošle prvo s takvim 'brakom', a onda s procedurom poništenja, mislim da je svakako dobro paziti kod kritike nekih suvremenih poništenja da se naglasi da su to samo neka poništenja koja su problematična, a nipošto sva ili većina. Ne bi bilo u redu prema ovakvim osobama da se stvori atmosfera u kojoj se sumnjiče sva suvremena poništenja.

    Janko

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jasno da ne treba sumnjiciti sva ponistenja. Zato je cudno da se olaksava proces sto ce dovesti do toga da se i ona ponistenja koja su utemeljena promatraju kao rastava.

      To da se na neki nacin ubrza stvar mi se ne cini lose. Pa ako i traje proces godinu-dvije, ne cini mi se to previse u tako vaznoj stvari.

      Na koncu konca, zato i treba dobro ispitati i utvrditi s kim se netko zeni. Nije isto kad brak zapocne namjernom prevarom (laganje o homoseksualnosti, impotenciji, ona sadisticka izjava pred oltarom iz gornjeg komentara) i kad brak traje godinu-dvije (uz mozebitne svadje itd.), rode se djeca i onda se muz i zena rastave i jedno ili oboje zele ponistenje braka.

      Izbriši
    2. Toma slažem se sa tobom u potpunosti i htjela sam još samo nadodati na gornji svoj navod da kad je moja majka doživjela istinski susret sa Bogom, spoznala Božju ljubav stvari su se počele mijenjati... Promijenila se, postala je nježna i topla osoba, vrlo susretljiva i pravi molitelj. Otac iako još ne ide u crkvu vidno se promijene i kod njega događaju od susretljivosti do nastojanja odbaciti psovku itd. Vjerujem da će doći moment i njegovog obraćenja... Po mojem mišljenju potrebno je više uvesti Krista i molitvu krunice u međuljudske posebice obiteljske odnose.. Smatram da nije dobro ovo brzanje sa proglašenjem ništetnosti braka.. Situacije u Trojstva srce i Majke Marije staviti i potom djelovati...
      Marija

      Izbriši
    3. Impotencija nije isto što i neplodnost. Ovaj 'brak' u kojem je prešućena neplodnost, iako je dotični niti mjesec ili dva nakon sklapanja braka 'slučajno' otišao na vrlo specifičan test za neplodnost, nakon čega je prijavio da su nalazi loši i da vjerojatno neće moći imati djece prirodnim putem, je unatoč tome potrajao još par godina. I to je bilo pitanje koje se poteglo na crkvenom sudu - zašto nije otišla odmah. Treba uračunati i faktor odgoja u konzervativnoj sredini u kojoj je svaki brak 'svet', gdje je rastava neuspjeh i sramota, faktor nedovoljnog poznavanja crkvenog nauka i nesnalaženja u novonastaloj situaciji u kojoj po nekakvoj inerciji društvene svijesti pokušavaš 'sačuvati brak'. Nisu stvari baš tako crno bijele i jednostavne kad su u pitanju ljudski motivi i odluke u konkretnim teškim situacijama.

      A ako se već stvari razvodnjavaju i dovode pod upitnik sumnjivim labavljenjem kriterija, ne treba im ići na ruku odlaženjem u drugi ekstrem.

      Janko

      Izbriši
    4. Meni je to cudno da neplodnost moze biti razlog za ponistenje, ali valjda ako se dokaze da je muz znao prije zenidbe, a nije rekao buducoj zeni, onda moze.

      Bilo kako bilo, proces utvrdjivanja nistavosti braka treba biti detaljan i temeljit, a zato nazalost i dugotrajan. Treba se koliko je ljudski moguce dokazati da istinski razlog zasto do braka nije doslo postoji. To je osnovni cilj takvog postupka, a ne da se netko moze sto prije skrasiti s drugom osobom. Cini mi se da Papine odluke idu u suprotnom smjeru. Cak i ako postoji nevina strana u braku, mislim da temeljiti postupak nije nikakva kazna za nju, nego naprotiv sigurnost da na kraju postupka ili prihvati svoj kriz (ostajuci u braku, makar i odvojeno od supruznika) ili ciste savjesti zapocne novi zivot.

      Izbriši
    5. Razlog za poništenje nije neplodnost nego prevara. Što se mene tiče, ja ne vidim svrhe traženja poništenja braka, ako to nije želja za skrašavanjem s drugom osobom. A što se papinih postupaka tiče za njih će on odgovarati, dok će svatko od nas odgovarati za svoje postupke i komentare na tu temu.

