srijeda, 23. siječnja 2013.

Osmina crkvenog jedinstva

Nakane:
18. siječnja: Za povratak "drugih ovaca" u jedno stado Gospodina našega Isusa Krista.
19. siječnja: Za povratak odijeljenih istočnih kršćana u zajedništvo s Apostolskom Stolicom.
20. siječnja: Za povratak anglikanaca pod autoritet Kristova Namjesnika.
21. siječnja: Za povratak svih protestanata po čitavome svijetu u jedinstvo Katoličke Crkve.
22. siječnja: Da kršćani u Americi budu zajedno sjedinjeni sa Stolicom sv. Petra.
23. siječnja: Da se otpali katolici vrate sakramentima Crkve.
24. siječnja: Da se židovi obrate na katoličku vjeru.
25. siječnja: Da misionarska revnost pokori svijet za Krista.

Druga verzija nakana:
18.1. (Katedra sv. Petra u Rimu): jedinstvo svih kršćana i mir u svijetu,
19.1.: odijeljeni istočni kršćani,
20.1.: odijeljeni engleski kršćani,
21.1.: odijeljeni kršćani u Europi,
22.1.: odijeljeni kršćani u Americi,
23.1.: povratak otpalih katolika,
24.1.: židovi i muhamedanci,
25.1. (Obraćenje sv. Pavla): obraćenje pogana.

Vidi još: 1, 2, 3, 4.

Broj komentara: 89:

  1. "24. siječnja: Da se židovi obrate na katoličku vjeru."

    Zašto? Nije li onaj veliki katolički teolog, u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom, rekao da je judaizam "opstajuća vjerska zajednicu s vlastitim putom spasenja"? Čemu onda obraćenje na katoličku vjeru?

    Samo mi nemojte reći da je Huns Kung heretik kada svi znamo da je u punom zajedništvu. Da je heretik bio bi već odavno ekskomuniciran.

    Zar ne?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kupiš Kanu i imaš sve odgovore: članak: „Postignuća“ autor: „Mai“: u ovom dijelu autor komentira da je ipak i bilo neke oporbe svim onim lijepim stvarima koje sam prenio u komentaru dolje niže:
      "Uz uskogrudnost i zadrtost, je li izloženosti javnosti životnih putanja nekih sudionika pokoncilske obnove pridonijela sumnjičavost, rezerviranost, pa čak i odbojnost? .. Zbunjujuće razilaženje dogodilo se između dvojice, u svojoj i koncilskoj mladosti, bliskih suradnika - Ratzingera i Kunga.“

      S.H.

      Izbriši
    2. Kako je logički i mentalno posve nemoguće zamisliti da bi Hans Kueng i Željko Jovanović bili zadrti, iz svega slijedi da zadrti i uskogrudni moraju biti oni drugi.

      Izbriši
    3. Ministrica Jovanović da je zadrta? Ma daj, to je ipak malo previše, čak i od tebe.

      :)

      Izbriši
    4. Opominjao sam da lijevofašistički krugovi umreženo djeluju i iznova pokušavaju nametnuti lijevu diktaturu, samo malo drukčijim sredstvima. Hrvatska bi po njima trebala biti samo kolaž vjera, nacija i rasa; nekakav konglomerat ljudi koji su se slučajno zatekli na jednom određenom zemljopisnom području.Možda nećemo dugo čekati da na Mljetu primjerice većina budu Alžirci, Marokanci i Somalci?!
      Napadi će na Katoličku Crkvu svakim danom biti sve žešći.
      Biskup Pozaić je te zakulisne igre dobro prozreo i primjereno odgovorio. Mislim da će te riječi ući u hrvatsku povijest kao proročke!
      Hvala biskupu Pozaiću! Još samo(samo?!)da javno celebrira staru Misu...
      A nas se katolike pokušava uspavati. Naši nas dobri dečeci pozivaju da vazda budemo tetkasti fini momci. Glavno da se ne usprotivimo i da anarholiberalni krugovi što brže i što učinkovitije provedu dekristjanizaciju i luciferizaciju!
      Da smo se tak bili smješkali 92., bili bismo imali 500 000 zaklanih i ubijenih i dvadeset i pet Vukovara!
      Ni poziv biskupa Pozaića nije poziv na oružje, nego na odlučnost, mudrost(mušku i žensku) i jasan stav! A odluke po potrebi. Malo batina lijevim krugovima vazda je tjeralo strah u kosti. Zato su uveli sve moguće zakone da to spriječe.
      Ne pozivam na tuče, daleko od toga. Moraju se iznaći nove metode kako s vragovima izaći na kraj.Navest ću samo jedan povijesni primjer kako se nekada to (uspješno)činilo:
      Kada su se u poratnoj Italiji oformile skupine mladih komunista koji su premlaćivali svećenike i časne sestre, kamenovali Tjelovske procesije, ometali proštenja...pa iz jednog grada u drugi, katolička je strana također odgovorila. I oni su oformili svoje skupine. Komunjare su dobile par puta degenek. Nitko nije poginuo, no napadi i provokacije su potpuno prestali!
      Kikii

      Izbriši
  2. Slažem se s Lukom; baš čitam KANU od prošlog mjeseca 12/12 i evo da vam malo prenesem mišljenja naših teologa:
    autor: Vladimir Pavlinić, naslov: " Kad je jedne obuzeo strah, druge nada"
    "... sržno koncilsko novo moglo bi se pojednostavnjeno sažeti: Tridentinska Crkva kao hijearhijska piramida - papa, kardinali, nadbiskupi, svećenici i široka laička baza, koja moli, sluša i plaća - nije više piramida, već je communio, zajedništvo svećeništva. Crkvom više ne upravlja hijerarhijka vlast, nego bratska ljubav. Poslanje svećenika nije vladati, nego služiti. Protestanti i pravoslavni nisu više heretici, nego odijeljena braća. Načelo Izvan Crkve nema spasenja više ne znači da su svi nekršteni ili nekatolički kršteni za vječnost osuđeni. Nije više na snazi osuda slobode savjesti i vjerovanja. One koji drukčije vjeruju ili ne vjeruju, više ne sudimo, nego ih nastojimo razumjeti i s njima razgovaramo"

    Evo još par bisera iz gore navedenog članka:
    "... Na krizu vremena Koncil je tada odgovorio osudama modernosti, suvremenoga svijeta. Time se Crkva još više zagradila i zatvorila u se .... Bijaše to tridentska Crkva, u kojoj se katolištvo doživljavalo kao ustanova u kojoj je sve za sva vremena definirano, određeno, oblikovano, svaka mijena nezamisliva"

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Bijaše to tridentska Crkva, u kojoj se katolištvo doživljavalo kao ustanova u kojoj je sve za sva vremena definirano, određeno, oblikovano, svaka mijena nezamisliva"

      Kako ono ide pjesma?
      ...da se stara ljubav vrati, ne bi pismi bilo kraja..." :-)

      Izbriši
    2. A laička baza sada ne plaća nego novac raste na stablima. Još jedan od fenomena Drugog vatikanskog.

      Izbriši
    3. I mislim da bismo u 21. stoljeću napokon iz Biblije trebali izbaciti one dijelove koji nisu prikladni modernom čovjeku (kad dječaci uvrijede Elizeja pa ih ovaj zločesti ćelavac prokune, a iz šume izađu dvije medvjedice i usmrte dječake), modernoj "znanstvenoj" spoznaji (valjda je jasno da Sodomljani nisu htjeli općiti s Abrahamovim gostima nego popiti čaja) i korektnosti prema odijeljenom braći (oni grozni psalmi gdje se zaziva Boga da omogući da se neprijateljeva dojenčad o stijene razbija). Mislim da je krajnje vrijeme. A Boga više ne bismo smjeli zvati Otac nego Otacimajka. A Isusu bismo morali dodati sestru blizansku koju su muški šovinistički autori Biblije zatajili. Ona je, osim toga, siguran sam, bila crnkinja.

      Izbriši
    4. Hmm,rekao bi Shakespeare: "Nešto je trulo u državi Danskoj!"

      Izbriši
    5. Možemo se mi smijati koliko hoćemo (odnosno ne možemo, prema ovome što slijedi), ali već nas je davno prozreo pokojni Željko Mardešić:

      "S obzirom na odnos kršćana prema modernoj kulturi, Ž. Mardešić smatra da su u zemljama bivšeg komunističkog režima prisutne dvije struje u suvremenom katolicizmu: pretkoncilska i postkoncilska.

      Pretkoncilsku struju obilježava stanovita odsutnost radosti u ljudskom življenju, odsutnost bilo kakvog dijaloga i svakog povjerenja u slobodu. Riječ je o pretkoncilskim nostalgičarima koji svijet doživljavaju ponajprije kao grijeh i opasnost koju valja anatemizirati.

      Koncilski pak vjernici, okupljajući se u malim skupinama, živeći zajedništvo i pomažući bližnjima, utiru put novoj slici Crkve."

      Izbriši
    6. Nema što, Mardešića bismo s pravom mogli podičiti naslovom koncilaškog inkvizitora.

