subota, 1. prosinca 2012.

Liturgijski tjednik Život s Crkvom, broj 1 - 1934.


Jedan naš čitatelj skenirao je prva četiri broja liturgijskog časopisa koji je pod nazivom Život s Crkvom izlazio od 1934. do 1942., najprije kao tjednik, a zatim kao mjesečnik. U svakom broju časopis donosi čitavu misu dotične nedjelje, na latinskom i u prijevodu, te vlastite dijelove većih blagdana kroz nadolazeći tjedan. U dodatnim tekstovima objašnjava se smisao liturgije, kako treba slušati svetu misu kao i značenje pojedinih liturgijskih vremena ili blagdana. Očito je da autori ovog listića pokušavaju po njemu u Hrvatsku (pa i šire u Jugoslaviju) unijeti liturgijski pokret koji je u to vrijeme u Europi već bio popularan. Možemo se s nekim njihovim stavovima složiti ili ne, ali časopis je svakako vrlo dobro urađen i hvalevrijedno pokušava obične vjernike upoznati s bogatstvom crkvene liturgije.

Donosim ove i idućih subota prva četiri broja koji pokrivaju došašće i Božić, a zgodna je podudarnost što su nedjelje, pa i ostali dani u tjednu, padale 1934. godine u iste datume kao i ove 2012. godine.

Za kraj, nešto detaljniji opis ovog tjednika iz pera Marice Stanković:
Život s Crkvom

Pod tim naslovom počeo je izlaziti liturgijski tjednik u Splitu, a uređuje ga svećenik Josip Kirigin. Već sam motto tjednika prikazuje njegovu svrhu: «Ne možete moliti što drugo preko sv. Mise, već molite samu sv. Misu.» To su riječi, koje je čitavom kršćanskom svijetu upravio veliki Papa, Papa euharistijske i liturgijske obnove, Pijo X. Liturgijski tjednik želi, da se te direktive Pija X. provedu u život, ali ne samo kod inteligenata, već da liturgijsko slušanje sv. Mise uđe i među široke narodne slojeve.

U našoj katoličkoj štampi mnogo se puta ističe, kako je naš narod duboko odan vjeri, i kako su naše crkve uvijek pune. To je točno. I već dugo nije glad dušâ za Bogom bila tako velika kao danas. No ako zavirimo, što se u našim crkvama za vrijeme sv. Mise moli, naći ćemo svašta. Krunice, molitve iz najrazličitijih molitvenika, pa razne molitve naizust. Sve je to u sebi vrijedno ali nema gotovo nikakve veze s onim što se zbiva na oltaru. A Crkva želi da vjernici prate sv. Žrtvu točno sa svećenikom. «Molite samo sv. Misu». Kad je izašao Rimski misal u prijevodu dr. Kniewalda, to je značilo početak liturgijske obnove kod nas. Na tu novost u našemu katoličkom životu neprestano je upozoravao dr. Ivan Merz, čovjek koji je prvi među nama razumio duh liturgijske obnove. Misal se je u razmjerno kratko vrijeme brzo raširio. Dva su izdanja upravo razgrabljena. I kako je ugodno, kad ušavši u crkvu opaziš u rukama vjernika Misale. Za takvog vjernika ne može biti sv. Žrtva nešto tuđe, nerazumljivo, daleko. Svaki kret, svaka riječ svećenikova za njih je događaj.

I u redovima Križarica mnogo se je govorilo o upotrebi Misala. Veliki broj naših članica njime se i služi. Vidi se to na našim tečajevima i manifestacijama. Napose je interes za liturgijski život porasao iza lanjskog liturgijskog tečaja u Varaždinu. Pa ipak još nismo zadovoljne. Još imade članica, kojima je liturgija tuđa. Još imade društava, napose novih, koja nisu ni čula za liturgijsko gibanje. Križarski pokret mora biti liturgijski pokret, a Križarice nositeljice liturgijske obnove u našem narodu.

