srijeda, 7. prosinca 2016.

Značenje papinske šutnje


Šutnja ne mora značiti neutralan odgovor na pitanje. Ima o tome zanimljiva rasprava u sudnici u filmu "Čovjek za sva vremena". Šutnja podrazumijeva pristanak; ali pristanak uza što, to ovisi o kontekstu. Šutnja može podrazumijevati odobravanje i susretljivost, ili suprotno tomu: prezir, ili pak posvemašnji nedostatak zanimanja.

Svakako, pitanje značenja valja lučiti od pitanja o motivaciji. Motivi za djelovanje mogu biti skriveni duboko u srcu; značenja su javna, i uspostavljena su javnim razumijevanjem riječi, gesta i konteksta u kojem se one pojavljuju. Time ne želim reći da je ičije razumijevanje značenja neke izjave, ili simboličkog čina, ili propusta, nezabludivo, nego istaknuti očito: da nitko ne može upotrijebiti riječ "ne" u značenju "da" pukim mislenim činom koji nikom drugom nije dostupan. Njegova izjava može biti neiskrena, ali svejedno znači "ne".

Kad je riječ o papi Franji, teško je ne sjetiti se političarske upotrebe fraze "moj je stav vrlo jasan", nakon koje obično slijedi unaprijed pripravljena izjava koja ne odgovara na pitanje. Možemo reći da je papin stav "vrlo jasan" na sličan način. Put do sadašnje krize posut je napomenama da se nauk o nerazrješivosti braka očuvao. Ali ništa manje ustrajno tvrdi se i da Amoris laetitia nije naprosto ostavila stanje onakvim kakvo je bilo. Uvela je nešto novo, nešto što će donijeti veliku promjenu golemom broju ljudi, nešto što omogućuje da se mnogi dosad, službeno, smatrani nepripustivima Svetoj Pričesti sada pričešćuju, pošto su sa svojim dobrohotnim mjesnim svećenikom to "raspoznali".


Pomutnja je tolika da ni pristašama novog stanja nije jasno koju kategoriju ljudi taj novi popust obuhvaća. Jedan bergoljovac kaže nam da se sve to odnosi na ljude koji su na rubu moralne odgovornosti, nadomak ludilu zbog, recimo, ucjene od strane paklenski zloga drugog partnera. Drugi bergoljovac kaže da je riječ o ljudima u milošću ispunjenim sretnim novim vezama koji mogu raspoznati put natrag do pričesne ograde. Za oba mišljenja mogu se naći naznake u spisu, ali nisu svi samozvani Franjini pristaše spremni ići do kraja.

U toj zbrci Franjo odbija intervenirati. Zbrku su stvorile njegove izjave, njegovi spisi i njegovi glasnogovornici i suradnici, pa je prirodno što ne želi intervenirati, barem dok ona ne ispuni svoju svrhu. Ali koja bi to svrha bila, i što sve to znači?

Ponajprije treba imati na pameti da je materinska politička kultura pape Franje peronizam, u kojem su lukavo stvaranje, održavanje i u zgodan čas razrješavanje dvoznačnosti i unutarnjeg sukoba – upravljanje krizom – sasvim udomaćen način postizanja ciljeva. Doista, ne treba ni biti peronistom da se shvati prednost takvog pristupa. Ljudi će prihvatiti kao cijenu razrješenja zaoštrene krize nešto što u normalnim prilikama ne bi prihvatili. Ako želiš pomiriti ušančene stranke, ili progurati bolne reforme, ili obustaviti vladavinu zakona, takav pristup može biti jedini način da se to postigne.

Drugo što valja imati na pameti jest da se crkvenopolitička kultura od Drugoga vatikanskoga koncila nekako s time nadopunjuje. Slom vjerovanja u zbiljsku Prisutnost i slom prakse ispovijedi, da spomenem samo dva primjera, neposredna su posljedica onoga što se katolike učilo da čine i misle, dok su nam službeni crkveni spisi svejednako govorili da "tridentski nauk ostaje netaknut", pri čemu ga nisu baš zagovarali s prevelikim osvjedočenjem. Dvosmislenosti i izbjegavanja u najautoritativnijim spisima tumačili su se kimanjem i namigivanjem na prvoj nižoj razini, razini papinskih govora i kurijskih naputaka i smjernica. Kimanja i namigivanja postajala su stroge upute za izbjegavanje spomena tradicionalnog nauka na sljedećoj razini, razini biskupskih konferencija i sjemenišnih nastavnih programa. A na župnoj razini svećenici na liniji mogu otvoreno propovijedati protiv starog nauka.

Ilustrirat ću to.