      Izbriši
  3. Cijeli je broj (Kana Prosinac/2012) briljantan; baš onako pravi Božićni, stvara čovjeku toplinu oko srca. Ne znam za vas ali je sam znao nekada klonuti i pomisliti da stanje u Crkvi baš i nije naj ali struka ipak kaže drugačije.
    naslov članaka: "Postignuća“ autor: "Mai“: "… A koliko bi život bio jadniji, tmurniji da Koncila nije bilo? Prisjetimo se što smo baštinili mi, Crkva i drugi. Liturgija je doživjela svekoliku preobrazbu: u jeziku, obredu, koncelebraciji, primanju pričesti na dlan, molitvi vjernih, glazbi i, gdje je moguće arhitekturi: žrtvenik okrenut puku, uklanja se i pregrada između svetišta i prostora za narod Božji. Jasno srž tih promjena nije u arhitektonskim preinakama, nego u svijesti da su svi sudionici gozbe stola Gospodnjeg djeca jednoga Oca. Velika je novina pružanje znaka mira bližnjemu prije pričesti – to je teško palo i mnogim laicima, odgajanima u stilu - ja i moj Bog – što sad u najsvetijem trenutku tu ima tražiti neki čovjek? Nije li se predugo predviđalo da bez prihvaćanja bližnjih nema ni kršćanstva ni spasenja? …“
    "… U razdoblju zbližavanja različitih vjerskih zajednica, dirljivo je svjedočanstvo Nele Horak Williams kako je nakon službe u baptističkoj crkvi trčala na Turčinovićevu propovijed u crkvi Ranjenog Isusa. ..“

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Šteta za papir. Nasmijati se malo, pa poslije iskoristiti papir za guljenje krastavaca ili krumpira. Za potpalu drvaca mislim da nije predobar.
      Koliko samo bljezgarija na jednome mjestu. Čovjek bi pomislio da su se autori ponapili ili uzeli droge.
      Tipična je osobina mediokriteta, pored nepostojanja samokritičnosti, jedna izrazita želja da se svidi drugim ljudima. Tako danas čujem više osoba koje su heteroseksualne, u braku, nominalni, ali ne revni katolici, kako govore da su oni sami heteroseksualni, da ne mogu zamisliti sebe drugačijima, da su im roditelji, kćeri, sinovi svi takvi, ali oni, eto, nemaju ništa protiv toga da homoseksualci budu pravno izjednačeni brakom ili štoviše da sklope brak. Klasičan slučaj: ljudi kojih se dana situacija ne tiče izravno pa su tu jako "otvoreni" (čitaj nezainteresirani), ali bi isto tako strašno cvilili da im netko oduzme 10 kuna iz njihovog džepa. Većinom su ljudi danas takvi, a sustav školovanja ih već sedamdesetak godina uči da budu takvi. Možemo reći da to liberalno školovanje na Zapadu traje stotinjak godina. Cilj je uspostaviti Matrix (vjerujem da je većina čitatelja gledala taj SF-film; akcija je smeće, ali je sama ideja zastražujuće realna): ljude koji su potpuno ovisni o Državi (namjerno pišem velikim slovom), rade razmjerno mnogo, a ono što zarade troše na jeftinu zabavu koja im se servira; kritičkom mišljenju ili uopće nekakvim višim razinama duha nema mjesta. Primarni cilj čovjeka je komotnost i bezbrižnost (što nije u suprotnosti s činjenicom da se puno radi), u zamjenu za slobodu duha i tijela. Elita koja vodi društvo u tom smjeru ima ideal još u Platonovoj eliti filozofa-vladara, a pored toga dobro živi od vječnog kreditiranja skupe birokratske države (glavnice se nikad ne otplate nego se vječno reprogramiraju krediti tako da je sav udio otplate u kamatama).
      Kršćani su opasni jer se s komotnosti ovog svijeta orijentiraju na drugi. Metafizika je opasna pa je treba zabraniti ili svesti na mitove za koje jasno da su prozirni mitovi (kao što je prozirna bila rimska poganska politeistička religija u Kristovo vrijeme; dovoljno je čitati Augustinovu De civitate Dei i njegove reference na Varona). Zato će modernisti i liberali poduprijeti svaki relativizam, ekumenizam i slično jer svatko imalo normalan i pametan tko je imao prilike susresti se samo s novotarijama i bljezgarijama (a ne i Tradicijom) iz toga može zaključiti da je riječ o prevladanim mitovima i da iza kršćanstva ne stoji stvarnost nego samo dobre namjere ljudi. Tada ostaje samo još nekakvo deističko objašnjenje o Bogu kao Demijurgu koji se nakon stvaranja povukao od svega. Taj Demijurg se onda može shvatiti i kao "Sila", "Duša svijeta", nešto što ima panteistička obilježja hinduizma ili nihilistička budizma. Ali takav "bog" svakako nije osobnost, niti jedna osoba u smislu muslimanskog Alaha, a pogotovo ne tri osobe u jednoj biti, koje su govorile Adamu, Noi, Abrahamu, Jakovu, Mojsiju koje su nadahnjivale proroke. Sud, raj, pakao? Pad? Potreba otkupljenja? Žrtva?

      Izbriši
    2. Još je zgodno primijetiti da je nakon baptističke službe tj. "službe" gospođa išla slušati propovijed. Nije išla stvarnome Tijelu nego je išla slušati čovjeka i njegovu propovijed. Posve logično, jer stalno u "dijalogu" s protestantima ističemo što imamo zajedničko. Ono najvažnije, Tijelo i Krv ne ističemo. Jer to bi ih možda uvrijedilo. Mi katolici ne idemo na misu da bi slušali propovijedi i gledali se. Idemo na misu da budemo s Bogom, a tek onda s ljudima. Ali to je ta razlika: žrtveni oltar prema Bogu i oltar-stol-propovjedaonica prema ljudima.

      Izbriši
    3. I nije mi jasno s ovim - žrtvenik okrenut prema puku.

      To je toliko tulavo. Kako god stoji žrtvenik on ne može biti okrenut prema puku ili od puka. Svećenik je taj koji je okrenut prema puku ili je okrenut u istom smjeru u kojem je i puk okrenut.

      Eh ti naši umovi... okrenuti oltar ...HAH! .....e da....

      Izbriši
  4. Molitvena je osmina prvi put održana 1908. godine u New Yorku. Papa ju je Pijo X. potvrdio 1910. godine, a papa Benedikt XV. ju je aprobirao 1916.god. za cijelu Crkvu. I papa Pijo XI. I Pijo XII. su je promicali.
    "U ovom tjednu preporučuje se osobito molitva Duhu Svetomu za povratak odijeljenjih kršćana, a ova se nakana može povezati s molitvom Krunice.
    Svećenicima je svaki dan (čak i u nedjelju!) dopušteno, celebrirati votivnu Misu za jedinstvo kršćana(Votivmesse 2. Klasse)!" Uzeto s www.pius.info
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mise 2. klase mogu se služiti na dane 2., 3. i 4. klase. što se nedjelja tiče, to su sve zelene, ljubičaste u sedamdesetnici i mnoge bijele (tj. sve osim adventskih, sv. Obitelji, svih 6 korizmenih, Uskrsa, Bijele, Duhova, Trojstva te još koje nedjelje koja bi u danoj godini pala na dan 1. klase, recimo u 2013. Mihovil, u 2012. Predragocjena Krv).

      Izbriši
  5. Evo, samo još ovo za kraj, jednostavno vam to moram prenijeti, jer su se meni oči zarosile nad ovom predivnom odom herojima koncilske obnove naše Crkve.
    članak: "Postignuća“ autor: "Mai“: "… Svakako se valja uvijek iznova prisjećati onih, ponajprije članova TDKS-a, koji su dogorjeli zalažući se za koncilske tečevine usprkos svim poricanjima: i dok im je duh odolijevao, tijelo je izgaralo: Bajsić, Kresina, Turčinović, Fućak, Jurak, Starić – možda je najznakovitije kako je to zadnjih desetak godina života izricao Šagi-Bunić: Ja sam mrtav čovjek. Ali, jer nema drugog puta nema, - valja nama preko rijeke -…“

    Zbilja je žalosno da im još nije podignut neki spomenik na Kaptolu! … npr. s motivom kako gore navedena ekipa s maljevima u ruci mlati po nekom predkoncilskom oltaru


    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Poštovani S. H. , spomenuli ste određene osobe u veoma ružnom kontekstu. Ovakva kvalifikacija dotičnih velikih ljudi nije ni blizu kršćanskoga. Samo jedna mala pouka: Franjo Jurak, svete uspomene, je ČETIRI PUTA bio napadnut in odium fidei, od toga je dva puta ČUDOM izvukao živu glavu. Sam mi je tako rekao. Preživio je "križni put", premlačivanje kao bogoslov na polju ispred svoga rodnog mjesta, na dan Mlade Mise održana je vojna vježba , pa je Mladu Misu služio u filijalnoj kapeli, a ne u župnoj crkvi. Za okladu ga je ošamaren nakon polnoćke kao Glinski župnik. I još jedna činjenica iz njegovog života. On je čuvao da se ne promijeni oltar u kapeli Corpus Domini. I često je na tom oltaru slavio misu ad orientem. Da, Jurak je tako služio Misu dok god je bio župnik i dok ga je vid služio. Tek nakon njegove uprave stavljena je ona nakarada od nečega što bi trebalo glumiti oltar u Corpus Domini. Jurak nikad nikome nije branio da se pričesti klečeći, iako je preferirao pričest na ruku... Da, imao je on svojih mnogih slabosti, pa i ponekih zatranjeja, ali on ima sve pravo ovog svijeta da nosi časni naslov priznavaoca.
      Seoski župnik

      Izbriši
    2. Pa dobro, govorila je i Majka Tereza da se nada svojim djelovanjem pomoći muslimanima da budu bolji muslimani, hindusima bolji hindusi, a kršćanima bolji kršćani. Budući da se ne radi o papi, biskupu ili školovanom teologu, njena djela u životu su sasvim sigurno dovoljno velika da kršćanin takvu osobu već po nekakvom osjećaju razuma (tj.prije nego se dokaže čudo) može smatrati spašenom.
      Neću braniti S.H. jer je dovoljno odrastao da se brani sam, ali mene osobno je daleko više uveselio autorov trećerazredni panegirički stil u stilu Knjige o Titu ili Dječaka sa Sutle (za mlađe: prvoj knjizi je autor izvjesni France Bevk, drugoj Milivoj Matošec; dakako dječak sa Sutle je Tito). On je sam navedene ljude srozao od ozbiljnih i velikih kršćana (uz sva ljudska zastranjenja i slabosti) na razinu karikatura.

