Umjetna inteligencija: ...mnogi su pojedeni dok su bježali

Euro – voz

Ukrcavaš se na vlak na relaciji Zagreb – Bruxelles. Put će trajati tjedan dana, a od toga četiri dana do granice sa Slovenijom. Putuješ u kupeu s još tri osobe jer je vlak jako star i još ga nisu zamijenili onim bez kupea u koji mogu potrpati više putnika. Zamisli da od novinarâ Indexa dobiješ popis osoba koje možeš birati kao suputnike u svom kupeu. Osobe su sljedeće: 

• PEDOFIL koji je radio za opće dobro godinu dana i sad je rehabilitiran,
• HOMOSEKSUALAC koji je imao neke nezgodne posljedice svog alternativnog načina života, 
• VJEROUČITELJ katolički koji vodi djecu u džamiju da upoznaju kako je Bog želio sve religije, 
• SVEĆENIK kojemu je normalno da na sprovodu stupaju mažoretkinje u minicama, ali mu se gadi kad vjernik želi primiti pričest na jezik, 
• BISKUP koji prezire Tradiciju Crkve, ali ne zaboravlja čestitati Kurban-bajram i Jom Kipur,  
• MUSLIMAN koji zaziva mir na svog proroka za kojeg vjeruje da je najsavršeniji od svih ljudi, 
• TRADICIONALIST koji se odijelio od crkve svojim neprihvaćanjem duha i slova Koncila, 
• GLUMAC koji je najpoznatiju ulogu ostvario kao hrvatski branitelj koji ubija srbsku nejač, 
• CIGANKA koja se ne pere s troje male djece koja cuclaju kovanice da se smire i čekaju da zaspeš,
• BIOTERORIST koji ne želi nositi masku preko usta i nosa, a vjerojatno se nije ni cijepio, 
• LIJEČNIK SPECIJALIST ZA POBAČAJE koji pada s nogu od napornog rada u covid bolnici, 
• PROSTITUTKA koja putuje na susret Europske pučke stranke, 
• STARIJI REDOVNIK s brevijarom u ruci kojemu je Papa ukinuo redovničku zajednicu, 
• NOVINAR koji stalno kucka po laptopu jer mora napisati više istraživačkih članaka o pedofiliji u crkvi, 
• PROTA koji putuje na susret mješovite komisije za odobrenja katoličkih kanonizacija,  
• REDATELJ koji treba osmisliti sinodu za svjetski dan ljudskoga bratstva, susreta katoličke mladeži i planeta Zemlje koja uključuje popularnu glazbu, koreografiju i poganske idole,
• POSLOVNI MAGNAT koji znanstveno istražuje cjepiva i sredstva za kontracepciju,
• AFRIČKA ŽENA koja prodaje proizvode od kože mladih umjetnika koji boluju od aids-a koji su dobili transfuzijom krvi od jehovinih svjedoka koji su se borili kao srpski vojnici u Bosni, 
• VJEROUČITELJICA kojoj učenici ne znaju deset zapovijedi i Vjerovanje, ali ima vremena davati im besmislene europejske liste za senzibilizaciju na predrasude.

Zadaci za rad: 

 > izaberi tri osobe s kojima bi želio putovati u istom kupeu i tri osobe s kojima nikako ne bi želio putovati, ali ćeš na kraju sata ipak pristati da putuješ s njima jer inače neće dobiti 5 kao svi ostali

 > navedi razloge ZA ukidanje ovakvog vjeronauka i PROTIV odlaska u crkvu nakon krizme 

Dok im lastika uši dira, ekumenizam evoluira

Vlč. Richard Bott, voditelj kanadske Prezbiterijanske crkve, sastavio je vrlo lijepu "Molitvu prigodom stavljanja zaštitne maske na lice". Veliko mi je zadovoljstvo podijeliti je s vama u ovom trenutku.
Biskup C. J. Scicluna

Molitva prigodom stavljanja zaštitne maske na lice

Bože Stvoritelju, dok se spremam poći u svijet, pomozi mi da uvidim sakramentalnu narav nošenja ove tkanine. Neka ono bude opipljiv i vidljiv način življenja ljubavi prema mojim bližnjima, kao što ljubim sebe samoga.