      Janko

      Izbriši
    6. To da se netko zeli skrasiti s drugom osobom, moze biti njegova ili njezina zelja i cilj, ali to nikako ne smije biti cilj crkvenih sudaca. Oni trebaju utvrditi istinu koliko je to ljudski moguce.

      Definitivno ce svatko odgovarati samo za svoje postupke i nagrada ili kazna ce biti u skladu s njihovom tezinom.

      Izbriši
    7. Uistinu, cilj sudaca bi trebao biti utvrditi istinu. No, mora li za utvrđivanje istine postupak nužno biti dugačak? Ja ne vidim da mora. Stoga ja mislim da treba razlikovati na što se prigovara. Jedna stvar je prigovarati na rastezanje razloga za poništenje tako da se mogu primijeniti skoro na svaki brak, a druga stvar je prigovarati na ubrzavanje postupka. Ako se svi relevantni podaci mogu nepobitno utvrditi u jednom danu iz kojeg razloga bi postupak trebao trajati dulje od jednog dana?

      Janko

      Izbriši
    8. A koliko dana se do sad minimalno trazilo za takav jednodnevni postupak.

      Ja cekam odgovor od Nadbiskupskog duhovnog stola skoro dva mjeseca. Prema novim pravilima ce bracni parovi ako se slazu i imaju razlog poput toga da nisu dugo u braku ili da je mladenka bila trudna moci od biskupa dobiti ponistenje u kracem roku.

      Zivi bili pa vidjeli.

      Izbriši
    9. Mislim da je u ovom trenutku vrijeme čekanja već samo i na početak postupka na recimo nekim hrvatskim crkvenim sudovima najmanje dvije godine. Što bi bilo loše u tome da se to ubrza? A što se tiče toga koliko su minimalno dosad morali trajati postupci, jednom kad otpočnu, to ne znam. Ali koliko sam shvatio, jedna od novih papinih odredbi je da se postupci u kojima je sve jasno završe brzo, a na to se ovdje ulažu prigovori jer navodno postupak treba dugo trajati da bismo bili sigurni da se utvrdila istina. Ja pitam - a zašto bi morali trajati? Ja ne vidim razloga za to. I konačno, što se tiče toga tko će sve po novom moći dobivati poništenje i zašto, ja mogu samo ponoviti ono što sam već rekao - jedna stvar je ubrzavanje postupka, neka posve druga rasezanje razloga za poništennje da se mogu primijeniti skoro na svaki par.

      Janko

      Izbriši
  7. Odgovori
    1. Imam jednog poznanika koji je u kasnim pedesetima i stvarno se jako zaljubio u jednu mladu djevojku. Ona i njega jako voli i ne smeta joj što je on jako dobro situiran. Prepreka njihovoj sreći dosad je bila njegova žena s kojom je crkveno vjenčan i koja je bila protiv traženja crkvenog poništenja braka. On to nije ni forsirao jer nije bio siguran ima li uopće uvjete za dobiti poništenje. E sad, s ovim novim stanjem stvari, čovjek se ponovo ponadao da će konačno moći svojoj dragoj omogućiti romantično crkveno vjenčanje kakvo si je ona oduvijek, još kao curica zamišljala (doslovno do prije godinu dvije).
      Razlog s kojim bi sad išao pred sud po poništenje, je što njegova žena danas uopće više ne izgleda kao prije 30 godina, dok ova nova partnerica izgleda jako dobro, gotovo slično kao njegova supruga nekad.
      Treba napomenuti da nova partnerica nije vjernica, nije ni krštena i potpuno ispravno smatra da ne treba ispaštati zbog nečijih prijašnjih pogreški. Niti je ikada u crkvu išla, niti je ona bila crkveno udana. Na kraju krajeva romantično crkveno vjenčanje je danas temeljno društveno pravo ako se dvoje vole. Čak će, u nadi da će to olakšati pozitivan odgovor crkvenog suda, priložiti i njenu izjavu ovjerenu kod bilježnika gdje ona potvrđuje da se sigurno nikad nema namjeru pričešćivati.

      Ferdinand Zvonimir

      Izbriši
  8. Mislim da je terminologija ovdje dosta bitna: ne postoji nikakvo "poništenje braka", a još manje "crkvena rastava". Crkveni sudovi utvrđuju da brak nije valjano sklopljen, tj. da ga nikad nije ni bilo. Ono čega nema, ne može biti ni poništeno, a valjano sklopljeni brak ne može biti poništen jer je nerazriješiv. Dakle, radi se o "utvrđivanju ništavnosti ženidbe".
    Znamo koliko nejasan jezik šteti Istini, nemojmo i sami doprinositi tome.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako nazivi su vazni, ali nemojmo se zavaravati, naziv ne cini bit neke stvarnosti.
      Ako se ponistenje dobiva lako i cesto ono postaje drugo ime za katolicki razvod.

