srijeda, 24. travnja 2013.

Markovo


Iz Kniewaldove Liturgike:
U uskrsno doba padaju "velike litanije" na blagdan sv. Marka evanđeliste i "male prošnje" u tri dana neposredno prije Uzašašća Gospodinova. Obred se ovih prošnja sastoji od ophoda i mise, koja se služi iza ophoda. (...)

Ophod treba da povedu sve stolne, zborne i župske crkve. Svećenik, praćen služiteljima, odjeven je u amikt, albu, pojas, stolu i plaš, ili barem u kotu i stolu ljubičaste boje. U crkvi pred velikim žrtvenikom počnu se pjevati litanije svih svetih, onako, kako je to propisano za veliku subotu, to će reći opetujući svaki zaziv. Kad puk otpjeva "Sveta Marijo, moli za nas", ustanu svi i idu redom izlazeći iz crkve i nastavljajući litanije. Naprijed se nosi križ, za njim ide kler, a najposlije svećenik i poslužnici. Ako je ophod duži, tada se ili ponavljaju litanije, ili se svrše samo do prošnja, pa se govori koji od psalama pokorničkih ili stepeničkih. Himni se i druge vesele pjesme ne smiju pjevati pri ovom ophodu, kao ni uopće u zgodama pokorničkim. Treba li se putem svratiti u koju crkvu, tada se, pri ulasku u crkvu, prekinu litanije ili psalmi, te se pjeva antifona, redak i molitva zaštitniku one crkve. Kad iziđu, nastave litanije ili psalme te istim redom idu do crkve, gdje se ophod završi prošnjama i molitvama, kako stoje na koncu litanija sviju svetih iza sedam pokorničkih psalama. U ophodu se mogu nositi svete slike, moći svetaca i znakovi bratovština.

Spriječi li nevrijeme ili druga kakova zapreka održavanje ophoda izvan crkve, dostojno je, da se prikladnim načinom ophod održi u samoj ckrvi. Na "manjim" se prošnjama održaje ophod s nešto manje svečanosti nego li na dan sv. Marka.

Misu "Exaudivit" valja služiti uvijek, kad se održaje ophod. Desi li se ipak, da "prošnje" padnu na dvostruki blagdan I. reda, tada valja reći misu dana sa spomenom iz mise "Exaudivit" sub unica conclusione. Pristoji se da bude barem pjevana, a ne tiha.

(...)

Prosni dani uvedeni su najprije u Galiji u V. v. Uveo ih je sv. Mamerto kao dane pokore, posta i prošnje, usprkos klasične tradicije da u uskrsno doba nema posta. U Rim je prenesena liturgija prosnih dana za Leona III., zadržavši pokornički značaj, ali bez posta. Tu je nadovezala liturgija prosnih dana na litania maior, koja se od V. v. amo obdržavala 25. travnja namjesto poganskog ophoda nazvanog Robigalia (23. travnja). Taj je ophod išao preko milvijskog mosta u sveti gaj da tamo žrtvuje i izmoli da žito bude pošteđeno od proljetnih štetočina. Litania se maior nasuprot s milvijskog mosta vraćala natrag u Rim. Leo III. uveo je osim toga i litaniae minores, ophode na tri dana prije Uzašašća, preuzevši ih iz Galije.

Danas se služi isti misni obrazac i na ovu trodnevnicu prije Uzašašća i na dan sv. Marka, 25. travnja. Bit će, da je taj misni obrazac mješavina više prvotnih obrazaca. Od prvotne litania maior 25. travnja ostalo je sigurno evanđelje i poslanica, koji se odnose na blagoslov usjeva. Prvotni je općepokornički značaj još jasno vidljiv u ljubičastoj boji, koja je propisana za te dane usprkos uskrsnog vremena, a gotovo čitav obrazac osim poslanice i evanđelja nadovezuje se na IV. i V. nedjelju iza Uskrsa zahvaljujući Gospodu, što je svoj narod obranio od neprijatelja i moleći ga da svoje vjerne i nadalje štiti od svih protivština.

Sa stranice mr. sc. Snježane Majdandžić-Gladić (vidi šire ondje):
Povijesno gledano, ophod na Markovo bio je vezan uz prosne dane. Naime, prosni dani se latinski nazivaju Litaniae, a obuhvaćaju Litania maior i Litaniae minores. Prva se odnosi na procesiju na Markovo (Velike prošnje), a druge na tri dana prije Uzašašća (Male prošnje ili Dani moljenja).

U starom Rimu 25. travnja je bio posvećen bogu Robigusu ili božici Robigo, kada ih se molilo za zaštitu od naširoko rasprostranjenog nametnika na žitaricama, a to je štovanje pratila poljska procesija. Kako bi se ona istisnula, Rimska crkva je preuzela taj ophod i dala joj kršćanski pečat, te je tako uvedena i procesija na Markovo. Vjerojatno su nastanku ophoda pridonijele, barem jednim dijelom, i razne agrarne i vremenske nevolje, koje su harale, poput kuge, potresa, poplave, nerodnih godina, ružnog vremena i drugo. Ophod je, u punom smislu riječi, uveo papa Grgur Veliki 590. god., kako bi preko njega odvratio od naroda pošasti koje su nahrupile. Naime, te je godine u Rimu nastala poplava, a potom je uslijedila kuga, pa je papa, kako bi isprosio milosrđe od Boga, zapovjedio sveopću procesiju, koja je bila podijeljena na sedam manjih, a sve su se na kraju sastale u crkvi Maria Maggiore, pa su prema tome i navedene litanije dobile naziv. Budući da se Bog smilovao, papa je odredio da se po cijeloj Zapadnoj crkvi održava taj ophod, te odredio da to bude na Markovo.

