Misijonar O. Wilibald Czok pred sudom.
Neki Karlo Weiss, katolik, vjenčao se god. 1877. u pravoslavnoj crkvi u Smederevu sa nekom Julijanom, katolikinjom. Ovu je ženu napustio i sa odobrenjem pravoslavne konzistorije u Nišu vjenčao se mjeseca augusta 1894. u pravoslavnoj sabornoj crkvi u Nišu sa jednom drugom katolikinjom Katarinom Ilijević, premda je njegova prva žena Julijana još bila u životu. Pod utiskom toga vjenčanja držao je Wilibald Czok u svojoj crkvi u Nišu 12. sept. 1894. govor o ženidbi i rekao, da je ženidba katolika nevaljana, ako nije sklopljena po propisima katoličke crkve, a po gotovo ako se netko vjenča po drugiput za života svoje prve zakonite žene.
Na osnovu toga govora podnio je Inokentije, niški pravoslavni vladika tužbu protv misijonara Czoka, oslanjajuć se na svjedočanstvo Karla Weissa, Antuna Ungara i Terezije Hartlovice, da je Wilibald Czok 12. sept. 1894. u niškoj katoličkoj crkvi »psovao i klevetao pravoslavnu crkvu i njene obrede kazavši, da ljudi, koji se vjenčaju u pravoslavnoj crkvi, ne dobivaju blagoslov Božji, tamo su vjenčanja itd. ludorije, hulenja, komedije i bez ikakve vrijednosti, tamo se ljudi ne mole Bogu, nego đavolu.«
Wilibald Czok branio se pred sudom i poricao, da je onako govorio, kako mu se to u tužbi pripisuje. Priznaje, da je rekao: »Katolici, koji se vjenčaju u drugim crkvama (t. j. nekatoličkim), ne dobivaju blagoslov Božji i da oženjeni katolici, koji se po drugi put vjenčaju, ili u svojoj katoličkoj ili u drugoj nekatoličkoj crkvi, a imaju zakonitu ženu u životu, prave komendije t. j. oni se nedostojno igraju sa svojom, ili sa tuđom vjerom«. Riječi »ludorije, hulenja, da se ljudi u pravoslavnoj crkvi ne mole Bogu, nego đavolu« poriče, da je rekao. Saslušavani su bili svjedoci za i protiv, mnogo se pisalo o tome i u novinama i na koncu je prvostepeni sud u Nišu 2. januara 1896. donio presudu, po kojoj se »Wilibald Czok kažnjava sa 4 mjeseca zatvora i plaćanjem svih parničkih troškova, što je iskazom dvojice zakletih svjedoka Antuna Ungara i Terezije Hartlovice a u nekoliko i svojim sopstvenim priznanjem utvrđeno i po zakonu dokazano, da je Wilibald Czok prilikom držane besede u katoličkoj crkvi kao sveštenik upotrebio izraze: da je vjenčanje katolika u pravoslavnoj crkvi jedna komendija i ludorija i što je u svojoj obrani tvrdio, da je i sadanji brak Weissov bigamija i ako je on stupio u drug brak po blagoslovu ovdašnjeg pravoslavnog vladike«.
(V. Wagner, Povijest katoličke crkve u Srbiji u 19. vijeku, 1933.)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.