Korak 1.: Drugi vatikanski koncil rekao je da bi nešto Mise moglo biti na narodnom jeziku jer "nerijetko će to biti vrlo korisno puku".

Korak 2.: Papa Pavao VI. u nagovoru je rekao da bi narodni jezik bio "glavni jezik Mise" ako bi nas latinski (zar to nije krasno: ključna je rečenica kondicionalna!) "udaljavao od djece, od mladeži, od svijeta rada i poslova", kao "tamni zaslon".

Korak 3.: Biskupske konferencije širom svijeta prestale su se skrbiti za poučavanje bogoslova služenju Mise na latinskom. Nedavno sam čuo da Allen Hall, bogoslovija vestminsterske nadbiskupije, nema primjerak misala Novus Ordo na latinskom. Američki biskupi bili su oslobođeni obveze, koja još postoji u crkvenom zakoniku, da bogoslove poučavaju latinskom, jer, kako su objasnili, moraju svoje svećenike poučavati španjolskom.

Korak 4.: Župni svećenik može danas u župnom vjesniku (imam jedan nedavni primjerak) napasti ideju o latinskom bogoslužju kao posve besmislenu.

Ali to se ne odnosi na nauk! čujem čitatelje kako mi govore. Stvarno? E pa, evo 9. kanona Tridentskoga koncila:
"Tko kaže... da Misu valja služiti samo na narodnom jeziku... neka se kazni anatemom."

Da, iskreni, ali ne osobito učeni svećenik koji u svom vjesniku javno govori ono za što su njegovi nadređeni samo dali mig zapravo je zaveden u krivovjerje: u izravno protuslovlje nezabludivom nauku sveopćega koncila.

Za potrebe prakse izveden je "salto unatrag" (izraz kardinala Pella) u naučavanju, ali to se ne može jasno reći na najvišoj razini, barem ne isprva. Kad na novi stav budu, sloj za slojem, upućivali službena dvosmislenost, poluslužbeno kimanje i namigivanje i neslužbeno naučavanje i praksa, onda će se moći otvoreno izići u javnost i izreći ga službeno: takav je barem, pretpostavljam, bio plan, ili makar nada.

Situaciju s pobudnicom Amoris laetitia nije tako teško razumjeti, ako je sagledamo na toj pozadini. U jednu ruku postoji utaban put dopuštanja sukoba i pomutnje kako bi nešto posve neprihvatljivo postalo najprije zamislivo, zatim moguće, a onda i najbolje čemu se možemo nadati da bi se izbjegla potpuna katastrofa. U drugu ruku tu je i čak još bolje utaban put službenoga kazivanja nečega što se vjerojatno ne protivi tradicionalnomu crkvenom nauku, nečega što će se poluslužbeno tumačiti da pokazuje, znate, u određenom smjeru, i naprosto nemojmo govoriti ništa o starom nauku, a svećenici u bazi, nepatvoreno težeći dobru duša, preuzet će to na način koji jednostavno i otvoreno proturječi — ma što Tridentu? — riječima našega Gospodina.

Hoćemo li dobiti razjašnjenje? Samo ako se dogodi obrat u politici — što nije očekivati pod papom Franjom — ili, umjesto toga, politika prestane nailaziti na protivljenje. Dok se može govoriti o nekakvoj oporbi, dok postoji bilo tko važan i dovoljno neugodan da upozorava na one stare tekstove iznoseći stari nauk i shvaćajući ga ozbiljno, neće još biti pravi trenutak za ujednoznačenje situacije na službenoj razini.

Je li ovo cinično čitanje nedavne povijesti? Ja mislim da je suosjećajno. Ne kažem da itko od sudionika nije imao najbolje namjere. Ulozi su veliki, oporba se ušančila, vrijeme istječe: što biste vi učinili? Isus je rekao svojim učenicima neka budu lukavi kao zmije; uvijek je u Rimu je bilo manevriranja i političarenja. Problem je u tome što ako je On uopće išta rekao, ako je dao ikakvo učenje Crkvi da bi vodila svoju djecu, onda trebamo te stare nazore i tekstove shvatiti ozbiljnije nego što ih ovakva politika shvaća. Zato, imajući na pameti da papa nije voljan javno se očitovati i otvoreno reći da je Isus imao krivo glede razvoda, osjećam dužnost da se suprotstavim papinim takozvanim podupirateljima koji to čine.