Kriste Isuse, budući da će mi usne biti prekrivene, raskrij moje srce, da bi ljudi vidjeli smiješak u naborima oko mojih očiju. Budući da će mi glas biti prigušen, pomozi mi da govorim jasno, ne samo riječju nego i djelom.

Duše Sveti, dok mi elastika dodiruje uši, opomeni me neka pažljivo i brižno slušam sve koje susrećem. Neka ovaj jednostavni komad tkanine bude grb i stijeg, i neka svaki dah koji on zadržava bude ispunjen Tvojom ljubavlju. U Tvoje ime i u toj ljubavi molim. Amen.

Vlč. Richard Bott, voditelj Prezbiterijanske crkve u Kanadi

https://twitter.com/BishopScicluna/status/1327609697055158272

Nadajmo se da je parodija, a ne pravi neugodnjak

"Biskup"

Postoji, već znadoh,
malo biće s mitrom,
rijetko kad se javi
reakcijom hitrom.

Za spasenje duša
on baš malo mari,
važnije od toga
tjelesne su stvari.

Zatvara sve crkve
kad se kašlje, kiše.
Što vlast od njeg traži,
on joj da i više.

Antiseptik, maske,
promptno ureduje
sve što na tv-u
od stožera čuje.

Kad prehlada-gripa
posvud kosi žrtve
od jutra do mraka
ne ispraća mrtve.

Zaboravlja brzo
svečana suslavlja,
Jedini je slogan
Samo da je zdravlja.

Na posljednje mjesto
stavlja Isukrsta,
zabranjuje pričest
primati na usta.

Kada na poslušnost
narod pozvat treba,
uvijek će se naći
neki ivo dže…

Beskorisne riječi
takvog su poete,
uvjerit ne mogu
niti malo dijete.

Međureligijski post

U skladu s pozivima pape Franje i naših biskupa, za danas je bio planiran fini roštilj. Nažalost, u zadnji čas smo shvatili da smo ostali bez knjiga Rahnera, Turčinovića, Šagi-Bunića i ostalih. Mislio sam spasiti stvar potraživši ugljen u najtamnijem dijelu podruma koji nazivamo von Balthasarov kutak, ali bio je potpuno prazan. Dolazi nam bulumenta uvaženih ekumenskih gostiju, a sve što imamo za ponuditi su miješani orašasti plodovi čega već imaju dovoljno u svojim zajednicama!

Srećom, netko se dosjetio i pripremio izvrstan umak bolognese. Naravno, s mješavinom junetine za naše hinduse, svinjetine za muslimane i vinom koje je dijelom blagoslovljeno na blagdan sv. Ivana za sve hrvatske džainiste, sikhe i bahaiste.

Skuhao sam multietničku tjesteninu, ali bijelih fusilla je bilo previše, pa sam morao pozitivno diskriminirati ostale boje. Prilikom pranja obične zelene salate ostavio sam samo ono što nam je svima zajedničko, a truli ostatak bacio sam u historijsko smeće. U tom trenutku napravio sam ključnu pogrešku začinivši salatu. Već sam vidio da će anglikanci podivljati zbog uvrede, ali u zadnji čas mi je sinula briljantna misao i uzviknuh: "koristio sam crni ocat, aceto balsamico, a ne bijeli!" Nitko više nije ništa rekao.

Za desert sam bio na sto muka. Čokolada, dakako, nije dolazila u obzir, zamislite da bijeli zubi trgaju crnu čokoladu, može li išta biti fašističkije od toga? Konačno sam se dosjetio kako je Franjo molio da Bog baci koru od banane ispred umišljenih licemjera i shvatio da je to prihvatljivo voće za kraj. Kasper je promrmljao "šta će nama neki afrikanci davati šta da jedemo" na što su ga Marx i kompanjoni ušutkali jer je u blizini bilo kamera, a Sosa ga je opomenuo da ne može govoriti kao da živi u Isusovo doba kada nije bilo uređaja za snimanje. Sarah je u tom trenutku ciknuo "nisam ja, nisam ništa rekao, šutio sam, volim tišinu".  Svi su hvalili bananu kako divno izgleda, ali na kraju je nitko nije htio jesti nakon tako dobrog ručka, pa smo je hitnuli kroz prozor dok su kamere bile okrenute prema elemozinaru Krajewskom koji je ilegalno odčepljivao kanalizaciju u obližnjem skvotu ciganskih transvestita.

