petak, 12. travnja 2019.

Veselo, veselo, ej veselo je sve selo

Naš Franjo
Ne kleči pred Presvetim, na koljena se baca pred političarima.
Ne voli da mu se ljubi prsten, slobodno cjeliva tuđe ruke za kamere.
Zgrozio bi se da tko pokuša poljubiti papinu papuču
(koje nema),
kad mu puhne, skreće na sebe pozornost ljubljenjem cipela.
Mnogo je ponizan kad treba banalizirati papinsku službu,
bez zadrške ukida i mijenja tradicije koje mu se ne sviđaju.
Uvijek je spreman na dijalog, izuzev s vjernim katolicima.
Svi su mu ljudi braća, osim onih kojima može zapovijedati.
U grešnim situacijama i drugim religijama vidi samo dobro,
U vjernim obiteljima, redovničkim zajednicama i Kristovim riječima
vidi samo što treba promijeniti.

***

Abu Dhabi-gate. Okolo-naokolo kere

Najprije je papa Franjo službeno izjavio u potpisanoj zajedničkoj izjavi s velikim imamom el-Tajebom u Abu Dabiju da "mnoštvenost i raznolikost religija, boja, spolova, rasa i jezika jest mudra božanska volja, kojom je Bog stvorio ljudska bića. Ta je božanska mudrost izvor iz kojeg proizlazi pravo na slobodu vjerovanja i slobodu biti drugačiji."

Potom, kad ga je za posjeta ad limina biskup Athanasius Schneider suočio s njegovom krivovjernom tvrdnjom, Franjo je biskupu privatno kazao: "Može se i to reći, da je raznolikost religija dopusna Božja volja" – što može značiti samo to da, kako Crkva naučava, Bog podnosi "raznolikost religija" punih zablude i praznovjerja kao zlo iz kojeg može u konačnici izvući neko dobro. Ne može se ni u kojem pravovjernom smislu božansko podnošenje lažnih religija izjednačiti s božanskom potvrdnom voljom da postoji različitost "boja, spolova, rasa i jezika" među ljudima.

Nakon toga, međutim, Franjo je pojačao prvobitnu krivovjericu time što je naložio neka se zajednička izjava, bez ispravka, pusti u optjecaj među "profesore, svećenike i sestre na sveučilištima da 'olakšaju raspačavanje, proučavanje i prijam' dokumenta, pri čemu je Papinsko vijeće za međureligijski dijalog 'unaprijed zahvalno na svakome mogućem poticaju, u okviru ove ustanove, koji smjera širenju ovog dokumenta".

No sad je Franjo objavio "razjašnjenje", u obliku nepripremljene opaske na općoj audijenciji 3. travnja. "Razjašnjenjem" se međutim u biti tvrdi da je "raznolikost religija" nešto dobro, a ne samo podnošeno zlo. Citirajmo Franju (engleski prijevod Diane Montagna, LifeSiteNews):

"Mogao bi tkogod upitati zašto papa ide u posjet muslimanima, a ne samo katolicima. Jer postoji tako mnogo religija, ali zašto postoji tako mnogo religija?"

"Mi i muslimani potomci smo istog oca, Abrahama. Zašto Bog dopušta da postoji tako mnogo religija? Bog je želio to dopustiti: skolastički teolozi govore o Božjoj voluntas permissive. Htio je dopustiti tu stvarnost: postoje mnoge religije; neke su rođene iz kulture, ali sve one uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga."

"Ali Bog hoće bratstvo među nama, a posebno – što je i razlog ovog putovanja – među Abrahamovom djecom, kao što smo mi i muslimani. Ne smijemo se bojati razlike: Bog je to dopustio. Trebamo se bojati ako ne radimo bratski, za zajednički hod kroz život."

Dakle prema razjašnjenju:

"Mi i muslimani potomci smo istog oca, Abrahama."

Ne, nismo. Religija koju je izumio Muhamed nema pravo na Abrahamovu duhovnu baštinu, koja pripada sljedbenicima Isusa Krista, "sina Davidova, sina Abrahamova" (usp. Mt 1,1–17), koji pripadaju Crkvi što ju je On utemeljio i "stekao krvlju svojom" da bi ustanovio Novi i Vječni Savez s Bogom.

"Bog je želio to dopustiti [raznolikost religija]."

Opet pogrešno. Bog ne "želi dopustiti" nikakvo zlo, pa tako ni laži i praznovjerja religija izumljenih od ljudi. Željeti nešto znači čežnju, nagnuće, potrebu za nečim. Takva se duhovna stanja ne mogu prireći Bogu, čija sama narav isključuje bilo kakvu čežnju, nagnuće ili potrebu dopustiti da bude učinjeno zlo. Sveti Toma piše: "Bog prema tome niti hoće da zlo bude učinjeno niti hoće da ne bude učinjeno, nego hoće pustiti da zlo bude učinjeno; a to je nešto dobro." Isto tako ne može se reći da je Bog "želio dopustiti" umorstvo, sodomiju, rat, uopće bilo koji ljudski grijeh.

