subota, 29. listopada 2016.

Kraljevstvo Gospodina Isusa Krista


Jedna je od najupadljivijih razlika između dvaju kalendara (u latinskom obredu) smještaj svetkovine Kraljevstva našega Gospodina Isusa Krista. U starom kalendaru ona se uvijek slavi u posljednju listopadsku nedjelju, pred Sve svete. U novom pak kalendaru u posljednju nedjelju crkvene godine, vodeći k prvoj nedjelji došašća.

Pio XI. htio je naglasiti slavu Isusa Krista ukoliko je ona odredište Njegova zemaljskog poslanja, slavu i poslanje što ih u povijesti čine vidljivima i trajno nastavljaju sveci. Zato se ta svetkovina slavi pred blagdan Sviju svetih, da se naglasi da ono što je Krist utemeljio u svojoj osobi prije nego će uzići u slavu sveci potom oprimjeruju i pronose u društvima, kulturama i narodima. To je prvenstveno blagdan nastavljanja kraljevstva Isusa Krista nad svom stvarnošću, pa tako i nad sadašnjim svijetom, u kojem se Crkva mora boriti za priznanje Njegovih prava, stvarno proširenje Njegova gospodstva na sva područja, pojedinačna i društvena.

Također je očita činjenica, nespomenuta u Quas primas, ali zacijelo svima na umu, da se u posljednju listopadsku nedjelju već stoljećima obilježava Dan reformacije. Katolički protublagdan tomu, podsjetnik svijetu ne samo na sveobuhvatno kraljevstvo Isusa Krista ‒ u kulturalnom i socijalnom smislu tako često zanijekano od raznih protestantskih učenja ‒ nego i na svjetsku kraljevsku vlast Njegove Crkve, nesumnjivo je razborita primjena načela lex orandi, lex credendi.

U liturgijskoj reformi nakon Drugoga vatikanskoga koncila međutim svetkovina je premještena u posljednju nedjelju crkvene godine, tako da je tjedan poslije prva nedjelja došašća. Taj novi položaj naglašava eshatološku dimenziju Kristova kraljevstva.

Iako je oba smještaja moguće braniti, čini se da je nakana Pija XI., u skladu s cjelinom enciklike Quas primas, više bila ustrajati na pravima Isusa Krista ovdje i sada, te na odgovarajućim dužnostima ljudi i narodâ na zemlji.

S obzirom na to davanje prednosti, koje nimalo ne zvuči kao jezik Dignitatis humanae ili jezik postkoncilske crkvene diplomacije, teško je ne pomisliti da spomenuta eshatološka perspektiva odaje klecanje pred modernom sekularizacijom i skanjivanje pred navodnim trijumfalizmom prijašnjega papinskog socijalnog naučavanja. Drugim riječima, kraljevstvo Kristovo tolerira se i može se naviještati pod uvjetom da njegovo ozbiljenje dolazi na kraju vremena te da previše ne zadire u politički i društveni poredak u ovom trenutku, kao ni u odgovornost Crkve da obraća narode, oživljuje kulture i preobražava njihove zakone svjetlom vjere.

Iz: http://www.onepeterfive.com/feast-christ-king-whats-date/

***

Ne zaboravite izmoliti Posvetnu molitvu Srcu Isusovu koja se moli na blagdan Krista Kralja: html, doc, pdf.

Broj komentara: 29:

  1. Kad danas gledam pojedine biskupe kako se hrabro odupiru krivim porukama iz dokumenta "Amoris laetitia", pitam se zašto je prije 50 godina bilo tako malo biskupa koji su se odupirali takvim porukama iz dokumenata "Dignitatis humanae" i "Nostra aetate"...

    Razvodnjavanje stava prema lažnim religijama je zapravo kod mnogih "konzervativnih" bilo objeručke prihvaćeno.
    Mnogi su još prije II. vatikanskog koncila šurovali s lažnim religijama.
    I u Hrvatskoj!
    Jedan utjecajan dio naše političke elite se zanosio starčevićanskom iluzijom o "braći muslimanima". A bilo je i klerika koji slijedili takva mišljenja.

    Tko zna... Možda je i tragični udes koji je zadesio NDH 1945. bila Božja kazna za politiku vjerskog indiferentizma koju je vodio ustaški pokret (i njemu skloni svećenici).

    Antiliberal

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. NDH je bila lutka nacističkog režima, koju je vodio isti naopaki nacionalizam koji je i izazvao Drugi svjetski rat, koja je izdala svoj narod odričući se velikih dijelova hrvatskog teritorija i okaljala ruke krvlju (što je okaljalo i ugled Hrvata u svijetu). Mogao bih reći još, ali i to je dovoljno.
      Mnogo ljudi misli da to što su komunisti bili zli znači da su ustaše bili dobri, a zapravo su i fašizam i komunizam oboje izdanci iz protu-Božje Francuske revolucije. Podsjećam da je Učiteljstvo Crkve osudilo obje lažne ideologije.

      Izbriši
    2. Ovdje sam mislio prvenstveno na "starčevićanski" vjerski indiferentizam (koji je stariji i od nacizma i od komunizma), a koji je određivao ustašku politiku prema muslimanima i istočnim raskolnicima.

      U "starčevićanskom duhu", Pavelić je podigao džamiju usred Zagreba i uveo javno slavljenje muhamedanskih praznika.
      A pitanje istočnih raskolnika na području NDH, nije rješavao njihovim prevođenjem na katoličku vjeru (kako to lažno tvrde Srbi), nego osnivanjem nove raskolničke sekte pod nazivom "Hrvatska pravoslavna crkva".

      Ono što je najgore u svemu tome, jest što ima katoličkih svećenika koji podržavaju takav indiferentistički i sinkretistički stav.

      I to najviše među "nacionalnim svećenicima", poput dominikanca Vjekoslava Lasića, koji svake godine služi misu za Pavelića.

      Čitao sam neke njegove propovijedi još iz njegovih iseljeničkih dana, tijekom 1980-ih.

      Primijetio sam da kombinira stari "starčevićanski" sinkretizam sa novim modernističkim sinkretizmom. Hvalio je međureligijski susret u Asizu, a u nekim je propovijedima čak citirao Kuran...

