Sretan je čovjek Gracija

Petar Grgec

Blaženi Gracija

rođen u Mulu kraj Kotora 1438.

umro kao augustinac u Mlecima 1508.

Sretan je čovjek Gracija,
Iz Mula ribar strpljivi,
Sretnijeg nema nikoga
U cijeloj Boki kotorskoj.
Gracija Boga poštuje,
Gracija nikog ne vrijeđa,
Gracija nikad ne kune,
Gracija nikad nije ljut,
On nosi smiješak blaženi
U duši svojoj vječito.
Kad zemlju punu kamenja
Mašklinom ruje gvozdenim,
Kad znoj ga svega oblijeva
I žulj mu skače krvavi,
On dobrog slavi Gospoda,
Što čovjeka je stvorio
I snagu tijela dao mu
I uz to dušu besmrtnu
Kristovom Krvlju spasenu.
Kad baca mrežu u more,
On često kamen izvadi
(Kao i drugi ribari),
Al ipak ni tad oštru riječ
Od njega nitko ne čuje.
Kad cijelu noćcu probdije
Čekajuć bogat ribolov
Na silnoj morskoj pučini –
Praznoruk zorom znade on
(Kao i drugi ribari)
Vraćat se domu svojemu;
Al on i tada smiješi se
I posve miran ostaje.
Vele mu drugi ribari:
"Gracija, hladni čovječe,
Ima li krvi u tebe?
Kako se možeš smiješiti
Ko da si čovjek presretan
I nitko ravan nije ti?"
Govori njima Gracija:
"O znadem, braćo, mnogi su
Sretniji puno od mene,
Al ni ja nijesam nesretan.
Ta šta ja imam trpjeti,
Da bih se smio srditi
Il pače vrijeđat Boga svog?
Gle, malo dalje od mora
U našoj zemlji kršćanskoj
Ono je pravo trpljenje!
Dušmani ljuti, okrutni
Majkama djecu otimlju,
Izrode od njih stvaraju,
Izrode vjere kršćanske
I roda našeg hrvatskog.
Dušmani ljuti, okrutni
hramove skvrne Kristove
I konje u njih uvode,
Hostiju gaze presvetu,
Kristove sluge progone.
Koliko mora trpjeti
Narod u Bosni nevoljni
Od ljutog turskog nasilja!
A ja sam čovjek slobodan,
Turčin me nogom ne gazi
Niti mi vjeru otima.
Naše su patnje malene
Spram patnja braće u Bosni.
A možda naša strpljivost
Ublažit može Gospoda,
Da smanji patnje braće nam
U teškom turskom sužanjstvu.
Pa kada na to pomišljam,
Ne mogu ja se srditi
Kad kamen mrežom uhvatim
Il prazan kući dolazim."
Vele mu drugi ribari:
"Gracija, čudni Gracija,
Ti nisi rođen za taj svijet!"
Sretan je čovjek Gracija,
Iz Mula ribar strpljivi,
Sretnijeg nema nikoga
U cijeloj Boki Kotorskoj.
Al ipak sjenka žalosti
Graciju katkad pohađa.
Tada mu oči snužde se,
On gleda dugo preda se
I nešto tajno razmišlja.
Ne ufa on se povjerit
Nikojem drugu svojemu,
Al Bogu svomu govori:
"Isuse, blagi Isuse,
Možda je ipak istina
Da svijet taj nije za mene?
O, kad bi samo, Isuse,
Samostan koji htio me
Primit za slugu najnižeg!"
Ribar je dobri Gracija
I mornar uz to odvažan
I radnik uvijek savjestan,
Zato ga rado primaju
Na lađe svoje trgovci.
On se oluje ne plaši,
Ne bježi on od tereta,
I što se njemu povjeri,
To se ne gubi nikada.
On svuda morem prolazi,
U mnoge grade dolazi.
Trideset mu je godina
Kad je u Mletke ponovno
S bogatim brodom došao.
Kapetan zbori momcima:
