Pater Augustin iz Fuzinjana pripovijeda jedan slučaj, koji se dogodio u njegovo vrijeme i on ga je promatrao. Neka je nesretna žena prešućivala u Ispovijedi i najteže grijehe. Usprkos propovijedima koje je slušala protiv ovog nesretnog stida; usprkos svim ljubaznim poticajima; usprkos najžešćoj grižnji savjesti, nije se znala odlučiti da se time okoristi. Bog je udari žestokom bolešću koja ju je dovela na rub života. Hitno su pozvali ispovjednika. Ali čim ga je nesretnica vidjela, povikala je:
- Oče, stigli ste na vrijeme, da vidite kako lažljiva pokornica ide u Pakao. Često sam se ispovijedala, ali sam uvijek ispuštala najteže grijehe.
- E pa dobro, ispovjedite se sada - odvrati ispovjednik.
- Ne mogu, ne mogu - vikala je očajnica. Prošlo je vrijeme milosrđa, došao je čas pravde!
Bijesno je mahnitala i previjala se te je izdahnula ostavivši najneugodniji i najstrašniji dojam.
Sveti Alfons pripovijeda: Bio je neki gospodin, koji je prividno bio uzorna vladanja, ali se slabo ispovijedao. Kad je teško obolio, posjetio ga je župnik, koji ga je poticao da primi Sakramente. No bolesnik je odbijao ispovjediti se.
- Pa zašto se, dragi gospodine, ne ćete ispovjediti?
- Ah, jer sam osuđen! - odvrati bolesnik. Bog mi za kaznu mojih svetogrđa uskraćuje volju i snagu da to popravim.
Izgovorivši to poče gristi jezik, očajnički lamatati rukama i vikati - Prokleti jezik, prokleta šutnja, prokleta svetogrđa! Nisu ga mogli umiriti. Konačno je bijedno preminuo.
U: Oče, zašto ste maloprije rekli nijemi đavao? Što je to nijemi đavao?
S: To je đavao nečistoće. Tako ga je nazvao i sam Isus u Evanđelju.
U: Što je to nečistoća?
S: To su svi grijesi, koje zabranjuje šesta i deveta zapovijed, tj. besramni čini, pogledi, razgovori, besramne želje, pa nevjera i zloba u braku.
U: Dakle, nečistoća je vrlo težak grijeh?
S: Ona je vrlo težak grijeh odvratan Bogu i ljudima. Snižava u red životinja onoga koji ga čini. Uzrok je mnogih drugih grijeha i izaziva najstrašnije kazne u ovom i u drugom životu.
Sveto Pismo naziva nečisti grijeh najgadnijim imenima: najgori zločin, gnusoba, rugoba, opačina koju ne smijemo ni spominjati.
U: Jadnih li nas! Moramo, dakle, biti oprezni.
S: Jasno! Sveti se oci slažu te kažu da je bludnost grijeh, koji šalje najveći broj ljudi u Pakao.
U: Istina?
S: Upravo tako! Sveti Augustin tvrdi: kao što je oholost nastanila Pakao anđelima, tako ga bludnost puni ljudima. A sveti Alfons dodaje da su svi kršćani - koji propadaju - osuđeni zbog bludnosti ili bar ne bez nje.
U: A koji je uzrok tome?
S: Dva su osobita razloga: 1. Ljudi vrlo lako počine nečiste grijehe. 2. Vrlo ih teško isprave.
U: Zašto je vrlo lako počiniti nečiste grijehe?
S: Jer ne smijemo misliti, da su nečisti grijesi samo bludni čin, preljubi i slične gnusobe, to su samo krajnosti. Da netko smrtno sagriješi nečistoćom, dostatni su pohotni pogledi, sramotno čitanje, razvratne pjesme, raspuštene kretnje i razgovori, raskalašena ljubakanja, nepristojni čini, pa čak i misli i nutarnje naslade i nečiste želje, kad na njih slobodno pristanemo.
U: A zašto ih je najteže popraviti?
S: Jer, nažalost, jedan grijeh vuče drugi, dok se malo po malo ne splete lanac, koji je zatim vrlo teško prekinuti. Jao onome tko počne!
U: Je li moguće? Ali zar Ispovijed ništa ne pomaže? Zar nije dostatna da prekine taj lanac?
