Došašće!

Došašće! Tko će nam to doći? To zna svako naše dijete. Doći će nam Božić naš, mali naš Isus. Njega treba svakako što ljepše dočekati. Onako, kako to On najvoli od nas. On od nas najvoli srce naše. »Sinko moj, daj mi srce svoje!« O, podajmo Ljubavi Božjoj i Ljubavi našoj svoje srce! Ali čisto srce. Srce bez grijeha. Očistimo ga! Uredimo ga! I podignimo gore k nebu svoje srce! Govorimo svaki sa misnikom danas na oltaru: »K Tebi, Gospodine, podižem srce svoje!« U ovo tiho, ozbiljno, sveto vrijeme Došašća Isusova živimo najprije Isusu svojemu! Ispovjedimo se skrušeno! Pričestimo se pobožno! Hitimo na svete Mise Zornice! I molimo i pjevajmo na Zornicama: »Padaj s neba, Roso sveta!« Isuse, Ti naša sveta Roso, dođi nam! Pani na srca naša! I nakvasi suha, tvrda srca naša blagom rosom svojih milosti božanskih! Tako eto počnimo i sprovedimo sveto Došašće Isusovo! Tako idimo ususret Božiću! I onda će duši našoj u tamnoj noći ovoga života zasinuti sjajna zvijezda nebeska. Duša će nam okusiti najljepše od svih blaženstva: posjedovanje Boga. Bit će dragi Bog s nama. Bit će mir, zadovoljstvo i radost u duši našoj.

(izvor)

Prikazanje Marijino u hramu

U tom dakle svetom mjestu, u neposrednoj blizini sv. hrama Gospodnjega, a u društvu čistih djevica i bogoljubnih udovica provodila je prečista Djeva Marija dane svoje mladosti. Tude je ona rasla poput miomirisnog rajskog cvijetka, sipajući miris svojih krjeposti i dobrih primjera medju svoje družice, koje su kraj nje vrlo napredovale i usavršivale se u svakom dobru. Kao što sunce rasvjetljuje i grije sve što je u dohvatu njegovu, tako je i Blažena Djevica Marija obasjavala družice svoje dobrim primjerima i ljubav uspirivala u srcima njihovim. Jedan pisac opisuje B. D. Mariju, da je rasla divotno poput rajskog cvijetka, nebudući nikakovoj pokvarenosti podvržena, nego prosta od svake pogrješke u riječima, a neprestano zabavljena umom svojim u razmišljanju, lijepa zbog duboke poniznosti i čednosti, ljepša od svakog andjela. 

(izvor)

Jedna od brojnih stvari o kojima sam razmišljao promatrajući ikonostas u grkokatoličkoj konkatedrali na Gornjem gradu je poredak ikona u drugom redu. Na njima je prikazano 12 velikih blagdana, bez Uzvišenja sv. Križa, ali s Uskrsom koji je, jasno, iznad svih ostalih blagdana. Ikone većinom slijede crkvenu godinu koja kod njih započinje 1. rujna. Zato je prva ikona gore lijevo Rođenje Bogorodice, a zadnja dolje desno njezino Uznesenje. No, dvije ikone iskaču iz kalendarskog niza. Prva je Krštenja Gospodinova koja bi trebala biti neposredno prije, a ne odmah iza Susreta Gospodnjeg u Hramu jer je Bogojavljenje prije Svijećnice. Možda se tu htjelo radije zadržati povijesni poredak, tako da ne bude Isus kao beba, Isus kao odrastao čovjek, pa opet Isus kao beba. Ali kako je ikona današnjeg blagdana Uvoda Presvete Bogorodice u Hram završila na mjestu gdje je sada, između Krštenja Gospodinova i Navještenja Marijina?

Ako imate obrazloženo objašnjenje, rado bih ga čuo, odnosno pročitao. 

Ako nemate odgovor na ovo pitanje, a ipak biste rado rješavali neku pitalicu, evo jedne: Koliki je najveći razmak (u danima) između dva uzastopna blagdana kojima slavimo događaje prikazane na ovim slikama? Dajte donju i gornju ogradu na taj razmak i pokažite primjerom kada se postižu.

Nek' im je s blagoslovom

Odlukom Svetoga Oca Lava XIV. pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije imenovani su prečasni Marko Kovač, biskupski vikar i kancelar Nadbiskupskoga duhovnog stola, i prečasni Vlado Razum, rektor Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.

Prečasnog Marka Kovača sjećamo se s prve redovne tradicionalne latinske mise u crkvi Krista Kralja na Mirogoju nakon što smo se preselili iz crkvice sv. Martina. 

Neka im obojici dragi Bog dade sve milosti potrebne za dobro vršenje odgovorne službe na koju su pozvani. 