      Izbriši
    3. Poštovani Seoski župniče,
      Iskreno mi je žao ako je došlo do neke pogreške; samo sam (u navodnicima) prenio tekst iz Kane, gdje se vlč.Jurak spominje u meni osobno ne baš pozitivnom kontekstu. Moram priznati da mi je od svih navedenih bio najmanje poznat i da osim činjenice da je bio u nadzornom odboru famoznog TDKS-a, drugo o njemu nisam znao. Moja dosjetka se odnosila više na kompletnu tu ekipu (Tenšek, Rebić, Duda ..) gdje je nadam se ii bila koja časna iznimka. Na kraju se ipak morate složiti da se nisu oltari sami od sebe rušili ... e sad ko je prvi potegnuo maljem i čija je "zapovjedna odgovornost" najveća, to stvarno ne znam ... možda bi onda ipak bolji motiv spomenika bio jedan veliki kran pa ko se prepozna njemu, prepozna.

      S.h.

      Izbriši
    4. "...U spomenutom intervjuu u GK spominje se da su čelnici TDKS-a 'umrli u razmjerno dobrim godinama, od raka. Tko zna nije li i taj rak bio posljedica silne tjeskobe?'

      No od čega su umrli dr. Ivandija i mons. Soldo?
      Od čega je umro biskup Škvorc? Od čega bl. Alojzije?
      Od čega je umro preč. Pavao Pašiček koji je najdulje od svih naših svećenika u komunističkom paklu Stare Gradiške uspravno svjedočio za Krista, Crkvu i Hrvatsku, a da nikad nije primio nikakvo crkveno priznanje ili odličje, dok su ih drugi dobivali 'praevisis meritis'?

      Od čega je umro dr. Kribl koji je na putu u Americi saznao da više nije vicerektor bogoslovije i da je ostao bez krova nad glavom, a njegova habilitacija za docenturu na KBF-u godinama stajala u nečijoj ladici?

      Od čega je umro o. Jordan Kuničić?

      Doista, tek će na Sudu Božjem biti sve vidljivo i jasno!..."

      (iz Marulića 1/2001)

      Izbriši
    5. Nema što, ta Kana mogla bi ući u konkurenciju kao broj s najviše koncilaškog mahnitanja. Ako je tako na obljetnici početka otvaranja koncila, možemo samo misliti što će biti na obljetnici zatvaranja? Tada će već početi mjesečariti o koncilu. Svrnuo bih još pozornost i na Rebićev odgovor na pitanje čitatelja o događaju Bogojavljenja - kako je on fino u maniri pravog 'koncilskog katoličkog bibličara', svojim racionalističkim skalpelom secirao povijesne od 'upitnih' događaja. Milina jedna - to naprosto mora biti jedno od udarnih sredstava za novu evangelizaciju u godini vjere, pa zato, uzoriti kardinale i preuzvišena gospodo biskupi - ugledajte se u taj primjer vjere i dajte mu još veće mjesto u bujanju proljeća postkoncilske Crkve i novih duhova. To je siguran dobitak!

      @ seoski župniče - što se tiče oltara, ja sam čuo nešto drugo o vlč. Juraku, a to je da je prvi uopće okrenuo oltar prema puku, još u predvečerje koncila, i da je u tom smislu bio pionir koncilske revolucije i za naše domaće moderniste - proročka ikona (u jadnoj patetičnoj maniri kao što to samo oni znaju). Zatim da je promovirao laicizaciju liturgije itd. Time ne želimo osporiti sve druge zasluge koje ste naveli (na kojima zaista svaka čast) ali da postoji i druga strana priče - to je također točno i mislim da obje treba uzeti u obzir radi donošenja konačnog, cjelovitog suda, i nikako 'prebijati' jedno na račun drugoga (u kojem god smjeru).

      Izbriši
    6. Ne znam zašto se Seoski župnik uzrujao. S.H uopće nije pretjerao. Iznio je činjenice koje svi poznajemo. Koliko se sjećam velečasni Jurak je bio poznati novotar i premda nisam siguran, mislim da je jadnim sestrama Pohođenja, koje se stalno nastoji reformirati, srušiti oltar, ukinuti Vječno klanjanje itd., bio jedna od noćnih mora, je li manja ili veća, ne znam točno.
      A što se tiče njega kao osobe, znam da sam se ugodno iznenadio, čuvši sve komentare o njemu, kada sam kleknuo na ispovijed u katedrali početkom ovog tisućljeća, a ispovjednik je bio velečasni Jurak. Bila je to jedna od ljepših ispovijedi u mojem životu.
      No, nisam bitan ja, moji osobni problemi koji su tada bili riješeni itd. Ako govorimo o nečijem javnom djelovanju, pripadanju određenim krugovima, to je jedna posve druga kategorija!

      Izbriši
    7. Nije strogo vezano uz temu, ali je u sličnom duhu (i vrlo tužno, iako je ovdje više u pitanju mentalitet, tj. stanje duha) - koliko je današnjim katolicima stalo do vlastite baštine

      Izbriši
  6. Moram priznati da me sve više iznenađuje hrabrost mnogih te beskompromisno naviještanje istinskog crkvenog nauka unatoč još uvijek teškom stanju u Lijepoj Našoj.No, istinu valja govoriti, doduše s puno mudrosti i ljubavi-bilo to prikladno ili neprikladno!(Kod nas je to posve "neprikladno" iako je Sveti Otac s nama, ali on je već u poodmakloj dobi, čeka se biološko rješenje za njega i za nas).
    Pročitavši komentare gore, tradicionalisti se s malo više staža mogu katkad i postidjeti!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  7. http://video.repubblica.it/cronaca/don-gallo-canta-bella-ciao-in-chiesa/116933/115386?ref=HREV-3

    Molim Vas, pogledajte ovaj video. I porazmislimo za koga još treba moliti!
    Jedan stariji talijanski svećenik na kraju Mise(trebala bi niti katolička sv.Misa) pjeva poznatu partizansku pjesmu "Bella ciao" koju smo i mi u vrijeme zločinca Tita pjevali.
    To bi bilo kao da kod nas Rebić zapjeva "Sa ovčara i kablara, čobanica progovara" ili "Veselje se širi na sve strane..."!(Šagi, Bajsić i Turčinović su već pokojni pa ih nećemo navoditi kao primjer iako im ove pjesme nisu bile strane.)
    Meni je poodavna jasno da u Crkvi imamo veliki problem: taj se problem zove modernizam!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. meni je baš simpatičan šteta što u crkvi pjeva samo

      Izbriši
  8. Jeste li vidjeli kako maše crvenom zastavom. To je ona "bandiera rossa" simbol pobjede komunizma!

    "Bandiera rossa la trionferà Bandiera rossa la trionferà Bandiera rossa la trionferà

    Evviva il comunismo e la libertà."

    Mislim da je biskup Pozaić imao potpuno pravo o novoj Oluji, ali unutar cijele Crkve!Najprije Oluja molitve, a to je upravo smisao Molitvene osmine za jedinstvo kršćana!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jednako su "zabavni" i komentari ispod...
      Svi su duhozahvaćeni.

      Izbriši
  9. Ne mora značiti da je svaka ptica u nečijoj glavi Duh Sveti... Možda zato i jesmo toliko "duhozahvaćeni". Na žalost!

    OdgovoriIzbriši
  10. KANA... to je neki protestantski časopis?

    Ovo što sam ovdje sada pročitao zvuči kao neka parodija koju bih ja napisao na forumu, podrazumijevajući da će svi shvatiti da je riječ o parodiji.

    Ne mogu vjerovati da netko to zaista misli i piše. Ono, zaozbiljno. Eh, ljudi moji

    OdgovoriIzbriši
  11. Drugo eh(čitaj:jao!), kako ide ono Vukovo pravilo: "Pisi kao sto govoris, citaj kako je napisano!", no valja ne smetnuti s uma da to ne važi za svaki jezik! :)

    OdgovoriIzbriši
  12. Komentar na "kršćansku obiteljsku reviju"-Kanu (riječima kako se uredništvo samo definira): očito ne govorimo više o "kršćanskom" kao pridjevu kako se uzimao prije V2, dok je označavao one koji su Kristovi-krstjani-i pripadaju Njemu kao Glavi jedne, istinske, svete Katoličke crkve... možda otuda i ove rečenice koje smo vidjeli.
    Žali Bože papira!
    Ps 109, 1-4
    Marija

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Eto, Marija, u sklopu postkoncilskih reformi došlo je i do toga da ne znamo je li riječ o Psalmu 109 po "novom" brojanju (David o svojim podmuklim neprijateljima) ili 109 po "starom" brojanju Septuaginte, koje koristi i Vulgata Sixto-Clementina i svi misali uključujući onaj iz 1962 (o Kristovom vječnom vrhovnom svećeništvu). Zato ako danas citiramo psalme moramo pisati Ps 109 (108) [odnosno 110 (109)] ili Ps 109 (LXX). Samo su psalmi 1-8 i 148-150 jednaki kod oba brojanja.
      Tako umjesto da napišemo Ps 109 moramo još dodati nešto u zagradi. Novi Duhovi ili novi Babilon?