      To je slicno onome, necemo dirati dogme. Necete ih dirati jer bi sebe ocito pokazali kao krivovjerce, ali cete uciniti sve da se nauk ne naucava i ne primjenjuje.

      Izbriši
    2. Papa Franjo bi se morao ispričati za 'fatalnu pogrešku' i 'veliku nepravdu' učinjenu engleskom kralju Henriku VIII., i mnogim drugima kojima je supružnik iz sebičnih razloga postao prokletstvo umjesto blagoslova.
      Npr. ako se nekoj ženi ne svidi njezin muž dovoljno je da s njim začne dijete, ubije ga (abortira) i zatraži 'poništenje' braka koji će sigurno dobiti.
      Smisao modernističke hereze je dogme iskrivljavati pastoralom i jednostavno ih ignorirati kako bi izgubile svaki smisao.
      Papa Franjo je dobrano kopirao praksu istočnih šizmatika u pogledu drugog crkvenog braka dokazujući da se radi o legaliziranom preljubu s 'blagoslovom' modernističkih papa i njihove hijerarhije.
      Ovo je 'crkveni' razvod a ne poništenje braka.

      Jean

      Izbriši
  9. Postavimo stvari malo drugačije . Svaki tzv. nevaljani brak po meni je promašaj svečenika koji ga je u ime Crkve ozakonio . Zar naši svečenici više nemaju dar Duha svetoga da mogu razlučivati ? Izgleda da nemaju jer se on prima molitvom . Famozni zaručnićki tečaj je samo kao neko opravdanje svečenicima da su obavili svoje . Međutim , nisu molili nasamo sa svakim parom , niti ga upoznali . Rade kao na traci . A gdje je tek da ostane u kontaktu s njima i nadgleda ih poslije vjenčanja . Kad bi se recimo prije vjenčanja moralo biti godinu dana zaručen pa tek onda vjenčan , mnogi razlozi za rastavu bi bili odbijeni . Ali tko se još zaručuje u Crkvi . Ovako, na brzinu vjenčani , na brzinu rastavljeni . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  10. Mislim, a po komentarima mi se čini da i drugi slično misle, da bi zapravo najbolji korak bilo otežavanje (tj. postavljanje većih kriterija) primanja sakramenata, sad konkretno ženidbe, ali i svih drugih. Nitko nema pravo na sakrament, ali danas se nažalost dijele šakom i kapom, bez ikakvih zahtjeva za poznavanjem i svjedočenjem vjere. Samo to valjda ne bi bilo milosrdno.

    OdgovoriIzbriši
  11. http://www.bitno.net/vijesti/devet-stvari-koje-treba-znati-o-reformi-postupka-proglasenja-nistavosti-zenidbe/
    Još za koji dan, samo dok se neokonzerve nakon početnog šoka malo saberu, pregrupiraju snage i ispasti će na kraju da je ovaj postupak pape Franje bio zapravo za osnaženje sakramenta braka :-)

    Zamislite samo kad kardinal Kasper ili Marx nakraju godine lupi total na kasi i zbroji promet pa kad brojke pokažu 300% više prodanih katoličkih brakova, tko će moći išta prigovoriti papi Franji!?
    Na kraju krajeva u ovoj novoj pastorali samo su brojke bitne, zar ne?

    Ferdinand Zvonimir

    OdgovoriIzbriši
  12. Zbog tvrdoče vaših srca vam je Mojsije dozvolio napisati otpuso pismo . Međutim sad to otpusno pismo pisat će sama Crkva , i to mužu i ženi . Što Bog združi neka čovjek ne rastavlja .Rastavit će Crkva. I ostavit će oca i majku i bit će jedno tijelo .I ostavit će čovjek ženu i žena muža i neće više biti jedno tijelo . Itko god pogleda ženu s požudom učinio je grijeh .Osim ako je sklopio nevažeći brak .Samo grijeh bluda je u tijelu osim ako si valjano Crkveno rastavljen ... Rastavljeni su uvijek prijetnja za one koji su još uvijek u braku jer im brak nije svet . Njima je svejedno razoriti nečiji brak . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  13. A tko dozvoli da se ovo dogodi?

    http://odostatogaistodublje.blogspot.ba/2015/04/i-sto-kaze-hijerarhija-o-tome.html

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.