"Nek straža mala ostane
Na našem brodu krcatom,
A drugi mogu cijeli dan
Po gradu tražit zabavu.
Samo kad tamna dođe noć,
Na brod se svi povratite!"
Iz lađe momci izlaze,
Na sve se strane razlaze.
Al čudan li je Gracija,
On neće ići s drugima.
Dok drugi idu u krčme
Il motre sjajne palače
I raskoš silnu mletačku,
Gracija crkve pohađa
I moli žarke molitve
I prima Tijelo Gospodnje
I sluša svetu propovijed
Šimuna, fratra pobožnog,
Augustinca revnoga.
I slušajući Šimuna
On čuje jasno u srcu
Gdje glas mu Božji govori:
"Ti nijesi rođen za taj svijet,
Samostan zvanje tvoje je!"
On ide k fratru Šimunu
Augustincu revnomu
I glas mu Božji otkriva
I sav mu život kazuje.
A Šimun, fratar pobožni,
Graciji blago govori:
"Daj hvalu Bogu, mornaru,
Što milost ti je podao
Da dosad čuvat mogo si
Nedužnost svetu srca svog.
Došo je časak žuđeni
Redovnik sad da postaneš.
Natrag se na brod vrati još
Da svoju službu ostaviš;
Tad k meni opet žuri se,
Čekat ću tebe na večer
U samostanu ovome
Komu je sveti Kristofor
Zaštitnik moćni kod Boga."
Večer je pala na zemlju,
Na brod mornari dolaze
I zgode svoje pričaju,
U gradu što su vidjeli
I gdje su novac trošili.
I Gracija je došao,
On s kapetanom govori
U sobi maloj njegovoj.
A kad je od njeg izašo,
On veli svojim druzima:
"Drugovi, dragi drugovi,
S vama sam došo u Mletke
Ne bih li sreću našao.
Sada sam cilj svoj postigo,
Zato se s vama opraštam.
Ostajte s Bogom, drugovi!
Vi ste mi pravo zborili,
Da za me nije ovaj svijet."
"Pa kud ćeš, dobri Gracija?"
Drugovi njega pitaju.
Al već je pošo Gracija
Korakom žurnim k obali
I neće da se osvrće
Na svoje stare drugove.
Odlazi sretni Gracija
Noseć nedužnost u srcu
I smijeh na licu blaženi.
On traži fratra Šimuna,
Na vrata kuca njegova;
A Šimun fratar prima ga
i njemu ovo govori:
"Ovdje ćeš noćas noćiti,
A sjutra rano krenut ćeš
Na sveto brdo Ortonsko
Kraj slavnog grada Padove.
Samostan tamo čeka te
Gdje ćeš novaštvo vršiti."*
Zora je nova svanula,
Polazi dobri Gracija
Kamo ga Šimun pošilje.
Sretan je čovjek Gracija,
Augustinac ubogi,
Sretnijeg nema nikoga
Na cijelom brdu Ortonskom.
Gracija krči šikaru,
Gracija vrt obrađuje,
Gracija voćke kalami;
I drva cijepa Gracija,
Sije i plijevi povrće.
Ali i onda kada je
Zabavljen poslom u polju,
Čuje li zvonca lagan glas,
Što podizanje naviješta
U svetoj crkvi ortonskoj,
On nice pada na zemlju
I pun štovanja klanja se
Kristu u svetoj Hostiji.
Slika se Gospe čudesna
U crkvi štuje ortonskoj.
Pred njom se moli Gracija:
"Ti vrelo spasa vječnoga,
Ti vrelo Božje milosti,
Za ljudstvo moli čitavo
I za me, slugu najnižeg,
Kod Sina svoga, Isusa!"
Prolaze prve godine
Na svetom brdu Ortonskom,
Tad veli Šimun Graciji:
"Sada ćeš, sinko Gracija,
Poći u Mletke široke,
Tamo ćeš Bogu služiti
U samostanu istome