      Izbriši
    2. ... "jezik meni nepoznat začuh...":) Imate pravo, negdje su se davno "pobrkali" jezici, a posljedice vidimo i sami.

      Izbriši
    3. Imate pravo, mislila sam na Ps 109 (108): 1 Bože, diko moja, nemoj šutjeti! 2 Usta bezbožna i prijevarna na me se otvaraju, govore mi jezikom lažljivim[...]
      Često obrađivana tema-manipulacija jezikom. Pa Đavao se obično ne pokazuje silovito, nego šapće, milozvučno govori, dodvorava se, zavodi... zamota laž u istinu pa je tako podvali, a mi gutamo. Trebamo se hraniti pravom hranom da bismo izgradili imunitet-svetom predajom.
      Marija

      Izbriši
    4. Ehh(treći jao!), na žalost, balkanski mentalitet je navikao na papicu i tepanje!Zazire od svega teško probavljivoga!Rijetki su za tvrdu hranu, nije li to očigledno?!

      Izbriši
  13. A što bi oni u Kani sve pisali da smiju...
    Ipak je katolički duh u našem narodu živ pa oni to polagano, no sve žešće...
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  14. 19. siječnja: Za povratak odijeljenih istočnih kršćana u zajedništvo s Apostolskom Stolicom.
    Nekako mi se čini da je "istočnim krščanima " na Bogojavljenje ljepše u zajednici sa Bogom nego sa apostolskom stolicom , okrenuti licem prema Bogu sa epiklizom na euharistiji i neodlučenim od Presvete Krvi spasiteljeve , istina je da se i oni mole za "jedinstvo svetih Božijih cerkov" ali je to daleko od pomisli o zabludivom jedinstvu sa nezabludivim osim toga "istočni" krščani ionako sebe smatraju katoličkom crkvom dakle univerzalnom da bi išli u zajednicu sa parcijalnim (rimo) katolicima. suština crkve je u euharistiji i suština zajednice crkava jeste u euharistiji . u zajedničarenu oko čaše sa Tijelom i Krvlju Hristovim . Uvođenje u zajednicu sa stolicom suštinski mi onemogučuje pričest Krvlju Hristovom a time mi uskraćuje i spasenje . Dakle iako vjerujem u dobre namjere molilaca ,ja ih bukvalno doživljavam kao moljenje protiv mog spasenja. Usput sve pohvale blogu i rado ga čitam ,isto tako mi je drago da u "latinskoj crkvi" dolazi do svačanja o značaju liturgije i "povratku Ocima" , nadam se da će taj povratak obuhvatiti 4 i 7 vijek

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. I anglikanci misle da su katolici, ali nisu. Kao što ste i sami rekli, sakramenti se mogu primati na spasenje ili na propast. Mora dakle biti neki veći znak jednistva, koji nije samo znak nego zapravo jeste uzrok jedinstva. To je Rimski Prvosvećenik koji čuva jedinu pravu Vjeru te koji je namjesnik Kristov.

      Izbriši
    2. Za Marka Evgenika, episkopa Efeškog, najvećeg protivnika unije s Crkvom Kristovom, Turci su tražili proglašenje svetim neposredno nakon osvajanja Carigrada. Odmah su tražili odbacivanje bilo kakve pomisli na uniju sa Zapadom, a za patrijarhe su u pravilu postavljali one koji su mrzili Latine iz dna duše. Svih ostalih stoljeća sužanjstva pazili su da nikada ne dođe do povratka u Katoličku Crkvu i vazda su raspirivali mržnju prema Rimskome Prvosvećeniku koji je Vicarius Christi.Nekako tu ne mogu vidjeti djelovanje Duha Svetoga(prije nešto drugo), prihvatili Vi ili ne prihvatili pravovjerno FILIOQUE!
      Kikii

      Izbriši
    3. Eto, Kikii, nas nekoliko koji redovito idemo u sv. Martina bili smo danas na Gornjem gradu kod naše grkokatoličke braće u Ćirilometodskoj. Mons. Kekić je služio liturgiju, iako, nažalost, ovaj put nije bila arhijerejska.

      Izbriši
    4. Sjećam se sreće u očima vladike Slavomira kad mu spomenuh staru Misu 2000. godine:"Napamet sam ga znao, cijeli napamet..."(Rimski kanon na latinskome).Naš je jedan nadbiskup doslovno zbrisao kad mu je moj kolega spomenuo staru Misu, i to godinama kasnije.
      I ja Vama velim: napamet ih znam, napamet-prekrasne ektenije i mnoštvo molitava!
      Divni pravovjerni katolički Istok. I on napadnut s jedne strane od modernista, a s druge od filopravoslavnih. I oni nose težak teret modernističke kuge te posljedice velikog poniženja u Balamandu! No, zato ih prati zagovor velikomučenika svetog Jozafata!
      Svakako lijep znak od vas tradicionalista.
      Kako se počesto ovdje pokrenu raspre o svemu i svačemu, netko bi mogao pomisliti da su tradicionalisti svadljivci, a eto Vi ste pokazali koliko ima lijepoga, duhovnoga i istinsko kršćanskoga u trady životu. Upravo je radost (po Chestertonu, i ne samo) bila ona prepoznatljiva osobina Gospoda našega Isusa Krista!
      Kikii

      Izbriši
    5. kiki , niko ti ne spori da ispovijedaš vjeru kako misliš da je ispravno , ja sam ti htio reči nešto drugo . čemu bi jedan pravoslavac koji misli da ima sve liturgiske i sakramentalne uslove spasenja išao u zajednicu sa (ne)zabludivim episkopom Rima , radi potpunije liturgije. ( i sam imaš prigovoRE na punoću i isoravnost sadašnjeg euharistiskog kanona) , radi pričešća. To ne isključuje dobronamjernu komunikaciju . Uostalom moderan svijet a i "religija mira ;)" su nam daleko veći problem. No kao što ti vjeruješ u nezabludivog papu tako i pravoslavni vjeruju da je "jedna sveta saborna(katolikos) i apostolska crkva. Baš onako kako ti je Justin rekao . Naravno želim ti zdravlja i spasanje ne nadajući se da ja mogu promjenit ono što ni sv.Marko Efeški ni sv Fotije nisu mogle. htio sam ti samo reći da ukoliko imaš dobre namjere ne praviš neke molitve na sv Marka Efeškog (19.1 baš na dan sveca po staroim kalendaru). Praštajte na smetnji

      Izbriši
    6. Molim Vas, počnite se potpisivati. Ne znam s kim raspravljam: s normalnim pravoslavcem, ili s nekakvim bosanskim krstjaninom glagoljašem(premda od dolaska franjevaca u Bosni nema glagoljaša,sami latinaši, opet nekakva karizmatička vizija)ili s filopravoslavnim Perom(kome su Kopti, Armenci, Abesinci monofizit) te nestorijanci, pa Kaldejci skupa s nekim pravoslvnima jedno, a Rusija polatinjena?!!??!).
      Morate razumjeti jedno: modernizam je poharao moju Crkvu. Napadaju nas sa svih strana. Ako napad dođe od modernista katolika koji slučajno nisu otišli na hadž Lutheru ili na Tibet(kao većina), nego u Velike Dečane, jasno da ću kao katolik odgovoriti na te napade.
      Nama su tradicionalistima što se tiče prakticiranja vjere, liturgije, posta, crkvene umjetnosti pravoslavni najbliži. Katkad u razgovoru s pravoslavnima jedva da primjetim neku razliku. S katolicima modernistima odmah se otvara provalija koja onemogućuje razgovor, jer su modernisti(ovisno u kojoj mjeri, svjesno ili nesvjesno) heretici.
      No, ipak, ako nam je stalo do Istoka, ne možemo vječito šutjeti: o Fociju i Marku Evgeniku valja progovoriti jasno i glasno. Znam da to zvuči oštro i bez ljubavi, ali istina boli.Raskol je grijeh, posljedice su vidljive: pad Moskve i Carigrada su Božja kazna.
      Uostalom, ako ste već meni našli zamjerku-izjave tradicionalista na tradicionalnom portalu, zašto niste malo i ostale samoprozvane revnitelje pozvali na samokontrolu kad napadaju Katoličku Crkvu koja je jedina Crkva Kristova(Crkva je jedna, nema ih više). Ili Vam to odgovara?!
      Vladika je Grigorije u Dubrovniku samo spomenuo riječ "biskup" za sebe i biskupa Uzinića, odmah udarna vijest u srpskim medijima premda je to hrvatska riječ i za biskupa i episkopa, vladiku. Svetog se Oca u većini srpskih medija prikazuje kao negativca. Proturimska propaganda većine pravoslavnih vladika još je uvijek očita. Pogledajte samo na internetu koliko se Rim napada u njihovim propovijedima.
      A ja kao tradicionalist bih se trebao uključiti u tu ekumenističku mašineriju, sve to previdjeti i prečuti i hvaliti raskolika Focija ili Marka Efeškog? Ma dajte!
      Kikii

      Izbriši
    7. Kako nas se već naziva Latinima ili latinašima, onda čudim se da se nitko nije javio s još jednim nadimkom, kojim bih se osobno jako ponosio. Franci (tako su Arapi i Seldžuci zvali križare koji i jesu bili frankofoni). Čekam da još netko za nas katolike upotrijebi taj nadimak, koji je zbilja dostojan zbog svih velikih ljudi, predivnih katedrala i velikih samostana koje je dala najstarija kći crkve