Ophod na Markovo i Male prošnje su pokorničkog karaktera, što začuđuje, budući da su smješteni u vazmeno vrijeme, dakle vrijeme uskrsne radosti.

(...)

Poslije navedenih blagoslova, đakovački obrednici imaju jedan specificum, a koji se ponegdje djelomično zadržao do naših dana. Svećenik bi tada, naime, posebnom uskrsnom svijećom, tzv. Trojstvom, križao na sve četiri strane svijeta i govorio: Od munje, leda i groma, a narod bi odgovarao: Oslobodi nas Gospodine, potom bi isto učinio sa svijećom Jedinstvo, uz riječi: Od kuge, glada i vojske, te na kraju ophodnim križem, uz riječi: Za križ i muku svoju, na što bi narod odgovarao: Tebe molimo, usliši nas. Zatim bi se molila tri Očenaša, tri Zdravomarije i tri Slava Ocu, te se blagoslovilo i okadilo žito, a ophod krenuo nazad u crkvu pjevajući Lauretanske litanije i druge pjesme. U crkvi se pak obred završavao pjevanjem: Kraljice neba..., responzorijem i zaključnom molitvom, a svećenik bi na kraju blagoslovio narod pacifikalom.

Proprij mise (Zazivna misa II. razreda nakon procesije; spomen na misi prosnog dana: sv. Marko, evanđelist) iz Tradicionalnog liturgijskog kalendara.

Antíphona ad intróitumUlazna pjesma
Ps 17, 7, Ps 17, 2-3
(Ps 17, 7) Exaudívit de templo sancto suo vocem meam: et clamor meus in conspéctu eius, introívit in aures eius. Allelúia, allelúia.
(Ps 17, 2-3) Díligam te, Dómine, virtus mea: Dóminus firmaméntum meuro, et refúgium meum, et liberátor meus.
Glória Patri, et Fílio, et Spirítui Sancto. Sicut erat in princípio, et nunc, et semper, et in saécula saeculórum. Amen (Ps 17, 7) Exaudívit de templo sancto suo vocem meam: et clamor meus in conspéctu eius, introívit in aures eius. Allelúia, allelúia.
Ps 17, 7, Ps 17, 2-3
(Ps 17, 7) Uslišao je iz svoga svetoga hrama glas moj. I vapaj je moj dopro do uha njegova, aleluja, aleluja.
(Ps 17, 2-3) Ljubit ću te, Gospodine, jakosti moja. Gospodin je moja tvrđa, moje utočište i moj osloboditelj.
Slava Ocu, i Sinu, i Duhu Svetomu. Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
(Ps 17, 7) Uslišao je iz svoga svetoga hrama glas moj. I vapaj je moj dopro do uha njegova, aleluja, aleluja.

Na ovoj misi ne govori se Gloria


OrátioMolitva
Orémus.
Praesta, quaésumus, omnípotens Deus: ut, qui in afflictióne nostra de tua pietáte confídimus; contra advérsa ómnia, tua semper protectióne muniámur.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Podaj, molimo, svemogući Bože, da se u svojoj tjeskobi uzdamo u tvoju blagost te nas tvoja zaštita uvijek obrani od svih protivnosti.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Orémus.
Deus, qui beátum Marcum Evangelístam tuum evangélicae praedicatiónis grátia sublimásti: tríbue, quaésumus; eius nos semper et eruditióne profícere, et oratióne deféndi.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Pomolimo se.
Bože, koji si blaženoga Marka, svoga evanđelistu, uzvisio milošću evanđeoskog propovijedanja; podaj, molimo, da nam njegovo znanje koristi i njegova nas molitva brani.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

EpístolaPoslanica
Iac 5, 16-20
Léctio Epístolae beáti Iacóbi Apóstoli. Caríssimi: Confitémini altérutrum peccáta vestra, et oráte pro ínvicem, ut salvémini: multum enim valet deprecátio iusti assídua. Elías homo erat símilis nobis passíbilis: et oratióne orávit ut non plúeret super terram, et non pluit annos tres et menses sex. Et rursum orávit: et caelum dedit plúviam, et terra dedit fructum suum. Fratres mei, si quis ex vobis erráverit a veritáte, et convertérit quis eum: scire debet, quóniam qui convérti fécerit peccatórem ab erróre viae suae, salvábit ánimam eius a morte, et opériet multitúdinem peccatórum.
Jk 5, 16-20
Čitanje Poslanice bl. Jakova apostola. Predragi! Ispovijedajte svoje grijehe jedan drugome i molite jedan za drugoga, da se spasite, jer mnogo može ustrajna molitva pravednika. Ilija je bio čovjek iste naravi kao i mi i vruće je molio da ne pada kiša. I nije padala na zemlju kiša tri godine i šest mjeseci. I opet je molio Boga i nebo je dalo kišu a zemlja je dala svoj plod. – Braćo! Ako tko među vama zastrani s pravog puta i netko ga obrati neka zna, da koji obrati grješnika s njegova krivoga puta, taj će spasiti njegovu dušu od smrti i pokriti množinu grijeha.

