utorak, 29. prosinca 2009.
Odgovor komisije Ecclesia Dei
utorak, 22. prosinca 2009.
Gostujući autor - Božićne mise
Samo kratki tumač slova u naslovu većine videa:
E - Ensemble Organum
H - Cistercienserabtei Stift Heiligenkreuz
M - Choralschola der Benediktinerabtei Münsterschwarzach
Prva Misa započinje odmah nakon devetog časa, kada je sunce na polovici puta između svog zenita i sumraka. Zatim se, u posljednjim odsjajima dana, pjeva prva Večernja Rođenja Gospodnjega. Kada nastane tama, Povečerje slavi prvi sat noći. Nakon kratke stanke započinje velika služba Bdjenja čija svečana ceremonija traje više od tri sata dok noć ne prispije svome epicentru; u to vrijeme slavi se Polnoćka. Kako se razdoblje tame približava kraju, sat prije prvog svjetlucanja zore, započinje služba Jutarnje čija posljednja dva korala - himan i evanđeoski hvalospjev - moraju odgovarati dolasku svjetlosti u svetište. Tada služba Prvog časa, koja traje samo dvadesetak minuta, uvodi Misu u zoru. Kratak predah i kad sunce dospije na pola puta između obzora i zenita - tj. o trećem času - započinje služba Trećeg časa koja uvodi Četvrtu Misu. Između početka ciklusa - nakon devetog časa 24. prosinca - i početka posljednje Mise - nakon trećeg časa 25. prosinca - proteklo je šest sati dana i dvanaest sati noći. Ova geometrija vremena, koja naše suvremenike ostavlja ravnodušnima, sačinjavala je za naše pretke temelj litugijskog čina.
ponedjeljak, 21. prosinca 2009.
Sveti Toma, moli za nas!
Da nobis, quaesumus Domine, beati Apostoli tui Thomae solemnitatibus gloriari: ut eius semper et patrociniis sublevemur, et fidem congrua devotione sectemur. Per Dominum nostrum, Iesum Christum, Filium tuum, qui tecum vivit et regnat in unitate Spiritus Sancti Deus, per omnia saecula saeculorum.
Give us, Lord, we beseech Thee, a share in the glory of today's festival of Thy blessed Apostle Thomas: and grant that we may be uplifted by his patronage and drawn with fitting devotion to equal him in faith. Through our Lord ...
(ostali promjenjivi dijelovi)
Sveti Ivan Zlatousti:
I sada, svi su se bojali napada Židova, ali Toma više od ostalih; zato i reče:
Hajdemo i mi da umremo s njime!
Neki kažu da je i sam želio umrijeti; ali nije tako; ovaj je izričaj više znak kukavičluka. Pa ipak, nije prekoren jer je Krist još podupirao njegovu slabost, ali kasnije postade jači od svih i nepobjediv. Jer divna je stvar u ovome: da gledamo onoga tko je bio tako slab prije raspeća, kako poslije raspeća, i nakon što je povjerovao u uskrsnuće, postaje revniji od svih. Tako je velika moć Kristova. Isti čovjek koji se nije usuđivao u društvu Kristovu otići do Betanije, isti je, Krista ne videći, protrčao kroz skoro čitavi naseljeni svijet i prebivao usred naroda koji su bili puni umorstava i željni da ga ubiju.
četvrtak, 17. prosinca 2009.
O komentarima
Ne trebate zaboraviti da svoje misli uvijek možete ostavljati u potpunoj slobodi (naravno, ako ne kršite vrlo liberalne propise Googlea) na svom blogu koji vrlo jednostavno možete otvoriti OVDJE. Ovdje, u Markovoj i mojoj "avliji", imam pravo odrediti što može, a što ne.
srijeda, 16. prosinca 2009.