Kad papa kaže "Hagan lio!", poslušni katolik pita samo "koliko veliki nered, vaša svetosti?" Dosta je reći kako mislim da je stolnjak za baciti u smeće. Kada je poslužen alkohol, pojavio se i papa Franjo u čiju smo čast svi nazdravili riječima: "bratstvo i jedinstvo!"

Sada hitam upozoriti Dolana koji jede već treći manji obrok da ne zaboravi kako u posni dan ima pravo na samo još jedan prije večere!

Čupić gradi ćupriju

Za deset godina:

Papa Cupich o inkulturaciji
Inkulturacija: dvosmjerna ulica

9. studenog 2029.

Kao što svi katolici znaju, nakon konklave u kojoj sam izabran za Papu, te sam uzeo ime Papa Franjo II. (hvala, Austene!), odlučili smo održati Nilsku sinodu da bismo slavili vjerovanja drevnog Egipta i vidjeli kako je moguće uključiti ih u katoličku vjeru.

Nazad silo nečista

Konzum i ove godine nastavlja s marketingom koji je lani polučio veliki uspjeh. Ako imate predškolsku djecu ili one u nižim razredima osnovne škole, sigurno ste čuli za Zdravoljupce, plišane igračke koje izgledaju kao različito antropomorfizirano voće i povrće.  Na svakih pedeset kuna potrošenih u konzumovim prodavaonicama dobiva se jedna naljepnica te se uz sakupljenih 40 naljepnica može kupiti jedna od igračaka po realnoj cijeni od 10 kuna. Igračke su simpatične, ali jasno da nitko osim eventualno totalno izbezumljenih roditelja neće povećati potrošnju kako bi dobio još naljepnica. Engleski se ta serija igračaka zove Goodness Gang, a kao i kod nas, imali su u nekim državama prilagođena lokalna imena.

E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo ima veze s ovim blogom jer to nisu teme kojima se uobičajeno bavimo, a nisu čak ni preporuke manje poznatih poklona za djecu.

