Lucca ima i drugih svetaca

Crkva sv. Leonarda ovaj je put otvorena, a takvu priliku ne smije se propustiti. 

Lucca: katedrale

U ovom postu proći ćemo katedralni muzej, katedralu sv. Martina te crkvu sv. Ivana i Reparate gdje je bila prva katedrala Lucce. S istom ulaznicom koja košta 10 eura može se popeti i na zvonike tih dviju crkava. Različite lokacije moguće je obići u više dana, pa mi se ova objedinjena ulaznica čini dosta isplativa. 

Lucca: putevima sv. Gemme Galgani

Na početku ovoga teksta navodim važnija mjesta vezana uz sv. Gemmu koja sam posjetio u Lucci. Najprije, evo karte Lucce na kojoj su numerirane lokacije gdje je Gemma boravila, molila se i primala sakramente. 

kliknite na sliku za uvećanu verziju s boljom rezolucijom

Lucca: Početak

Nakon slijetanja na aerodrom u Pisi, planirao sam se prošetati do željezničkog kolodvora. No kasnili smo dvadesetak minuta, pa sam se bojao da ću propustiti vlak. Idući je išao tek sat vremena kasnije, a u smještaju su već računali da ću doći prije 20 sati. Zato sam otišao na automatski vlakić Pisamover koji za pet minuta spore vožnje od aerodroma do željezničkog kolodvora cijepa 6 i pol eura. 

Prvi dio posjete + ostatak

I ove godine posjećuju nas članovi Svećeničkog bratstva svetog Petra. 

Ferrara

Evo nas u drugom dijelu našega puta, u Ferrari.

Venecija

Nastavljamo s raščišćavanjem arhiva, pa je na red došlo putovanje u Italiju. 

Prije godinu dana krenuli smo na put. Prva postaja bila je Venecija. 

Uzvišena je sveta Bogorodica u nebeska kraljevstva nad kore anđeoske

Nadopunimo

Put me krajem lipnja nanio u Dubrovnik. S obzirom da sam prije tri godine pisao nadugačko i u više nastavaka o svom posjetu tom lijepom gradu i okolici (1, 2, 3), ovaj ću put samo ažurirati te tekstove. 

Najprije nekoliko nevezanih fotografija samo tako. 

Na kirbaj

Kad mi je tetka poslije nedjeljne mise u crkvi sv. Blaža predložila da idućeg dana odemo na kirbaj u Mikanovce, mislila je da ću je odbiti (ili kako je to ona živopisno rekla "da ću popljuvati" njen prijedlog). Iznenadila se kada sam rekao "može". 

Krenuli smo na put vrlo rano, barem za moj pojam. 

Nasljedovanje njegovog žara

Takvo jedno držanje možemo protumačiti samo nadnaravnim darom jakosti, koji dolazi od Duha Svetoga. Ljudska volja i najenergičnije očeličena ne bi mogla ići do te prekomjerne odvažnosti i ustrajnosti. To je ostvarenje Isusova obećanja svojim apostolima: "Kad vas predadu, ne brinite se, kako ćete ili što ćete govoriti! ... Jer nećete vi govoriti, nego Duh će Oca vašega govoriti u vama".

I prema riječima svetoga Leona, božanska vatra, koju je On raspalio u mučeničkoj duši bila je žarča od materijalne vatre, koja je mučila njegovo tijelo. Duh je odnio pobjedu nad materijom, a mučenik je pobijedio svoga progonitelja.

Ovo se čudo ponovilo u bezbroj slučajeva kroz kršćanske vjekove. Isus je vječno vjeran svojem obećanju. Onima, koji imaju snage, da Ga priznaju pred ljudima, On daje jakost, da nadvladaju sva trpljenja, pa i samu smrt. 

Ali Duh Sveti djeluje tako samo u onim dušama, koje su Mu se sasvim predale. Na mučeništvo se čovjek ne sprema mlitavošću i nevjernošću u Božjoj službi. Heroizam pred mučiteljima stječe se jednostavnijim heroizmom, naime ustrajnošću u običnim krepostima i velikodušnom vjernošću u redovitim dužnostima.

(izvor)

Koliko je ustrpljivosti pokazao

Nije trebalo mnogo vremena, da svi oni, koji su dolazili u saobraćaj s Augustinom Kažotićem, uvide njegovu nesebičnost, mudrost, pravednost i blagost. Takvoga je duhovnoga pastira trebao narod, koji je izlazio iz građanskoga rata, udarajući nanovo temelje moralnoga i pravnoga poretka. Kažotićeva duševnost ulijevala je povjerenje u duše raskidane nepravdama i osvetničkim željama. Ljudi su vidjeli, da on ne traži ništa za sebe ni za jačanje osoba ili skupina, koje bi ih htjele potlačiti. Osobna i staleška nesebičnost bila im je jamstvo, da Augustin ide za općim dobrom čitave zajednice.

Talijanski životopisac blaženog Augustina, lučerski kanonik mons. Alfredo Ciampi, ističe na jednom mjestu događaj, koji je zabilježio anonimni pisac, suvremenik blaženikov. Taj anonimni pisac pripovijeda, kako je Augustinu jedan velikaš ostavio u oporuci određenu svotu novaca. »Prošle su dvije godine nakon smrti oporučitelja, a njegov sin, neki velikaš, nije izvršio očeve volje. Braća dominikanci tjerali su Augustina, neka zahtijeva tu svotu, nadajući se također, da će on zbog svetačkoga poštivanja dobiti veću svotu.  Augustin odgovori ovako braći svojega Reda: »Moj otac (t.j. sv. Dominik) ostavio mi je oporuku, da ne posjedujem zemaljskih dobara, a otac ovoga (t. j. velikaša, kod kojega su fratri imali potraživanje) odredio je u oporuci, da ih posjedujem. Radije želim i obvezan sam da vršim. volju svoga oca nego volju njegova (t. j. velikaševa) oca«. Rijedak primjer nekoristoljublja!«

Možda je tu tipiziranu anegdotu čitao Augustin gdje drugdje, ali mu je dobro došla, da je i sam na sebi realizira, povodeći se za drugim svetim ljudima.

(izvor)