utorak, 16. listopada 2018.

De Mattei o postkoncilskom razdoblju

Povodom sramotne kanonizacije pape Pavla VI. prošle nedjelje, učinilo mi se prikladnim donijeti na blogu posljednje poglavlje knjige Roberta de Matteija o Drugom vatikanskom saboru. Ova vrlo dobra knjiga dostupna je uz talijanski original i na engleskom, francuskom, njemačkom te drugim jezicima. Zahvaljujem prevoditelju ovog poglavlja na hrvatski.

Papa koji je pokušao uništiti liturgijsku i druge važne tradicije katoličke Crkve ujedno je i Papa koji je predsjedao najvećem rasapu u vjerskom životu na svim razinama. Kažu da je plakao zbog teških problema u Crkvi za njegova pontifikata, ali iz njegovih riječi, djela i nedjelovanja je jasno da su to bile suze jer njegov projekt rušenja stare i porađanja nove crkve ne ide kako je on zamislio. Ako zaista moramo vjerovati da je Franjo koristio nezabludivi karakter papinskog autoriteta pri ovoj kanonizaciji, onda Pavla VI. možemo slijediti samo u njegovu pretpostavljenom predsmrtnom obraćenju, a u molitvi ga tek podsjetiti koliko je dužan vapiti Bogu zbog krize u Crkvi i njegovog sadašnjeg opakog nasljednika.

VII. Koncilska epoha (1965.-1978.)

Broj komentara: 7:

  1. Ne razumijem. Jesu kanonizacije nezabludive ili ne? Razumijem ako ne vjerujete u svetost zbog ovih faktora (papina izjava o kanonizaciji prema važećim propisima nije čin svečanog papinskog (nepogrešivog) učiteljstva, kao što je bio prije Drugog vatikanskog koncila, nego samo tvrdnja redovnog autentičnog (pogrešivog) Učiteljstva)- http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2014/09/salza-o-kanonizacijama-prijevod.html

    Ali ako se drzite toga da su papinski proglasi kanonizacije nezabludivi:

    "St. Thomas says that in some degree, when we confess a certain member of the Church to be among the blessed, this belief is an extension of the confession of faith (Quodl. 9,16). If we can say in the Creed that we believe in the "communion of saints", it necessarily follows that the Church must maintain some means for distinguishing who is among the saints that we believe in and confess. This is why the canonization of saints is bound up with the Church's infallibility; or, as Dr. Ott says, "If the Church could err in her opinion [of canonized saints], consequences would arise which would be incompatible with the sanctity of the Church”

    http://www.unamsanctamcatholicam.com/theology/81-theology/74-infallability-of-canonizations.html

    Kako bi trebao izgledati taj proces provjere da li je "Franjo koristio nezabludivi karakter papinskog autoriteta”?

    Jedino logicno objasnjenje u tom slucaju bi bilo da papa Pavao VI. nije svet zato jer je Bergoglio biskup u bijelom. Ako je Bergoglio pak papa, onda svi mirne duse mozemo na tradicionalni obred drustva svetog Pavla VI.

    https://ibb.co/cKxBrL

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Koliko sam shvatio Crkva se nije definitivno izjasnila o tome jesu li kanonizacije nezabludiv cin pape te sto tocno spada pod tu nezabludivost.

      Moje osobno misljenje je da su nezabludive utoliko sto proglasuju da je neka osoba u raju, ali taj problem karaktera kanonizacije i toga kakve su ove nove kanonizacije u odnosu na stare nikako ne mozemo ni ja ni vi rijesiti, nego tek eventualno buduci papa.

      Cak i ako je Pavao VI. u raju, ne postoji nikakva obaveza da mu se molimo, da ga stujemo ili da se ustezemo od kritiziranja njegovog zivota i djelovanja. To mi se cini jasno.