AllelúiaAleluja
Ps 78, 9-10, Ps 30, 8
Allelúia, allelúia.
(Ps 78, 9-10) Propítius esto, Dómine, peccátis nostris: ne quando dicant gentes: Ubi est Deus eórum? Allelúia.
(Ps 30, 8) Exsultábo et laetábor in misericórdia tua, quóniam respexísti humilitátem meam: salvásti de necessitátibus ánimam meam. Allelúia.
Ps 78, 9-10, Ps 30, 8
Aleluja, aleluja.
(Ps 78, 9-10) Budi milostiv, Gospodine, grijesima našim. Zašto da govore narodi: Gdje je Bog njihov? Aleluja.
(Ps 30, 8) Klikćem i veselim se zbog milosrđa tvojega, jer si pogledao na poniženje moje, spasio si iz nevolje dušu moju. Aleluja.

EvangéliumEvanđelje
Luc 11, 5-13
Sequéntia sancti Evangélii secúndum Lucam. In illo témpore: Dixit Iesus discípulis suis: Quis vestrum habébit amícum, et ibit ad illum média nocte, et dicet illi: Amíce, cómmoda mihi tres panes, quóniam amícus meus venit de via ad me, et non hábeo quod ponam ante illum: et ille deíntus respóndens, dicat: Noli mihi moléstus esse, iam óstium clausum est, et púeri mei mecum sunt in cubíli, non possum súrgere, et dare tibi. Et si ille perseveráverit pulsans: dico vobis, etsi non dabit illi surgens, eo quod amícus eius sit, propter improbitátem tamen eius surget, et dabit illi quotquot habet necessários. Et ego dico vobis: Pétite, et dábitur vobis: quaérite, et inveniétis: pulsáte, et aperiétur vobis. Omnis enim qui petit, áccipit: et qui quaerit, ínvenit: et pulsánti aperiétur. Quis autem ex vobis patrem petit panem, numquid lápidem dabit illi ? Aut piscem: numquid pro pisce serpéntem dabit illi? Aut si petíerit ovum: numquid pórriget illi scorpiónem? Si ergo vos cum sitis mali, nostis bona data dare fíliis vestris: quanto magis Pater vester de caelo dabit spíritum bonum peténtibus se?
Lk 11, 5-13
Slijedi sveto Evanđelje po Luki. U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: Tko od vas ima prijatelja i pođe k njemu u ponoći i reče mu: Prijatelju, uzajmi mi tri kruha, jer mi je prijatelj došao s puta i nemam što da metnem pred njega, a on da iznutra odgovori: Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, moja su djeca sa mnom u sobi, ne mogu ustati da ti dam! Ali ako on ustraje kucati, kažem vam, ako i ne ustane da mu dade zato što mu je prijatelj, ustat će radi njegova navaljivanja i dat će mu koliko god treba. I ja vama kažem: Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli dobiva, koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se. Ako tko od vas zamoli u oca kruha, zar će mu dati kamen? Ili ribu, zar će mu mjesto ribe dati zmiju? Ili ako zamoli jaje, zar će mu dati štipavca? Kad dakle vi, koji ste zli, znate djecu obdariti dobrim darovima, koliko će više dobra duha dati vaš nebeski Otac onima koji ga mole.

Na ovoj misi ne govori se Nicejsko-carigradsko vjerovanje


Antíphona ad offertóriumPrikazna pjesma
Ps 108, 30-31
Confitébor Dómino nimis in ore meo: et in médio multórum laudábo eum, qui ástitit a dextris páuperis: ut salvam fáceret a persequéntibus ánimam meam. Allelúia.
Ps 108, 30-31
Mnogo ću hvaliti Gospodina ustima svojim i usred mnoštva slavit ću ga, jer stade s desne strane ubogome, da bi spasio dušu moju od onih koji je progone. Aleluja.

SecrétaPrikazna molitva
Haec múnera, quaésumus, Dómine, et víncula nostrae pravitátis absólvant, et tuae nobis misericórdiae dona concílient.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Ovi prinosi, Gospodine, razriješili okove naše zlobe i donijeli nam darove tvojega milosrđa.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Beáti Marci Evangelístae tui solemnitáte tibi múnera deferéntes, quaésumus, Dómine: ut, sicut illum praedicátio evangélica fecit gloriósum; ita nos eius intercéssio et verbo et ópere tibi reddat accéptos.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Prinoseći ti darove na blagdan blaženoga Marka, tvoga evanđeliste, molimo te, Gospodine, kao što je njega proslavilo evanđeosko propovijedanje, tako da njegov zagovor učini da ti budu ugodne naše riječi i djela.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