      Ali, glavno da tog dominikanca naši mediji nazivaju "ultradesničarom".

      Antiliberal

      Izbriši
    3. I Starčevićev nacionalizam, kao i svaki drugi, vuče korijene iz Francuske revolucije, i nema ništa zajedničko s katoličkim tradicionalizmom.

      Izbriši
  2. Mateov povijesni osvrt kao da je napisao Klasić ili Jakovina.
    Kao prvo, ustaše nisu bili ni nacisti ni fašisti. Ustaški pokret nastao je isključivo kao reakcija na velikosrpski teror u prvoj Jugoslaviji nakon ubojstva Radića, dok su ustaše bili dragovoljci 1941. kao što su ZNG, HOS i MUP bili dragovoljci 1991.

    Što je Pavelić bez vojske mogao napraviti dočekavši raspad prve Jugoslavije u okolnostima 1941? To je vrijeme kad su Hitler i Staljin podijeli Poljsku, Francuska bila okupirana, V. Britanija jedva preživjela, dok je SAD bio u dubokom izolacionizmu.
    A što smo imali u samoj Hrvatskoj? Srpsku pobunu, unutarnju komunističku agresiju i na vratu Italiju sa zahtjevima koji su isključivali postojanje Hrvatske. Pavelić je u tim okolnostima, sa stotinjak ustaša pod oružjem učinio maksimalno u mučnim pregovorima sa Mussolinijem.
    Talijani su tražili stvaranje carinske i monetarne unije Italije i NDH, personalnu uniju pod talijanskim kraljem, stvaranje talijansko-hrvatske vojske i cijelu obalu do Kotora. Prva tri zahtjeva Pavelić je uspio odbiti, a teritorijalne talijanske zahtjeve uspio je svesti na područje srednje Dalmacije i dijela Primorja.
    U tim okolnostima savezništvo sa Njemačkom je bilo jedino moguće. U tom savezništvu nije bilo nikakve ideologije, već golo preživljavanje.
    Pavelićeva „prodaja“ dijelova Dalmacije i otoka podvala je jugokomunističkog režima koja se i danas reciklira u Croslaviji. Ne samo to, Paveliću podmeću i prodaju Istre i Rijeke iako su one tada bile u talijanskim rukama već 20 godina s obzirom da ih je Talijanima poklonio srpski kralj.
    O kakvoj se „prodaji“ i općenito o odnosu s Talijanima radilo govore nam prešućene činjenice. Npr. Mile Budak izjavljuje Ivanu Meštroviću:“Stiskamo zube, ali nemojte misliti da nas ne boli Dalmacija koliko i Vas, a da nisu Švabe iza njega (Mussolinija) bacili bismo mi njega u more.”[Meštrović, I., Uspomene na poltičke ljude i događaje, Zagreb, str. 179. U razgovoru s Meštrovićem, ustaški pukovnik Tomislav Sertić, veli:“Mi nismo germanofili ni italofili, a još manje nacisti ili fašisti. Nas ništa drugo ne vodi nego sloboda Hrvatske i za to smo spremni da dademo glave. U tome cilju i silom prilika našli smo se s kim se nalazimo.”[Meštorivć, I., Uspomene na političke ljude i događaje, Zagreb, str. 285.] Prilikom susreta u Glavnom ustaškom stanu, Joso Rukavina, ustaški dužnosnik rekao je Meštroviću:
    “Ljuti ste radi Dalmacije, ja Vas razumijem, i ja sam, ali kad nije bilo druge…”[Meštrović, I,. Uspomene na političke ljude i događaje, str. 312.]
    Pavelić govori Meštroviću:
    “Ja Vas razumijem, da ste i kao Hrvat i Dalmatinac bijesni i žalosni radi Dalmacije, ali što sam mogao kad mi je Mussolini zaprijetio da će uzeti sve do Karlovca. Žalostan sam i bijesan i ja, ali sam stiskao zube i pristao u nevolji, samo da zadržimo i sredimo ovo, a onda ćemo baciti Talijane u more.”[Meštrović, I,. Uspomene na političke ljude i događaje, str. 322.] itd. itd.

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "U tim okolnostima savezništvo sa Njemačkom je bilo jedino moguće."

      Ne, postojao je izbor boriti se protiv zla nacionalizma, ideologije koja je odgovorna za mnogo ratova u posljednjih nekoliko stotina godina.

      "U tom savezništvu nije bilo nikakve ideologije, već golo preživljavanje."

      Prazni revizionizam. Dovoljno je čitati službene publikacije da se vidi koliko je ideologije doista bilo.

      Nacionalizam nije nikakav prijatelj Tradicije ni Katoličke Crkve. To je samo drukčija vrsta liberalizma.

      Izbriši
    2. „Ne, postojao je izbor boriti se protiv zla nacionalizma, ideologije koja je odgovorna za mnogo ratova u posljednjih nekoliko stotina godina.“

      Koji izbor je postojao u okolnostima proljeća 1941.? Što bi vi napravili?
      Zašto bi se itko borio protiv nacionalizma i što je sporno u njemu?
      Nacionalizam sam po sebi nije odgovoran niti za jedan rat. Za ratove su odgovorni imperijalizam i šovinizam, a za borbu protiv njih je nužan i nacionalizam.
      Posebno je zanimljivo što smatrate da smo se 1941. trebali boriti protiv hrvatskog nacionalizma. Dakle, ne protiv srpskog imperijalizma i šovinizma, te komunističkog sotonizma, nego ni manje ni više, protiv prava na vlastitu državu?!
      Kraj ovakvih Hrvata, nikakvi nam neprijatelji ne trebaju.

      „Prazni revizionizam. Dovoljno je čitati službene publikacije da se vidi koliko je ideologije doista bilo.“

      Nije prazni, već argumentirani revizionizam. Naveo sam nekoliko argumenata iz samog rata, dok sve što se može naći o nastanku ustaškog pokreta, svjedoči da nikakvog nacizma ili fašizma nije bilo. Ako imate dokaze za suprotno, molim da ih iznesete.
      Ako smatrate da ste u pravu, zašto se toliko bojite revizionizma koji je osnova svake, pa tako i povijesne znanosti? Revizija bi samo trebala potvrditi ono što vi tvrdite da je istina, zar ne?
      Dakako da je potrebno čitati publikacije (što smatrate pod „službene“?), ali ne samo srpske i jugokomunističke, već sve.
      Možete početi sa Esther Gitman (Židovka) i Igorom Vukićem (Srbin).
      Inače, što te vaše „službene“ publikacije koje sve Hrvate (osim jugosrpski orijentiranih) proglašavaju nacistima kažu o Hudoj Jami, Kočevskom rogu, Teznom, Macelju…?

