Mi smo bili nešto skromniji te smo se zaputili u Sloveniju. Kao i mnogi drugi uspješni izleti, tako i ovaj počinje riječima: Nekoliko članova Društva Benedictus krenulo je rano ujutro...
...u hodočasnički posjet vlč. Aljažu Kraševcu u Ribnicu. Zapravo, zbog problema na jednom od automobila, polazak iz Zagreba je bio upitan, ali organizator putovanja se pobrinuo da uz neznatnu odgodu ipak na vrijeme krenemo. Vlč. Aljaža ne trebam posebno predstavljati onima koji su proteklih godina pohodili tradicionalne mise u crkvi sv. Martina jer je više puta nesebično došao k nama da služi misu za nas kada nismo imali stalnog pastira. S preseljenjem u crkvu Krista Kralja nije više bilo prilike da nas posjećuje, pa smo odlučili obići mi njega. Željeli smo barem malo ublažiti tužnu egzistenciju tradicionalistâ kako ju je opisao G.A. s bitno.neta te mjesto "lažne utjehe" "iluzije zajednice koju internet daje", imati ono što on zove "stvarni kršćanski kontakt i istinsku komunikaciju". Ah, bar na tren.
Budući da sam na ovaj izlet krenuo više-manje kao prtljaga, tek sam u autu saznao neke informacije o trasi kojom ćemo ići te odredištu našeg puta. Nisam se iznenadio vidjevši par puta kako nas mimoilaze šleperi s kamp prikolicama jer nas je vođa puta, prije nego smo onuda prošli, podsjetio na najvažnije firme u Novom Mestu, pa tako i na Adriju.
Došavši u Ribnicu parkirali smo uz župni dvor i dosta veliku crkvu, posebno uzevši u obzir da je to mjesto sa samo nekoliko tisuća stanovnika. Prvo što upada u oči je neobičan izgled zvonika, kasnije smo čuli da je takve vrhove zamislio tek sredinom 20. stoljeća poznati slovenski arhitekt Jože Plečnik.
Ova prostrana crkva izgrađena je u šezdesetim godinama 19. stoljeća i posvećena sv. Stjepanu papi koji nije baš čest zaštitnik crkava u kontinentalnim krajevima.
Brat Marko nije bio s nama, pa sam za njega slikao sv. Marka s ovim smiješnim lavom.
Kip djeteta Isusa posebno mi se svidio. Zar ne izgleda vrlo dostojanstveno i blago? (Ako ste hejter ove pobožnosti, ne morate odgovoriti.)
Slika iz prispodobe o razmetnome sinu i milosrdnom ocu posebno je prikladna ilustracija iznad ispovjedaonice. Na nasuprotnom zidu je iznad ispovjedaonice, ako se dobro sjećam, slika Magdalene pokornice koja suzama pere Gospodinove noge.
Nakon kratkog razgledavanja, trebalo je pripremiti se za misu. Na kvatrenu subotu misa ima sedam čitanja uz odgovarajuće molitve i graduale, pa sve skupa nešto duže traje.
Poslije tihe mise na pokrajnjem oltaru sv. Ivana, prisustvovali smo, odnosno posluživali i kod obreda blagoslova krsne vode. Taj se obred najčešće obavlja uoči Uskrsa, pa mi koji nismo sudjelovali u vazmenom bdjenju po starom obredu, nismo imali priliku vidjeti uživo te ceremonije prepune simbolike. U vodu se i zasebno i zajedno s krizmom ulijeva katekumensko ulje, a začudio sam se da u Sloveniji i dalje blagoslivljaju to ulje biskupi na Veliki četvrtak. Izgleda da su jedino pametni Hrvati ukinuli katekumensko ulje, pitam se koji je to naš praktični liturgičar predložio.
Kada je sve skupa završilo, bilo je već vrijeme ručka, pa smo najprije kratko sjeli u župnom dvoru gdje nas je gospođa koja ondje pomaže poslužila vrlo ukusnom štrudlom od jabuka. Popili smo si, jasno, i malo "žganja" da se zagrijemo s obzirom na nagli pad temperature u odnosu na dan prije.
Dobro smo ručali u gostionici Harlekin. Neću vas zamarati time što smo jeli, pa iz menija prenosim samo ovu zgodnu pjesmicu.
