ponedjeljak, 10. listopada 2016.

Novi kardinali

Novi kardinali – prvi pokušaj pomoći u orijentaciji

papa Franjo 19. studenoga 2016. godine treći put kreira kardinale

(Rim) Dana 20. studenoga 2016. treći će put od konklave u ožujku 2013. godine pontifikalnu Misu u Svetom Petru s papom Franjom celebrirati kardinali koje je on imenovao. Dan ranije katolički će crkveni poglavar kreirati trinaestoricu novih kardinala koji će na sljedećoj konklavi koja će odrediti njegova nasljednika igrati ulogu. Četiri nova kardinala već imaju preko 80 godina. Oni ne će moći više sudjelovati na konklavi. Prvi pregled imenovanja.

Papa je Franjo kreirao kardinale dosada 22. veljače 2014. i 14. veljače 2015. S novim predstavnicima Crkve kojima će Papa u studenome na zaključenju Svete godine podijeliti kardinalski purpur, broj se kardinala izbornika koje je imenovao papa Franjo podiže na 44. To je više od trećine svih izbornika.

Katolička Crkva sada broji 211 kardinala od koji je 111 izbornika. Ivan Pavao II. odredio je da je najveći broj sudionika konklave 120. S novoimenovanima broj se svih kardinala penje na 228. Broj izbornika iznosit će 20. studenoga 121.

Do konzistorija ispadaju trojica dosadašnja izbornika zbog dostizanja starosne granice. Dana 18. listopada kardinal Jaime Lucas Ortega y Alamino, nadbiskup San Cristobala de la Habana (Kuba) u miru, imat će 80 godina i ispast će iz kruga izbornika pape. Dana 31. listopada kardinal Nicolás de Jesús López Rodríguez, nadbiskup Santa Dominga (Dominikanska Republika) u miru, napunit će 80. godinu. Kardinal Ennio Antonelli, umirovljeni predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj, 18. studenoga napunja 80. godinu života. Kardinal Antonelli skupa se s drugim kardinalima na dvostrukoj Biskupskoj sinodi odlučno suprotstavljao kliki oko kardinala Kaspera.

Već 20. studenoga postići će se najveći dopušteni broj kardinala koji je odredio Ivan Pavao II. kada kardinal Théodore-Adrien Sarr, nadbiskup Dakara (Senegal) u miru, napuni 80. godinu.

U veljači 2017. isto vrijedi i za kardinala Audrysa Juozasa Bačkisa, nadbiskupa u miru Vilne u Litvi i Raymonda Damascena Assisa, nadbiskupa Aparecide u Brazilu. Do lipnja 2017. ispast će još dvojica kardinala izbornika i sveukupan broj past će na 116.

Među novoimenovanim izbornicima uočljiv je apostolski nuncij u Siriji, msgr. Mario Zenari. To je gesta kojom papa Franjo želi učiniti vidljivijima i naglasiti pregnuća Katoličke Crkve oko mira u zemlji koju potresa velika kriza. Prvi se put nakon dugo vremena nunciju u službi u jednoj zemlji podjeljuje kardinalska čast.

K tome, uočljivi su neki ugledni predstavnici progresivnog tabora, među njima nadbiskup Blaise Cupich iz Chicaga (SAD) i nadbiskup Jozef De Kesel iz Mechelen-Bruxellesa (Belgija). Obojicu je papa Franjo postavio na vodeće biskupske stolice njihovih zemalja i sada ih on uzdiže na kardinalsku čast. Obojica slove kao bliska Papi i njegovom usmjerenju i u prošlosti su se istakli progresivnim stavovima. Nadbiskup Cupich zalagao se za „otvaranje“ prema rastavljenima ponovno civilno oženjenima u pitanjima Pričesti, a nadbiskup De Kesel za dokinuće svećeničkog beženstva.

Među novoimenovanima nalazi se uz nadbiskupa Cupicha još jedan Amerikanac. Msgr. Joseph William Tobin od 2012. godine nadbiskup je Indianopolisa, ne treba ga zamijeniti s biskupom istoga prezimena, Thomasom Tobinom iz Providencea (Rhode Island). Nadbiskup Joseph Tobin ranije je bio tajnik Kongregacije za redovnike u Rimu. Njegovo imenovanje nadbiskupom Indianopolisa od Benedikta XVI. držalo se „udaljenjem“ iz Rima jer mu je se predbacivalo da je bio previše popustljiv prema pobunjeničkoj krovnoj organizaciji LCWR progresivnih ženskih redova u SAD-u.

Dosada se činilo da papa Franjo ne podjeljuje purpur nadbiskupima biskupskih stolica koji su tradicionalno povezane s kardinalskom čašću, nego da puprur radije podjeljuje drugim biskupskim stolicama, osobito iz ne-zapadnoga svijeta. Tri dosadašnja konzistorija potvrdila su samo djelomično ovo opažanje. Ono vrijedi za konzervativne nadbiskupe kojima je uskraćena kardinalska čast (patrijarh Moraglia iz Venecije), ali ne i za progresivne nadbiskupe kojima se ona i dalje podjeljuje (nadbiskup Cupich, nadbiskup De Kesel). Ponovno među novoizabranima nedostaje ambiciozni nadbiskup Bruno Forte koji je sastavio kontroverzne odlomke o homoseksualnosti na prvoj Biskupskoj sinodi i koji je u svibnju 2016. otkrio pozadinu događanja Biskupske sinode i objavljivanja posinodske pobudnice Amoris laetitia.