      „Nacionalizam nije nikakav prijatelj Tradicije ni Katoličke Crkve. To je samo drukčija vrsta liberalizma.“

      Potpuno suprotno. Isus je govorio o narodima, a ne o globalizmu, „bratstvu i jedinstvu“, „slobodi, jednakosti i bratstvu“ i sl. A da je to tako potvrđuje nam i činjenica kako je vjera u pojedinom narodu bila jaka samo onda kada mu je bila jaka i nacionalna svijest.

      Kvatrić

      Izbriši
    3. Nacionalizam (kojega treba razlikovati od domoljublja) je nepravedna ideologija koja drži da su prava vlastitog naroda superiornija nad svim drugim, pa tako ne preza od gaženja prava drugih naroda u postizanju svog naturalističkog cilja. Hitler je savršen primjer.
      Oblik je liberalizma zato što nije utemeljen u istini nego u diktaturi proizvoljnoga (uopće nije važno je li se tu radi o naciji, radništvu, slobodi itd.).
      Neprijatelj je Katoličke Crkve među ostalim i zato što šteti miru i slozi među narodima i potiče agresiju.

      Rekao sam da se trebalo boriti protiv nacionalizma. Mislio sam na nacizam i fašizam Njemačke i Italije, ali možete tu slobodno i uključiti njihove lutke iz Hrvatske. Protiv sam svakog nacionalizma: velikonjemačkog, velikomađarskog, velikosrpskog, velikohrvatskog itd. Sve je to isto zlo.
      Isto tako se trebalo boriti i protiv komunizma i protiv zapadnog liberalizma. Sve te ideologije su imale utjecajne predstavnike u Hrvatskoj u obliku tadašnjih stranaka i pokreta.

      Nemam se zašto bojati revizionizma, ako je utemeljen u činjenicama. Kao što sam rekao, dovoljno je čitati službene publikacije (a tu sam mislio na publikacije same NDH) da se vidi koliko je u njima bilo spomenute ideologije.

      Nacionalizam nije isto što i nacija. Nacionalizam je neprirodno uzdizanje nacije. Za kršćanina nacija nije na prvom mjestu, nego Bog i Sveta Vjera.

      Gospodin nije govorio o narodima, nije bio političar ni vojskovođa, on je došao otkupiti sve i ponuditi spasenje svakomu čovjeku. U Kristu nema "Grka ni Židova".

      Vaša posljednja rečenica je smiješna, ali pokazuje koliko imate iskrivljenu percepciju - ne proizlazi jakost vjere iz jake nacionalne svijesti (tako razmišljaju nacionalisti kojima je vjera samo značka). Samim time što je u nekom narodu jaka nacionalna svijest ne znači da je u tom narodu prisutna jaka Katolička vjera. Treba li navoditi primjere bezbožnih ili heretičnih naroda s jakim nacionalizmom?
      Zapravo je upravo obrnuto od onog što ste napisali - gdje je vjera, tu je i domoljublje. Narod koji ljubi Gospodina poradi toga će i ljubiti svoju zemlju.

      Ne želim dalje nastaviti raspravu o ovom. Gnušam se nacionalizma (koji je odgovoran za mnoge ratove, među ostalim i za onaj 90-tih) kao što se gnušam komunizma ili bilo kojeg drugog proizvoda Francuske revolucije.

      Izbriši
    4. „Nacionalizam (kojega treba razlikovati od domoljublja) je nepravedna ideologija...“

      Ma hajde, a kako bi ih trebali razlikovati kad su to istoznačnice? Nacionalizam/domoljublje je, ne ideologija, već prirodno, zdravorazumsko i pravedno stajalište po kojem su prava naroda u njegovoj državi veća od ostalih. Nepraveno je ovo što mi imamo u Hrvatskoj, gdje su prava vlastitog naroda manja od ostalih. Pa tako glas Srba vrijedi više nego Hrvata, a četnici nam odlučuju o sastavu vlade i proračunu.

      Ovo što vi bajate o Hitleru je imperijalizam, a ne nacionalizam. I kakve to ima veze sa NDH? Kada i prema kome je NDH vodila imperijalnu osvajačku politiku?

      „Oblik je liberalizma zato što nije utemeljen u istini nego u diktaturi proizvoljnoga (uopće nije važno je li se tu radi o naciji, radništvu, slobodi itd.).“

      Nisu vam jasni pojmovi (ili se pravite) pa o najprirodnijem osjećaju pišete kao o diktaturi. Imaju li u vašem domu članovi vaše obitelji više prava od susjeda? Volite li svoje susjede jednako kao i svoju familiju?

      „Neprijatelj je Katoličke Crkve među ostalim i zato što šteti miru i slozi među narodima i potiče agresiju.“

      E da, zato sada kada su se riješili „nazadnog“ nacionalizma u npr. Španjolskoj i Irskoj bujaju ljubav i sloga među narodima, a i vjera im nikada nije bila snažnija. Slogu među narodima i uzlet vjere u Francuskoj i Njemačkoj ne ću ni spominjati.

      „Protiv sam svakog nacionalizma: velikonjemačkog, velikomađarskog, velikosrpskog, velikohrvatskog itd. Sve je to isto zlo.“

      O svakom od ovih „velikonacionalizama“ se može itekako govoriti, ali gdje ste molim vas, našli velikohrvatski nacionalizam? Čak i da postoji, na koji bi način bio usporediv sa ovima?

      Majko mila, da netko ovoliko uživa u samooptuživanju kao Hrvati, to još svijet nije vidio.
      Ne ubija nas nacionalizam, već mazohizam.

