Ali, reći će pobožne duše, nas "sveta nestrpljivost" nagoni, da od Gospodina tražimo, da se očituje u sili i moći, pa da se grješnici zbune i obrate.
Ispraznost ovakve nade od jednog strepitoznog Božjeg objavljenja na humoristički način riše roman Brucea Marshalla pod naslovom "Čudo don Malakije".
Jedan redovnik u okladi sa anglikanskim pastorom molio je Boga, da bi na čudesan način premjestio na jednu visoku hrid Škotske prljavu kavanu, koja je za inat otvorena naprema župskoj crkvi. I bio je ušlišan. U jedan hip sve je odletjelo prema Škotskoj: i zgrada, i namještaj , i čaše, i flaše, i žene niskoga morala, i iskvareni ljubitelji društva i siromašna čeljad, koja je bila tu zavedena. Sa svih strana razglasuje se čudo. Pjeva se "Tebe Boga hvalimo". Jedino kardinal biskup očitova neprijatno raspoloženje prema svemu ovome! "Crkva se ne oduševljava odveć čudesima", reče on svome tajniku. I kardinal je imao pravo. Nakon jedne fantastične strke u župnu crkvu, svijet se počne predomišljati. Anglikanci počnu tumačiti fenomen "popovskom prijevarom"; "napredni elementi" govore o autosugestiji. Malo po malo, i župna crkva ponovno je opustjela. A što je najkomičnije, kavana prenesena na "senzacionalni položaj u nekoliko sedmica početverostručila je svoje poslovanje. I tako od cijeloga čuda imala je korist samo krčma. Redovnik je tada upoznao, da je bio odveć nestrpljiv, jer je čovjek sazdan tako: ukoliko nije moralno disponiran da traži Boga, da ga neće tražiti ni uz najveće senzacije čuda.
(izvor)
Nema komentara:
Objavi komentar
Upute za komentiranje
Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.
Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.