Kršten sam u katoličku vjeru, i nadam se da ću u njoj umrijeti. Neka bi svi katolici rekli tako.


http://www.lmschairman.org/2016/12/the-meaning-of-papal-silence.html

Broj komentara: 10:

  1. Autor članka je Dr Joseph Shaw, „Tutorial Fellow” oksfordskog sveučilišta, predsjednik Latin Mass Society –a te pokretač kritike t.zv. “pobudnice” koja je kritika potpisana od 48 teologa, svećenika i katoličkih intelektualaca te poslana svim kardinalima; a o kojoj HRT tisak šuti.
    Spisak potpisnika: https://www.ncronline.org/.../signers-document-critiquing-amoris-laetitia. Ako ne ide: ukucati “Signers of document critiquing 'Amoris Laetitia' revealed” (stranica National Catholic Reporter)
    Tekst: http://2n613ar7ekr056c3upq2s15c.wpengine.netdna-cdn.com/wp-content/uploads/2016/07/45-theologians-censure-AL.pdf. Uključuje devetnaest potencijalnih teoloških zabluda.
    Kako pridonijeti otporu? Četiri su mu kardinala uputili diskretno i pristojno pismo pismo tražeći odgovore na pet “dubija”, a kad nakon duljeg čekanja nisu dobili odgovor, objavili su tekst, i čekaju. U međuvremenu je LifeSiteNews.com, neprofitna internetska služba posvećena kulturi, životu i obitelji, pokrenula peticiju papi izrazivši podršku četvorici kardinala, koju su do ovog trenutka potpisale 21.464 osobe, i broj uporno raste.
    Mihovil

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "The Holy Father is capturing the work of two synods, so if four cardinals say that two synods were wrong, or that somehow the Holy Father didn’t reflect what was said in those synods, I think that should be questioned. … just to simply reduce it to a ‘dubium,’ I think it is at best naive."

      http://www.onepeterfive.com/head-greek-bishops-accuses-four-cardinals-heresy-apostasy-schism/

      Pročitati cijeli članak.

      Bartol

      Izbriši
    2. Bartole, te sinode su smisljene i vodjene da bi se proguralo ono sto sada konacno postaje ocito svima koji imaju oci. Od pocetka pratim program rada Pape Franje i sasvim je jasno da on ima agendu (to je i sam izjavio) i tu agendu provodi svim mogucim sredstvima. No, ne morate meni vjerovati ili cak objektivnim cinjenicama. Vjerujem da cemo, Bogu hvala, iducih mjeseci imati samo sve jasniju i potpuniju sliku.

      Izbriši
    3. Slažem se s Bartolom. Mnoge neistine i poluinformacije o Papi se ovdje prenose, a baš je nedavno sam papa u intervju rekao kako je strašno kad mediji daje ružne i lažne vijesti. To je usporedio sa coprofilijiom (mislim da je to nešto sa coprnjicama i čaranjem)  

      " And then, I believe that the media should be very clear, very transparent, and not fall prey – without offence, please – to the sickness of coprophilia, which is always wanting to communicate scandal, to communicate ugly things, even though they may be true. And since people have a tendency towards the sickness of coprophagia, it can do great harm."

      http://press.vatican.va/content/salastampa/en/bollettino/pubblico/2016/12/07/161207a.html

      Ljubo iz Siska 

      Izbriši
    4. a baš je nedavno sam papa u intervju rekao kako je strašno kad mediji daje ružne i lažne vijesti.

      Ajme, plakat ću, kako mi ga je žaj jadnoga, da ne može prenijeti svoje pravo mišljenje od tih zločestih medija. :rolleyes: Da on oće jasno govorit i propovijedat tvrdi pravovjerni katolički nauk, ima on sasvim dovoljno kanala na raspolaganju. Nego on petlja i muti, namjerno diže prašinu, a onda se pravi lud - ti zločesti mediji. :rolleyes:

      Izbriši
    5. Dajte ljudi probudite se iz sna. Ako jedan papa uistinu 'traži' da mediji budu vrlo jasni, zašto on sam ne odgovori jasno na 5 pitanja koja iziskuju jasan odgovor 5x DA ili NE?
      I ta pitanja nisam postavio ja ili bilo koji drugi siromah, nego 4 kardinala, s punim pravom, kako im i nalaže njihova pastirska i kardinalska dužnost.
      JbD

      Izbriši
    6. "sasvim je jasno da on ima agendu (to je i sam izjavio) i tu agendu provodi svim mogucim sredstvima."

      Toma, pustite malo papu na miru. Ovdje se radi o *dvjema sinodama biskupa* koje je papa samo pretočio na papir.
      Problem kod vas je što nemate nadnaravnu vjeru u Crkvu sukladno svemu onome što je Isus rekao i Crkva osobito naglasila i ponovila na Prvom vatikanskom saboru.
      Druga stvar je što imate fiksirani skup vjerovanja koji ne trpi nikakve korekcije i promjene i sve što i najmanje dirne u unaprijed definirane stavove za vas je poziv na "otvoreni rat", koji će se, eto, zbiti u idućim mjesecima.