      „Isto tako se trebalo boriti i protiv komunizma i protiv zapadnog liberalizma. Sve te ideologije su imale utjecajne predstavnike u Hrvatskoj u obliku tadašnjih stranaka i pokreta.“

      Odlično! Samo još niste rekli kako i s čim?

      „Kao što sam rekao, dovoljno je čitati službene publikacije (a tu sam mislio na publikacije same NDH) da se vidi koliko je u njima bilo spomenute ideologije.“

      Pustite vi fraze „koliko je bilo“, dajte jedan primjer.
      Naveo sam nekoliko primjera koji govore suprotno, a vi od tih silnih „koliko“ dajte jedan koji dokazuje nacističku narav ustaškog pokreta.

      „Nacionalizam nije isto što i nacija. Nacionalizam je neprirodno uzdizanje nacije. Za kršćanina nacija nije na prvom mjestu, nego Bog i Sveta Vjera.“

      Kakva demagogija. Pa tko govori o uzdizanju nacije iznad Boga? Neprirodno je da Pupovčevi petokolonaški Srbi imaju zagarantirana tri mjesta u Saboru. Isto kao i milijuni Hrvata izvan domovine. I to baš oni koji naciju stavljaju iznad Boga, kojima je svetosavlje važnije od Isusa.

      „Gospodin nije govorio o narodima, nije bio političar ni vojskovođa, on je došao otkupiti sve i ponuditi spasenje svakomu čovjeku. U Kristu nema "Grka ni Židova".“

      Da, u Kristu nema Grka ni Židova. Ali ima u zemaljskom životu.
      „Nakon toga vidjeh: eno velikoga mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika! „ (Otkrivenje 7,9)
      Gospodin govori o narodima, a ne o EU i Jugoslaviji.

      „Vaša posljednja rečenica je smiješna, ali pokazuje koliko imate iskrivljenu percepciju - ne proizlazi jakost vjere iz jake nacionalne svijesti...“

      Nisam to ni mislio, već da nacionalna svijest i vjera idu prirodno ruku pod ruku.

      „Samim time što je u nekom narodu jaka nacionalna svijest ne znači da je u tom narodu prisutna jaka Katolička vjera. Treba li navoditi primjere bezbožnih ili heretičnih naroda s jakim nacionalizmom?“

      Da, baš bih volio da navedete koji bi ti bili.

      „Gnušam se nacionalizma (koji je odgovoran za mnoge ratove, među ostalim i za onaj 90-tih) kao što se gnušam komunizma ili bilo kojeg drugog proizvoda Francuske revolucije.“

      Proizvod Francuske revolucije?! Pa plodovi Francuske revolucije su upravo uništenje nacionalnih država!

      Kvatrić

      Izbriši
    5. M.P.,

      to što dr. Razum piše su gole činjenice koje Geiger nije ničim pobio osim što ga te činjenice sablažnjuju. Ali to je njegov problem.
      Kao na bilo čije, pa tako i na Geigerove, dojmove, mišljenja, uvjerenja ili profesionalnu taštinu, uvijek je najbolje odgovoriti egzaktnim podacima.
      Pa je tako Židovka dr. Esther Gitman prekopala arhive za koje Geiger nije ni znao da postoje, a kamoli da bi imao pojma o dokumentima u njima, i napisala knjigu „Kad hrabrost prevlada: Spašavanje i opstanak židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.“ u kojoj dokumentirano potvrđuje ono što i dr. Razum govori.
      Doduše, Geiger uvijek može reći kako je dr, Gitman rigidna desničarka i ustaška ognjištarka.
      Evo i pitanje za Geigera i sve koji su uvjereni u nemilosrdne i "autentično" hrvatske rasne zakone u NDH. Kako se u "hrvatski rasizam" i pripadajuće mu rasne zakone uklapa 28 Židova i 13 Srba visokih časnika u takvoj "rasističkoj" vojsci?

      Meni je zanimljivije što muhamedanac brani hrvatsku kulturu, Slovenci (Leljak, Turk) spašavaju hrvatsku povijest, slovenski svećenici održavaju na životu stepinčevu misu, dok salonski tradicionalisti (Mateo, M.P.) brane bolju jugokomunističku prošlost.

      Kvatrić

      Izbriši
    6. Vi među ostalim, ili uopće ne razumijete, ili se pravite da ne razumijete razliku između nacionalizma i domoljublja.
      No, kao što sam rekao, ne želim nastavljati o ovom.

      Zadnje što tradicionalnim katolicima treba jest da ih se na bilo koji način povezuje s bilo kakvim oblicima fašizma ili apologetima istog. Zato mislim da je važno napomenuti da na ovom blogu ne komentiraju samo tradicionalisti.

      Izbriši
    7. Pravilo je da na svaki afirmativno hrvatski istup automatski kreću i etikete "fašista", "nacista" i ostalog iz ljevičarskog arsenala "govora ljubavi", pa sam se već zabrinuo. Ali sad mi je srce na mjestu kad ste me proglasili barem apologetom fašizma.
      Mada ja ne tvrdim niti mislim da ste ljevičar iako ponavljate njihove besmislice. Još je puno gore. Izdajnici i proračunati slugani su daleko manje zlo od zarobljenika kmetskog mentaliteta, pogotovo kada su takvi većina u narodu, a kod nas Hrvata se baš o tome radi.
      Kumeki, dudeki s nametnutim osjećajem krivnje, guske u magli u vječnom strahu od toga što će tko misliti, drže ovu zemlju u blatu u kojem jesmo.

      Kvatrić

      Izbriši
    8. Ono što Razum piše nisu gole činjenice, nego tumačenje. Geiger u članku tvrdi i nastoji pokazati da Razum činjenice i iskrivljuje, te da ih zaodijeva u ruho izlike za povijesno savezništvo s nacističkim zločinom. Meni je taj članak uvjerljiv, kao što mi je uvjerljivo i Razumovo razotkrivanje krivotvorenja jasenovačkih žrtava.
      Na pitanje o spomenutom savezništvu jedan mi je član Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac odgovorio da je SAD tako bio u savezu sa Staljinom, a Židove da se iz Hrvatske otpremalo ne znajući što ih čeka.
      M. P.

