petak, 1. veljače 2013.

Molitva Isusu u hostiji


Molitva Isusu u hostiji

O Isuse, Sine Boga živoga, da bi spasio naše duše od pakla, rodio si se u štali i umro na križu, a sada si sakriven u svetohraništu oltara.

U hostiji se klanjam tvojoj stvarnoj prisutnosti, tvome tijelu i krvi, tvojoj ljudskoj duši i tvojem božanstvu.

Učini, o slatki spasitelju, da svakog dana sve više štujem ovo otajstvo tvoje ljubavi, da se tješnje sjedinjujem s misnom Žrtvom i da se češće pričešćujem tvojim božanskim tijelom.

Ureži u moje srce grozotu prema grijehu i svoju žarku ljubav kako bih, vjerno čuvavši stanje milosti na zemlji, zaslužio zauvijek počinuti u nebu na tvojim svetim grudima. Amen.


Molitva koju je preuzela Katolička akcija kako bi poticala pobožnost prema Našem Gospodinu prisutnu u Euharistiji.


(iz Misala-vesperala objavljenog 1913. godine u Turnhoutu u Belgiji)

Broj komentara: 8:

  1. Ljudi ispričavam se što ovako upadam u temu ali mi mozda vi tradicionalisti možete pomoći.
    Kakva je tradicija na Zapadu bila s liturgijskim bojama prije nego su se uvele ove današnje boje?
    I zasto se tamnpolava boja negdje naziva adventska boja i zasto tu boju neki tradicionalisti koriste kao adventsku? Ako imate za preporučiti mozda neku knjigu gdje bi se slične stvari mogle saznati napišite.
    Hvala na svakom odgovoru
    Branimir

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ima jako puno o tome na internetu. Evo nekoliko linkova:
      Liturgical Colours - iz katolicke enciklopedije s pocetka 20. stoljeca, ima i o povijesti
      Liturgical Colors in the Ancient Dominican Rite
      Liturgical Colours for Lent in the Ambrosian Tradition
      Liturgical Blue
      Liturgical Rose

      I ono sto se tice upravo vaseg pitanja:
      The Liturgical Colour violaceus in the Roman Rite PART ONE, PART TWO

      Takodjer moze se pogledati i str. 91 u Kniewaldovoj Liturgici.

      Izbriši
  2. U svakom slučaju, plava je boja neba i uzvišenosti, odnosno čistoće(posebice na freskama, ali i negda na ikonama-sada je zamjenjuje zlatna, odnosno zlatni listići)na ikonama uvijek i boja Bogorodičine odjeće:plava odjeća s crvenim plaštem, a kod Krista crvena s plavim plaštem.(Čovještvo na koje dolazi božansko; odnosno kod Krista: Božanstvo koje uzima čovještvo, utjelovljujući se). Crvena je ujedno i simbol krvi i mučeništva.
    Grci (raskolnici)često nose i plave misnice i epitrahilje. Čak se to vidi i kod Srba i Rusa-Istok nema toliko precizan kanon boja kao Zapad. Nekako zlatna svugdje dominira. Ostale variraju!
    Što se tiče Zapada, to je bio poseban privilegij u Njemačkoj i Austriji(Austro-Ugarskoj):plava kao Marijina boja. I danas je u Njemačkoj tradicionalni svećenici nose plave kazule na Gospinim blagdanima ili votivnim misama.
    To ovako malo neznanstveno!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  3. U antičko je vrijeme ljubičasta odnosno plava bila jako skupa. Dobivala se od posebnih puževa. Stoga je bila simbol bogatstva, plemstva i uzvišenosti. Jasno, da se to povezivalo s nebom i carstvom nebeskim.
    Kasnije je prevladalo zlato: zlato kao simbol Boga. Zlato sja, ali je nemoguće u njega prodrijeti, nije „prozirno“-to se odmah povezalo s Bogom-izvorom svjetlosti; sjajno, no opet nedokučivo, misteriozno i uzvišeno.
    Zlato je na ikonama dobrim dijelom prevladalo, ali i na mozaicima i freskama. Premda je, možda zbog nemogućnosti pozlate toliko velikih površina, plava ostala dominantna u freskopisu.
    Inače, neke protestanstske zajednice plavu upotrebljavaju kao boju nade.Plava koja se javlja prije izlaska sunca. Stoga je nose u Došašću. Međutim, to nije katolički običaj! Oprez!
    Inače, počesto je kanon boja ovisio i o njihovom dobivanju: primjerice, kardinalsku crvenu koju je teže bilo dobiti nego ljubičastu koju nose biskupi i ostali prelati(govorimo o reverendama, šeširima, cipelama,biretama,pileolima,cingulumina, mozzetama i ferraiolima-dakle, korskoj, a ne liturgijskoj boji)!
    Sve što je bilo teže proizvesti, što je bilo rjeđe i skuplje, pripadalo je višim prelatima, odnosno povezivalo se s nebeskim!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Upravo je to pravilo nekakav orjentir: sve što je najbolje i najljepše pripada Bogu!
    Nitko ne može zauvijek propisati kakvu simboliku nosi koja boja premda ne treba ni odbaciti ono što nam donosi tridentska obnova.
    Primjerice zlatna i na Istoku i na Zapadu simbolizira uzvišenost, a time i Boga i Kraljevstvo Nebesko. Ne možemo to nasilno preko noći mijenjati kao liturgijski revolucionari koji su takvim manipulacijama izbezumili jadne vjernike.
    Žalosno je da je crna boja, posebice iz rekvijema, posve izbačena!
    Koje je bogatstvo imati misu zadušnicu po starom obredu!
    Kad je preminuo kardinal Kuharić, bio sam na Misi zaduišnici za njega u Katedrali, a onda i u Bazilici Srca Isusova. Kratko sam prije toga bio na Misi zadušnicu za jednu stariju, posve nepoznatu tridentinsku u jednoj kapelici u Njemačkoj. Taj je pjevani rekvijem u malenoj kapelici po starom obredu nadilazio ova oba gore spomenuta! Isplati se biti tradicionalistom-barem dostojan rekvijem za naše grješne duše!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  5. http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=PFNeXzBbEeE

    Video o Pričesti na ruke. Nisam ga mogao pogledati cijeli. Prenose ga tradicionalni portali. Na engleskome s talijanskim titlovima. U glasu djeteta osjeti se takva tuga. Za mene je to nezadovoljstvo Neba: takvim oblikom pričešćivanja, ali i novim pbredom.
    Ne glumim sveca. Očito je to (samo?!)prabakin odgoj. Kao i ljubav prema povrću, varivu i prirodnim čajevima. No, Bogu hvala i za to!Nikada nisam mogao uzeti Isusa u ruku. To mi je graničilo s ludilom i svetogrđem. I prije stare Mise i susreta s tradicionalistima.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  6. A dobro je da zlatna može zamjeniti svaku drugu boju. Recimo malo bi nezgodno bilo inzistirati na bijeloj boji ruha u Indiji kao boji slavlja kad je kod njih tradicionalno bijela boja, boja žalosti.
    Pa je uvjek zgodno primjeniti odredbu da zlatna može mjenjati svaku boju.
    Bosanac

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.