      Izbriši
    8. "Franci"- pravoslavni će odmah zakukati: osvajanje Carigrada, Latinsko carstvo,pljačke, progoni pravoslavnih, a oni, razumije se, svi dobrice i nevinašca...
      Međutim,mnogi su povjesničari rekli: da nije bilo križarskih ratova, Carigrad bi puno ranije bio pao u ruke nevjernika. Ako je itko od njih imao koristi, onda Bizant. Ali kad netko ima ludu glavu i raskolničku svijest, onda radije sluša arapski s džamija nego latinski. Radije turban, nego tijara. De gustibus non est disputandum.
      Žalosno je da križarske ratove oreda osuđujemo kao agresorske, zločinačke i kolonijalističke. Hvala M.B.-u za ovaj poticaj!
      Naravno, Zapad nipošto nije smio odgovoriti na nekoliko stoljeća stalnih napada Saracena: pljački,silovanja, odvođenja u roblje. Nekoliko posve spaljenih gradova. Pobijenih svih žitelja tih gradova. Arapski gusari koji su sijali strah i trepet. Pogromi kršćana i Židova s toliko preciznosti i višestoljetnom tradicijom kojih se ni SS ne bi postidio.
      Ne,ne, kršćani su trebali biti ubijeni i smješkati se, jer su im Arapi donosili znanost.(Premda ozbiljni znanstvenici i to postavljaju u pitanje. Ako je bilo znanosti, onda je to preuzeto od Bizanta i Armenaca, odnosno sačuvana djela starih Grka).
      I još otežano hodočašće u Svetu Zemlju, pa onda onemogućeno.To je kao da Francuzi, Englezi ili Nijemci danas osvoje Meku ne ne dopuštaju hadž muslimanima.
      Još jedna crna legenda koja je dobrim dijelom pridonijela stvaranju velikog animoziteta prema Zapadu u islamskim zemljama premda su oni dobrim dijelom bili zaboravili križarske ratove. Njihovi ih povjesničari nisu gotovo ni spominjali. Ali, u zapadnoj kuhinji protukatoličkih crnih legendi, svašta može proći. El Dorado za isfrustrirane, oboljele, lašce, trećerazredne znanstvenike s puno mašte i otrova!
      Kikii

      Izbriši
    9. Jeste li ikada šetali Rimom oko Vatikana? Ili barem onim dijelom via-e Ottaviani do podzemne željeznice?
      Nedvojbeno ste zamijetili ogromne zidine oko cijelog Vatikana? Mene su prvi put šokirale. Pa Vatikan je prava pravcata utvrda!
      Što mislite: kada su izgrađene i zbog čega?
      Dragi moji, puno prije prvog križarskog rata, puno prije!
      Kikii

      Izbriši
  15. Prvo, pojam "istočni kršćani" jako je proizvoljan, a i posve neznanstven. Što ste točno mislili pod tim pojmom?
    Ako bismo rekli "zapadni kršćani", a pod time mislili i na pravovjerne katolike i na krivovjerce luterane, kalviniste i anglikance pa potom i na starokatolike te na sve sljedbe nastale iz protestantizma, i sve to u istu vreću-ne možemo se pohvaliti preciznošću i pridržavanjem bilo kakvih kriterija, osim zapadno=nepravoslavno, jeretičko. I da mi to prihvatimo kao znanstveno dokazano?!
    Još je teže s tzv.istočnim kršćanima. Po kojem ih kriteriju možemo nazvati istočnima. Upoznao sam maronite koji su "istočnije" od Bizanta, a opet su pravi pravcati katolici. Poznajem također ukrajinske grkokatolike koji su dosta istočno, a opet ne spominju gore spomenute kriterije kao odsudne za ujedinjenje.On su se ujedinili s Petrom Stijenom i sretni su zbog toga.
    Može se govoriti o istočnim katoličkim zajednicama, o pravoslavnima u sto autokefalija sa stalnim ratom između Rusa i Grka, Srba s Makedoncima, Crnogorcima te sada pojava više istinskih, katakombnih itd.pravoslavnih crkava te svakodnevnom anatemisanju svih ostalih pravoslavnih, zbog otpada od dogmi pravoslvlja, navodno.
    Osim toga, Kopti, Armenci i Abesinci su pretkalcedonski kršćani. I njih sve staviti u istu vreću s pravoslavljem, služi samo da se pokaže nekakvo nepostojeće istočno jedinstvo kao opomena (jeretičkom) podijeljenom Zapadu.A znamo njihovu drevnu međusobnu mržnju i neslaganje.
    Dakle, posrijedi je opet čista filopravoslvna polemika i propaganda.
    "Razdijeljene Crkve nikada nije bilo, niti može biti, a bilo je i bit će otpadništva od Crkve... Tako su otpali gnostici, pa arijevci... pa rimokatolici,pa protestanti, pa unijati... pa redom svi ostali pripadnici heretičke raskolničke legije", veli Ava Justin Ćelijski (Popović).
    Dakle, ovo je tipično raskolničko razmišljanje pravoslavnih mudrijaša. A Vi Anonimni Gospodine/Gospođo, koji se svrstavate u red samoprozvanih čuvara dogmatskog korpusa ortodoksije, morate znati da mi vjerujemo svojoj Crkvi, vjerujemo vodstvu Duha Svetoga unatoč strašnoj krizi koja pogađa našu Crkvu. Crkva Kristova est Ecclesia Catholica, a na istoku imamo pravovjernih grkokatolika, raskolnika pravoslavnih i heretika monofizita i nestorijanaca.
    Problem pričesti pod obje prilike, opet je tipično podgrijavanje prastarih grčkih frustracija i mržnje na Latine!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Žao mi je samo da stalno nekakvi revnitelji ovdje pokušavaju blatiti moju Crkvu i proglasiti je heretičkom ili šizmatičkom pa nas sve povlače za jezik.
      Inače, ja osobno kao i većina tradicionalista, kao i većina komentatora na blogu, volim cijelim srcem istočnu Tradiciju. To je također Tradicija Katoličke Crkve. Prekrasne liturgije, pojanje, ikone, freske i mozaike, odežde, akatist i litije.Drago mi je da se mogu pričestiti pod obje prilike.
      Meni je osobno istočna Tradicija neizostavan dio mog vjerskog i molitvenog života.
      Ali od toga praviti oružje protiv Rima-e to ne bu išlo!
      Kikii

      Izbriši
  16. Vi se čudite za Kanu, no jeste li čitali propovijedi u Živom vrelu našeg HILP-a?
    Tako sam ja na jednoj duhovnoj obnovi prije prije koju godinu u samostanu Anćela uzeo pročitati to Živo vrelo. I tako bila je nekakva propovijedi iliti prigodno razmišljanje uz (nisam siguran) evanđelje gdje se Isus govori kako je on ispunjenje Zakona.
    I tu ti se neki vrli teolog ili svećenik okomio na Crkvu prije Koncila, ogadio je (tada nisam ni znao za ovaj tradicionalni pokreto osim za SSPX, a oni su mi bili uvijek nekako tamo daleko) , od liturgije do hijerahije i tako to, a to je li prigodno razmišljanje uz evađelje.

    Tako se to Živo vrelo koristi kao liturgijska pomoć. Mora se priznati lijepo je i praktično sastavljen.

    Vaše mišljenje?