      Izbriši
    9. Potaknut odličnim izlaganjem Kvatrića, rekao bih slijedeće.
      Druga Božja zapovijed nam govori: "Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga". (Mk 12,31)
      U Levitskom zakoniku sam Gospodin Bog nam isto govoraše: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." (Lev 19,18)
      Smijemo li pak zanemariti riječi Gospodina koje prethode ovima: "Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega. ... Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda." (Lev 19,17-18)?!
      Ne smijemo.
      Je li potrebno posebno naglašavati riječi Božje: "brata", "sunarodnjaka", "sinovima svoga naroda"!?
      Nije potrebno.

      Nije li jako važno znati tko mi je brat? Tko sunarodnjak? Tko je sin moga naroda? Tko mi je prvi bližnji?
      Onaj koji govori istim jezikom, živi u jednoj, istoj zemlji, koja nam je po Božjem proviđenju pripala, i najvažnije, onaj koji vjeruje u istoga, jedinoga nam Gospodina Boga, i kojega zajedno nadasve slavimo, hvalimo i blagoslivljamo - po jednoj nam istoj Vjeri. I to jednoj vjeri koju nam sam Bog dade i usadi duboko u srca i mozgove, a po slavnoj otkupnoj žrtvi svoga Sina Isusa Krista.

      Dakle, sebeljublje, sukladno Božjim riječima i nauku svete Katoličke Crkve, je po zakonu već, i to čak - druga Božja zapovijed. Time je i obveza, i neophodnost bez koje ne bismo bili u stanju živjeti po pravoj vjeri ni mi sami, a kamo li ljubiti bližnjega svoga (kao samoga sebe).
      No ta ljubav prema sebi, pa tako i prema bližnjemu, mora biti zdrava, razumna, shodna našoj vjeri u Onoga koji nas stvori.

      Dakle, sebeljublje je dobro, ispravno i neophodno.
      Pretjerano sebeljublje nije dobro i ono je grijeh.

      Isto vrijedi i za domoljublje!
      Gajiti ljubav prema domovini, svojoj naciji, svom narodu, koji su moja braća i moji sunarodnjaci i sinovi naroda kojemu i sam pripadam,- je dobro, korisno i sasvim je ispravno.
      Te dakle, tek ono pretjerano domoljublje nije dobro i ono je grijeh.

      Tako da nacionalnost, nacionalizam (riječ koja neopravdano ima negativan prizvuk), koji je; svijest o svojoj nacionalnosti, narodnosti, o sunarodnjaštvu sa svojom braćom, i ljubav prema istima,- ne može se smatrati grijehom!

      Gospodin Bog nam nadalje ovo govori:
      "Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji." (Lev 19,33-34)
      "Ne paljetkuj svoga vinograda; ne kupi po svom vinogradu palih boba, nego ih ostavljaj sirotinji i strancu! Ja sam Jahve, Bog vaš." (Lev 19,10)

      Gospodin nam naređuje: "Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga."
      Ne kaže nam,.. budite kao on, postanite to što je on. Ili,.. poistovjeti se s njime pa budite u svemu isti. Ili,.. preuzmi njegovu vjeru i klanjaj se čemu i on! Ne! Nego:
      "Neka vam bude KAO sunarodnjak".

      »Vi ste sinovi prorokâ i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govoreći Abrahamu: Potomstvom će se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje.«
      JbD

      Izbriši
    10. „Ono što Razum piše nisu gole činjenice, nego tumačenje.“

      Sami ste napisali to što ste napisali, pa ste si i sami krivi što ste u sukobu sa samim sobom.
      Dakle, kao što sami citirate, dr. Razum kaže kako su hrvatske zakonske odredbe bile mnogo blaže, da vlast nije bila nacistička, te da su te odredbe pred kraj rata ukinute. To su sve gole, lako provjerljive činjenice. Ne tumačenje (interpretacija), već činjenice.
      Da je to tako imamo bezbroj primjera.
      U izvješću Gestapa iz Zagreba iz svibnja 1942. izražava se nezadovoljstvo provedbom „konačnog riješenja“ na teritoriju NDH, pa se zato u kolovozu Nijemci uključuju u hapšenja i deportacije Židova u njemačke konclogore.
      Npr. nedavno je snimljen film o židovskoj djevojčici Lei Deutsch koja je bila predratna glumačka zvijezda u Zagrebu. Zbog nametnutih rasnih zakona, Lea više nije mogla glumiti i za njenu obitelj je svakako nastupilo teško razdoblje. Međutim, Lea i njena obitelj nisu automatski završili u Jasenovcu gdje su ih čekali „ustaše s nožem u zubima“, već su iz kuće u Gundulićevoj preseljeni u manju kuću na Trešnjevci. Preseljen im je čak i klavir. Lein otac za to je vrijeme radio kao liječnik u bolnici Sestara milosrdnica. I tako je bilo do 1943. do posjeta visokog njemačkog dužnosnika Zagrebu koji se uvjerio upravo u ono o čemu govori dr. Razum i što je stajalo u izvješću Gestapa. Posljedica njegovog bijesnila bila je hapšenje skupine Židova (u kojoj je bila i Lea s majkom) od strane Nijemaca i njihova deportacija u Auswitz. Otac je do kraja rata radio u bolnici.
      Ako mislite da dr. Razum daje tumačenje, onda poslušajte dr. Esther Gitman koja je crno na bijelo dokazala kako su državni dužnosnici NDH nizom različitih uredaba, poput uvođenja titule počasnog Arijevca spašavali svoje židovske susjede. I kako je skupina židovskih liječnika, kako bi bili pošteđeni progona, poslana u Bosnu radi liječenja endemičnoga sifilisa.
      Kako bi to bilo moguće da su se rasni zakoni provodili kao u Njemačkoj ili Srbiji koja je bila prva europska „judenfrei“ država?

      „Geiger u članku tvrdi i nastoji pokazati da Razum činjenice i iskrivljuje, te da ih zaodijeva u ruho izlike za povijesno savezništvo s nacističkim zločinom.“

      A kako je to Geiger pokazao da Razum iskrivljuje činjenice? Geiger se čudom čudi, to da. Ali Geigerovo čuđenje ne mijenja istinu.