Zato s oduševljenjem pozdravljamo tjednik život s Crkvom. Počeo je izlaziti sa I. nedjeljom adventa sa početkom nove crkvene godine. Svaki će broj donositi čitavu nedjeljnu sv. Misu, s opširnim i lakim tumačenjem. Donosit će i izvatke iz sv. Pisma, životopise svetaca, a ima i dječju liturgijsku stranicu. Cijena pojedinom svesku samo 1 dinar. Godišnja pretplata 40 Din. Tko naruči 10 komada, imade 20% popusta. Cijena je doista tako malena, da si to svaka članica, koja još nema Misala, može lako nabaviti. A i za one, koji imadu Misal, a ne znadu se pravo njime služiti ili mnogo toga ne razumiju, liturgijski će tjednik mnogo značiti. Naručite ga što prije. Budite propagatorice onoga što nam danas najviše treba. Po liturgiji je najlakši uspon k Bogu. Širite tjednik i u svojoj okolini. Neka ne bude župe bez njega. Neka ne bude katoličke duše, koja će bez njega ne nedjeljnu Misu. Katolička ženska omladina u Italiji u širenju se je sličnog tjednika osobito istakla. Zato ju je i mogao sadanji sveti Otac na poseban način pohvaliti. Neka to u našim krajevima učine Križarice. Narudžbe se šalju na Hrvatsku knjižaru – Split.
M.

(M.: Život s Crkvom (prikaz liturgijskog tjednika), u “Za vjeru i dom” 12 (1934), str. 180.)

Iako danas nije teško doći do tekstova pojedine mise, posebno preko tradicionalnog liturgijskog kalendara, ipak bih vam preporučio da zavirite u ove tjednike i pogledate razmišljanja uz pojedinu nedjelju ili blagdan.

Broj komentara: 10:

  1. O, super! Hvala, rado ću pročitati koliko stignem.

    OdgovoriIzbriši
  2. Covjek ne zna sto bi rekao nakon reforme. Toliko učenja, tehnika, strategija-danas veći dio katolika uopće ne vjeruje u transsupstancijaciju.Jasno, vazda je potrebno i hvalevrijedno vjernike upoznavati s ustrojem sv.Mise, no meni se cini da je razmatranje i molitva srcem, pri tome se mogu moliti Ocenas,,Zdravomarija, Slava Ocu i ponavljati ili sv.Krunica ili strelovite molitvice, danas vrlo prikladan nacin sudjelovanja na sv.Misi. Mene zivcira ono stalno listanje Schotta po njemackim crkvama. Cak mi je jedan njemački svećenik napomenuo da ni on to ne drži vrhuncem. Možda su se ipak naše nepismene bakice više uspijevale približiti Misteriju na staroj latinskoj Misi nego učeni liturgičari. Uostalom, je li zbilja toliko bitno pročitati prijevod popričesne molitve 16.nedjelje kroz godinu ili je bitnije sjediniti se s Kristom nazočnim dušom i tijelom u sv.Pričesti i razmatrati veliku tajnu Utjelovljenja u tijeku čitanja posljednjeg Evanďelja, moleći sa sv.Ivanom Bogoslovom poput sv.Šimuna:"Et vidimus gloriam eius..." Je li zapadni čovjek, slijep za simbole, isfrustriran dominantnim protestantskim načinom života i razmišljanja, upravo zbog tog sljepila uništio srce vjerskom i kulturnog života cijelog zapadnog svijeta-tradicionalnu latinsku Misu? Hoće li povratak Tradiciji biti zapljusnut monaškim duhom misaone molitve, pjevanja, bdijenja, kaďenja, razmatranja i tišine? Kako god-sto reče (sada i mons.)dr.dr.Georg May, ako su se problemi predkoncilske Crkve mogli usporediti s teškom prehladom, danas je posrijedi teška upala pluća! Uz sve probleme, ipak je to "klapalo" s misalom, ili bez njega, Krunica ili Očenaši, razmatranja iz raznoraznih molitvenika!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zato i napisah da se ne moramo sa svime sloziti. Mislim da su takve stvari najprikladnije za procitati prije mise ili kroz tjedan. A na misi vjernici imaju veliku slobodu, pa mogu birati hoce li pratiti prema misalima/letcima, hoce li moliti po molitvenicima ili pak krunicu, strelovite molitve, razmatrati itd.