S: Ispovijed je uvijek najsnažnije sredstvo, ali samo dobra Ispovijed. Tu je, naprotiv, varka i sva snaga nijemoga đavla: on zatvara usta, kako smo već vidjeli, i ne dopušta čovjeku dobro ispovjediti ove grijehe.
U: Oh, kad bi se besramnici svaki put dobro ispovjedili, ne bi ustrajali u nečistoći, zar ne, oče? Ispovijed bi bila jača od nje.
S: Točno! Nijemi đavao voli tmine. Ispovijed nosi svjetlo, a svjetlo raspršuje grijehe.
U: Dakle, Božje milosrđe napušta bludna giješnika?
S: Ne napušta Bog bludnika, nego bludnik napušta Boga, ili više ne mari za Nj, ili - još gore - prezire Ga, kako vidjesmo. Stoga bludnost zovu majkom konačna nepokajanja, a sveci kažu: Bestidan život, neraskajana smrt.
U: Zašto je bludnost majka konačna nepokajanja?
S: Jer se besramnici općenito ne će ispovjediti ni na smrtnoj postelji. Nisu spremni ispovjediti se, napustiti grijeh i pokajati se kako treba.
U: Zar ni onda?
S: Jest, ni onda! I spremni su izgubiti Nebo i poći u Pakao.
Kad je obolio Teodor Beza, Kalvinov nasljednik i vođa protestantske reforme, posjetio ga je sv. Franjo Saleški. Ovaj u svojoj žarkoj revnosti nije ništa propustio pokušavajući ga navesti, da se odrekne zablude i vrati u Katoličku Crkvu i spremi se na kršćansku smrt. Na tople poticaje svetoga biskupa, Teodor je zaplakao, ali je ponavljao duboko uzdišući: Nemoguće, nemoguće. Svetac je ustrajno istraživao, da sazna razlog ove riječi «nemoguće». Konačno se Teodor s velikim naporom podigao na lakat i potegnuo zastor koji je zatvarao ložnicu. Time mu je dao znati, da se tamo nalazi sakrivena jedna žena, pa poviče: «Eto razloga zašto se ne mogu obratiti i spasiti!« Smrt i Pakao, ali ne odstupiti od grijeha. Ovdje također vrijedi: Nećudoredan život, neskrušena smrt.
U gradu Spoletu živjela je neka raskalašena djevojka, koja se potpuno predala ispraznostima i plesovima. Više puta su je poticali da se popravi. Oholo je prezirala opomene i rugala im se.
Samo se njena majka naslađivala ljepotom i živahnošću svoje kćerke i uživala je, gledajući kako joj udvara velik broj ljubavnika; pustila je da stvar teče nadajući se da će naći dobru partiju, a kad popusti uskipjelost godina da će se smiriti.
No, nesretna kći teško oboli. Dolazili su ugledni susjedi dvoriti je. Poticali su je da zove svećenika i spremi se na smrt Ali je okorjela bijednica uporno ponavljala: Što? Nije moguće da ja tako lijepa i mlada umrem. Ja ne smijem, ja ne ću umrijeti!
Konačno je došao svećenik, koji ju je zaklinjao, da se opameti i preporuči Presvetoj Djevici, jer bi je smrt mogla pokositi... Što, smrt? Umrijeti? ... odgovarala je nesretnica - Ja moram živjeti! ... Ja ne smijem, ja ne ću umrijeti!
Kad je konačno vidjela da je sve više nagovaraju i kad je primijetila da joj nestaje snage, krajnjim je naporom bijesno zavikala: «Pa dobro, kad moram umrijeti ... đavle, dođi ti... nosi moju dušu!» I pokrivši lice plahtom, izdahne. Nećudoredan život, neskrušena smrt.
Sv. Augustin pripovijeda, da su nekog čovjeka molili i zaklinjali, da napusti neku kuću, koju je posjećivao uz veliku sablazan. Nije se dao nagovoriti: govorio je, da to nikako ne može. Dogodilo se jednoga dana, da su ga u onoj kući obdarili zaista obilatim batinama.
Hoćeš li vjerovati? Odmah je napustio kuću: svaka je nemogućnost iščezla.