    OdgovoriIzbriši
  17. Do Koncila su najprije pravoslavlje, s kojim se kasnije udružio protestantizam(koji se više "čuo" na Zapadu), potom njegovo duhovno dijete prosvjetiteljstvo te masonerija vječito iza kulisa kao predvodnik i srce svih napada, smišljali tzv.crne legende o Katoličkoj Crkvi. Mnoštvo činjenica iz povijesti smo zaboravili, mnoštvo je toga preuveličano, svašta nadodano, događaji su odreda jednostrano prikazivani, izmišljani. Sve pozitivno je prešućivano i izostavljano. Svi neprijatelji Crkve su odreda amnestirani: Luther, Calvin, Zwingli, Jan Hus, a onda i Focije, Marko Evgenik, a potom i Saraceni(koji su sijali strah i trepet, ubijali, spaljivali, odvodili milijune u roblje), hugenoti(vršili svetogrđa, palili i ubijali), jakobinci(koji su giljotinirali, od katolika pravili sapun u jednoj izrazito katoličkoj pokrajini), boljševici(bez komentara)itd.itd. Ti su pamfleti i povijesne laži toliko zagospodarili duhom zapada da mislim da je moderna historiografija toliko njima prožeta, a time i neznanstvena, da je se cijelu iznova treba pisati.
    Do II. Vatikanskoga Crkva je brižno čuvala svoje znanje o povijesti. Katolici su bivali sve zbunjeniji, jer je propaganda neprijatelja Crkve bila gotovo neizdrživa. Snagu je davala liturgija i molitva. Znali su(i znademo i danas) da je grijeha i zloporaba uvijek bilo, da su neki služili nečastivome, a prikazivali se djecom Crkve. No, cilj svih ovih napada nije bio popraviti svijet, nego uništiti Crkvu, a time pripraviti put antikristu.
    A onda je došao aggiornamento, svečano proklamirano otvaranje vrata i prozora i ušao je "čist zrak".
    Ušao je okuženi smog i sumpor i zarazio veći dio katolika. I tako danas katolici imaju jednog neprijatelja:PRETKONCILSKU CRKVU koja je za njih spoj svega onoga što je loše, neispravno, ali i grješno, opasno i gnjusno. Žalosno je da se dobar dio katolika uključuje u propagandu protiv svoje Crkve, jedine prave. Ni dan danas pravoslavni i protestanti uglavnom neće riječi reći protiv svojih crkvenih zajednica: svi se skupa bore, rame uz rame-protiv katoličanstva! Baš divno ovo novo bratstvo i jedinstvo!
    Prof.dr.Georg May napisao je još 2000.godine knjigu "Schuldbekenntnisse und Vergebungsbitten" u kojoj analizira problem onog javnog pokajanja Ivana Pavla II. i njegovih „mea culpa“, ne libeći se kritizirati te čine. A Georga Maya je nekoliko godina kasnije papa Benedikt XVI. Imenovao papinskim kućnim prelatom i on je sada monsinjor prof.dr. Georg May(čak su postajale glasine da bi on mogao biti kardinal in pectore).
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  18. Don Boskovo viđenje
    Viđenje iz svibnja 1873. Bila je tamna noć(duševni neredi); ljudi nisu mogli razlikovati puteve kojima bi se povratili svojim mjestima; tada se na nebu ukaza veličanstveno sjajno svjetlo, što je osvjetljavalo korake putnika, kao usred bijela dana. U onom času vidjelo se mnoštvo muževa, gospođa,staraca, djece, redovnika, redovnica i svećenika kako dolaze iz Vatikana s papom na čelu i kako se svrstavaju u procesiju.Ali gle: razbješnjela bura. Dok je ono svjetlo prilično potamnjelo vidjelo se kako se razvija bitka između svijetla i tame. Međutim, dođoše do jednog trga pokrivenog mrtvima i ranjenima; neki su ranjenici glasno zazivali pomoć. Redovi procesije veoma se prorijediše. Kada su pošli nešto dalje,što odgovara vremenu od dvije stotine sunčevih izlazaka, svaki pojedini opazi da njega (pape) nema u Rimu. Malodušnost obuze duše sviju; onih koji se okupljahu oko pape, da čuvaju njegovu osobu i da mu u nevolji budu u pomoći.U onaj čas budu viđena dva anđela, koji su nosili zastavu i predali je papi,govoreći:»Primi zastavu od one koja pobjeđuje i raspršuje najjače vojske na zemlji.Tvoji su neprijatelji iščeznuli; tvoji te sinovi zovu suzama i jecajima, da se vratiš.«Tko god je upravio pogled na zastavu vidio je napisano, na jednoj strani:Regina sine labe concepta — Kraljica bez grijeha začeta, a na drugojstrani: Auxilium Christianorum — Pomoćnica kršćana. Papa primi zastavu s radošću, ali, videći mali broj onih koji su ostali uz njega, bio je vrlo žalostan.Oba anđela rekoše potom: »Pođi odmah tješiti svoju djecu! Piši svojoj braći,raspršenoj po svim dijelovima svijeta, da se ljudi moraju obnoviti u svom ćudoređu. A to se ne može postići drugačije nego da se puku lomi kruh Božje riječi. Poučavajte djecu, propovijedajte odcjepljenje od zemaljskih stvari. Došlo je vrijeme — zaključiše oba anđela — da siromašni budu propovjednici narodima. Leviti će biti uzeti od motike,sjekire i čekića(duhovna zvanja, od radnika i od seljaka), da se ispune riječi Davidove:'Bog je podigao siromašne sa zemlje i postavio ih na tron knezova svoga naroda.'«Nakon što je papa to čuo, ustade i redovi se procesije počeše pojačavati.Kada je zatim stupio u sveti grad, započne plakati zbog malodušnosti u kojoj su se građani nalazili; mnogi više nisu bili u životu. Kada stupi u crkvu Svetog Petra, zapjevaTe Deum, a kor anđeoski odgovori pjevajući: »Gloriain excelsis Deo et in terra pax hominibus bonae voluntatis.«

    OdgovoriIzbriši
  19. Gdje da se vrate Istočni kršćani? Valjda prvo treba pomesti KC urediti je i očistiti, a onda očekivati da se vrate zabludjeli.
    Kome i gdje da se vrate pravoslavni? U Crkvu koja je tempirana bomba, svakojakih sljedbi, zajednica, udruga. Na jednoj strani tradicionalni na drugoj strani modernisti. Nepodnose se ni jedni ni drugi. Neokatekumeni, ovi, oni. To je kao lonac koji mora puknuti kad tad.
    Rimaokatolička Crkva. Ona koja bi trebala biti Prva uzor svakoj drugoj. Ona u kojoj bi druge trebale naći snagu na šta je spala? Odrekla se svega što ju je činilo takvom. Spala je na to da se ona treba okrenuti drugima pa čak i od pravoslavnog Istoka i u njemu naći utjehu i u njemu naći izlaz iz sadašnje situacije.
    Gospodo da bi se vratili zabludjeli, zabluda se treba odreći prvo Majka.
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Za katolike je stvar prilicno jasna:

      -----

      Nadalje, izjavljujemo, kažemo i definiramo da je u potpunosti potrebno za spasenje,
      da svako ljudsko stvorenje bude podložno Rimskom prvosvećeniku. (Denzinger 875)

      Jesi li vjerovao, te je li vjeruješ da su bili osuđeni i da su sišli u vječne paklene
      muke svi koji su se podigli protiv vjere Rimske crkve i na kraju umrli bez pokajanja. (Denzinger 1060)

      Kao prvo, naime, Crkva uči, da se tu radi o najstrožoj z a p o v i j e d i Isusa Krista.
      On je naime izričitim riječima naredio svojim apostolima da poučavaju sve narode
      da vrše sve ono što je on sam zapovjedio. Među Kristovim zapovijedima
      najmanje mjesto ne zauzima ona, da se krštenjem mora ući u mistično tijelo Kristovo,
      a to je Crkva, i priključiti se Kristu i njegovom zamjeniku, preko kojeg on na vidljiv
      način upravlja Crkvom. Zbog toga se neće spasiti nitko tko odbije podvrgnuti se
      Crkvi, ili tko odbije poslušnost rimskom prvosvećeniku, Kristovom zamjeniku na
      zemlji, znajući daje Crkvu na božanski način osnovao Krist. (Denzinger 3867)

      ----
      Naravno, sizmatici, heretici, neznabosci itd. mogu vjerovati stogod...

      Izbriši
    2. Ako cemo cekati da se Crkvu (njezin ljudski element) pocisti i uredi, pa da onda u nju udjemo, mozemo cekati do Sudnjeg dana (ili nase smrti).

      Izbriši
    3. Neka prije svega vjeruju Kristu i njegovim riječima, pa neće imati problema s povratkom. Crkva se uvijek iznova obnavlja, a izašla je i iz mnogo većih problema nego što je ovaj suvremeni, i to uvijek jača nego prije. Poteškoća uvijek ima (ništa neuobičajeno), ali čini mi se da malo-pomalo u krilu same Crkve sve više raste svijest o nužnosti obnove u duhu Tradicije. Moram priznati da sam danas bio na novus ordo misi, i ostao ugodno iznenađen. Nije bilo nikakvih nepotrebnih dodataka, kler i laici prikladno su (poklecanje) iskazivali čast Presvetome kod svakog prolaska, sve je bilo po rubrikama, podizanje je bilo dostojanstveno i naglašeno, a mnogi su se pričešćivali klečeći na jezik.

      Izbriši
    4. I ja sam primjetio povećanje broja onih koji se pričešćuju klečeći na jezik, ali na žalost bojim se da to nema nikakve veze s Tradicijom, nego je to zbog sve veće popularnosti karizmatskog pokreta kod nas ... ajde bar neka korist od njih ... jedino se bojim dana kad budu ukomponirali i dizanje ruku kod pjevanja ... pogotovo u ljeti

      S.H.

      Izbriši
    5. Posve se slažem. Opasno je ako se Pričest na koljenima povezuje s iščekivanjem Petra Rimskoga i drugim aparicionističkim zastranjenjima. Već sam predlagao da otpočne zdrava katolička diskusija o Malahijinom proročanstvu i još nekima koje je Crkva uvijek ozbiljno doživljavala kao prevencija panici i dezinformacijama koje će uslijediti kad se ponovno zatvore vrata Sikstine!
      Kikii

      Izbriši
  20. Vidiš toma to je problem današnjih Katolika što smatraju da je za spasenje potrebno samo podložiti se papi. Toma Krist spasava ne papa.
    Ja sam Katolik ali osobno smatram da KC čini veliku pogrešku očekujući da se drugi vrate u KC samo zato što je u KC papa.
    Zbog toga KC nema nikakvu potrebu popravljati stvari u sebi, nema potrebu raditi na sebi i činiti sve da izađe iz zabluda, zato jer očito smatra da će se samo zbog pape spasiti (oprosti ali 90% ostalih izvan Crkve tako misle, a evo i ti si samo to nabrojo)i to je jako pogubno za Crkvu. Ono što je još žalosno je to da se KC očito nikad neće izvući iz modernizma, modernizam je uveden nasilno i ne bude li tako i svrgnut nikad se neće i nemože iskorjeniti iz Crkve, a dok vlada možemo samo privući sektaše i protestante jer se očito ne razlikujemo od njih. Oćemo li dobiti papu koji će sazvati Koncil da reformira reformu, čisto sumnjam.
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Bosanac, stvari poput dogmatskih izjava Crkve treba ipak malo pazljivije citati. Dva puta ponavljas "smatraju da je za spasenje potrebno samo podložiti se papi", "smatra da će se samo zbog pape spasiti". Gdje pise samo? Bez "podlaganja papi" ne ide, ali to nije jedino sto je potrebno, naravno da prije toga postoje druge stvari koje treba vjerovati. To je nuzan, ali ne i dovoljan uvjet.