      Ne izlika, već je savez s nacistima bio jedino moguć. I to čak nije ni bio nikakav savez, već jedini način da se dođe do države u nemogućim okolnostima.
      Što bi vi napravili 1941. u onim okolnostima?

      „Meni je taj članak uvjerljiv, kao što mi je uvjerljivo i Razumovo razotkrivanje krivotvorenja jasenovačkih žrtava.“

      Istina ne ovisi o onome što se vama čini uvjerljivim.
      Vjerojatno vam ni Leljakovo razotkrivanje Hudih Jama, te razotkrivanje djelovanja UDBA-e nije dovoljno uvjerljivo.
      Ipak je bravar bio ljubičica bijela, pa ne bi on...

      Kvatrić

      Izbriši
    11. Dr. Razum tumači što činjenica ukidanja znači. To njegovo tumačenje nije jedino moguće, a ni ako bi bilo istinito, ne bi bilo opravdanje za sklapanje ugovora s đavlom. Ja, nadam se, ne bih podržao sklapanje tog ugovora, nego drek na kiši. Država nije Bog.
      I nisam, pišući o Geigeru i Razumu, imao na pameti samo ono što sam citirao nego čitav Geigerov članak.
      M. P.

      Izbriši
    12. Dakle, ukidanje znači sve drugo samo ne ono što stvarno znači, te mora uključivati hrvatsku krivnju? To me podsjeća na evolucioniste kod kojih, vezano za Sveto pismo, sve može samo ne može onako kako piše.
      Kad se sljedeći put zapitate (ako se uopće ikad pitate) zašto nas u svijetu nitko ne poštuje i zašto nemamo saveznika, sjetite se kako sami očita objašnjenja ne prihvaćate i tumačite stvari na svaki način samo ne na onaj koji bi vlastitom narodu išao u prilog.

      Oh, kakav ste vi pravednik. Ne bi podržali taj ugovor, ali niste rekli što bi.
      Svi ljevičari i svi hrvatski dudeki uvjereni kako su odgovorni za sva zla ovoga svijeta, odgovorili bi isto što i vi.
      Samo je čudno što su društvo i država puni takvih pravednika u potpunom rasulu.

      Kvatrić

      Izbriši
    13. A da završimo, Tetec? Ja ću završiti, ovako:
      Kad je vidjela da njezina glavna saveznica gubi rat, hrvatska je vlast pred kraj rata ukinula rasne zakone. Dakle nije bila uvjerena u ispravnost tih zakona, zaključuje Razum. Možda i nije bila uvjerena, ali to ne slijedi iz onoga iz čega je on izveo taj zaključak. A iz neuvjerenosti u njihovu ispravnost ne slijedi da nije kriva što ih je uvela.
      Ova raspra podsjetila me je na članke Josepha Shawa o pobudnici "Amoris laetitia" i prividnoj dilemi počiniti jedan ili drugi grijeh. Neki izbori, kaže on, jednostavno ne dolaze u obzir, moralno. U jednom od tih članaka spominje se bl. Franz Jägerstätter, austrijski katolik koji je pogubljen jer je odbio ratovati za naciste. Neki njegovi sunarodnjaci koji su ratovali za naciste zamjerali su mu da je iznevjerio svoju dužnost muža i oca, jer je za sobom ostavio suprugu i troje male djece...
      Ali (da se pokušam za kraj približiti glavnoj temi) koga se treba bojati? Onoga kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji ili kneza ovog svijeta? Država ne može pogubiti u paklu, ali se za nju može u paklu gorjeti, jer se nije htjelo biti dudek. To baš nije preporučljivo, iako su i druge opcije teške.
      M. P.

      Izbriši
    14. „Kad je vidjela da njezina glavna saveznica gubi rat, hrvatska je vlast pred kraj rata ukinula rasne zakone.“

      Da, čim se ukazala prilika ti su zakoni ukinuti.
      Kao što se u stvaranje Hrvatske i 1941. i 1991. krenulo kad su se za to stvorili uvjeti

      „Dakle nije bila uvjerena u ispravnost tih zakona, zaključuje Razum.“

      Da, niti je bila uvjerena u ispravnost tih zakona, niti je bila nacistička.
      Jesteli čuli za „Berlin pao Odžak se nije dao“?
      To znači da se na samom kraju rata vodila jedna od najogorčenijih bitaka između hrvatske i jugokomunističke vojske.
      Odavno je bilo jasno kako Njemačka gubi rat, Hitler se ubio, Berlin je pao, Njemačka je kapitulirala 8. svibnja, a na teritoriju NDH dijelovi hrvatske vojske su još pružali otpor i borili se još 17 dana nakon završetka rata u Europi.
      E sad, ako su ustaše bili uvjereni nacisti, zašto i za koga su se borili kad je nacistički režim pao već i u samom Berlinu?

      „Možda i nije bila uvjerena, ali to ne slijedi iz onoga iz čega je on izveo taj zaključak.“

      Nema potrebe da se iscrpljujete procjenjujući što je i koliko je, netko u nešto bio uvjeren. Jednostavno, u nastanku ustaškog pokreta nađite taj rasizam koji se toliko trudite dokazati i navedite primjer.
      Ako su bili rasisti, valjda su o rasnom neprijatelju nešto i zapisali. Kao što su nacisti zapisali o rasnom, a komunisti o klasnom neprijatelju.

      „A iz neuvjerenosti u njihovu ispravnost ne slijedi da nije kriva što ih je uvela.“

      Pa pravedniče, kriva je onda svaka država i svaki narod koji je bio pod hitlerovom vlašću. U svakoj su se zemlji provodili isti nametnuti njemački zakoni. Dapače, u mnogima, a možda i u svima, daleko revnije nego u NDH.
      Samo pravedniče, nemojte sad početi sa licemjerjem kako nije opravdanje što je to bilo i kod drugih. Još uvijek niste rekli što bi vi napravili.
      Kakva je veličina 2016. glumiti sveca u odnosu na 1941.!
      Konkretno, Pavelić je bio uspješan odvjetnik sa dva stana u Zagrebu koji je ogorčen velikosrpskim terorom, a nakon Radićeva ubojstva ostavio udoban građanski život i otišao u emigraciju u kojoj je osnovao ustaški pokret. Cijeli je emigrantski život posvetio stvaranju hrvatske države i zbog toga bio proganjan i u Mađarskoj i u, gle čuda, fašističkoj Italiji. 1941. se ukazala prilika za ostvarnje sna, osnivanje države.
      Što bi vi napravili na njegovom mjestu?

