Gostujući autor - Izvještaj s Mise u Dubrovniku

Prenosim izvještaj s tradicionalne mise u Dubrovniku kako nam ga je Mateo poslao. Pomolite se da ova inicijativa zaživi na dobro Dubrovnika i čitave naše domovine te potakne i svećenike u drugim mjestima Lijepe naše da ponude ovo blago vjernicima. Nekoliko svojih napomena ostavljam za komentare.

***

Ove nedjelje, 17. 7. 2011., u Dubrovniku se, poslije 40 godina, ponovno slavila javna tradicionalna Misa. Istina, nekih privatnih slavlja je bilo i prije, ali jako malo i jako rijetko. U crkvi sv. Nikole od Škara (škvera), staroj crkvi pomoraca, koja se spominje još od 13. stoljeća, ove se nedjelje, na spomendan mog krštenja, još jednom užeglo svijetlo vjere, i ponovno su se iz ormara izvadile prašinom prekrivene misnice.

Što se tiče nas studenata i ministranata, s Tradicijom smo se susreli prvo preko interneta, a zatim u Zagrebu u sv. Martina (pozdravljam sve prijatelje s Mise), i kad smo se vratili doma, u djedovinu míra, slobode i gospara, pohitali smo vratiti našem ljubljenom gradu to neizmjerno blago Svete Crkve Katoličke. Našli smo jednoga mladoga svećenika, župnika u Gružu, fr. Mihaela Maria Tolja OP. Ovaj jako zauzeti mladi svećenik iz naše biskupije dobrostivo se prihvatio toga blaženoga zadatka. On je prepoznao blago Svete Crkve već na studiju u inozemstvu, i mladu je misu služio po starom obredu, u svom orebićkom kraju 2007. godine. Međutim, nije imao mogućnosti dalje nastaviti redovito njegovati to blago sve do sada, kad je Gospodin uslišao njegovu molitvu.

I eto, nakon temeljite pripreme, u nedjelju u 10 sati u Gružu je bila Sveta Misa po dominikanskom obredu, posebnoj varijanti rimskoga obreda koju su koristili oci dominikanci od 13. stoljeća. Prije samoga početka Mise, zazvali smo Duha Svetoga na nas i na sav puk himnom Veni Creator Spiritus, i zatim je svećenik počeo tihu Misu. Ministrirao je Orsat, kojega većina vas zna s tradicionalne Mise u sv. Martina, i koji se nekoliko tjedana posebno pripremao za dominikanski obred. Prema Fr. Augustinu, koji piše blog „Dominican Liturgy“ i koji nam je velikodušno pomogao svojim savjetima i besplatno dao mali dominikanski misal za prevođenje i tiskanje, glavne razlike između rimskoga i dominikanskog obreda su:
1. Umjesto poklecanja u dominikanskom obredu se koriste duboki nakloni pred sredinom oltara, a poklekne se samo na početku i na kraju Mise;
2. Ministrant donosi misal i pali svijeće tek na početku Mise, a odnosi Misal i gasi svijeće kad sa svećenikom odlazi s oltara;
3. Misa počinje Prinosnim molitvama;
4. U molitavama u podnožju oltara nema psalma Judica me;
5. Nikad se ne odgovara na čitanja, osim u Posljednjem Evanđelju, i ne udara se u grudi.
Također, budući da su revizije u dominikanski obred ušle tek 1964. i 1965. godine, prema propisu se koristi oblik koji se koristio 1962. godine, a koji je zapravo u osnovi nepromijenjen od 13. stoljeća, i koji usto sadržava neke zanimljive stare običaje i prakse, npr. korištenje kapuljače kod ulaska i izlaska s oltara, a koji su otad nestali iz rimskoga obreda. Sve to, kao i nenadmašni liturgijski ugled Reda Propovjednika, daje mu izrazitu posebnost i starinu.

U ovom obredu ljudi mogu vidjeti na koji način su se njihovi stari, i cijela Crkva, kroz više od 19 stoljeća obraćali Bogu, gdje se rađalo mnogo zvanja i svetaca, a u narodu bila ukorijenjena čvrsta i nepokolebljiva vjera.

Sljedeća Misa će biti u nedjelju, 31. 7., u 9 sati u crkvi sv. Nikole u Gružu, blizu novog autobusnog kolodvora, adresa Ulica pomoraca 7, i zatim 7.8. u 19 sati.. Za sve koji mogu doći, pratite Obalu Ivana Pavla II. do broja 66 i onda prvim skalinima gore. Za sve obavijesti (kad u nedjelju ima Misa) pođite na stranicu https://sites.google.com/site/tradicionalnamisadubrovnik/ (na engl: https://sites.google.com/site/traditionalmassdubrovnik/)

Njegova Svetost, papa Urban VIII., rekao je za Dubrovnik – „tu jaku tvrđavu vjere, učvršćenu legijama anđela i krjepostima građana, stavio je Gospod vojskâ u dobar čas na prag dušmanima vjere.“ Kao što sam saznao na hodočašću u Vječni Grad od dominikanca i povjesničara fr. Stjepana Krasića, kad se uzme u obzir omjer broja crkava u odnosu na površinu i broj stanovnika, u Dubrovniku (Starom Gradu) ima najveći broj crkvica na svijetu, mislim oko 40 (na drugom mjestu je Rim). Prikladno je da u takvom gradu i regiji, koje je vjera izgradila i sačuvala, ostane i živi spomenik te vjere.

Pod zaštitom dominikanca i uistinu velikoga pape sv. Pija V., čijim imenom ćemo krstiti buduće društvo vjernika, pod moćnim zagovorom Gospe od Porata, pod blagom rukom Svetoga Vlaha, mučenika i biskupa, obranitelja dubrovačkoga, blaženoga Iva Dominicija OP, nadbiskupa dubrovačkoga, i svih zaštitnika naše biskupije, posvećujemo ovu, ako Bog da, redovitu tradicionalnu Misu kao što je Senat Dubrovačke Republike 1301. posvetio izgradnju dominikanskog samostana u Gradu, „za spas, obranu i sigurnost čitavoga grada Dubrovnika“.

Mateo.

***

DODANO 19.7. u 16:45 - Na zamolbu autora neke sitnice su izmjenjene. Obratite pažnju na termine misa!