K tome pridolaze strateške odluke kao imenovanje kardinalom nuncija Zenarija i madridskog nadbiskupa, Carlosa Osora Sierre. Nadbiskupa Osora imenovao je papa Franjo. U travnju ove godine Madridski je nadbiskup u nevjerojatnoj akciji zabranio kardinalu Gerhardu Mülleru, pročelniku rimske Kongregacije za nauk vjere, predstavljanje njegove najnovije knjige na Katoličkom sveučilištu u Madridu s obrazloženjem da je kardinalova knjiga „protiv Pape“.

Imenovanja kardinala mjerilo su za to koga Papa želi nagraditi, a koga odmaknuti.

Na popisu novih kardinala uočljiv je i prvi Kristov legionar koji dobiva kardinalsku čast. To je msgr. Kevin Farrell, prvi pročelnik novoutemeljenog Dikasterija za laike, obitelj i život. Msgr. Farrell bio je najprije biskup Dallasa u Teksasu. Imenovanje je veliko odlikovanje za red koji je donedavno potresala strašna kriza. Šokantnom katarzom koju je taj red proživio, postao je „krotkiji“. Franjo je pokušao ovomu discipliniranom i dobro organiziranom redu koji ima posebnu težinu u Sjevernoj i Srednjoj Americi „u pravome trenutku stegnuti uzicu“, kako je primijetio jedan vatikanski suradnik.

Uočljiva je opet Papina sklonost da imenuje nepoznate biskupe iz egzotičnih kutaka svijeta. Ovaj je put imenovan nadbiskup John Ribat iz Papue Nove Gvineje, nadbiskup Maurice Piat s Mauriciusa, nadbiskup Dieudonné Nyapalainga iz Srednjoafričke Republike i nadbiskup Patrick D'Rozario iz Bangladeša. U sva četiri slučaja riječ je o prvom kardinalskom imenovanju u povijesti četiriju država.
Među kardinalima koji imaju već preko 80 godina ističe se Ernest Simoni koji je proživio progon kršćana tijekom komunističke diktature u Albaniji. Zaređen je za svećenika u ilegali i proveo je mnoge godine u logorima i zatvorima.

Kardinalskom čašću počašćen je i umirovljeni biskup Renato Corti iz Novare kojeg je već 2015. godine papa Franjo odredio za pisanje meditacija za Križni put u Koloseumu u Rimu. Nakon objave motuproprija Summorum Pontificum trojica svećenika biskupije Novara odlučila su celebrirati po tradicionalnome obredu. Biskup ih je premjestio u udaljena brdska sela. Tu je odluku u ime Benedikta XVI. odobrio kardinal državni tajnik Tarcisio Bertone, što je potvrdilo da dijecezanski svećenik doduše može isključivo celebrirati po novome obredu, a stari posvema prezirati, ali ne i obratno.


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/10/09/die-neuen-kardinaele-eine-erste-orientierungshilfe/

3 komentara:

  1. Lijepo da nema uzoritog kardinala Enza Bianchija ni Bruna Fortija...ili pak Hansa Künga.
    Još je zanimljivije da se imenuju nadbiskupi s malih otoka ili država s malo katolika, svećenika i time s malim utjecajem, a uz njih opasni progresisti iz velikih, jakih i bogatih nadbiskupija i centara moći s vezama, izdavačkim kućama i medijskom podrškom.

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  2. Nardiju se potkrala pogreška: Maurice Piat (inače pravi bijelac) nije prvi kardinal s Mauricijusa. Prvi je bio neposredni prethodnik biskupa Piata, kardinal Jean Margeot (1916-2009), imenovan od Ivana Pavla II. godine 1988.

    Kikii, slažem se
    zapravo je imenovanjem kardinala iz manjih i siromašnijih sredina utjecati na konklav lakše. Ipak, ljudski se planovi izjalove u Božjim rukama.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo tako. Duh Sveti vodi Crkvu, stoga ne gubimo nadu, premda je situacija tragična.
      Venecijanski patrijarh Moraglia (racingerivac i učenik kardinala Sirija) i nadbiskup Leonard (Belgija) zaobiđeni su nekoliko puta. No to je bio šamar ponajprije Benediktu XVI., preko ove dvojice.
      Čini se da se Daneels dobro potrudio oko Bruxellesa i da je morao dobiti nasljednika svoga kalibra.
      Benedikt se trudio popraviti situaciju u Belgiji, i djelomično je i bio uspio. Bogoslovija se bila napunila. Sada su mu se brutalno osvetili.
      Javno govore kako su se udružili u mafiju da bi progurali Bergoglia, a sada uništavaju sve što su Benedikt i Leonard uspjeli popraviti.
      Da Angelo Scola nije kardinal, vjerojatno nikada ne bi ni postao, a na Milanskoj stolici sijedio bi već kardinal, učenik velikog, neprežaljenog Martinija.
      A glede imenovanja: jasno je da ovi kardinali preko 80 nemaju nekog utjecaja i da tu zalutaju neki sveti ljudi. Sve biskupske stolice ipak ne raspolažu istim utjecajem. Uzmimo primjer: imenovati Barskog biskupa kardinalom (daj Bože, radi Crne Gore) uz Bečkoga, pri čemu je barski tradicionalan, a Bečki vodeći progresist, a zaobići primjerice Prag ili Budimpeštu ili Munchen koji, primjera radi, imaju barem konzervativnog biskupa....stvar je više nego jasna! Kao i odnosi na konklavi.
      Mislim da ovi kardinali iz malenih, udaljenih kutaka, počesto opkoljenih muslimanskom ili nekršćanskom većinom (Bangladeš)ili u siromaštvu (Srednjoafrička Republika), služe samo kao paravan da se zaobiđu europske biskupske stolice na kojima sjede biskupi barem katoličkog srca ako nije riječ o tradicionalistima.

      Kikii

      Izbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.