Praefátio paschálisPredslovlje uskrsno
Vere dignum et iustum est, aequum et salutáre: Te quidem, Dómine, omni témpore, sed in hoc potíssimum gloriósius praedicáre, cum Pascha nostrum immolátus est Christus. Ipse enim verus est Agnus, qui ábstulit peccáta mundi. Qui mortem nostram moriéndo destrúxit et vitam resurgéndo reparávit. Et ídeo cum Angelis et Archángelis, cum Thronis et Dominatiónibus, cumque omni milítia caeléstis exércitus, hymnum glóriae tuae cánimus, sine fine dicéntes: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da tebe, Gospodine, u svako doba, a osobito u ovo svečanije slavimo, kad je Krist žrtvovan, naše vazmeno Janje. On je naime pravo janje koje oduze grijehe svijeta. Svojom smrću on je uništio našu smrt i svojim uskrsnućem obnovio naš život. – I stoga s anđelima i arkanđelima, s prijestoljima i gospodstvima i sa svom nebeskom vojskom pjesmu tvoje slave pjevamo bez prestanka:

Antíphona ad communiónemPričesna pjesma
Luc 11, 9-10
Pétite, et accipiétis: quaérite, et inveniétis: pulsáte, et aperiétur vobis: omnis enim qui petit, áccipit: et qui quaerit, ínvenit: et pulsánti aperiétur. Allelúia.
Luc 11, 9-10
Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Svaki koji moli prima, i koji traži nalazi, i koji kuca otvara mu se, aleluja.

PostcommúnioPopričesna
Orémus.
Vota nostra, quaésumus, Dómine, pio favóre proséquere: ut, dum dona tua in tribulatióne percípimus, de consolatióne nostra in tuo amóre crescámus.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
Pomolimo se.
Molimo te, Gospodine, prati naše želje milom prijaznošću, da porastemo u tvojoj ljubavi dok u nevolji primamo tvoje darove.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Orémus.
Tríbuant nobis, quaésumus, Dómine, contínuum tua sancta praesídium: quo, beáti Marci Evangelístae tui précibus, nos ab ómnibus semper tueántur advérsis.
Per Dóminum nostrum Iesum Christum, Fílium tuum: Qui tecum vivit et regnat in unitáte Spíritus Sancti, Deus: per ómnia saecula saéculórum.
spomen: sv. Marko, evanđelist
Pomolimo se.
Neka nam, Gospodine, tvoja sveta otajstva podadu neprekidnu obranu i molitvama blaženoga evanđeliste Marka neka nas vazda štite od svih protivnosti.
Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome: Koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog: po sve vijeke vjekova.

PS. Ako netko zna detaljnije kako je bilo u našim krajevima, tj. kako su blagoslovi polja konkretno uklopljeni u gornji opis iz Liturgike, neka ostavi komentar. Također linkovi na stare fotografije.

Broj komentara: 48:

  1. Odgovori
    1. I ja se pridružujem čestitkama!

      Učenik

      Izbriši
    2. Moja malenkost, također!

      Izbriši
  2. Pridružujem se čestitki, i čestitam i ostala tri Marka (oni znaju tko su).

    OdgovoriIzbriši
  3. Administrator bloga uklonio je komentar.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako cestitam i svakom drugom Marku koji cita ovaj blog i danas slavi imendan, a posebno ovima koje poznajem!

      Izbriši
  4. Sretan imendan svim Markama. :)

    Luka

    OdgovoriIzbriši
  5. Svima koji nose ime velikog sv.Marka Evanđelista, želim sretan imendan.
    Kao maleni dar, donosim prijevod nenadmašivog Petera Spephana o ljepoti i bogatstvu liturgije, a time i procesija, blagoslova...
    Ustrajmo na našem putu njegovanja Tradicije svete Crkve, ojačajmo amoritizere kako bismo mogli podnijeti bilo kakav udar koji bi mogao doći od modernista.

    KRIST NE LJUBI SIROMAŠTVO, NEGO SIROMAHE

    Prije nekoliko tjedana članak "Liturgija mora biti lijepa", pozabavio se simbolikom svećeničkog ornata koji u svojoj dragocjenosti i svojem ukrasu posadašnjuje izvansvjetsku slavu Božju te se time posve svjesno odvaja od unutarsvjetskog siromaštva ljudskog postojanja. U svojem je sjaju liturgija odsjaj slave Božje i time protuslika krivom glamouru ovoga svijeta.
    Ova simbolika pronalazi svoje opravdanje upravo u obličju utjelovljenog Sina Božjega. Kod Svog Utjelovljenja Krist je doduše napustio nebesku slavu i ušao u siromaštvo svijeta, ali on to nije činio zbog siromaštva-isto tako, kako je na sebe uzeo grijehe svijeta, ali stoga što je ljubio sam grijeh. Štoviše, uzeo je na sebe grijeh i siromaštvo kako bi posvetio grješnike i siromahe, kako bi im otvorio blaga Kraljevstva nebeskoga.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  6. Ne znam kako se ovo dogodilo...Trebalo je stajati: Ali NE stoga što je ljubio sam grijeh.
    Je li ovo moguće ispraviti???
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Komentari se ne mogu mijenjati, eventualno ih mozete ako imate registrirani racun (npr. na googleu) preko kojeg pisete naknadno pobrisati.

