Na Uskrsni ponedjeljak išli smo na izlet u Đurđevac. Gradić izgleda vrlo pristojno i uredno u usporedbi sa zapuštenim Zagrebom odakle smo došli. Jedino mi se nisu svidjele brojne vrane kojima valjda Đurđevčani kao ljubitelji prirode toleriraju gnijezda na svakom stablu. Skoro sve je bilo zatvoreno, uključujući i glavnu crkvu sv. Jurja koja me jako podsjetila na onu u Krašiću. Nije me iznenadilo kad sam pročitao da je za obje crkve zaslužan isti arhitekt Stjepan Podhorsky.
Prošetali smo se do starog grada i usput prisjetili legende o picokima koja se uz njega veže. Ondje smo i ručali u pivnici/restoranu. Nedaleko od utvrde uređena je mala "farma" na kojoj uz domaće životinje ima i par deva i emua. Ipak, najviše smijeha izazvao je jedan agresivni gusak.
Najzanimljiviji dio izleta bio je na kraju. Provezli smo se kroz grad i prošli pored nečega što je bilo okruženo visokim ogradama poput zatvora, ali se ispostavilo da je riječ samo o reciklažnom dvorištu. Uskoro nam se otkrio i mogući razlog takvog uređenja kada smo prošli kroz cigansko naselje.
Još minutu vožnje i došli smo na lokalitet Đurđevački pijesci. To su ostatci ostataka nekada mnogo šireg pješčanog područja protiv kojeg se iz razumljivih poljoprivrednih razloga lokalno stanovništvo u prošlosti borilo, a sada je zaštićeno kao geografsko-botanički rezervat.
I zaista je to područje vrijedno zaštite jer je ondje doživljaj dosta neobičan i odudara od onoga što čovjek očekuje i može vidjeti u krajolicima kopnene Hrvatske.
Iako je to bio lijepi izlet, vjerojatno ne bih ništa o njemu stavljao na blog da Marko nije dok smo se ukrcavali u auto doslovno u manje od minute koristeći ChatGPT i Suno napravio ovu zgodnu pjesmu:
Vrativši se kući, shvatio sam da na blogu nisam gotovo ništa pisao o umjetnoj inteligenciji, a posebno o LLM-ovim.
Čini mi se da je ove godine radikalni napredak zaista vidljiv čak i na najjeftinijim plaćenim modelima. Iz svega što sam čitao, a i sam isprobao, imam osjećaj da je započela ogromna promjena kakvoj je teško i zamisliti razmjere. Iskreno rečeno, hvata me strah pred onim što dolazi jer se sada više ne radi o godinama, nego o razdobljima koja se mjere u mjesecima. Netko će mi možda savjetovati manje čitanja društvenih mreža i općenito interneta, ali čak i kad sam preispitujem svoja razmišljanja, nemam osjećaj da se tu radi o početku onoga što nazivaju AI psihozom. No, s obzirom da ne mislim ikoga uvjeravati u nešto što ionako nitko od nas ne može pospješiti ili spriječiti, nema posebnog smisla ulaziti detaljnije u ova crna predviđanja.
Svakako je dobar i uvijek koristan savjet više se moliti.
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.