Prva petoljetka

Duhovna lirika utorkom 56

Jelka Jantarić

KOKOŠJI RAZGOVORI

Na bunjištu selskog kneza
Sastale se koke,
Sastale se sve na poziv
Drugarice Soke.
Veselo im ona sprema
Južinicu malu,
Pa ih zato odmah vodi
U kokošju »salu«.
Kada ovdje zasjednu se,
»Trač« će započeti,
U kokoši ko u žena
Jezik vam je kleti!
Soka počne: — »Znate l’, drage,
Da je prija Kredla
Sedam malih najedanput
Prekjučer izlegla?
— »Samo sedam?« pita jedna,
Bijelka joj je ime,
— »Recite mi, zar se može
Ponositi time?
Dvanaest ja sam već izlegla
I petnaest, i više!«
Bijelka sve se »ešofira«,
Jedva da i diše.
— »Nešto drugo pričat ću vam
Od Sivke bez zubi,
Znate l’ da je, mislim jučer,
Odrezala »bubi?«
Sad od silnih »kokodaka«
Kokošinjac ori,
Zbilja ne znaš, tko najviše
Od njih sviju zbori.
Kad se stiša malo buka,
Progovori Kudra:
— »A njezina kćerka Fifi
Šminka se i pudra!
Kakva mati, takva eto
I kćerkica njena;
Nikad one na bunjište
Ne će bez parfema.
A taj parfem mora biti
Ravno iz Pariza,
Pričala mi ovo jutros
Žuta koka Liza.«
— »Oh, i Liza, to je neka!«
Ražesti se Soka,
»Prestala je jaja nesti,
Zar to radi koka?
Ona kaže, da to više
Sad u modi nije,
Nego rađe rumbu pleše
I šampanjac pije;
Ujutro pak dugo drijema
Il' romane čita,
Za zobanje, čeprkanje
Više ništ’ ne pita.
Već da su joj pralineji,
»Mirim« čokolada,
Il' — sramote! — cigarete,
Koje puši sada!«
Onda su još rešetale
Patkovicu Patku,
Što po staroj modi nosi
Suknjičicu kratku.
Sada su pak duge suknje
I »komplet« u modi,
Naravski, to budželaru
Malo više škodi!...
— »U tom Paun Patkovici
Jako konkurira,
Jer u modi ima »šika«,
Al ne i — manira.
Već ko neki bogatun on
Nosi mnogo »šmuka«,
Dok mu žena sa dječicom
Možda doma kuka.
Zar je nužno vječno nosit
Krunicu na glavi?
Bez tog znamo, da je Paun
Aristokrat pravi.«---
Za Purana kazale su,
Vazdan da blebeće,
Mudro šutit kao one
Nikad Puran ne će.
— »Utvara si strašno mnogo,
Što mu Paun striko,
Ko da od nas s njim u rodu
Ne mož’ biti nitko!«
Žale se na Guskovicu,
Što se sportom bavi:
— »Trči, leti, pliva, roni,
Može da s’ udavi!
I dječicu svoju sitnu
Ovim sportom muči,
Možda misli i piliće
Tome da nauči?
I bez tog je sa potomstvom
Neprilika grozna,
Tko da u toj derištadi
Svoju djecu pozna?
Ako jošte i ne pliva,
Al se nogometa,
Ili bavi sa turizmom
Širom bijela svijeta.«
Soka plače: — »Moji sinci,
Dva pjetlića mlada,
Pošli jednoć s kumom Marom
Put Zagreba grada.
Htjeli vidjet gradska čuda,
Moji, ah, blizanci,
Al’ na stolu purgerskome
Svrše ko — pohanci!« ...
Tad Kokotu Kukurilcu
Ne daju već mira,
Žale se što kćerkicama
Najrađe »hofira«,
A one su već matrone
S kapicom na glavi,
Soka eto uprav’ danas
Sedam ljeta slavi.

Svakom, svakom prišile su
Po krpicu koju,
Al ni jedna da se sjeti
Na pogrešku s v o j u.

Pokidat ću lance sve

I ekumeničarima je ovako teško. 

Prošle godine nisam vas na vrijeme upozorio da počnete skupljati kutije za cipele kako biste mogli sudjelovati u ludim igrama koje se nazivaju "molitvena osmina za jedinstvo kršćana". Ove godine imate dovoljno vremena da navratite do obližnje željezarije. Ako živite blizu Kaptola gdje su vjerojatno već odavno rasprodani svi lanci i lisice, možda možete iskoristiti lanac od papira koji je ostao od ukrašavanja za nedavnih blagdana.

Ekumensko slavlje Božje riječi
Biblija i tri niza lanaca sastavni su dio slavlja ovog bogoslužja. Karipska skupina koja je pripremila ove tekstove predlaže da se ti simboli smjeste na vidljivo mjesto u bogoslužnom prostoru.
[...]
Lanci su vrlo snažan simbol porobljavanja, dehumanizacije i rasizma. Također su i simbol vlasti grijeha koji nas odjeljuje od Boga, i jedne od drugih. Karipska pripremna skupina potiče da se tijekom Molitve pomirenja u ovoj službi koriste pravi željezni lanci. Ukoliko nije moguće nabaviti željezne lance, utoliko neka se koriste vizualno što upečatljiviji lanci. Tijekom službe, željezne lance ropstva zamijenit će ljudski lanac kojim se izražavaju sveze zajedništva i ujedinjeno djelovanje protiv suvremenog ropstva i svih vrsta pojedinačne i institucionalne dehumanizacije, razčovječenja. Poziv na sudjelovanje u toj gesti, upućen čitavoj okupljenoj zajednici, sastavni je dio ekumenskog slavlja Božje riječi.
(iz molitvenog priručnika svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2018.)