Svetac završava: Quod non fecit Dominus, fecit baculus - ono što nije učinio Bog, učinila je batina.
U: Oče, rekli ste također, da nečisti grijeh ima i drugih strašnih posljedica?
S: Nažalost! Bludnost oduzima snagu za bilo koje velikodušno djelo. Samson, najsnažniji čovjek, kojeg je Bog obdario izvanrednom snagom, predaje se nečistoj ljubavi i postaje igračka Dalile, drugarice njegovih grijeha, koja ga tri puta izdaje i prodaje ga njegovim neprijateljima.
Bludnost potamnjuje razum. Salamon, najmudriji kralj, leti za amalečanskim ženama, napušta svoga Boga i pada u idolopoklonstvo.
Bludnost iskvaruje srce. Henrik VIII., u početku najkršćanskiji kralj, zaljubivši se u Anu Bolen, otpušta kraljicu, svoju ženu, napušta Katoličku Crkvu, Englesku čini protestantskom zemljom i umire izopćen od Pape.
Bludnost uzrokuje gubitak vjere.
Što veliki broj kršćana ne vjeruje, što nemaju vjere, uzrok je bestidnost. Kad doista mladež počinje napuštati molitvu, ostavljati crkvu, zanemarivati Sakramente? Kad počnu bestidni razgovori i pokvarena društva. Nedavno sam sreo poznatog liječnika i blago ga prekorio, što ne vrši vjerske dužnosti. Poradite da se oženim - odgovorio je - i postat ću ponovno praktičan vjernik. Tako je priznao, a to je istina, da su nečisti grijesi uzrok što on više ne vjeruje.
Bludnost je uzrok najcrnjih zločina. Zašto je Herod dao odrubiti glavu svetom Ivanu Krstitelju? Zašto tolika samoubojstva? Odakle tolike nesretne čedomorke? Zašto ima toliko napuštene djece? Uvijek radi razvratnosti.
Nećudorednost je slična plamenu svijeće: čovjek mora ili napustiti tu opačinu ili će se istrošiti kao svijeća. Ali koliki u to ne će vjerovati i gube mladost, zdravlje, čast, radost i mir, te idu ususret preranoj i nečasnoj smrti! Misle da ubiru i udišu miomiris ruža: naprotiv, ubiru trnje i otrov...
U: Oče, zar je tako bijedna povijest onoga, koji se predaje nečistim nasladama?
S: Točno! Nesretna ona mladež, koju prevari sramotni i zamamni miris takvih ruža, pa provodi najljepše godine vičući: ljubavi, ljubavi! - takozvana ljubav, tj. opačina, vrlo će se brzo pretvoriti u otrov, koji strašno kažnjava. Istinska ljubav je nešto sasvim drugo.
Poznavao sam nekog mladića: bio je zdrav i bogat, kao malo tko drugi. Odao se ovoj opačini i umre u 17. godini. Njegova je smrt bila tako bijesna i grčevita, da je pobuđivao užas u svima koji su ga okruživali. Lešina je izgledala toliko iznakažena i crte lica su bile tako odvratne, da ga ni sami njegovi rođaci nisu mogli gledati, i onih nekoliko, koji su mogli ući u njegovu sobu, potvrdiše da nikada nisu vidjeli nešto tako strašno i odvratno.
U: Sve jezovitije stvari! Oče, zar nema izlaza onome, koji je nesrećom krenuo tim putem?
S: Da, ima načina: da progleda i popravi se. Da se popravi potrebno je:
1. Odlučna volja;
2. Da ukloni prigode i izbjegava ih
3. Primi Sakramente.
Prije svega odlučna volja.
Sveti Augustin je razuzdano živio do 30. godine, ali kad je progledao, toliko se toga zastidio da se obratio, ostavio naslade i mladenačke ludosti. Postao je svećenik, biskup, svetac i najslavniji crkveni učitelj. Slično je svetom Ignaciju Lojolskom u tridesetoj godini omrznuo vojnički život kome se posvetio. Odlučnom se voljom povukao iz svijeta i počeo vršiti tešku pokoru. Oprao je prošle grijehe i osnovao Isusovački red, kome je on slava i ponos.