No, s druge strane, razgovorno "želi" bilo bi prikladno u objašnjavanju objavljene istine da Bog "hoće ["želi"] da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus (1 Tim 2,3–5). Tu objavljenu istinu, trebalo bi to već svima biti očito, Franjo nipošto ne želi navijestiti.

Doduše, mogao bi ovo biti samo još jedan slučaj nepreciznoga razgovornoga govora u beskonačnoj struji Franjine teološke improvizacije. Međutim prenosi neistinit dojam da je Bog "želio dopustiti" dotična zla jer postoji nešto dobro u tim zlima kao takvima. A Franjo upravo to misli, kako sljedeće riječi objašnjavaju.

"(...) postoje mnoge religije; neke su rođene iz kuture, ali sve one uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga."

Drugim riječima, Franjo zapravo vjeruje da sve religije "uvijek gledaju u nebo, gledaju u Boga" – bez obzira na to kakve laži i praznovjerja sadržavaju. Tj. da su sve one više-manje dobre i sviđaju se Bogu, a nisu tek podnošena zla. Franjo tako prihvaća upravo onu zabludu koju je Pio XI. osudio kao put k napuštanju jedine vjere od Boga objavljene. Radi se, kaže Pio XI., o "krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer da svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje nisu samo podlegli zabludi i obmani nego, štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tko god podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru."

I napokon:

"Bog hoće bratstvo među nama (...). Ne smijemo se bojati razlike: Bog je to dopustio. Trebamo se bojati ako ne radimo bratski, za zajednički hod kroz život."

Dakle, prema Franji, Bog je dopustio postojanje lažnih religija radi našega bratstva i "zajedničkog hoda" s njihovim pristašama, čijih se osude vrijednih zabluda ne smijemo bojati. Bratstvo nadomješta istinu u Božjem naumu, prema Franji. To je religija slobodnih zidara, a ne evanđeoska religija.

Franjo je, svakako, razjasnio svoj stav. Vrlo je jasno dao na znanje da ne vidi nikakvog zla u raznolikosti religija ni ikakvu nužnost da se njihove pristaše "spase i dođu do spoznanja istine" jer "jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus".

Šest godina voza Franjo vjernike unaokolo, i uvijek se, izgleda, vratimo na mjesto gdje je vožnja počela. I gdje nalazimo ono što Franjo stvarno misli, za razliku od onog što Crkva naučava.

Chris Ferrara

https://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1291/

3 komentara:

  1. Dobra je vijest kako nijedan od spomenutih nonsensa nije svečano i javno ex cathedra proglašen kao dogma vjere. Ovo s Abrahamom išlo bi i to dosta nategnuto kao neko tijelesno naslijeđe, no muslimani su bilijardama svjetlosnih godina daleko od Kristovog "djeca Abrahamova". Islam nije takva vjera. Da jest odavno bi prepoznali preteču Antikrista u Muhamedu i zdravo bi ispovijedali Vjekovječno Trojstvo. Oni toga ne čine i stoga ove cušpajze iz papinih izleta možemo iščitavati kao političke čine na liniji čisto naravnoj, eto da nam svima bude bolje, da se ljudi ne ubijaju i slični humanizmi. No vrlo je teško i pomisliti, ako smo doista koliko toliko upoznali Evanđelje, da se radi o vjeri u istoga Boga, štoviše Oca koji je oduvijek, koji je Stvoritelj naš, a po milosti Kristova otkupljenja i Otac naš. Dakle, međureligijski je dijalog možda i moguć, no baš da treba stalno forsirati ljubljenje nogu i slične teatralnosti nisam siguran da doprinosi nekom boljitku. Dogoditi će se takva i tolika inflacija ovakvih predstava da će ovo biti gotovo predvidljivo za svaki susret s nekim političkim liderom. Neću potcjenjivati nečiju poniznost, najmanje papinu, no možda i tu ima malo previše banaliziranja. Bogu hvala i to će proći. Za sada je sve skupa vrlo površno i blijedunjavo. Tako da možemo čekati neko novo nogoljublje i odobravanje onih koji kao da uživaju u ovakvim kvazispektaklima. Po meni Franjo još uvijek nije učinio ništa značajnije što bi nekako pokazalo makar obrise neke zdrave reforme, baš naprotiv kao da se stvari još više deformiraju. Naravno da sam subjektivan. Ł

    OdgovoriIzbriši
  2. Nije baš vjerojatno da je islam puka ljudska izmišljotina. Tu je autor članka, čini se, smetnuo s uma Pavlovo upozorenje na to da se sam Sotona prerušuje u anđela svjetla. Npr. u onog koji se javljao Muhamedu.
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. "Ne kleči pred Presvetim, na koljena se baca pred političarima. Ne voli da mu se ljubi prsten..."
    To je možda zbog novih prijevoda Fil 2,6–7: u njima se Isus svoje jednakosti s Bogom nije držao kao plijena, nego se ponizio, a u starom je nije držao plijenom, nego svojinom, ali se ponizio. U novima kao da nešto nedostaje. Ono zbog čega su Isusa ubili? Lex traducendi, lex legendi, lex credendi?
    M. P.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.