      Izbriši
  7. Blagoslovljen imendan. Longin

    OdgovoriIzbriši
  8. Onima koji slave imendan, sretan imendan i zagovor sv. Marka.
    Kratko o bl. polja u Bosni i Hercegovini:
    Blagoslov i misa održavaju se na groblju. Sam obred ima u molitveniku "Biserje sv. Ante". Vrši se procesija tokom koje se mole litanije Svih svetih. Litanije se prekidaju na 4 mjesta prema stranama svije, prvo prema jugu, istok, sjever, zapad. Tad se čita Evamđelja, zatim se blagoslivlja na sve četiri strane: križem, jednom svijećom, tri svijeće i bl. vodom, uz odgovarajuće zazive i križanje. Sveukupno se napravi 64 znaka križa!
    Nakon procesije slijedi sv. misa. Kad misa završi domaćini "upisuju blagoslov", tj. daju priloge ili u novcu ili u naravi. Svećenik proziva domaćine, a on izvikuje šta daje: janje, prase, ili 100 eura....
    Negdje postoji i običaj da vjernici uzmu komadić svijeće s kojom se blagoslivljalo.
    Poslije toga ide se naručak ili svraćanje (užinu) kako se to zove. Obično se okupi rodbina, pogotovo iz drugih mjesta.
    Ovaj stari obred još dosta je prisutan, ali ima i uvođenja novog obreda iz novog obrednika:Euharistijske procesije, kvatre i prosni dani. A ponegdje i skraćivanje starog obreda, tako da blagoslovi sam jednom križem, jednom svijećom, trima svijećama i bl. vodom.
    Inače, ovaj proljetni bl. polja je jako omiljen u narodu.
    (Htio sam postaviti tekst obreda bl. polja, ali neće nešto da mi otvori datoteku.)
    Jole

    OdgovoriIzbriši
  9. na ovom linku možete naći jedan članak o bl. polja. Jole
    http://www.garevac.net/tekst/813/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala, Jole. Prenosim ovdje dio o blagoslovu da se ne izgubi:

      ---------

      U Bosni postoji od Crkve odo­bren a od puka vrlo obljubljen obred blagoslova polja. U pro­ljeće neposredno prije ili u vrije­me sjetve svako selo moli za urod ljetine. Koliko u nekoj župi ima sela, toliko bude poljskih blago­slova. Svako selo ima svoga sveca ili svečića na čiji se blagdan oba­vlja taj obred. Bez velikog, veli­kog razloga s ove mise i obreda neće izostati niti jedan domaćin kuće. Dođu se pomoliti, pozvati prijatelje i kumove iz drugih sela

      k sebi u kuću na ručak i upisati svoj prilog "u blagoslov". Upisuju se janjci, odojci, plodovi i novac u svim mogućim valutama. Za taj dan dolaze u selo i oni iz inozem­stva pa bude i eura i franaka i kuna. Bože sačuvaj da bi netko izostao da ne upiše "u blagoslov". Sam bi sebe na taj način isključio iz molitava. A kada upisuju, kažu: "Kada Bog daje nama, on­da treba imati i naš župnik." I ako ću biti iskren, mnogi župnici i nji­hova kućna čeljad (ukućani) lijep dio godine žive od onog upisanog u „blagoslova“ po­lja. Jedan kolega pjesnik pretoči ovaj događaj u stihove: "Bleje janjci, deru se koke. Sir se vaga na kile i oke. Ječam i zob nosi se do vage. Daje narod ko u doba Čengić Smail-age."

      A drugi kolega iz drugog podne­blja Crkve u Hrvata, ponukan sli­kovitošću ovoga obreda nazva ga „poljoprivredna poboznost“.

      ...

