Kraljice Hrvata, moli za nas

Oprostismo se jučer od crkve sv. Jurja

a danas je, kako najavih, održano hodočašće od katedrale do crkve Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu.

Skupili smo se oko 8 sati pred Gospinim kipom na trgu ispred katedrale.

Pater Jérôme je održao nagovor prije polaska. Podsjetio nas je da je hodočašće slika života na zemlji. Također, nerijetko smo rastreseni i ne odvojimo dovoljno vremena za molitvu, pa je hodočašće prava prilika da malo više molimo. Na hodočašću treba ponešto pretrpjeti: napor hodanja i uspona, jačinu sunca koje nas je pratilo. Te poteškoće možemo prikazati kao naknadu, odnosno zadovoljštinu, ne samo za svoje grijehe koji su nam već oprošteni, nego i za tolike situacije oko nas i u svijetu. Pater nas je potaknuo da izaberemo konkretnu nakanu za koju ćemo ovim hodočašćem pružiti naknadu Svevišnjem. Budući da je naše hodočašće bilo uokvireno Blaženom Djevicom Marijom od čijeg smo kipa krenuli, pa sve do crkve posvećene Gospi u kojoj smo imali misu, pater je citirao poznatu misao iz molitve sv. Bernarda. Nikada se nije čulo da se netko utekao u pomoć Djevice Marije, a da je otišao od nje neuslišan. Svatko od nas nosi u duši molitve koje može s pouzdanjem iznijeti Bogorodici.

Zamutio sam na fotki dvije osobe koje su izričito tražile da ih ne slikam. 

Nakon blagoslova, krenuli smo standardnom trasom kojom će barem neki od nas, uz Božju pomoć, ići za dva tjedna u Mariju Bistricu. Preko Nove Vesi i Ksaverske ceste (šmrc za crkve sv. Ivana Krstitelja i sv. Franje Ksaverskog, buuu za vojni ordinarijat i oniks HBK dvore), onda Gračanskom cestom koja je bila zatvorena za promet zbog radova.

Nakon toga popeli smo se Leustekovom stazom. Putem smo izmolili cijeli ružarij. S nama je bio bogoslov Stjepan koji je predvodio većinu desetki. Ja sam započeo par marijanskih pjesama, ali su mi neke osobe rekle da su kod "O Marijo mila, mi sada smo tuj" mislile da trebaju zvati hitnu. Nije lijepo.

Mladi hodočasnici koji su prvi stigli na cilj.

Pred crkvom na Sljemenu izmolili smo podnevni Anđeo Gospodnji, a iza toga je u crkvi služena misa o blagdanu Glavosjeka Ivana Krstitelja. Uz tihu misu pjevali smo nekoliko pučkih pjesama, ali do tad je već stiglo profesionalno pojačanje.

Lijevo je FSSP-ov bogoslov Stjepan, a desno predsjednik Društva Benedictus Igor koji je sve organizirao. 

Pristupne molitve

Ulazna pjesma

Prije pričesti ministranata

Završni blagoslov

Posljednje evanđelje

Podijelit ću s uvaženim čitateljima bloga jedan odlomak iz krimića do kojeg sam baš jučer došao, pa mi je još ostao na pameti, a vezan je uz ovu zadnju sliku gore.

I saw shadows falling from trees, and a figure moving north, ever north, like the needle on a compass. Of course he would have headed north. North was as far away from Texas as he could get after avenging himself on the community that had seen fit to jail him for what he had done to his mother.

But there was more to it than that, it seemed. When my grandfather was a boy, the priest would read the gospels at the north side of the church because north had always been perceived as an area that had not yet seen God's light. It was the same reason why they buried the unbaptized, the suicides and the murderers on northern ground, outside the boundaries of the church walls.

Because north was unknown territory.

North lay the darklands.

(Vidio sam sjene koje su padale s drveća i figuru koja se kretala prema sjeveru, uvijek sjeverno, poput igle na kompasu. Naravno da je išao na sjever. Sjever je bio najdalje od Teksasa što je mogao dospjeti nakon što se osvetio zajednici koja je smatrala potrebnim poslati ga u zatvor zbog onoga što je učinio svojoj majci. Ali nije se, izgleda, radilo samo o tome. Kad je moj djed bio dječak, svećenik bi čitao evanđelja prema sjevernoj strani crkve jer je sjever uvijek bio smatran područjem koje još nije vidjelo Božje svjetlo. Iz tog su razloga i pokapali nekrštene, samoubojice i ubojice u sjeverno tlo, izvan granica crkvenih zidova. Zato što je sjever bio nepoznati teritorij. Sjeverno je ležala mračna zemlja.)

Zanimljivo urešena vrata svetohraništa.

Nakon svete mise izmolili smo zajedno kratku posvetu Majci Božjoj:

Presveta Djevice i Majko Božja Sljemenska, Kraljice Hrvata, ja (reci svoje ime) premda sasvim nevrijedan da tebi služim, no ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost tvoju, te potaknut željom da ti služim, izabirem te danas, pred svojim anđelom čuvarom i pred cijelim Nebeskim Dvorom, za Gospodaricu, Zagovornicu i Majku svoju, te čvrsto odlučujem, da ću odsada uvijek tebi služiti i koliko uzmognem nastojati da ti svi vjerno služe.

Poslije lauretanskih litanija i otpjevane Salve Regine oprostili smo se od crkve. Hvala gospodinu sakristanu koji nas je srdačno primio.

Na šumskom putu pater je uočio lijepu gusjenicu leptira veliko noćno paunče (Saturnia pyri).

Vjernici su u šetnji razgovarali s paterom o različitim stvarima.  Ovdje, čini mi se, razgovaraju o tome je li zanimanje "Lebzelter" koje je p. Jérôme uočio na nadgrobnoj ploči koja se nalazi na lijevom zidu crkve sv. Jurja, isto što i naš "medičar".

Jedan dio vjernika ostao je sa svećenikom na ručku u Planinarskom domu Puntijarka, a drugi (točnije ja) je potražio još koju Saturniju pyri. Šalim se, imao sam dosta sendviča i čokoladnih tortica jer ih nisam davao onima koji su kritizirali moje pjevanje.

Bikčevićevom autocestom spustio sam se natrag u grad.

Hajde po planini 

šumu ti raskrči.

Pa na nekretnini 

novčiće si zgrći. 

U razgovoru vjernika izražena je želja da ovakvo hodočašće postane redovito s pravilnim periodom održavanja.