Ne mogu bolje sročiti svoj pozdrav od onoga koji smo primili: 

Želeći poštovanom Naslovu uspjeh u daljnjem djelovanju, pozdravljamo s dužnim poštovanjem!

Sva divna skala milosti prolazi kroz ruke Marijine

Općenito je mnijenje, što ga uče i brane mnogi učitelji Crkve, kao sv. Bernardo i sv. Alfonzo Liguori, da kroz ruke Djevice Marije prođu sve milosti, što ih Bog daje ljudima. To je mnijenje potvrdila sv. Crkva odobrivši, da 31. svibnja štujemo Blaženu Gospu pod naslovom Posrednica sviju milosti. Možemo dakle vjerovati sa svom sigurnošću, da i ustrajnost do konca, to jest blažena smrt, kruna svih milosti, dolazi po Preblaženoj Djevici Mariji. S toga ju Crkva pozdravlja: Vrata nebeska! Kako je slatka ta istina za sve, ali osobito za štovatelje slavne Majke Boga i ljudi. [...]

Sinci moji — govorio je sv. Filip Neri svojim pokornicima — hoćete li biti sigurni za svoj vječni spas, ljubite Mariju. — Smrt štovatelja Marijinih, tvrdila je sv. Magdalena Barat, slična je skoku djeteta, što se baca u naručaj majke. — Sv. Kamilo Lellis govorio je svojim redovnicima, ako hoće da obrate grješnike, što su na smrtnom času, neka ih potaknu, da zazovu Mariju, jer je smatrao to najuspješnijim sredstvom. — U našim misijama — piše sv. Alfonzo Liguori — imamo nepromjenljivo pravilo, da nikada ne propustimo propovijed o milosrdnosti Prečiste Djevice, i možemo kao istinito posvjedočiti, da između svih propovijedi propovijed o milosrdnosti Marijinoj općenito donosi najobilatijih plodova spasenja i pokajanja. — Blažena Djevica rekla je sv. Brigiti: »Dok jedan grješnik nije neopozivo proklet od Boga (kao osuđenici u paklu), nije još odbačen tako, da se ne bi mogao obratiti, ako se k meni uteče.« — Srce Marijino palača je, gdje drži milosrđe svoje sjednice, govori spomenuta sv. Magdalena Barat. — Neizmjerno milosrđe Marijino — uvjerava sv. Ivan Zlatousti — spašava velik broj nesretnika, koji bi po zakonima Božje pravednosti imali biti osuđeni.

(izvor)

Kakvog bi imalo smisla?

Štujući svece imamo ponajviše paziti da ih nasljedujemo u krieposti, te se sami posvetimo

To nas uči Katolička crkva; jer kakvo bi bilo štovanje: štovati i ljubiti svece; a mrziti na svetost? Samo će nam onda biti spasonosno štovanje, ako se budemo trsili nasljedovati svece u krieposti, te se i sami posvetiti. Samo nasljedujući krieposti svetaca, uživat ćemo jednoć njihovo blaženstvo u nebu. Štovati svece: držeći samo mnogo do njih, slike im cieneći, zazivajući ih u pomoć; ali im nehoteći nasljedovati krieposti, nalik bi bilo voćki, koja tjera lišće i cvieće; a nerodi. Nebudi vam dakle dosta, ovako samo štovati svece. Štujte marljivo i dragovoljno svece, čitajući im željno životopise, slaveći im pokornost, poniznost, krotkost, ljubav Boga i bližnjega i druge krieposti; ali se trsite revno nasljedovati ih kriepostnim životom. I sami sveci žele goruće, da se klonimo grieha i služimo Bogu tako brižljivo, kao oni. Čitajući životopis kojega sveca i diveći se: kako se je brižljivo klonio grieha, kako je revno slušao roditelje, kada je bio diete; učitelje, kada je išao u učionu; kako se je pobožno vladao kao mladić ili, djevojka, pomislite svaki put, da vam govori svetac sa svetim apostolom: "Nasljedujte mene, kao ja Isusa." 1. Kor. 4, 16. Sveci nas uče bolje i krepčije svojim primjerom, nego li mnogimi riečmi. Posve pravo govori sveti Franjo Saleski: "da su djela svetaca, praktično (djelotvorno) evangjelje, pobudjujući nas da prionemo uza sve krieposti". Što nas evangjelje uči, to vidimo obavljeno u žiću svetaca, da se za tim povedemo. Nema dobi, roda, staleža, službe ili obrta; — posla, za što nebi imala Katolička crkva primjera medju svecima, koji nam pokazuju, kako se valja grieha kloniti, zapoviedi Božje i zapoviedi crkvene podpuno obdržavati, budi u kojoj dobi, budi u kojem staležu ili poslu. A da uzmognete sliediti junački primjer svetaca, bit će vam sveci u pomoći svojim zagovorom; ako ih budete samo zazivali goruće i uztrajno.

(izvor)