      Izbriši
    2. A sam obred teče ovako: U zaka­zano vrijeme, a redoviti se malo kasni da svi stignu prije mise upisati u blagoslov, župnik izlazi na otvoreni prostor kod crkve, seoske kapelice ili križa na nekoj meraji moleći početak Litanija svih sve­tih. Prate ga najmanje četvorica prakratura (župnikovi pomoćni­ci) oboružani svetim pomagali­ma. Prvi od njih nosi raspelo, drugi jednu svijeću na stalku (takozvano je­dinstvo), treći tri svijeće na jed­nom stalku (takozvano trojstvo) i četvrti kotlić sa svetom vodom. Ide se po već uhodanom pravilu. Četiri su postaje u obredu. Prva je prema istoku, druga prema jugu, treća prema zapadu i četvrta prema sjeveru terena kojim se procesija kreće. Kada se dođe do prve po­staje čita se dio iz Evandelja. Rat mi je odnio obrednik pa se ne sjećam koji se dio čita na kojoj postaji ali uvijek je nešto o Božjoj brizi za čovjeka kao što je ono o ljiljanima koji niti siju niti žanju, a ni sam Salamon u svoj svojoj slavi ne zaodjenu se kao jedan od njih. Kada dogotovi čitanje evandelja, župnik uzima Raspetoga, okrene se prema istoku i uzvikne: "Po znamenju svetoga križa od nepri­jatelja naših." Puk odgovori: "Oslobodi nas, Gospodine." župnik tada prekriži istok križem uz riječi: "U ime Oca i Sina i Duha svetoga", a puk rek­ne "amen". Župnik se okrene prema jugu i on i puk ponove: "Po znamenju svetoga križa od neprijatelja naših, oslobodi nas, Gospodine. U ime Oca i Sina i Duha svetoga, amen". Sve to isto prema zapadu i konačno prema sjeveru. Križ preda križonoši i uzme jedinstvo (jednu svijeću na stalku). Podigne je visoko prema istoku i veli: "Od kuge, glada i rata", a puk prihvati: "Oslobodi nas, Gospodine." Prekriži istok zazivajući Presveto Trojstvo, a puk potvrdi amenom. To sve po­novi i on i puk okrenuti prema jugu, pa prema zapadu i ko­načno prema sjeveru. Sada je na redu trojstvo (tri svijeće na jed­nom stalku). Župnik visoko po­digne trojstvo i glasno rekne: "Od groma, gráda (leda) i zla vreme­na." Puk glasno zavapije: "Oslo­bodi nas, Gospodine." Prekriži istok u ime Oca i Sina i Duha svetoga, a puk amenuje. Okrene se prema jugu, zapadu i konačno prema sjeveru moleći svaki put oslobođenje "od groma, grada i zla vremena", a puk vapije: "Oslobodi nas, Gospodine!" Sve to skupa križa trojstvom. Nakon toga okrenut prema istoku s uz­dignutim škropilom moli: "Da se dostojiš plodove zemlji dati i uzdržati", na što puk sada najgla­snije usklikne: "Tebe molimo usliši nas." Poškropi istok "u ime Oca i Sina i Duha svetoga", okre­ne se prema jugu, uputi istu mol­bu za plodove zemlje, poškropi, prekriži. Okrene se prema zapadu, zazove blagoslov, poškropi zapad i završi na isti način sa sje­verom. Tako je prvi čin ili prva postaja završena. Ide se k drugoj postaji, a ima ih četiri. Mole se litanije, zazivaju se Kuzma i Damjan i njihovo društvo nebe­snika. Kod druge postaje pona­vlja se sve ono od prve postaje. Dakle, ono s križem, jedinstvom, trojstvom i svetom vodom. Sve to na sve četiri strane svijeta. Kada je gotova druga postaja, ide se do treće, reprizira prva i druga pa prema četvrtoj postaji i repriza prijašnjih triju. Matematičar bi rekao: šezdeset i četiri križa pre­ma istoku, jugu, zapadu i sjeveru. A vjernik će reći: "Poslije tolikog križanja i vapaja mora rodit i da neće."

      Izbriši
    3. Ova uskrsna svijeca Trojstvo koristila se sve do reformi velikog tjedna u pedesetim godinama proslog stoljeca. Ako se dobro sjecam opisa, palila se ona pri ulazu i prolazu crkvom, a velika uskrsna svijeca je stajala unutra, tj. nije se nosila kao danas.

      Izbriši
    4. Ah Bosna tamo se uvjek preporodim <3

      Izbriši
    5. Na ovoj krasnoj slici Julesa Bretona možete vidjeti svu ljepotu katoličke tradicije prilikom blagoslova polja u Francuskoj prije nekih 150 godina:

      "La bénédiction des blés en Artois (1857)"

      Izbriši
    6. Zar nije ovo tijelovska procesija? Ili se to vezalo zajedno?

      Izbriši
    7. Zapravo, radi se o blagoslovu polja ne na Markovo, tj. "Major Rogation"(rabit ću engleske izraze u nedostatku prikladnog prijevoda): već o Minor Rogations, ili "Lesser Litanies or Rogations", blagoslovu polja tri dana prije Uzašašća. Reforma kalendara 1969. je delegirala obdržavanje tih blagoslova na izbor lokalnim biskupima, čime su pretpostavljam, svedene na opciju opcija, pa je "manji" blagoslov polagano zaboravljen.


      VII. Rogation and Ember Days

      45. On rogation and ember days the practice of the Church is to offer prayers to the Lord for the needs of all people, especially for the productivity of the earth and for human labor, and to give him public thanks.

      46. In order to adapt the rogation and ember days to various regions and the different needs of the people, the conferences of bishops should arrange the time and plan for their celebration.

      Consequently, the competent authority should lay down norms, in view of local conditions, on extending such celebrations over one or several days and on repeating them during the year.

      47. On each day of these celebrations the Mass should be one of the votive Masses for various needs and occassions that is best suited for the intentions of the petitioners.

      Izbriši
    8. Mislim da je naš izraz Velike litanije (litaniae majores) i Male litanije (litaniae minores).

      Izbriši
    9. „Bénédiction des blés“ u svakom slučaju znači blagoslov pšenice. Blagoslov polja bi bio „Bénédiction des champs“. Po veličini pšenice bi se reklo zbilja da je lipanj.
      Francuzi ionako imaju svoje posebne običaje u svemu.
      Kikii

      Izbriši
    10. Rogationes se prevodi kao prošnje, odnosno kaže se "prosni dani". Dakle može Velike i Male litanije odnosno Velike i Male prošnje.