      Izbriši
    2. Ovako je rekao Bergoglio:
      "For the honour of the Blessed Trinity, the exaltation of the Catholic faith and the increase of the Christian life, by the authority of our Lord Jesus Christ, and of the Holy Apostles Peter and Paul, and our own, after due deliberation and frequent prayer for divine assistance, and having sought the counsel of many of our brother Bishops, we declare and define Blessed Paul VI,...and we enroll them among the Saints, decreeing that they are to be venerated as such by the whole Church. In the name of the Father, and of the Son, and of the Holy Spirit.”

      To mi je jasno sto kazete i slazem se da ne to ne mozemo mi rijesiti, ali ne vidim kako ga mozemo ne prihvatiti da je svet, osim ako ne sumnjamo u cijeli proces post-V2 kanonizacija ili Bergoglia kao pape.

      Ako je taj covjek u prisutstvu Boga sada, kako nam ne moze pomoci molitva njemu? Da li mi odredjujemo time Bogu da on nije dovoljno "dobar" svetac za nas iako je u Bozjoj Prisutnosti? Naravno da to ne planiram ciniti, iz razloga koje sam naveo, samo ukazujem na problematiku koja proizlazi iz toga.

      Papa Benedikt XIV:
      "If anyone dared to assert that the Pontiff had erred in this or that canonisation, we shall say that he is, if not a heretic, at least temerarious, a giver of scandal to the whole Church, an insulter of the saints, a favourer of those heretics who deny the Church’s authority in canonizing saints, savouring of heresy by giving unbelievers an occasion to mock the faithful, the assertor of an erroneous opinion and liable to very grave penalties.” (Translated by John Daly;)

      Quoted by Tanquerey, "Synopsis Theologiae Dogmaticae Fundamentalis," (Paris, Tournai, Rome: Desclee, 1937) new edition ed. by J.B. Bord, Vol. I. p. 624, footnote 2, "Nonnulli contenderunt hoc esse de fide, sed Benedictus XIV, De servorum Dei Beatific. et Canonizatione, I. I, c. 45, n. 28, post expensa utriusque opinionis argumenta, his verbis concludit: 'Si non haereticum, temerarium tamen, scandalem toti Ecclesiae afferentem, in Sanctos injuriosum, faventem haereticis negantibus auctoritatem Ecclesiae in canonizatione Sanctorum, sapientem haeresim, utpote viam sternentem infidelibus ad irridendum fideles, assertorem erroneae opinionis et gravissimis poenis obnoxium dicemus eum qui auderet asserere Pontificem in hac aut illa canonizatione errasse.' - Contra sententiam communem, P. Viollet, cf. Etudes, 20 Avril 1905, multos congerit textus, ex quibus tantum sequitur illam sententiam non esse unanimem.

      Viollet is the author of "Papal Infallibility and the Syllabus," which was placed on the Index during the reign of St. Pius X (Decree, 5 April 1906.)


      I koji bi bio odgovor liberalima, ako bi oni htjeli tako isto kritizirati pred-koncilske svece? Stavljamo se u pat poziciju koja sasvim legitimno moze biti iskoristena protiv tradicionalista istom logikom ili npr. od Duspare i ekipe.

      Izbriši
    3. Naravno da se djela pojedinih svetaca mogu argumentirano kritizirati i da se pojedinoj osobi unatoc tome sto znamo da je u raju ne moramo moliti (usp. prethodni post). To nema nikakve veze s prigovorima Duspare i ekipe koji bi opcenito bili protiv stovanja svetaca.

      Kao sto vec rekoh, na koji nacin ce se "rijesiti" pitanje kanonizacije Pavla VI. nije nesto na sto mogu odgovoriti (kao uostalom i brojne druge stvari).