      Izbriši
    2. Pa nakraju to nekako sve tako ispadne "Možete sve samo priznajte papu" KC itekako treba poraditi na sebi pogotovo Majka Rimska Crkva u kojoj zadnjih desetljeća vlada kaos htio to netko priznati ili ne. Samo će doći na vidjelo kad tad
      Bosanac

      Izbriši
    3. Kritizirali su pretkoncilsku Crkvu kao trijumflističku. Mislim da nema gore mješavine trijumfalizma i infantilnosti nego ove bljezgarije iz Kane više gore.

      Izbriši
    4. Je se Toma pretvorio u pravog nepopustljivog Latina!
      Complimenti!
      Kikii

      Izbriši
  21. Aggelose istina Crkva se izvlačila i prije iz velikih problema, međutim prije je to bilo drukčije ili raskol ili nista. A današnji je problem modernizam koji je već 60 godina u Crkvi e to je problem nikad u povijesti Crkva nije živila u tolikoj zabludi koliko zivi u danasnje vrijeme
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ma dobro, bilo je gadnih vremena. Otprilike kad je umro Konstantin (I. iliti Veliki), desetak godina nakon Sabora u Niceji arijanci su praktično zasjeli na sve biskupske stolice na Istoku. Tome je dodatno pomogla činjenica da je Konstantinov sin Konstancije II, vladar Istoka bio arijanac, (dok je brat mu Konstans na Zapadu bio pravovjeran). Nakon smrti ove dvojice zavladala su braća Valentinijan (stariji brat, na početku vladar cijelog carstva, kasnije na Zapadu, pravovjeran, ali ne posebno zainteresiran) i Valens (brat mu je po učvršćenju vlasti ustupio Istok, arijanac). Poznati branitelji prave Vjere među biskupima u ono doba bili su Atanazije (naučitelj), Hilarije (naučitelj) i Martin (iz Toursa). Nakon Valentinijanove smrti na Zapadu je zavladao njegov pravovjerni sin Gracijan, angažiran za Vjeru, a protivnik i poganstva i arijanske hereze. Glavni mu je savjetnik bio Ambrozije koji je postao milanski biskup. Općenito je na Zapadu prava Vjera bila jača. Na Istoku su osim sveprisutnih arijanaca bili i pneumatomahi koji nisu negirali božanstvo Isusovo, ali jesu Duha Svetoga.
      Na istoku je poslije Valensove pogibije u čuvenoj bici kod Hadrianopola (378.) uz Gracijanovu privolu zavladao general Teodozije (Veliki). Sada se situacija popravila na istoku, gdje su se pojavili Grgur Nazijanski, Ivan Zlatousti, Bazilije Veliki. Teodozije je 381. sazvao koncil Istoka u Carigradu. Papa Damaz I. nije sudjelovao, niti ga je itko zvao: koncil je trebao biti samo za Istok, ali je poslije prihvaćen kao Drugi sveopći. Damaz općenito nije bio previše oduševljen. Zapravo je Drugi sveopći sabor postao u punom smislu kanonski tek u vrijeme Četvrtog sveopćeg sabora u Kalcedonu 451. u kontekstu razvoja kristologije i mariologije.
      Protiv Gracijana su pokrenute neke spletke tako da je nakon nepunog desetljeća vladavine ubijen. Nasljedio ga je polubrat Valentinijan II. čija je majka (Gracijanova maćeha) bila arijanka i regent. U to vrijeme Augustin dolazi u Italiju. Stvari su se smirile po smrti Valentinijanove majke, a potom Valentinijana tj. kad je 392. Teodozije Veliki zavladao cijelim imperijem.
      Situacija je možda još gora bila od Focijeve šizme do začetaka clunyjske reforme. To je razdoblje od 150-200 godina, vjerojatno najjadnije razdoblje u povijesti Evrope. Karolinška se država raspala na Francusku (samo nominalno jedinstven skup kneževina), Njemačku (relativno jaku), talijanske kneževine, Burgundiju, Lotaringiju. Papinstvo je spalo u sramotu pornokracije i lokalne samovolje okolnih grofova. Onda se pojavila jaka Njemačka u vidu Otona I. koji je pape smjenjivao i postavljao kako je htio (a u Njemačkoj izmislio biskupske kneževine, pri čemu je biskupe nominirao car, a kako bi spriječio stvaranje nasljednih feudalnih nezavisnih kneževina kao u Francuskoj). Bizant je na Istoku slabio. Obnova je na Zapadu započela niotkuda tj. lokalno. Neki su pobožni ljudi visokog ili niskog roda našli potporu pobožnih knezova i osnovali samostane kao Cluny ili Citeaux. Vjera je rasla po provincijama, tiho, kao pod snijegom. I onda se oko 1050. sve razbuktalo.

      Izbriši
  22. Je li ovaj Bosanac u biti "prerušeni" Pero?
    Analizirajte malo njegove komentare. Prepoznaje situaciju kakva jest: strašna kriza Crkve koju je uzrokovao modernizam te nekoliko tzv.slabih papa koji Krista nisu izdali, no nisu se dovoljno suprotstavili modernizmu.
    Ali što nam želi dokazati: da je dogma o papinoj nezabludivosti razlogom ovoj krizi?! "Odstupi, ne uvedi" rekao bi jedan fratar.
    Opet filopravoslavno gatanje!
    Svi mi katolici i tradicionalisti znamo i vjerujemo da će pobjeda pravovjerja nad modernizmom doći svakako borbom nas tradicionalista kojoj će dragi Bog dati snagu i blagoslov da poput naoko puno slabijeg Davida pobjedimo današnjeg Golijata: pošast sverazarajućeg modernizma!
    Međutim, isto tako znamo s FSSPX-om na čelu da će prava obnova doći samo s jednog mjesta-s Petrove stolice! Samo Rimski papa ima vlast ponovno vratiti pravovjerje i osuditi modernizam!
    Ovi gore spomenuti konstrukti su groteskni i s katoličkim načinom razmišljanja i pravom vjerom nemaju nikakve veze(da citiram fesapa).
    Talijanske stranice FSSPX-a prikazuju primanje jedne Skandinavke, sada ex protestantkinje u Katoličku Crkvu, i to u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Najprije se odrekla luteranstva, a onda je primljena u Katoličku Crkvu! Tako to ide. S pravoslavnima također!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Alo ja nisam Pero taj lik je mešćini reko da je protestant, ja sam pravovjerni glagoljaš iliti bosanski krstjanin
      Bosanac

      Izbriši
    2. Što se tiče papine nezabludivosti tu slijedim svoga biskupa Strossmayera ostajem vjeran ali sam oporba
      Bosanac

      Izbriši
    3. Bog Vam pamet prosvijetlio.
      Kad modernizam uništi pravovjerje, a time i zdrav razum, počne cvjetati svakakvo cvijeće po baštama i ovodunjalučko mudrovanje prekriva ljepotu katoličke znanstvene teologije!
      Vratite se Tradiciji i zaboravite te krstjane i glagoljaštvo u proturimskom smislu.
      Kikii

      Izbriši
    4. Možete li malo bolje protumačiti što je to oporba?
      I u koliko navrata i na koje načine je papa demonstrirao svoju nezabludivost od 1870? Ex cathedra je govorio samo 1950. Pio XII. Imate li kakvu oporbu prema dogmi o Marijinom uznesenju?
      Kad je Ivan Pavao II. napisao da se temeljem redovnog naučavanja svih biskupa svih vremena (heretike se ne ubraja), dakle temeljem redovnog, ali sveopćeg učiteljstva, ne mogu rediti žene, imate li tu kakvu oporbu?
      Ako imate, ne poštujete papinu nezabludivost i dogmu.
      A ako se s razine dogme (izvandrednog učiteljstva) spustimo na redovno učiteljstvo, jasno je da su stvari drugačije. Tu vrijedi poslušnost uma i volje i na zahtjeva se pristanak vjere.
      Problem je nastao nakon II. vatikanskog sabora kad (namjerno ili slučajno) više nitko nije bio u stanju utvrditi što je od dokumenata tog Sabora točno izvanredno učiteljstvo (koncil s papom, dakle u rangu Kaldecona i Tridenta), a što redovno. Konstitucije Lumen gentium i Dei verbum se zovu dogmatskima, Sacrosanctum concilium nema pridjev, a Gaudium et Spes je pastoralna. Dignitatis humanae nije konstitucija nego deklaracija (od ukupno 3). A postoji i 9 dekreta. Dakle, 16 dokumenata od kojih samo dva imaju u sebi pridjev "dogmatski".

