Dok sam razmišljao o tome kako najbolje zabilježiti mladu misu vlč. Stjepana u njegovoj rodnoj župi sv. Blaža, prisjetio sam se i gužve u svetištu i krasnog misnog ruha i propovijedi dragog p. Roberta i dirljive mladomisnikove zahvale Majci Božjoj pred njenim oltarom i uvijek poticajnih prizora kad mladomisnik blagoslivlja starije kolege svećenike, pa i vesele zabave uz tamburaše u restoranu, a i još puno detalja koji su ceremoniju i taj dan učinili posebno svečanima i lijepima.
Već pri dolasku iskusili smo poznate čari njujorške podzemne željeznice. Srećom, bila je to samo vrišteća hispanoamerikanka, a ne poremećeni migrant s nožem.
Kako sam većinu važnijih stvari o ređenju i prvoj misi patera Stjepana napisao u prošlim postovima, ovdje ću ostaviti samo par fotografija i nekoliko kratkih crtica o ostalim iskustvima na tom putovanju.
»Da svi budu jedno« molio je Božanski Spasitelj svoga nebeskoga Oca na posljednjoj večeri. I ta želja Božanskoga Spasitelja gori neprestano u srcu njegove Zaručnice svete Crkve. Već stoljeća i stoljeća moli ona svaki dan kod svete Mise na usta svećenika: »Tebe dakle, preblagi Oče, smjerno molimo ... da milostivo primiš i blagosloviš ove darove, ove poklone, ove svete neoskvrnjene Žrtve, koje ti prinosimo prije svega za tvoju svetu katoličku Crkvu, da je se dostojiš po svemu svijetu umiriti, zakriliti, ujediniti i upravljati« (kanon prije pretvorbe). Isto tako i prije svete pričesti moli svećenik nagnut nad svetom Hostijom: »Gospodine Isuse Kriste ... ne gledaj na moje grijehe nego na vjeru Crkve svoje i dostoj se njoj po volji svojoj darovati mir i jedinstvo.«
Prema tome želi Crkva od davnih vremena, da se u njoj ujedine svi rastavljeni kršćani, da se u njezinu materinskom krilu nađu svi ljudi, jer su svi otkupljeni Kristovom Krvlju, jer je Božanski Spasitelj osnovao svoju Crkvu za sve.
(izvor)