      Izbriši
    11. Uzašašće pada najkasnije 3. lipnja (kada puni mjesec bude 20. ožujka i 19. travnja, a pritom 19. travnja bude ponedjeljak, a sljedeća nedjelja tj. Uskrs upravo na Markovo). Znači da bi na slici bili prikazani zadnji dani svibnja ili prvi dani lipnja.
      Artois je na samom sjeveru Francuske, prema Flandriji i ne uz more. Ne znam koliko je tamo klima oštra tj. koliko rano dozre žito.

      Izbriši
    12. Ta slika prikazuje Tijelovsku procesiju (ophod). Nikako bl. polja ili žitnu litiju. S Presvetim se ne blagoslivlja žito.
      Jole

      Izbriši
    13. Naravno, prva i najočitija asocijacija jest Tijelovo. No, u opisu slike koji stoji na stranicama "Musee d'Orsay" stoji da se radi o "Malim prošnjama" (iako, sinoć mi nije palo na pamet da lat. rogare znači upravo to: zaiskati, prositi). Naravno, lako je moguće da muzej griješi (iako se radi o ozbiljnoj muzejskoj ustanovi), ali meni je zapravo palo na pamet isto što je i Kikii primjetio (osim samog imena slike): "Francuzi ionako imaju svoje posebne običaje u svemu."

      Izbriši
    14. Joj vidi se da ste svi iz grada. ovo nemože biti nikako blagoslov žita već samo Tjelovo. Blagoslov žita i polja se obavlja oko Markovdana (bar kod nas u Bosni). A na slici se jasno vidi da je žito isklasano i zrelo dakle oko Tjelova.
      Bosanac

      Izbriši
    15. @ Bosanac
      A slika se zove "blagoslov žita (pšenice)" zbog...?

      Izbriši
    16. Pa evo na drugim mjestima sliku nazivaju "La Procession de la Fête Dieu"
      Bosanac

      Izbriši
    17. Ok, nisam stručnjak za francuske lokalne običaje, pa neka bude tako...

      Izbriši
    18. Na stranicama www.musee-orsay.fr pronađoh sljedeće:
      "Nous assistons à une procession des Rogations, qui se déroule dans les trois jours précédant l'Ascension."
      „Sudjelujemo u procesiji Rogacija koja se održava u tri dana koje prethode Uzašašću".Ipak nije:"La Procession de la Fête Dieu"

      Kasnije slijedi da se time zaziva blagoslov Božji na žito/ljetinu.
      Koji lijep jezik, taj francuski! La langue de la Tradition! Što mislite zbog čega???
      Što mislite kako američki tradicionalni svećenik/bogoslov u Rimu prilazi hrvatskome tradicionalnom svećeniku. Naravno: "Monsieur l'Abbé…“
      Kikii
      P.S. Ovaj "šugavi engleski"(prejak izraz koji je netko upotrijebio) koji sve guši!

      Izbriši
    19. I Nijemci spominju "Bitttage" ili ba blagdan sv.Marka ili tri dana koja prethode Uzašašću. No, postoji više takvih "prosnih" dana tijekom crkvene godine, te za raznorazne prigode, kao primjerice molitva s procesijom protiv kuge.
      U svakom slučaju, u jednoj njemačkoj regiji zbilja postoji blagoslov žitnih polja s Presvetim. Očito je o takvoj tradiciji i na ovoj umjetničkoj slici riječ.
      Kikii

      Izbriši
    20. Sve u svemu svetogrdan običaj koji bi trebalo ukinuti. Blagoslivljati žito s Presvetim je bezvezno
      B

      Izbriši
    21. Treba biti oprezan kod korištenja riječi kao što je "svetogrdno".

      Što bi to bilo svetogrdno u blagoslovu s Presvetim Sakramentom?

      Izbriši
    22. Pa puno je toga svetogrdnog. Presveti oltarski sakramenat se ne iznosi kad kome naumpadne i zasta kome naumpadne. Postoje blagoslovine i blagoslovljena voda za blagoslov. Nevidim nikakvu svrhu blagoslova žita (pšenice čega već) Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ako svi pođemo iznositi za sve Presveto dolazimo do pada i urušavanja blagoslovina. Dolazi u pitanje koristenje blagoslovljene vode. Čemu? ako ćemo iznositi Presveti na blagoslov. Puno toga povlači puno pitanja u ovakvoj praksi, a sve to odstupa od standarda i smisla.

      Sad ne ulazim zašto su to počeli. Možda je nekad bila tolika glad da su ljudi u tome vidili jedinu nadu za spas pa iznijeli nasvetije što imaju da blagoslove i prezive. Kažem neznam ni ne ulazim. Međutim ako je i bilo tako to nije smijelo ući u naviku
      B

      Izbriši
    23. Evo o svetogrđu:
      http://www.newadvent.org/cathen/13321a.htm

      Samo zato što vi ne vidite nikakvu svrhu blagoslova žita ne čini to pogrešnim, a još manje svetogrdnim. Čuvajmo se subjektivizma.