Omrežno izpitivanje žalostnog stanja Družtva

2017., kolovoza, 16. (2) - U nekom omrežnom dnevniku (dnevak, weblog, blog) 16. kolovoza objavljen je članak o našemu časopisu Marulić. Ne poznajući stanje u našemu Svetojeronimskome družtvu, jer ga nije ni proučavao ni s ikim iz Družtva o tome razgovarao, već na temelju nekih omrežnih objava predsjednika Stjepana Razuma i slikozapisa predavanja Vjekoslava Grbeše na Književnoj večeri četvrtkom dnevničar je zaključio, da je stanje u Družtvu "žalostno", označujući uzput Marulićev pravopis kao "ekscentričnost". U nekim osvrtima na taj upis, a kao "popratna žrtva", našao se štilnik Marulića Branimir Petener, "obtužen" zbog "čudesne lektorske revnosti" ("revnost" je inače srbština iz ruskoga, a znači "brižnost, marljivost, predanost"). Istini za volju i zbog onih, koji bi slučajno nabasali na rečenu maglovitu stranicu, treba reći, da čistoća hrvatskoga jezika i izpitivanje granica njegove tvorbe u smotri Marulić ne dolazi toliko od štilnika, koliko od suurednika Ante Kraljevića. Štilnik Petener zastupa i promiče morfonoložki (korienski) pravopis, koji se odnosi ponajprije na način pisanja suglasničkih skupova, a pitanje birana jezika ne spada u taj posao. Na ostale tvrdnje u navedenu dnevničkom upisu i susljednim osvrtima suurednici se ne žele osvrtati, jer cieli taj objavak drže nestručnim i neozbiljnim.

"Marulić" 4/2017., "Svetojeronimske viesti", potpisano sa "srzc "

(Stjepan Razum, Crkva zagrebačka), str. 164.

Dogodi se, razumljivo je

Vijest Katoličke tiskovne agencije BK BIH o vjeronauku.

Lijepa fotografija koja je poslužila za ilustraciju. 

Izvor fotografije.

Ups!

Naravno, osoba koja je birala ilustraciju imala je sasvim normalnu katoličku intuiciju. Možda je i vama ova minorna situacija izmamila barem smiješak na lice, ali taj osmijeh brzo postane gorak kad razmislimo zašto je trebalo "potegnuti" u Ameriku za naći ilustraciju normalno odjevene časne sestre koja podučava djecu katekizmu.

Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabiše mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti.

(potaknuto ovim postom vlč. Hunwickea)

Moderna kršćanka sprema se za ekumensko slavlje. 

Iz molitvenog priručnika svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2017. u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog.

Crkve u Njemačkoj žele obilježiti 500. godišnjicu Reformacije slaveći "blagdan Kristov". Reformacijom je iznova u središte pomaknuto, da nam je spasenje darovano iz milosti po vjeri u Isusa Krista. (str. 25)

Veliki reformatori poput Martina Luthera, Ulricha Zwinglija i Jeana Calvina, kao i mnogi koji su ostali katolici, poput Ignacija Loyolskog, Franje Saleškog i Karla Boromejskog, nastojali su provesti obnovu u zapadnoj Crkvi. (str. 73)

Simbolične radnju u bogoslužju

Zid

[...] Stoga su odijeljenost kršćana i pomirenje, koje tražimo, simbolizirani gradnjom i uklanjanjem zida. To može postati znakom nade u svakoj situaciji, u kojoj se odijeljenost doživljava kao nesavladiva. Gradnja simboličnog zida tijekom ispovijesti grijeha, njegova vidljiva prisutnost za vrijeme navještaja riječi i konačno, preoblikovanje tog zida u križ kao znak nade, ohrabruje nas da mučne podjele nazovemo njihovim imenom i Božjom pomoću ih nadiđemo.

Uputa za gradnju i uklanjanje zida

"Odijeljeni svojom krivnjom": Nakon kratkog uvoda biva podignut zid koji simbolizira grijehe i podjele koji se navode u ispovijesti grijeha. Zid ostaje za vrijeme bogoslužja do dijela "U vjeri odgovoriti – pomirenje živjeti". Tek tada se kamenje zida preslaguje u križ.