Predvođeni domaćinom, uputili smo se zatim u Novu Štiftu gdje se nalazi hodočasnička crkva posvećena Marijinu Uznesenju.
Na staroj lipi ispred crkve nalazi se kućica. Naravno da sam se morao popeti!
 |
| (pogled iz jednog od prozora na kućici) |
Približivši se crkvi, iznenađenjima nije bio kraj. Ne samo da se hodočasnik ili putnik namjernik može popeti do kućice u krošnji drveta, nego su tu i svete stube, jasno po uzoru na one u Rimu. Tko ima volje (i ne koristi Spadarovu 2 i 2 ponekad je 5 "matematiku"), može pozbrajati istaknuta slova da nam kaže kada je stubište sagrađeno.
Uspinjući se na koljenima svetim stubama možete uz molitvu razmatrati i Kristovu muku prikazanu na bočnim zidovima.
Na vrhu je, dakako, prikaz raspetog Gospodina, pa je sasvim prikladno da na toj kalvariji bude oltar. Jasno, više se ne koristi jer svi ovi povezani koncepti teško da odgovaraju duhu novus orda.
Prije se moglo spustiti drugim stepenicama do svetišta crkve i vjerojatno obići glavni oltar, ali ovaj put to nisam pokušavao napraviti jer kad sam otvorio vrata, vidio sam da je u crkvi grupa slovenskih vjernika koja je došla busom nedugo iza nas.
Dok sam razgledavao unutrašnjost crkve, franjevac iz samostana koji se nalazi par metara od crkve pričao je ponešto o povijesti. Nisam baš pažljivo slušao (a i da jesam, pitanje je bi li puno više razumio), no imao sam dojam iz njegovog stava, glasa i reakcije slušača na šale da je taj franjevac dosta ogorčen. Koliko sam shvatio, ostala su još samo dvojica u tom samostanu, odnosno kući. Izgleda da je taj svećenik sada više turistički vodič, nego redovnik. Možete se pomoliti za njega.
Uhvatio sam našeg dragog domaćina na fotki kad to nije očekivao.
Posljednja postaja našeg izleta bila je vezana uz slovensku mističarku Magdalenu Gornik koja je živjela u 19. stoljeću.
Na mjestu na livadi gdje joj se po prvi put ukazala Majka Božja sada stoji raspelo. Ondje je dvanaestogodišnju djevojku Gospa, koju ona nije odmah prepoznala, upitala voli li Isusa, a Magdalena je odgovorila da Isus zna da li ga i koliko voli. Nakon tog događaja, čitav Magdalenin život bio je ispunjen različitim mističnim iskustvima o čemu možete više čitati ovdje ili ovdje.
Pogled s mjesta ukazanja prema župnoj crkvi u Gori.
Krstionica iz koje je Magdalena krštena isti dan kad je rođena.
Pokraj crkve je pokopališče, tj. groblje gdje je i Magdalenin grob.
Vrativši se ponovno u Ribnicu, oprostili smo se od vlč. Aljaža koji nas je tako srdačno ugostio, a tada je morao žuriti na pastoralne obaveze. Mi smo se zaputili natrag u domovinu kamo smo, uz neke peripetije koje ovdje ne vrijedi prepričavati, te večeri i stigli.
Doma sam zatekao u posjetu brata Marka koji je gledao Kuma. On je taj film već više puta gledao, a ja sam mu se pridružio više radi društva, nego zbog filma kojeg niti sam gledao, niti planiram. Zaključili smo obojica da smo se potpuno odvikli od reklama na televiziji, a usto i da su reklame postale još više otvoreno odvratne. No, spominjem taj film zato što se ubrzo nakon mog dolaska odvijala upravo scena krštenja isprepletena s krvavim obračunom kuma sa svojim protivnicima i izdajicama. Premda su si scenaristi i redatelj uzeli slobodu malo ispremiještati geste i molitve ne bi li kondenzirali najupečatljivije trenutke, Marko i ja smo se odmah složili kako bi, da su koristili novus ordo obred krštenja, ovaj isječak iz filma bio banalan i nepamtljiv, a ovako je postao jedna od legendarnih scena filmske povijesti.
Kum 1 je dobar film za pogledati u drustvu.
OdgovoriIzbriši