      Kao što ta lijepa slika pokazuje, tamo nije prisutno nikakvo nepobožno ponašanje, zapravo potpuno suprotno.
      Dakle, nema govora o nikakvom svetogrđu ili vrijeđanju.
      A to što je takav običaj toliko dugo prisutan samo potvrđuje da u njemu ima nešto lijepo i dobro, inače bi ga već odavno prošle generacije francuskih biskupa bile ukinule.
      Nije valjda da su oni svi bili blesavi pa da nisu mogli prepoznati nepoštovanje prema Presvetom Sakramentu, nego im je trebao doći reći neki laik (pretpostavljam) 2013. godine?

      Izbriši
    24. Presveti Oltarski Sakramenat je za blagoslov ljudi i spas duša ljudskih, a ne za nekakvo blagoslivljanje žita, uroda, a nekome bi moglo napamet past i blagosivljat stoku s njim. Dakle to što se ukrojenilo kao tradicija neznači da je lijepo i pohvalno. To je obična devijacija tradicije koju treba iskorjeniti ako dosad nije iskorjenjena.
      I samim tim što nema namjere pravljenja svetogrđa neznači da se svetogrđe ne događa.
      B

      Izbriši
    25. Čini se da su takve procesije s Presvetim u danima koji su prethodili Uzašašću, bile rijetkost.
      Očito su crkvene vlasti imale razlog zašto su to u nekim regijama dopuštale.
      To nije bila praksa svake župe, ali ja ne vidim da je to bilo kakvo svetogrđe. Uostalom, predkoncilska Crkva uopće nije bila ovako uniformirana kao pokoncilska. Postojalo je mnoštvo tradicija, obreda, običaja itd.
      Nakon sv. Mise svugdje se kratko izlagalo Presveto i slijedio je blagoslov. Sada je to ukinuto. Razlozi su isto tako izmišljeni. Većina župa u manjim mjestima uopće nema blagoslov s Presvetim i dobar dio katolika danas i ne zna što je to!
      Tako se u novom obredu ukinulo drugo spominjanje sv.Andrije, jer se već jedanput spominje u Kanonu. Kasnije je i Kanom potisnut novim euharistijskim molitvama. Sv.Andrije nigdje više!
      Kikii

      Izbriši
    26. Ono što je bitno i što treba znati je to da se Presvetim blagoslivljaju samo ljudi i to je to nema dalje.
      Sad šta je na slici prikazano malo je glupo i razglabati jer slika nije fotografija. Umjetnik može prikazati šta hoće i nazvati to kako hoće, a da nema veze sa slikom tako da...
      B

      Izbriši
    27. "Ono što je bitno i što treba znati je to da se Presvetim blagoslivljaju samo ljudi i to je to nema dalje."

      Gdje to tako isključivo piše? Tko to kaže, osim vas?

      Izbriši
    28. @B
      "Umjetnik može prikazati šta hoće i nazvati to kako hoće, a da nema veze sa slikom tako da..."
      Istina, ali koliko sam uspio saznati o Bretonu, sumnjam da si je dao umjetničkog oduška iz dva razloga: prvo, kao slikar bio je jedan od značajnijih predstavnika realizma, što znači da se trudio što vjernije prenijeti svaki događaj na platno ("Realizam se zalaže za objektivnost i uvjerljivost prikazivanja i opisivanja činjenične stvarnosti i razotkriva zakonitosti društva"), a drugo, oslikavanje vjerskih svečanosti mu je bila uža specijalnost. Pogledajte npr. minucioznost detalja na ovoj slici:

      A što se tiče svatogrđa, tu se nikako ne bih mogao složiti s vama. Dapače, vidim tu i određenu simboliku (pada mi na pamet epizoda iz Lk 6,1 - "Jedne je subote prolazio kroz usjeve", a dakako, i same hostije se pripravljaju od pšenice), a za svetogrđe bi ipak trebalo biti nepoštivanja ili oskvrnjivanja Presvetog. Kako je ovdje zabilježen jedan trenutak, ne možemo znati detalje same procesije.

      Izbriši
    29. Mateo di piše da se pričešćuju samo ljudi, a ne životinje?
      B

      Izbriši
    30. @B Malo si pretjerao. Zar ne? Longin

      Izbriši
    31. B,
      Od početka komentara pretjerujete, kao i sad. Umjesto da ističete vaše subjektivno mišljenje i optužujete cijelu francusku crkvu za svetogrđe (čime se potiče sablazan), trebali bi proučiti što o toj temi kažu sveci i Crkva.

      Ne očekujte da ću vam dalje odgovarati na ovo pitanje.

      Izbriši
  10. Mlađi svećenici modernisti podosta skrate obred. Ne pjevaju uopće. Ne hodaju poodavna po groblju. Jedino što je preostalo: žele darove od puka koji su također sve jadniji.
    Inače, prije je procesija išla po groblju:uzduž i poprijeko. Kako bi se bakice lijepo upjevale, počesto bi župnik, nakon pjevanog zaziva primjerice: "Sveti Ante-moli za nas" upozorio "Ovdje rupa". Redovito bi slijedilo "Moli za nas"!
    A da ovo funkcionira i u Zagrebu, pokazao je redovito fra Martin dok je dolazio na Dubravu i u Maksimir tijekom devedesetih. On bi tjerao jadne zagrebačke gospođe gore-dolje po Maksimiru, pjevajući i blagoslivljajući po hercegovački...

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.