      Izbriši
    4. Prvo, nauku da je kanonizacija svetaca nepogrješiva ugledni (predkoncilski) teolozi kvalificiraju ovako (citiram iz poznate studije Xaviera da Silveire): "... Herve kao "opću i sigurnu [tj. sigurno točnu] nauku" (Man. Theol. Dogm., sv. I, str. 507.), Van Noort kao "opće mišljenje danas" (Tract de Eccl. Christi, str. 106.) i Tanquerey kao "opće i sigurno mišljenje" (Syn. Theol. Dogm., tom. I, str. 624.). Pesch o ovoj stvari piše (Compendium…, tom. I, p. 256.): "Sud teologa u vezi sigurne točnosti ove nauke znatno se razlikuje, jer je prema nekima to "pobožno (vjerovanje)", a prema drugima nepogrješiva nauka (npr. Benedikt XIV, De serv. Dei beatif., I, 45). Najčešće drže tu nauku teološki sigurnom, i trebali bismo slijediti taj sud." (Xavier da Silveira, "Teološke i moralne implikacije novog reda Mise", engl. prijevod, str. 108)
      Treba dodati da je nijekanje nauka koje su označene teološkom notom "teološki sigurno" objektivno smrtni grijeh protiv Vjere (http://www.the-pope.com/theolnotes.html)

      Drugo, kanonizacije su doista čin papinskog Izvanrednog Učiteljstva. Salza (po svom običaju) teško iskrivljuje istinu kad tvrdi da su razlog zašto moderne kanonizacije nisu nepogrješive nedostaci u procesu ispitivanja vrlina kandidata za kanonizaciju. Katolička enciklopedija definira kanonizaciju ovako: "Kanonizacija je zapovijed Rimskog prvosvećenika kojom se naređuje da sveopća Crkva iskazuje javno štovanje nekom pojedincu". Kao i kod proglašenja dogmi, nije proces provjere prije proglašenja to što je nepogrješivo, nego je nepogrješiva ta zapovijed kojom papa proglašava tu dogmu odn. kanonizaciju, što se vidi iz riječi koje koristi u tim dekretima.

      Treće, Katolička Crkva nije u mogućnosti kanonizirati ljude koji svojim riječima i djelima javno svjedoče otpadništvo od Katoličke Vjere, kao što su to činili npr. Montini i Woytila.
      Nismo više u 70-ima ili na početku 80-ih, katolici više nisu zbunjeni kao što su onda bili, stvari su veoma jasne. Ove "kanonizacije" su samo još jedan u nizu poziva onim vjernicima koji još spavaju da se probude i shvate da oni koji se prošlih desetljeća predstavljaju kao pape po katoličkoj nauci to ne mogu biti.

      Izbriši
  2. Kada bi Crkva proglasila svetim nekog tko je u paklu automatski bi teško zabludjela u Nauci jer bi vjernici tad štovali demone.
    Znači to po defaultu mora biti dogmatski nauk.

    Bog je osobno ustanovio papinstvo i napad na tu svetu službu je napad na samog Boga. Papinstvo je jedini (povijesni i nadnaravni) dokaz nezabludivosti Crkve.

    Nijekanje prvenstva papi kojeg su izabrali i potvrdili svi kardinali je oholost prije svega, a povijesno gledano opasna i suvremena derivacija protestantizma.

    Oblačan

    OdgovoriIzbriši
  3. Ima puno dokaza o nepogrješivosti Crkve, i iz Svetog Pisma i iz Tradicije, ali ono što je važno je da bez Rimske Stolice nema nepogrješivosti, ona je majka i učiteljica svih crkvi i jedina koja ne može nikad zakazati u vjeri.

    Nemoguće je uskladiti drevnu dogmu da Rimska Stolica ne može zakazati u vjeri s apsurdnim mišljenjem da višestruki hulitelj i notorni heretik može biti papa. Sve ostalo je zamagljivanje.

    Oni koji ispovijedaju Crkvu koja može naučavati hereze i ugrožavati spasenje svojih vjernika ne ispovijedaju Katoličku Crkvu, nego samo neku u nizu sekti.

    Adulterari non potest sponsa Christi

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.