subota, 14. studenoga 2020.

Oni bi palili crkvu

Pored crkve sv. Blaža je kafić koji je kao i neki drugi prostori u vlasništvu župe. Izgleda da krajem ove godine istječe najam kafića koji neće biti produžen. U tom sam kafiću bio samo par puta nakon mise i nemam nikakvih posebnih dojmova, popio sam sok ili čaj kao i u desetcima drugih birtija po Zagrebu. No nekim ljudima ipak su prirasli srcu ugođaj i voditelji kafića koji su prije povremeno organizirali i glazbene nastupe. Vjerojatno bih tu informaciju koja se pojavila na nekim portalima (1, 2) registrirao samo usputno da nisam slijedio izvor informacija do facebook stranice neke gospođice s bijelim psom. Radi se dakako o javno dostupnom tekstu koji je takvim učinila autorica koja organizira "konkretnu akciju podrške" Exkinoteka caffe baru. Normalno iskazivanje nezadovoljstva je legitimna stvar i uopće neću ulaziti u to tko su najmoprimci, najmodavci, smije li upravitelj upravljati vlasništvom itd. Ono što me pomalo iznenadilo čitajući neke komentare nije, dakako, "ljevičarska" ekipa koja se u njima okupila, nego lakoća kojom neki ljudi otvoreno i konkretno pozivaju na nasilne akcije prema crkvi sv. Blaža i vjernicima koji u nju dolaze. Evo, uvjerite se sami što bez pardona pišu javno i pod svojim imenom i prezimenom: 


Potpuno nepoznavanje materije pokazao je i neki gospodin koji komentira "...važno da [župnik] org[anizira] nedjeljom misu na latinskom, koja izgleda kao Opusdei druženje...".  Neću objašnjavati unutarcrkvene nesuglasice tim osobama jer bi im to vjerojatno bilo prekomplicirano. Ali ako gospoda i gospođe tako cijene kulturu i klize im suze na spomen nekih glazbenih izvedbi koje su doživjeli u navedenom kafiću, onda bi trebali posebno cijeniti gregorijansko pjevanje koje se gotovo svake nedjelje može čuti na tradicionalnim misama u sv. Blažu. Nećete baš naći u Hrvatskoj drugih sličnih mjesta. Da ne govorim o tome kako povjesničari umjetnosti, arhitekti i druge kreativne duše među njima mogu na tradicionalnoj misi vidjeti zbog čega je crkva sv. Blaža i sve naše vrijedne crkve projektirana i uređena tako kako jest. 

Jedne nedjelje kad su počele naše mise u sv. Blažu sjedio sam na zidiću ispred crkve. Provezla se na biciklu djevojka s kričavo obojanim umetcima u kosi, a možda je imala i neke zakovice u labrtama. Ne zaustavljajući se, ružno je opsovala Crkvu i vjernike. Možda to oni i ne znaju, ali upravo za takve ljude, kao i one iz gornjih komentara je veliki blagoslov što je prava misa došla u njihovu župu. Daj Bože da sveti obredi izagnaju demone koji ih glođu iz njihovih duša te nam se pridruže u štovanju jedinog pravog Boga. 

Broj komentara: 10:

  1. Nažalost, izgleda da ljevičari već dugo tako razmišljaju, ali su im nedavni događaji po svijetu dali povoda da to i javno govore.

    No, ako se nešto dogodi crkvi, znate koga prijaviti policiji.

    Uostalom, prijetnje paležom su već same po sebi kazneno djelo.
    Možda bi ih trebalo odmah prijaviti policiji, pa ako se nešto zaista dogodi, policija će znati na kojim adresama može potražiti počinitelje i/ili inspiratore terorizma.

    AC

    OdgovoriIzbriši
  2. "Jučer poslijepodne grupa je radnika mirno hodala ulicom Calle de la Montera kad su ugledali dvojicu svećenika kako im dolaze ususret suprotnom stranom ulice. Na tu provokaciju..."
    Tako je otprilike, kaže Luis Buñuel u autobiografiji, anarhistički list "El Motin" pisao o demonstracijama u Madridu u kojima su neki radnici izmlatili nekolicinu svećenika, ozlijedili prolaznike i porazbijali stakla na izlozima.
    Predlažem opet pristup Clinta Eastwooda: https://www.youtube.com/watch?v=KwFm2cDFIvU
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  3. Sve više razumijem motive svete inkvizicije, pa i ako ne razumijem do kraja njihove metode.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Lars sto se tice Sv.Inkvizicije nisi valjda podlegao brojnim americkim i inim krimicima o tome...Morao bi znati da je dokazano kako je u to vrijeme bilo puno presuda ali ni priblizno toliko nije sprovedeno.Da se jako vodilo racuna o tome da bas nebude toga i tek je vrlo mali dio toga sproveden ako bas nije moglo nikako drukcije...i u najvecoj mjeri nije bilo tako"raspojasanih metoda ni sprava"da bi se toliko to koristilo.Postije jasni i nedvojbeni dokazi o tome danas!