Sveti Kamilo Lelis bio je iz odlične abruceske obitelji. On se u mladosti također odao zabavama i svjetovnim radostima. Ali u dvadesetpetoj godini postaje redovnik i posvećuje svoj život Bogu i Presvetoj Djevici na korist bolesnicima i umirućima.
Što tek da kažemo o Magdaleni Pokornici, o Pelagiji, o Taidi, o Margareti Kortonskoj, koje od posuda pokvarenosti i sablazni postadoše nebeski ljiljani? Njihova odlučna volja je bila dovoljna da ih spasi.
Potrebno je zatim: odstraniti i ukloniti prigode. I tu učimo od svetaca.
Dok je sveti Franjo Saleški u 18. godini studirao u Padovi, neka se gospođa usudila pohotljivo ga zagrliti. A što je on učinio? Spremno je pripravio obilan hračak i snažno ga ispljune u lice besramnici govoreći: Odstupi, paklena poslanice ...
Nakon što je mladi Dioskur svladao sve zasjede neprijatelja svoje vjere, svezaše ga u mirišljavu postelju. Potpuno nemoćan osloboditi se one, koja ga je htjela navesti na grijeh, preporuči se svome Bogu, odgrize zubima komad jezika, ispljune ga u lice opake napasnice, koja poprskana krvlju mučenika, zgrozivši se bježi, plače i obraća se.
U: Oče, ali svi su ti bili sveci!
S: Tada još nisu bili sveci: a postali su, jer su tako radili. Ipak, makar netko i nije svetac, dosta je biti kršćanin pa može i mora biti odvažan. Čuj:
Dobro poznajem djevojku, koja je u zatvorenom omotu vratila dopisnicu s nedoličnim sadržajem nekom pokvarenom vojniku s riječima: Nedostojna mene kršćanke, nedostojna tebe vojnika. Neka je druga odgovarajući na raspuštena pisma svoga zaručnika napisala: To se ne će nikada dogoditi, da se udam za pokvarenjaka! Od danas je između tebe i mene sve svršeno.
Također treba izbjegavati lijenost. Jao lijenčinama! Upravo u časovima nerada nečisti duh pojačava svoje napade i žanje svoje žrtve.
Da se netko uspije osloboditi nečistih navika, na trećem mjestu je potrebno da prima Sakramente. Ispovijed neka bude tjedna, petnaestodnevna ili bar mjesečna; isto tako i Pričest, što je moguće češće. Sakramenti otkrivaju nečistog duha i pobjeđuju ga. Ničega se on više ne boji, ništa mu nije kobnije. Nemoguće je, kaže sv. Filip Neri, i s njim ponavlja sv. Ivan Bosko, nemoguće je da netko duže živi u nečistom grijehu, ako se češće i dobro ispovijeda i pričešćuje.
Gledaj, svijet ne vjeruje u čistoću tolikih tisuća svećenika, redovnica i redovnika: ne može se uvjeriti, da se toliki cvjetovi mladosti mogu uzdržati čisti i nevini usred tako velike pokvarenosti. A znaš zašto? Jer ne razumiju snagu Sakramenta, jer ne znaju ili ne žele znati, da se svi ovi čiste u spasonosnoj kupelji Krvi Isusa Krista - u Ispovijedi, i da se još češće hrane njegovim Tijelom - u Pričesti.
Pred par godina neki mladi odvjetnik reče, s prizvukom šale, svom prijatelju svećeniku: Ja vjerujem vašoj vjeri, divim se vašem odricanju, ali ne mogu vjerovati vašoj čistoći u celibatu. Dirnut u tako osjetljivu točku, revni je svećenik odvratio:
- E pa dobro, pokušaj i vidjet ćeš.
- Na koji način?
- Ispovijedaj se i pričešćuj.
Promijenili su razgovor, ali su se više puta vraćali na taj predmet. Nakon šest mjeseci ponosni je pravnik promijenio sudačku togu u sjemenišno odijelo. I već prije godinu dana bio je zaređen i postao svećenik. Sada je sjajan propovjednik i neumoran branitelj čistoće i crkvenog celibata. Pokušao je i Sakramenti su ga nadvladali.
(izvor)
Negdje sam ns Internetu naletio da Bergoglio smatra da ono što se događa "ispod pupka" nije teški grijeh jer je suviše podvrgnuto "emocijama" (engleski tekst).
OdgovoriIzbriši