      Ostavimo malo 1941. na stranu. Kasnih 50-tih godina kada se uvjerio da Zapad podržava Jugoslaviju te da od njega nema nikakve pomoći, Luburić je predlagao da se stupi u kontakt sa Moskvom, a u vezi uništavanja Jugoslavije.
      Dakle, slijedeći vašu logiku, Luburić je bio i uvjereni komunist.

      „Ova raspra podsjetila me je na članke Josepha Shawa o pobudnici "Amoris laetitia" i prividnoj dilemi počiniti jedan ili drugi grijeh.“

      A mene na licemjerne mudrijaše koji osuđujući hrvatske vojnike (Norca, Merčepa...) točno „znaju“ što bi, a što ne bi, u nekoj ratnoj situaciji napravili. Samo što se nisu sjetili otići u rat.

      „U jednom od tih članaka spominje se bl. Franz Jägerstätter, austrijski katolik koji je pogubljen jer je odbio ratovati za naciste.“

      Oh, kako je lako od drugoga zahtijevati mučeništvo.
      Vi bi podnijeli mučeništvo, a niste u stanju ni glasati pošteno. Dajte najte.

      „...koga se treba bojati? Onoga kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji ili kneza ovog svijeta? Država ne može pogubiti u paklu, ali se za nju može u paklu gorjeti, jer se nije htjelo biti dudek.“

      A jeste li čuli što Onaj kojemu je dana sva vlast na nebu i na zemlji, kaže od čega nema veće ljubavi? Od polaganja života za drugoga.
      A svaki onaj koji je dragovoljno išao braniti hrvatski narod i 1941. i 1991. bio je spreman dati svoj život za drugoga. I to i okolnosti će biti iznešene na sudu. A Sudac je pravedan. Samo je sreća je da vi ne odlučujete o tome.

      Kvatrić

      Izbriši
  3. 2.DIO

    Inače, NDH je manje bila lutka nacističkog režima nego što je današnja Hrvatska lutka američkog anarholiberalnog režima.
    I kakvom je to krvlju NDH okaljala ruke? Pa bio je rat! Da, sigurno je da je bilo i nevino stradalih, ali po kriteriju stradanja nevinih, sve „demokratske“ zapadne države ne bi imale nikakvog prava na postojanje. A ukoliko Mateo misli na bajku o Jasenovcu, neka se zapita zašto Tito nikada nije bio u Jasenovcu, zašto je pronađeno samo 400-tinjak leševa i dijelovi ustaških odora?!, zašto su prekinuta oba u Jugoslaviji započeta iskapanja... Osim toga, ozbiljni povjesničari u Hrvatskom tjedniku iz broja u broj donose dokaze o falsificiranju popisa žrtava i manipulacijama koje se događaju svakodnevno.
    Na kraju krajeva, i najbližu povijest vezanu uz Domovinski rat su već toliko izlažirali da je Domovinski rat skoro pa zločinački. Kako li su tek izlažirali razdoblje 1941.-1945.

    Što se tiče odnosa prema muhamedancima, tu se radilo o pragmatici, mada se džamija usred Zagreba nikako ne može opravdati. U vezi tog nastranog odnosa (koliko god bio pragmatičan u onim okolnostima) prema muhamedancima se uglavnom slažem sa komentatorima.

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mimo raznih manipulacija brojkama što se tiče logora, postoje analize broja poginulih civila na području NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata. Također imate npr. materijale u kojima se kardinal Stepinac buni protiv pokolja civila, što je svakako vjerodostojno.

      Izbriši
    2. Brojkama manipuliraju upravo oni koji se protive reviziji i utvrđivanju istine. Imamo izvrsne stručnjake (Jurčević, Vukić, Esih…) koji su do sada objavili nebrojene dokaze i knjige kojima razotkrivaju manipulacije i laži.
      I na koje to analize mislite? One po kojima je u Jasenovcu pobijeno 700 000 Srba, a po cijeloj NDH valjda još dodatnih par milijuna? Već sam rekao, Hrvatski tjednik već mjesecima donosi egzaktne podatke (imena i prezimena, godine i mjesto rođenja, ime roditelja…) o manipulacijama koje se svakodnevno događaju. Kako ih se razotkriva tako Nataša Jovičić i ekipa iz JUSP Jasenovac mijenjaju brojke i imena.
      O kakvim analizama i analitičarima se radi odlično pokazuje primjer Ante Prkačina. Čovjeku koji uopće nije povjesničar tj. nema formalno obrazovanje, ali je dobro proučio hrvatsku povijest, ne usuđuje se doći na sučeljavanje i raspravu niti jedan od tih silnih „stručnjaka“.

      Nitko ni ne negira da se kardinal Stepinac suprotstavljao zločinima kojih je svakako bilo, ali ni približno onoliko koliko ih je isfabricirano. I još nešto vrlo važno. Svaki ustaški zločin bio je posljedica srpskih zločina nad Hrvatima. Od pokolja seljaka kod Bjelovara uoči proglašenja NDH i pokolja u Srbu na samom početku NDH, pa sve do kraja.
      Kada se stvari ne izanaliziraju pošteno i do kraja onda npr. danas „znamo“ kako je Luburić bio bezrazložni manijakalni ubojica Srba. Luburić je svakako bio grub prema Srbima, ali „analitičari“ u analizu ne ubacuju činjenicu kako je Luburić odrastao gledajući kako srpski žandari lome prste njegovim stričevima i ubijaju mu oca. To bi bila poštena analiza uzroka i posljedice.

      U vezi manipulacije brojevima, evo nešto za razmišljanje.
      Broj Srba u Hrvatskoj je po popisu iz 1931. bio 633.000, a u BiH 1.028.000. Dakle, na području buduće NDH 1.661.000.
      A po popisu iz 1948. u Hrvatskoj 543.000, a u BiH 1.135.000, što za područje bivše NDH iznosi 1.678.000.
      Ok, treba ovdje uračunati muhamedance koji se 1948. nisu tako izjašnjavali i još neka odstupanja. Ali i kad se sve uzme u obzir, kako se ova matematika uklapa u ono čime nas dave zadnjih 70 godina?