      Izbriši
    2. Znam, ali ipak su tu itamo nekog pripalili. Radije bi da su primijenili neku drugu tehniku, samo sam to mislio. Da Hollywood i bbc nisu pouzdani u povijesnim temama, blago rečeno, poznato je.

      Izbriši
  4. Čime se bavi ta neka Leboš...

    "Sonja Leboš je etnologinja i kulturna antropologinja i hispanistica, stručnjakinja za kulturni turizam i likovna pedagoginja, rođena je u Zagrebu 1967. godine. Djeluje u području kulturalnih i urbanih studija, obrazovanja u kulturi i umjetnosti, vizualne i urbane antropologije te analize diskursa, kao i u području javnog kulturnog rada na međama narativnog urbanizma, dizajna, umjetnosti i urbanizma, studija performativnosti svakidašnjice, filma i novih medija. Osnivačica je Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja (UIII) koja djeluje u području intermedijacije, povezujući kulturne teorije i prakse."

    Prodavačica magle. I ona se usudi nazvati "potlačenom". Ovaj profil individua, koje su se bavile takvim bezvezarijama bez sadržaja, uvijek su dolazile iz redova tog nekog besposličarskog zagrebačkog (i ne samo zagrebačkog) malograđanstva. Oni su uvijek živjeli na grbači drugih, oni su tlačili, a nisu bili potlačeni.

    Marko

    OdgovoriIzbriši
  5. Kinoteka i ova etnologinja i kulturalistica podsjećaju me na još jedno mjesto iz autobiografije Luisa Buñuela (kojega inače nisam ljubitelj, dapače, mrzim štošta što on zastupa):
    "Mrzim visokoučenost i specijalizirane jezike. Do suza sam se smijao nekim tekstovima u 'Cahiers du Cinema'. U Meksiku sam imenovan za počasnog predsjednika 'Centro de Capacitacion de cinematografica', visoke filmske škole, pa su me jednog dana pozvali da obiđem njihove prostorije. Predstavili su mi četvoricu-petoricu profesora, među kojima i jednog mladog, pristojno obučenog čovjeka koji je crvenio od stidljivosti. Pitao sam ga što predaje. Odgovorio mi je: 'Semiologiju klonične slike.' Došlo mi je da ga ubijem.
    Visokoučenost i specijalizirani jezici, tipično pariški fenomen, prave tužnu štetu u nerazvijenim zemljama. Savršeno su jasan znak kulturne kolonizacije."
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
  6. Takvi nam danas vode zemlju i zastupaju radnike. Metalac Tito se okrece u grobu. Sve sami uhljebi kojima radni dan prodaje u prelistavanju novina, internetu, cigaretama i kavama. U toplim kancelarijama sa besplatnim telefonom, wcom, vodom i strujom. Jos traze povisice i beneficije. Dok jedna blagajnica u konzumu ne smije van pauze od 20 minuta ni na nuzdu. Takvi bi nist koristi na drzavnim jaslama dizali revolucije i palili a ne razumiju da ce prvi nastradati ako se dignu pravi ugrozeni. Prije je bilo geslo jedan radi dva ga gledaju, a danas jedan radi pet ga gledaju. Najveća takva nebuloza je zgholding sa svojim kadrovima i sektorom za razmisljanje. Zato bolje nek se poklope usima i ne zazivaju i izazivaju neku novu francusku revoluciju. Isto tako i Crkva. Nek malo smanji raskos i bahatost jer joj to ne dolici.
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  7. Dugo vremena sam bila takva vrsta ateista/agnostika, jako netrpeljiva prema kršćanima, pa znam kako je "s druge strane ograde". Nema straha, nemaju oni namjeru ništa paliti, samo blebeću utaman i podržavaju se u svom mraku i neznanju. Jedina razlika između njih i mene danas (iako Bog zna koliko sam i dalje navezana na svakakav grijeh) je što sam prošla kroz patnju koja me dovela do Krista. Budite strpljivi s njima. Žalite ih. Volite ih.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.