      Izbriši
  3. Da, razumio sam, nije bila kritika. Majstorski(isusovački)odraďeno.
    Svi smo mi tradicionalisti oprezni kada se govori o tehnikama, metodama, prijevodima, uputama kao nerijetko danas, a na kraju, malo se zbilja moli. "A puno može molitva pravednikova" počesto pripomene p.M.Nikić. Puno, da, jako puno. A naša je Misa najbolja škola molitve. Sav ovaj prijezir i pogrde ništa su u usporedbi s primljenim darom premda smo ništa nego krhke glinene posude!
    Uostalom, moje je izlaganje o sudjelovanju na sv.Misi samo subjektivan doživljaj obojen vlastitim karakterom, darovima (nedostatcima!?)...ako netko iz toga nešto nauči, Deo gratias!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  4. Meni osobno "Missa dialogata" nije baš sretno rješenje premda se uz tihu Misu često služi i u prioratima FSSPX-a. Prava tiha Misa meni je puno uzvišenija zbog tišine, kontemplacije...Ne znam što o tome reći! Na svečanim misama lijepo je da puk pjeva, no mene osobno ne privlače trad.Mise s Kyrie, Sanctus, Agnus Dei primjerice na njemačkome, a vjerujem da su naše tradicionalne Mise u Božićno vrijeme bile prekrasne(Radujte se narodi, Svim na zemlji, Kyrie eleison) no opet ona dilema-jesu li crkvene pjesme, koje su uglavnom isusovci uveli u liturgiju da spase pravovjerni nauk, liturgiju približe vjernicima, na neki način istisle koral, a time djelomično osiromašile liturgiju?! I pridonijele malčice reformi?! U crkvenim popjevkama dominira harmonija(bude se osjećaji, teku suze-"Čuj nas, majko!"-inače meni veoma drage pjesme) dok je gregorijanski koral čista melodija, najprikladnija glazba za liturgiju( Prisjetimo se trezvenosti i uzvišenosti prefacije: Vere dignum et iustum est...ili Pater Noster)! Opet ne smijemo biti isključivi poput cecilijanaca jer ono bitno se zbiva na oltaru, a ne na koru!
    Nije baš pohvalno da svaki trady mora biti mali liturgičar! Jadna li vremena!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  5. Jedna zanimljivost koju su vjerujem oni pažljiviji uočili, kako na današnjoj misi po verziji Misala sv. Pija X., stoje dvije komemoracije - sv. Bibiane i BDM (ne znam zašto nema još molitve contra persecutores Ecclesiae, koja se ovdje navodi: http://divinumofficium.com/cgi-bin/missa/missa.pl), koje izostaju u Misalu 1962. s obzirom da blagdani I. klase potiskuju sve komemoracije. To je jedna od važnijih razlika između dvaju varijanti Misala, i svakako zanimljivo pitanje za raspravu. Naravno, te su razlike nebo i zemlja neusporedive s novom misom ili čak prijelaznim fazama misala; ali sve u svemu nadam se da će jednom Sveta stolica - kao što dopušta bezbroj varijacija u novoj misi, dopustiti da se uzima i celebracija prema toj prijašnjoj verziji misala kao sastavni dio 'izvanrednog oblika rimskog obreda' jer sadrži lijepe dodatke koje bi mnogi tradicionalni katolici rado vidjeli u misi svih vremena.