      Proći će i idući mjeseci i neće se dogoditi ništa, što nećete priznati ili će se dogoditi nešto što će lagano "okrznuti" vaš sistem vjerovanja i biti za vas potres neslućenih razmjera.

      Na ovom blogu se užareno pisalo da je papa rekao "Gay is OK" što je potpuna laž, izvučeno iz konteksta, bez bilo kakav veze sa stvarnošću. Namjerno donosim naslov iz današnjeg pisanog sekularnog medija: "Crkva opet pooštrava zabranu zaređivanja homoseksualaca" i podnaslov "Franjo je tako osudio taj odabir kao `objektivnu neurednost` kako su je formulirali još sv. Ivan Pavao II i Benedikt XVI".

      Glede samo nekih elemenata vašeg skupa vjerovanja. Vaše shvaćanje "Extra Ecclesiam nulla salus" je potpuno različito od shvaćanja nadbiskupa Lefebvra, svih biskupa SSPX-a i svih katoličkih biskupa.
      Da ja dijelim vaše razmišljanje o potonjem, i da se moje mišljenje ne slaže s nijednim biskupovim, meni bi to bio upaljeni "crveni alarm za bijeg", kod vas je to samo potvrda da ste u pravu uz slaganje još bujnije "argumentacije".

      Također, na ovom blogu se strastveno pisalo da je tzv. "tradicionalna" misa nepromjenjiva (što naravno nije istina jer se ista mijenjala). I kad su svi biskupi, uključujući i Lefebvra, glasovali za "promjenu" mise, za vas to nije "sirena za uzbunu", korekciju i poniznost, nego zavjera gdje ste vi, doduše s vremenskim odmakom, pozvani ispraviti užasne zablude. ...

      U Vjerovanju molimo "u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu". Kad izgovarate te riječi preispitajte se da li vi tu išta vjerujete.

      Bartol

      Izbriši
    7. Ovdje se radi o *dvjema sinodama biskupa* koje je papa samo pretočio na papir.
      Dvjema sinodama koje su organizirane i upravljane iskljucivo s ciljem provodjenja Papine agende. Npr. jedna sitnica: kontroverzne tocke koje na prvoj sinodi nisu dobile potrebnu vecinu (premda je Papa sam natrpao sinodu svojim istomisljenicima i upravljao protokom informacija i radom sinode) uvrstene su ipak na izricito Papino trazenje u zavrsni izvjestaj. Medju njima je i ona o pricesti za rastavljene iz koje je nastala jedna od spornih ideja ubacenih u Amoris Laetitiu.

      Tko hoce citati o teoloskim problemima pobludnice ima vrlo pregledan apel teologa na koji nije nikako odgovoreno.

      Ovo sve dalje su vase konstrukcije bez ikakvih temelja pa kako ih bez argumenata iznosite ne osjecam ikakve potrebe da ih detaljnije opovrgavam.

      Buduci da vi analizirate mene i moje stavove (koje velikim dijelom izmisljate), bit cu slobodan i ja vam dati koji savjet. Pohvalno je sto zelite Papine rijeci protumaciti u najdobrohotnijem mogucem svjetlu. Ali postoji razlika izmedju dobrohotnosti i lazi, a tu granicu cete prijeci kad iskljucite razum i iskustvo koje vam je dragi Bog dao te svoju vjeru polozite umjesto u Boga u misljenja i stavove trenutnog Pape. Bilo je u proslosti i svetih i vrlo gresnih papa. Bog je svojoj Crkvi osigurao da je ni najgori Papa nece unistiti, nego ce, cak i protivno svojim intencijama, u stvarima koje se ticu nezabludivosti potvrditi vjerski i moralni zakon koji nam dolazi od Gospodina.

      Nemojte misliti da cete svoju uznemirenu savjest na ovaj nacin umiriti. Ako nastavite kako pokazujete u ovim komentarima, sve ce vam te sumnje koje ovako lijecite eksplodirati u lice i razocarani cete skrenuti i odvrci se od katolicke vjere. Molite se vi za mene, a ja cu se spomenuti vas da nam Bog prosvijetli pamet da slijedimo samo Istinu.

      PS. Mislim da je ovim dovoljno receno, pa ako zelite negdje nastaviti raspravu imate npr. svoju facebook stranicu gdje mozete diskutirati s onima koji su zainteresirani.

      Izbriši
    8. Bartole,

      Expensive: The true reason why the Vatican banishes homosexuals from the seminaries despite Pope Francis’, “Who am I to judge?” policies is a financial one. Over 80% of the sexual abuses were committed by homosexual clergy. This has cost the Church, in the U.S. alone, almost 4 billion dollars.(Gloria.tv)

      Enzo

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.