      Izbriši
    5. Kikii sta fali glagoljaštvu i bosanskoj katoličkoj tradiciji?
      Bosanac

      Izbriši
    6. M.B. Jesu li lefebreovci oporba drugom vatikanskom. Eto tako postoji oporba i o papinoj nezabludivosti. Ako je Crkva mogla opstati prije te dogme i živjela sasvim pravovjerno. Valla može i nakon nje.
      P.S To ne znači da ne priznajemo papu bezbeli

      Izbriši
    7. Ja sam gore napisao kako je problem ustanoviti što bi to točno (ako uopće išta) od II. vatikanskog koncila bilo izvanredno učiteljstvo, dakle dogma koje se treba držati, a što ne.
      Ako je VII. sveopći sabor (II. nicejski) utvrdio da svaki biskup mora znati psaltir napamet, tu je očito jasno da nije riječ o nepogrešivoj odluci izvanrednog učiteljstva, već o pastoralnoj odluci koje se trebalo beziznimno pridržavati dok nije zaključeno drugačije.
      Ako je SSPX oporba nekim izričajima II. vatikanskog to je zato što te odluke smatraju dogmama odlukama izvanrednog učiteljstva, nego pastoralnim odlukama kojih se nepogrešivost ne tiče. Protivnici SSPX-a kažu da SSPX ne poštuje učiteljstvo, no to može biti točno samo u smislu javne i svadljive kampanje nekih njihovih članova čime se onda ne poštuje redovno učiteljstvom kojem su podložni činom uma i volje. Ja od tih protivnika nikad nisam čuo expressis verbis reći što je točno od II. vatikanskog dogma i izvanredna odluka učiteljstva. Oni obično pokušavaju prodati neki čudan nauk o izvanrednom i redovnom učiteljstvu kao o naravima Kristovim (Bože mi oprosti ako sam se drznuo ovom analogijom), gdje se ne bi moglo eksplicitno razlučiti što je što.
      Najproblematičnije kod SSPX-a bi bilo protivljenje dogmatskoj konstituciji Lumen gentium i rečenici (osobito njenom glavnom glagolu subsistit) iz poglavlja 8.: Haec Ecclesia, in hoc mundo ut societas constituta et ordinata, subsistit in Ecclesia catholica, a successore Petri et Episcopis in eius communione gubernata, licet extra eius compaginem elementa plura sanctificationis et veritatis inveniantur, quae ut dona Ecclesiae Christi propria, ad unitatem catholicam impellunt. Ta Crkva, u ovome svijetu ustanovljena i uređena kao društvo, postoji u Katoličkoj Crkvi kojom upravljaju Petrov nasljednik i biskupi s njime u zajedništvu, premda se i izvan njezina ustroja nalaze mnogi elementi posvećenja i istine koji, kao darovi svojstveni Kristovoj Crkvi, snažno potiču na katoličko jedinstvo. Čak niti ta rečenica nije toliki problem sama za sebe, nego služi kao "teorijska podloga" (a koji ne vole SSPX će rado reći i "dogmatska podloga") SSPX-u daleko problematičnija mjesta u drugim dokumentima nižeg ranga od konstitucije i jasno pastoralne prirode (Dignitatis humanae, Unitatis redintegratio, Nostra aetate...)
      Na koncu dogmatske konstitucije I. vatikanskog sabora Pastor aeternus piše: "Ako bi se pak netko usudio proturječiti ovoj našoj definiciji, čega neka nas Bog oslobodi, neka bude kažnjen anatemom." Kod dviju jedinih dogmatskih konstitucija na kraju se ne spominje anatema.
      Toliko o SSPX-u i II. vatikanskom.
      Kažete "Ako je Crkva mogla opstati prije te dogme i živjela sasvim pravovjerno. Valla može i nakon nje." Ako je 300 godina (do 325.) živjela pravovjerno onda nije trebalo biti I. nicejskog koncila.
      Protivnici dogme o papinoj nezabludivosti zaboravljaju burnu povijest koncila, među kojima ima i lažnih. Onda ostaje samo formula redovnog naučavanja svih biskupa svih vremena. Ali kako je uvijek bilo heretika, tko su onda točno svi biskupi. Zato i Lumen gentium kaže: "zbor biskupa, uvijek s papom na čelu".
      SSPX svakako priznaje dogmu o papinoj nezabludivosti. SSPX, tradicionalisti i mnogi drugi nezabludivost vide u relativno uskom području dogmi koje i jesu deklarirane kao dogme. Dok modernisti vide nezabludivost kao vrlo rastezljiv pojam, dakako na sablazan svakome tko ima zdravog razuma tj. stvoren je na Božju sliku, a kriterij je da je mogu primijeniti protiv neistomišljenika.

      Izbriši
    8. M.B, opet se ne slažem s kraticom SSPX. Držimo se latinskoga FSSPX. Francuzi, Španjolci, Švicarci, njemačko govorno područje-svi je upotrebljavaju. Pogledajte njihove stranice.
      Osim engleskog govornog područja, dakako, premda i kod njih postoji.
      A materinji je jezik Crkve latinski, a ne engleski. Barem bismo mi tradicionalisti trebali uvijek polaziti od latinskoga!
      Kikii

      Izbriši
    9. Kikii, slažem se u potpunosti.
      Dok sam ovo gore pisao razmišljao sam koju ću kraticu koristiti. FSSPX mi je preslično kratici FSSP pa sam mislio da bih mogao stvoriti konfuziju. Čak bi možda bilo dobro uvesti malo dulje kratice FSSPiiX i FSSPetri.

      Izbriši
    10. Slažem se. Bio je samo prijedlog. Mislim da ce sam FSSPX sluzbeno upotrebljavati kraticu kad doďe u Hrvatsku.
      Inace, već sam naručio film o mons.Lefebvreu:"Ein Bischof im Sturm". Kažu da je izvrsno uraďen. Meďu ostalim prikazuje se isječak intervjua s kardinalom Ottaviani-jem o kolegijalnosti kao i mnoštvo dosada ne objavljenih fotografija i snimaka.
      Kikii

      Izbriši
    11. Inace, M.B, izvrsni komentari kao i uvijek! Kratica ova ili ona...
      Kikii

      Izbriši
  23. "Nous adhérons de tout notre coeur, de toute notre âme, à la Rome catholique, gardienne de la foi catholique et des traditions nécessaires au maintien de cette foi, à la Rome éternelle, maîtresse de sagesse et de vérité."
    I na www.gloria.tv i na www.pius.info imate trailer filma o mons.Lefebvreu koji se sada prikazuje po europskim kinima.
    Čut ćete zbilja njegov glas.Kako samo jasno izgovara taj lijepi izraz: la foi catholique. Glas već starijeg čovjeka, nadbiskupa, no glas pun vjere i odanosti vjeri katoličkoj.
    La foi catholique-za nju se isplati živjeti, ali i umrijeti!
    No, na kraju kaže da nam nitko, ama baš nitko ne smije "diminuer la foi catholique"! Opet parafraza svetopisamskih riječi. I evo rješenja krize za sve koje ga još traže!

    OdgovoriIzbriši
  24. Evo kad je tema o tom drugom vatikanskom mene zanima ovo. Kako katolička Crkva gleda na taj sabor. Gleda li ga kao na pomjesni tj. rimokatolički ili kao na sveopći ekumenski. Sad ako gleda kao na ekumenski zašto recimo nova misa nije nametnuta i grkokatolicima i svim ostalim obredima u KC. Ako gleda na njega kao na samo rimski onda se njegove odredbe ne odnose na ostale Katolike.
    Ivan

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dakako da sam II. vatikanski sebe zove sveopćim (XXI. po redu) i da su na njemu sudjelovali i predstavnici svih istočnih crkava (dok na II. sveopćem tj. I. carigradskom 381. uopće nije bilo papinih predstavnika niti ikoga sa Zapada nego je epitet sveopćeg dobio tek na IV. sveopćem). Obredi istočnih crkava jesu imali svoje reforme (prelazak na narodne jezike sa staroslavenskog, odnosno aramejskog i srodnih sirijskih jezika) ali su one bile daleko manje nego u slučaju rimskog obreda. Idite kod grkokatolika na liturgiju, pa ćete čuti svećenika govoriti hrvatskim (zbor odgovara staroslavenskim; slično možete u Bazilici Srca Isusova u ZG doživjeti da mise budu s latinskim pjevanim dijelovima).
      Veće promjene obreda nisu radili vjerojatno zato da ih se ne bi optužilo za antiekumenizam tj. udaljavanje od carigradskog, armenskog, antiohijskog, aleksandrijskog obreda crkava u raskolu (ili stanju gorem od raskola).

      Izbriši
  25. Kada će Sveti Otac konačno zabraniti novu Misu?
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  26. Modernisti nas špijuniraju. Najrevniji čitatelji očito. Malo sam ih navukao da se jave. Odmah reže...
    Ja bih ipak rekao: USKORO!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  27. Ovaj što je rekao nikad nije modernist, samo realno gleda stvari. Koliko ima tradicionalista u Crkvi, koliko ih ima u Hr?
    Pa da bi bili neki faktor. Nista od toga moj Kikii, čak se ni lefebreovci ne zele vratiti jer vide stanje u Crkvi

    OdgovoriIzbriši
  28. Koje povjerenje u Božju Providnost!
    Eto, mi tradicionalisti u to vjerujemo, a kvantiteta nam nije najbitnija!
    Vama hvala za ohrabrenje!
    (Jadne li te duše koju sumnja izjeda-Salva nos, Domine...) Inače, FSSPX je u Crkvi. A da znaju da ce to spasiti Crkvu, prihvatili bi kanonsko rješenje i pod cijenu da nestanu. To s vraćanjem je Vaše samoopravdanje.
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  29. Postoje dosta vjerodostojni izvori koji tvrde da se Vasilije Ostroški vratio Katoličkoj Crkvi te da je posljednjih deset godina živio i sahranjen kao katolik.U arhivu u Rimu su pronađena njegova pisma papi Aleksandru VII.
    To mi je jako draga vijest!
    Manastir Ostrog je reće najposvećenije "pravoslavno" svetište SPC-a. A Vasilije bio naše svete vjere. Bogu hvala!
    Predlažem pravoslavnima da slijede ovog velikog vladiku!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.