    OdgovoriIzbriši
  6. U nekim se, uglavnom manjim tradicionalnim zajednicama dobar dio svećenika vratio na misal sv. Pija X. Tradicionalni se svijet uglavnom slaže da su nedaće započele puno prije1962. godine. Napomenimo samo da je početak zlosretnog Bugninijevog djelovanja u Vatikanu već 1948. godine.
    Mislim da je tradicionalni svijet dobrim dijelom odbacio reformirane obrede Velikog tjedna u vrijeme pontifikata (inače omiljenog)Pija XII, kao i novi latinski prijevod psalama. Tada su već djelovali Bugnini, kardinal Bea i ostali. Nisu se oni rodili šezdesetih.
    Bratstvo sv.Pija X. drži da sada valja spašavati Tradiciju, a kad zapuhnu vjetrovi pravovjerja u cijeloj Crkvi, onda će Rimski Prvosvećenik koji jedini ima vlast to učiniti, posložiti stvari kako treba. Dotada se drže misala iz 1962. i ne žele eksperimentiranje po kapelicama i crkvama, već zahtijevaju jedinstvo. S Bratstvom sv.Petra ista stvar premda i jedni i drugi shvaćaju neke nedostatke 1962.
    Kad nastupi vrijeme pravovjerja, mislim da će se svi ozbiljno pozabaviti uzrocima reforme i da će se cijela Crkva „približiti“ misalu sv.Pija X., no opet nisam prorok pa je ovo čisto nagađanje.
    Tada će se tražiti trezvenost i razboritost, jer su prejake reakcije nerijetko bile uzrokom novih nedaća u svetoj Crkvi.
    Danas je ponovno otkriven simbol, ljudima je dosta dominacije riječi-tišina, kontemplacija i molitva, bez silnih didaktičkih uputa, stalnih napomena, tehnika i razbrbljanosti sada su „in“. Loša (i katastrofalna) iskustva s novim obredom zahtijevat će udaljavanje što je moguće više od protestantiziranosti!
    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zgodno je pročitati ovaj članak: http://www.fiuv.org/docs/FIUV_PP5_VulgateFinal.pdf
      koji opisuje problem prijevoda Biblije, napose psalama. "Piov psaltir" je djelo kasnijeg kardinala Bee. Bea, Nijemac i isusovac, je bio direktor Papinskog biblijskog instituta 1930-1949. Bio je i ispovjednik pape Pija XII. (tražio sam godine, pa sam čak našao od 1945. do smrti 1958., ali postoje i oprečni podaci koji sugeriraju da je to bilo puno kraće).
      U misalu iz 1962. broj mjesta po novom prijevodu psalama je razmjerno mali (većinom u pripremnim molitvama, minimalno u proprijima tj, samo kod novih blagdana kao Josip Radnik i Pio X., ili tamo gdje su bile izmjene, npr. gradual Velike gospe nakon proglašenja dogme 1950. jer je 1950. proprij skroz promijenjen). Časoslov iz 1962. (originalni) je imao nove prijevode. Bogu hvala, danas se može kupiti časoslov (npr. izdavača Nova et Vetera) prema rubrikama iz 1962. koji ima stari "Psaltir prema Vulgati". Logično, jer sumnjam da netko tko danas želi moliti časoslov latinskom pretpostavlja Bein prijevod sv. Jeronimu i Septuaginti.
      Inače je Jeronim kao pravi učenjak načinio tri verzije psalama: tzv. rimsku, tzv. galikansku (koja je ušla u Vulgatu) i "iuxta Hebraeorum", od kojih je posljednji rađen prema onodobnim židovskim tekstovima, a prva dva prema Septuaginti i srodnim izvorima.
      Za kraj recimo da je prijevod starozavjetnih tekstova prema mazoretskim modernistička fiks-ideja. Mazoretski tekstovi nisu ništa stariji od Jeronima (mislim da su mlađi), niti postoje sačuvani primjerci (pred)mazoretskih tekstova stariji od Vulgate. Osim toga, riječ je o poslijehramskom židovstvu te je nesumnjivo uneseno novo, njihovo tumačenje.
      Stoga nema razloga da njihov sadržaj smatramo nekakvim originalnim, izvornim, a pogotovo ne boljim od Vulgate.

      Izbriši
  7. Jedno pitanje.. a ima li još skeniranih ovih tjednika, vidim samo br.1.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pogledajte ovdje, datoteke 49 do 52 su brojevi 1-4 iz te godine.

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.