Zadnja nedjelja poslije Duhova doista je kao uzvišeni zaključak ljudske povijesti. Pred Kristom sucem, koji dolazi, da u ognju sudi svijet, iščezava vasiona: gubi se cio njezin čar. A duše u uskrsnulim tjelesima ulaze u slavu, ili u očaj. Time se napokon ostvario i ispunio i zadnji članak vjere, konac našeg »Vjerovanja«: vjerujem u život vječni. A Isus Krist dodat će mu — Amen, tako neka bude. Reći će neopozivo!
No onda, kad je tako u očima Crkve i vjernika, koji su čuli Evanđelje o posljednjem sudu, svemir postao pust i prazan — onda se najednom osjeti nagli, neočekivani preokret. Liturgija, časni glas i jeka stare Crkve, kao da se pomladila. Rane mise prije zore, »zornice«, sveta popijevka vjernika, neprestano dozivanje nekog, koji ima doći, kazuje o slatkom čeznuću, sretnom čekanju velikog Osloboditelja, uzvišenog Vladara, kneza mira. Sve je u Crkvi puno svanuća i zore, sviće sretni dan. Što je to?
Eto, to je Advenat! To su četiri nedjelje spremanja na dolazak našeg Gospodina Isusa Krista.
(izvor)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.