Fotografije Gaudete nedjelje
The tradition of rosacea vestments grows from the history of the Roman Stations. The Station church today is the Basilica of the Holy Cross of Jerusalem, where the Emperor Constantine’s mother St. Helena placed relics of Cross and Passion brought back to Rome from Jerusalem. At this basilica on this day, Popes blessed roses made of gold to be sent to Catholic monarchs and distinguished sons and daughters of Holy Mother Church. Therefore Laetare was also nicknamed Dominica de rosa.... Sunday of the Rose. This is how rose-colored vestments developed for that church on this Sunday. The color spread to the rest of Rome, and then spilled over to the corresponding Sunday in Advent, Gaudete. Rosacea was diffused to the whole world with the promulgation of the Missale Romanum by St. Pope Pius V in 1570.S obzirom da se koristi samo dva dana u godini, većina župa ne posjeduje ružičasti set (misnicu, štolu, veo,...). No, bojim se da je u Hrvatskoj puno veći problem siromaštvo duha, nego materijalno siromaštvo. Većina svećenika (a i vjernika laika!) i ne razmišlja da je ljepota jedan od putova koji nas vode k Bogu, već su za liturgiju spremni izdvojiti samo nužni minimum, za misnicu je najvažnije da ne košta puno, da je lagana i da se može lako održavati (po mogućnosti nikako), pa je najčešći izbor nekakva sintetička plahta s rupom u sredini koja obično nije bizarno ružna, ali je daleko ispod standarda koji većina ljudi ima u biranju svoje (svečanije svjetovne) odjeće.
Dosta je bilo moga jadikovanja! Ono i ne bi zavrijedilo vlastiti post, nego služi kao (poprilično loš) uvod u jedan primjer iznimke od one većine koju sam spominjao. Nadam se da će vam se fotografije koje slijede svidjeti, nastale su u različitim uvjetima i od različitih fotografa (kojima puno hvala!). Kliknite na slike koje želite vidjeti detaljnije!
nedjelja, 13. prosinca 2009.
Gaudete
***
Liturgija svete mise ove nam nedjelje donosi preporuku koju sveti Pavao stalno upućuje prvim kršćanima u Filipima: "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" I odmah apostol daje i glavni razlog za ovu duboku radost: "Gospodin je blizu!" To je i razlog adventske radosti, kao i one svakodnevne: Isus nam je jako blizu. I svakim nam je danom sve bliži. Sveti Pavao nam tako daje ključ za razumijevanje izvora naših žalosti: žalosni smo kada nas naši grijesi ili mlakosti udaljavaju od Boga.
Gospodin nam uvijek dolazi u radosti, ne u tuzi. "Njegova otajstva su sva radosna otajstva; žalosna otajstva smo mi izazvali."
"Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" "Zdravo...": grčki tekst doslovno kaže "Raduj se...". Božja blizina razlog je radosti Blažene Djevice. I Ivan Krstitelj, još nerođen, u utrobi Elizabetinoj pokazat će svoju radost zbog blizine Mesije. Anđeo će reći pastirima: "Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod. Danas vam se rodio Spasitelj..." Radost je posjedovati Isusa, žalost je izgubiti ga.
Tko je pretjerano zaokupljen samim sobom, teško će pronaći radost otvaranja Bogu i drugima. A da bismo došli do Boga i rasli u krjepostima, moramo biti veseli.
Blažena Djevica ih je imala mnogo na putu u Betlehem. Umorna od duga putovanja nije nalazila dostojna mjesta na kojem bi se rodio njezin Sin; ali zbog ovih problema nije izgubila radost promatranja Boga koji "tijelom postade i nastani se među nama".
Većina ljudi koji su posjetili zagrebačku katedralu u jutarnjim satima radnim danom primjetili su da je pred jednom ispovjedaonicom malo duži red koji se ne prekida ni u trenutku kada je određen kraj termina za ispovijedanje. Ako su prišli bliže, mogli su na vratima primjetiti pločicu s imenom J. Ramos. Velečasni Jorge Ramos je vikar Opusa Dei u Hrvatskoj. Evo i nekoliko intervjua s njime ako vas zanima više: 1, 2, 3, 4, 5. Pater Ramos je jedan od najpopularnijih ispovjednika u Zagrebu, a i šire, jer je uvijek na raspolaganju za ispovijed i uvijek ima vremena za saslušati onoga koji se ispovijeda te daje dobre savjete.
Spominjem pater Ramosa jer vam želim preporučiti njegova kratka tjedna razmatranja koja možete poslušati na internetu. Možda nije zgorega spomenuti da se preko internete može slušati i Hrvatski Katolički radio i Radio Marija.
