ponedjeljak, 28. studenoga 2016.

„O, lijepo nebo, nikada te neću vidjeti!“


Osvrt na knjigu „Oproštaj od Luthera – psihološke i teološke refleksije povodom Lutherove godine“

Lutherov svršetak

2 komentara:

  1. Nikako ne mogu shvatiti, vjerojatno jer sam "fundamentalist", kako i zašto se danas tolikoslavi i časti Luther. Zar nije on razderao Crkvu kao krpu, iz vlastitih interesa i teške zablude i oholosti? Ne vidim razloga tolikom klanjanju. Ako to ide u prilog nekog pomirenja, onda je to pomirenje, po meni, glupo, jer ono što je bilo krivo prije 500godina to je krivo i danas, bar glede sakramenata i nauke Crkve. To je pogrešno ne 100%, već 1000%.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nemojmo si dozvoliti da nas oni koji ne slijede pravog Krista, uvjeravaju da su oni doista vjerni nekakvi fundametalisti i slično tome.
      Nijedan pravi vjernik Kristov, ne će ni u snu moći niti pomisliti da nauk svete Crkve kroz 19 i pol stoljeća nije bio ispravan, a da je današnji, zadnjih pola stoljeća ispravan. A pogotovo glede lutherovog otpadništva čemu je sam uzročnik isti onaj koji je i uzročnik islamu...
      Krist nam je rekao: "Postojanost će te tvoja spasiti."
      Dakle postojanost u pravoj vjeri. Nepotrebno je i govoriti kako je postojanost sušta suprotnost - promjenjivosti i prilagodljivosti, što su opet misli vodilje svim zavodnicima...
      Sveti Pavao govori upravo nama, mada još u ono vrijeme, svoje vrijeme dakle, koje je bilo odmah poslije Krista, još za života prvih apostola, dakle proročki nam poručuje onda za ovo vrijeme sada:
      "Spominjite se svojih glavara
      koji su vam navješćivali riječ Božju:
      promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru.
      ISUS KRIST jučer i danas isti je - i uvijeke.
      Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!"
      (Hebrejima 13,7-9a)

      Doista, samo je jedno potrebno - Istina. Držati se Istine koja jedina oslobađa. Koja je sam Isus Krist, koji je i jedini pravi Put. Tako, svi koji zagavljaše na one sporedne, zabavnije, lagodnije puteljke, makar u nadi da neće daleko, ili dugo, te da će ponovno izbiti na onaj pravi Put koji jedini i jedino po pravoj Istini vodi do vječnog Života, - oni dakle, tj. mnogi od njih, kako vidimo, ne izbiše ponovno na pravi Put. Nego, na veliku nesreću, već preusaljenih srdaca, i sa olovnim kapcima otežalim od mnogih grijeha kojih se oči nauživaše, oni nastavivši hoditi lagodnim puteljcima nađoše se na zlokobnoj stramputici, i ne poimajući koliko daleko se udaljiše od pravog Puta. Niti su pri svijesti da ta stramputica vodi ravno u pakao!
      Oni više ne vide pravog Svijetla, koje osvjetljava samo onaj pravi Put, ali pošto ovima sada svijetli ono lažno, umjetno, koje im sam lucifer i potpali i održava, oni zablještenih očiju gledajući u siluete utvara ovoga svijeta, sami sebe uvjeravaju kako vide, pa čak i da slijede ono pravo Svijetlo.
      Slijepe su to vođe slijepaca!
      A mi se pak uvijek držimo samo onoga pravog i jedinog Puta, kojega obasjava ono pravo istinsko Svijetlo, što nas vodi do vječnog Života.
      JbD

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.