U kom si poziv poslušo
Isusa Krista milosnog,
Koji je tebi rekao
Da redovništvo prihvatiš."
Pjevajuć Bogu zahvalu
U Mletke ide Gracija
Da bude sluga najniži
U samostanu slavnome
Komu je sveti Kristofor
zaštitnik moćni kod Boga.
Sretan je čovjek Gracija,
Augustinac ubogi,
Sretnijeg nema nikoga
U cijelom gradu Mlecima.
Gracija mete podove,
Gracija pere posuđe,
Gracija jelo priprema,
Gracija dvori bolesne,
Gracija vrši najteže
U samostanu poslove.
I uvijek pjeva radosno
Isusu, Bogu svojemu:
"O hvala tebi, Isuse,
Što si me amo doveo."
Kroz crkvu kada prolazi
Da mete po njoj prašinu,
Oltare da uređuje
I da ih cvijećem iskiti,
On često sagne koljeno
Gledeć u svetohranište
I Krista Boga pozdravlja:
"Isuse dragi, ja sam tvoj!
Učen ni rječit nisam ja,
Ja ne znam činit nikako
Po svijetu djela velika;
Ja vršim sitne poslove,
Al ja te ljubim, Isuse,
I tvoj sam sluga najniži."
I kada tiho prolazi
Kraj lika Majke Marije,
On uvijek šapće pobožno:
"Milosti puna Djevice,
Čast budi tvojem imenu
Na zemlji ko i na nebu!"
I s drugim Božjim svecima
On neprestano druži se
I njima uvijek moli se:
"O Božji sveti dvorani,
Zauzmite se kod Boga
Za cijelo ljudstvo slabašno,
Za progonjene kršćane,
Za obraćenje grešnika,
Za Oca papu rimskoga,
Za braću Reda mojega
I za me, slugu najnižeg."
Vratar je katkad Gracija
I milostinjar brižljivi,
I tko god k njemu dolazi,
On prima njega ljubezno
Kao da prima Isusa.
Gracija tješi žalosne,
Obraća tvrde grešnike,
Gracija miri svadljive,
Sakuplja hranu gladnima.
Sretan je čovjek Gracija,
Augustinac ubogi,
Sretnijeg nema nikoga
U cijelom gradu Mlecima.
Al ipak sjenka žalosti
Graciju katkad pohađa,
On tada braći govori:
"Bojim se, braćo, bojim se
Kako ću doći pred Boga!
Zar je moguće raja dva
Uživat stvoru ikojem?
A kako ja ću vječni raj
Od Krista Boga moliti
Kad već u društvu vašemu
Ja raj zemaljski uživam?"
Prolaze duge godine,
Graciju svijet zaboravlja,
A on još uvijek pomnjivo
Ko u dan prvi novaštva
Poslove vrši najteže
I uz to kostrijet oblači
I nosi pojas bodljikav
I često posti postove,
Od sanka sebi otkida,
U mrkoj noći ustaje
Da moli žarke molitve
I bičem tijelo bičuje.
Sretan je čovjek Gracija,
Augustinac ubogi,
Sretnijeg nema nikoga
U cijelom gradu Mlecima.
I smrt mu crna dolazi,
Četr'est kad je godina
U Redu svome živio,
A on je čeka veselo
Ko sestru dragu rođenu,
Pa kad mu duša ostavlja
Pokorom tijelo mučeno,
Njegova braća slušaju
Gdje glas se s neba razliježe:
"Dobro mi, sinko, došao,
U malom vjeran bio si,
Visoko ću te postavit.
Sad ćeš uživat vječni raj
I smiješak nosit blaženi
U duši svojoj vječito!"



* Pjesma odgovara povijesnoj istini, jedino je ovdje izostavljen polazak Gracije u Muo, gdje se on najprije oprostio s roditeljima, a onda je pošao u Mletke i na goru Ortone kraj Padove.