Zabrinjavajuća činjenica da određeni broj svećenika odbija koncelebraciju u ime »tradicije« ili pak da euharistiju slave sami u ime »funkcionalnosti«, dovoljno govori o oslabljenom stanju crkvenosti euharistije, a tako i o nedozreloj svijesti o općem svećeništvu svih vjernika.Iako je koncelebracija bila kroz povijest Crkve česta i na istoku i na zapadu, stoljećima prije 2. vatikanskog sabora na zapadu je ta praksa gotovo iščezla osim u slučaju ređenja svećenika i biskupa, a i tada u drugačijem obliku od ovog kojeg sada poznajemo. Tko je god bio na istočnoj liturgiji, lako će primjetiti da koncelebracija najčešće izgleda puno drugačije od onoga što smo navikli gledati u novom obredu latinske crkve. Dok je u božanskoj liturgiji zadržana transcendentnost i uzvišenost otajstva koje se slavi (čemu sigurno pridonosi smjer slavljenja i usklađeno pjevanje), na novoj misi se koncelebracija najčešće prepoznaje po zbrci i improvizacijama koje su gotovo neizbježne: svećenici se na licu mjesta dogovaraju i pokazuju tko će gdje stati, tko će što pročitati, tko treba reći imena kojih pokojnika i slično, a to sve, naravno, okrenuti prema puku.
Poseban problem su masovne mise kada stotine svećenika koncelebriraju tako da neki od njih jedva i vide oltar na kojemu su darovi koje posvećuju. Potrebno je nešto u tom smislu promijeniti i "nužno je vratiti se izvornom smislu koncelebracije, a to je znak jedinstva svećenstva".
Ja se slažem s pater Z.-om koji kaže da bi koncelebracije trebale biti "sigurne, legalne i rijetke". U svakom slučaju ne bi se smjelo nekog svećenika prisiljavati da koncelebrira iz bilo kakvog razloga. Uostalom i Zakonik kanonskog prava kaže:
Kan. 902 - Svećenici mogu euharistiju koncelebrirati, osim ako drukčije traži ili savjetuje korist vjernika; ipak je svaki posve slobodan slaviti euharistiju pojedinačno, ali ne u vrijeme kad se u istoj crkvi ili kapeli slavi koncelebracija.
Za kraj vam ostavljam dvije verzije popularne adventske pjesme - Rorate Caeli desuper - Nebesa, odozgor rosite (prva verzija, druga verzija, prijevod). Ako hoćete, možete i vi ostaviti link na omiljenu pjesmu iz došašća.
subota, 5. prosinca 2009.
Pro multis?
Uzoriti / prečasni gospodine,O točki 3.e) detaljnije govori Rimski katekizam (v. original):Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata je u srpnju 2005. godine, uz pristanak Kongregacije za nauk vjere, pisala svim predsjednicima biskupskih konferencija, kako bi od njih zatražila dobro promišljenu prosudbu prijevoda izraza pro multis, prilikom posvete Predragocjene Krvi, na različite narodne jezike. Odgovore biskupskih konferencija proučile su dvije vatikanske kongregacije te je podastrto izvješće Svetome Ocu.
Prema Papinome naputku ova Vam kongregacija sada obznanjuje sljedeće:
1. Tekst s izričajem pro multis pripada crkvenoj predaji. U njemu su utvrđene riječi koje se u rimskome obredu Latinske crkve primjenjuju od prvih stoljeća. Tijekom proteklih trideset godina neki su službeno odobreni prijevodi na narodne jezike primjenjivali tumačiteljski izričaj »za sve«, »per tutti« ili izričaj ovome ekvivalentan.
2. Ne postoji nikakva sumnja o valjanosti Misa koje su slavljene sa zakonito odobrenim riječima te su sadržavale izričaj »za sve«, kao što je Kongregacija za bogoštovlje već obznanila [godine 1974]. Izričaj »za sve« nesumnjivo stoji u skladu s ispravnim tumačenjem namjere našega Gospodina na način kako je izražena u tome tekstu. Vjerska je dogma da je Krist na križu umro za sve ljude.
3. Ipak, postoji mnogo argumenata koji govore u prilog preciznijega prijevoda tradicionalnoga izričaja pro multis:
a) Sinoptička Evanđelja (Mt 26, 28; Mk 14, 24) izričito govore o »mnogima« za koje Gospodin prinosi žrtvu. Ovaj su izričaj različiti bibličari povezali s riječima proroka Izaije [»Sluga moj pravedni opravdat će mnoge«, usp. Iz 53, 11]. U evanđeoskim tekstovima lako je bilo moguće reći »za sve« (tako npr. Lk 12, 41). Ipak, riječi pretvorbe doslovce glase »za mnoge«. Zbog toga su te riječi prevedene na taj način i u suvremenim prijevodima Biblije.