      Kvatrić

      Izbriši
    3. Naišao sam nedavno na zanimljiv članak Vladimira Geigera o tome kako predsjednik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac tumači rasne zakone u NDH. Pri kraju članka autor piše: "Dr. Razum dalje mudruje: 'Isto tako treba reći da su te hrvatske zakonske odredbe bile mnogo blaže od njemačkih, što nije beznačajno jer to pokazuje odnos hrvatske vlasti prema tom pitanju. A ono što je najvažnije, treba reći da je hrvatska vlast pred kraj rata, kad je vidjela da joj glavna saveznica gubi rat, sama ukinula te zakonske odredbe. Da je bila uvjerena u ispravnost tih odredaba, zasigurno da ih ne bi ukinula.' E, pa živjela ispravna uvjerenja." http://www.historiografija.hr/prikazi.php?id=236041
      Usput, zanimljivo je da je Bruna Esih nedavno u "Bujici" ispričala kako su se ona i Zlatko Hasanbegović molili na grobu Zvonka Bušića, svako na svoj način, istom Bogu.
      M. P.

      Izbriši
    4. Ovi opravdavaju svoje ubojice, oni svoje. Jedan učini jedan pokolj, pa drugi uzvrati drugim.

      Ne želim se uopće upuštati u takve govore. Gore sam napisao sve što sam htio.

      Izbriši
    5. Mateo,

      ja nikakva ubojstva ne opravdavam, već iznosim činjenice. A ako ćemo o opravdavanju, pa i na sudu svaki ubojica ima pravo iznijeti olakotne okolnosti. Zašto to ne vrijedi samo za Hrvate?
      Ono što vi radite je relativiziranje i posredno opravdavanje srpskih pokolja.

      Kvatrić

      Izbriši
    6. Sad ste i do toga došli? Sve ovo zorno pokazuje koliko je ružan nacionalizam.

      Izbriši
  4. Mislim da je ova rasprava o NDH odvela temu u krivom smjeru. Ako je mislite nastaviti, mozda biste se mogli referencirati na temu, npr. koliko i kada je Gospodin Isus Krist prihvacan kao istinski Kralj u hrvatskom narodu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Kad i u cijeloj Europi, prije prodora "prosvjetiteljskog" liberalizma.

      Evo, izričito crno na bijelo:
      Hrvatski sabor je 1608. izričito proglasio katoličku vjeru jedinom dozvoljenom vjerom Kraljevine Hrvatske.

      Antiliberal

      Izbriši
  5. Uh, s obzirom na sve, najlakše bi bilo reći, nikad.
    Ali ajde, ovako ugrubo, koliko nas povijest uči, Hrvati su najpotpunije prihvatili Krista kao Kralja u 9. stoljeću u vrijeme Branimira koji se pokorio samo papi i Katoličkoj crkvi i u čije je vrijeme iskorijenjeno staroslavensko poganstvo među Hrvatima. Sljedećih stotinjak godina Hrvatska jača i pod Tomislavom koji ujedinjuje sve krajeve i kažnjava svakog agresora, postaje prava sila. I to bi bilo jedino duže slavno razdoblje u hrvatskoj povijesti.Ono završava 949. godine kada Tomislavovog maloljetnog unuka Miroslava ubija ban Pribina koji je vladao umjesto njega kako bi mogao sam vladati Hrvatskom. Nakon toga, iako su Pribinu Hrvati skinuli s vlasti i ubili, počinju u punoj mjeri sva zla koja hrvatski narod prate do danas. Samog Držislava koji je okrunjen nakon svrgavanja Pribine, izdaje vlastiti brat poklonivši se Mlečanima, nesloga i unutarnji sukobi, sumanuta potreba Hrvata da svatko bude kralj, knez, gazda ili kao danas šef stranke, izdaje, sluganstvo, potkupljivost (od Mlečana i ostalih) itd. dovode do toga da se država raspada. Dobar dio gubimo potpuno, a ostalo se mrvi u mnoštvu banovina, tako da prava homogeniziranost nikada nije ni postignuta.

    E sad, zašto je to tako zaista bi trebalo utvrditi. Je li tome razlog bezbožan čin Pribine koji ubija kralja, pa odmah potom izdaja Držislava i nastavak niza bez pravog pokajanja koje onda stvara kumulativan učinak gomilajućih grijeha? Ili je nešto drugo u pitanju? Ali u svakom slučaju povijest i uopće primjer Hrvata kao naroda, je zaista izazovan za sociološko istraživanje.
    Kako god bilo, da je Krist zaista prihvaćen kao Kralj među Hrvatima, Hrvatska bi bila raj na zemlji.

    Ako budete živjeli po mojim zakonima i izvršavali zapovijedi moje, Davat ću vam dažd u pravo vrijeme, Zemlja će rađati rod svoj, i drveće u polju davat će plodove svoje. Vršidba će se kod vas oduljiti do berbe, a berba do sjetve. I kruh ćete svoj jesti do sitosti i prebivat ćete bez straha u zemlji svojoj. Učinit ću, da vlada mir u zemlji, tako da mognete leći, a da vas nitko ne uplaši. Učinit ću, da i divlje zvjeradi nestane iz zemlje, i neće mač provaliti u zemlju vašu. Neprijatelje svoje tjerat ćete u bijeg, i oni će pred vama padati od mača. Petorica vas natjerat će u bijeg stotinu i stotina vas deset stotina. Neprijatelji vaši padat će pred vama od mača. Obratit ću se k vama, učinit ću vas mnogobrojnima, umnožit ću vas i zavjet svoj uzdržati s vama. žito ćete staro, odležano jesti i dapače morat ćete izasipati staro, da napravite mjesto novome. Postavit ću prebivalište svoje među vama i neću vas gledati poprijeko; Nego ću hoditi među vama i biti Bog vaš, a vi ćete biti narod moj. Levitski zakonik 26,3-12)

    Kvatrić

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.