b) Rimski obred je kod pretvorbe vina na latinskome uvijek sadržavao riječi pro multis, nikada pro omnibus — za sve.
c) Anafore — euharistijske molitve — različitih istočnih obreda, bilo na grčkome, sirijskome, armenskome ili slavenskome jeziku, sadržavaju ekvivalent latinskih riječi pro multis.
d) »Za mnoge« jest točan prijevod pro multis, a »za sve« predstavlja svojevrsno tumačenje kakvo, pravo uzevši, pripada katehezi.
e) Izraz »za mnoge« otvoren je za uključivanje svakoga čovjeka te svjedoči o činjenici da se ovo spasenje ne događa na mehanički način, bez pristanka ili sudjelovanja pojedinca. Vjernik je, zapravo, pozvan s vjerom prihvatiti dar koji mu je ponuđen i primiti nadnaravni život koji se daje onima koji sudjeluju u tome otajstvu te svjedoče o njemu svojim životom, kako bi bili ubrojeni među »mnoge« o kojima ovaj tekst govori.
f) U smislu Upute Liturgiam authenticam valja uložiti napore da se u izdanjima na narodnome jeziku točnije drži latinskoga teksta.
4. Stoga se mole biskupske konferencije zemalja u kojima se trenutno upotrjebljava izričaj »za sve«, ili njemu ekvivalentan, da u idućoj godini ili dvije godine održe vjernicima potrebne kateheze o toj stvari, kako bi se pripravili na uvođenje točnoga prijevoda izraza pro multis na narodni jezik, primjerice »for many«, »per molti« itd. To će se učiniti kod sljedećih prijevoda Rimskoga misala, koje će biskupi i Sveta Stolica odobriti za upotrjebu u raznim zemljama.
The additional words for you and for many, are taken, some from Matthew, some from Luke, but were joined together by the Catholic Church under the guidance of the Spirit of God. They serve to declare the fruit and advantage of His Passion. For if we look to its value, we must confess that the Redeemer shed His blood for the salvation of all; but if we look to the fruit which mankind have received from it, we shall easily find that it pertains not unto all, but to many of the human race. When therefore ('our Lord) said: For you, He meant either those who were present, or those chosen from among the Jewish people, such as were, with the exception of Judas, the disciples with whom He was speaking. When He added, And for many, He wished to be understood to mean the remainder of the elect from among the Jews or Gentiles.I u hrvatskom je izdanju misala u upotrebi izraz "za sve ljude" umjesto "za mnoge":
With reason, therefore, were the words for all not used, as in this place the fruits of the Passion are alone spoken of, and to the elect only did His Passion bring the fruit of salvation. And this is the purport of the Apostle when he says: Christ was offered once to exhaust the sins of many; and also of the words of our Lord in John: I pray for them; I pray not for the world, but for them whom thou hast given me, because they are thine.
Ovo je kalež moje krvi novoga i vječnoga saveza koja će se proliti za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha.Izgleda da je ova odredba iz Rima bačena u Hrvatskoj, kao i mnoge druge, a osobito one koje se tiču liturgije, u zaborav. Primjenjeno je najefikasnije sredstvo protivljenja, a to je naprosto ignoriranje. Takav je zid šutnje samo nakratko bio rastvoren da bi se opravdalo korištenje sadašnjeg prijevoda i upozorilo da je dopis bio za prijevode na engleski jezik, dakle, za neke tamo daleko koji imaju problema, a ne za nas kojima je super. Slično je i motuproprij Summorum Pontificum bio predstavljen kao nekakav ustupak za šizmatike u dalekom i mračnom svijetu. U međuvremenu se naširoko kod nas raspreda (1, 2, 3) o gotovo nebitnoj promjeni izraza "Riječ je Gospodnja" u "Riječ Gospodnja", mjesto da se posvetimo puno važnijem ispravku koji se nalazi u najvažnijem i najsvetijem dijelu mise. Možda bi bilo dobro i poučiti vjernike o toj promjeni koja će se nužno zbiti kako se ne bi dogodilo da ih zatekne nespremne, pa da kao u spomenutom primjeru, počnu rogoboriti zbog promjene "tradicije" koja ima životni vijek par desetaka godina i zamijenila je onu koja seže u početke Crkve.
Vrlo detaljnu obradu ove tematike možete naći kod Father Z-ja:
Rimski kanon - "Simili modo": dio prvi, dio drugi, dio treći, dio četvrti; Ratzinger i pro multis.