Za ovu će simboličku radnju, ovisno o veličini molitvenog prostora, biti potreban slijedeći materijal: 12 po mogućnosti što sličnijih kartonskih kutija (npr. od cipela), oblijepljenih pak-papirom. One su "Kamenje". Na prednjoj strani oblijepljene kutije krupnim slovima ispisane su riječi: bezosjećajnost, mržnja i prezir, klevete, diskriminacija, progon, razoreno zajedništvo, netolerancija, religijski ratovi, raskol, zloporaba moći, samodostatnost i oholost. Pri svakom priznanju pojedinog grijeha naprijed se nosi odgovarajući kamen te postupno nastaje zid. Gdje je smisleno i moguće mogu kod molitve vjernika biti spomenuta bolna iskustva koja su povezana s mjestom na kojem se održava bogoslužje. Nakon trenutka tišine osoba koja je donijela kamen moli za oprost: "Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim", a nakon nje iste riječi zajedno izgovara i cijela zajednica". Nakon navještaja riječi Božje, koji završava propovijeđu, slijedi molitva za pomirenje. Dok se zid razgrađuje i preoblikuje u križ pjeva se neka pjesma na temu pomirenja ili pak neki himan u čast križa. Preoblikovanje zida neka se odvija svečano i neka se za to predvidi dovoljno vremena, kako bi okupljena kršćanska zajednica pomoću te simboličke radnje osjetila preobražajnu i pomirbenu snagu križa Kristova. (str. 26-28)

***

Da bezumnika stučeš tučkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova. (Izr 27,22)

Koliko %#$&@$ može stati u jedan članak?

Možda bih prije pet-šest godina imao volje detaljnije analizirati članak poput ovog (arhiv) koji je nedavno izašao u Glasu Koncila, ali sada više jednostavno nemam snage ni volje za %#$&@$ tog tipa. Navedimo ipak nekoliko bisera iz arsenala našeg uvaženog liturgičara i njegovog novinskog tumača.

Pohrlite

Papa Franjo vam poručuje: kupite majicu i dođite na protestantsko okupljanje!

(Prošla baba s kolačima, okupljanje je održano na blagdan Gospe Karmelske.)

Prezbiterski pomladak

Koliko ministrantica je potrebno za svečanu novus ordo misu?
.
.
.
.
Šest. Jedna da poslužuje svećenika i pet da iza njih mašu rukama za bolji ugođaj.

Duhovno i tjelesno objašnjenje

Još jedan Papin intervju u zrakoplovu. Kako ga protumačiti?

I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima.

Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.

(Ef 2,1-2; 6,12)

Thank God it's only a motion picture!

Simptomi bolesti putovanja u zrakoplovu (airsickness) uključuju: poteškoće u koncentraciji, zbunjenost, dremljivost...

***

Papa Franjo nije poseban samo po tome što je prvi s takvim imenom i prvi Južnoamerikanac na toj dužnosti, nego ima i samo jedno plućno krilo.

***

Hipoksija je stanje smanjene količine kisika u stanicama i tkivu, što ima za posljedicu poremećaj u funkcioniranju organa, sustava i stanica.

Djelovanje hipoksije na organizam zavisi od brzine nastanka, težine i dužine trajanja, a karakteriziraju je: smanjenje mentalne aktivnosti; (što se ogleda kroz slabo pamćenje, zaboravnost, usporen misaone tok, pospanost, euforiju, glavobolju, mučninu) [...]

***

[B]oravak u kabini koja nije pod tlakom [...] može smanjiti razinu kisika u vašoj krvi što može uzrokovati da se ne osjećate prisebno, te oslabiti vaše mentalne i motoričke sposobnosti.

Tatarska glava

(a da je kardinal bio iz Kikinde... :-)

Iz rubrike vjerovali ili ne...

Toliko je divnih misli izraženo u članku vlč. Ivice Huljeva da mi je teško ne prenijeti čitav tekst. Evo ipak nekoliko opsežnih citata.

***

Na toj je liniji važno istaknuti da se značenje Koncila ne vezuje isključivo uz razdoblje njegova održavanja, već svakim danom raste spoznaja o njegovoj važnosti za naš sadašnji trenutak.

Štoviše, upravo se danas vjernost Koncilu nameće kao uvjet bez kojeg se na našem crkvenom obzorju ostaje zatočenik iluzije da je izlazak iz krize moguć kroz povratak u sigurnosti pretkoncilske Crkve, bilo na liturgijskoj bilo na katehetskoj razini.

Da je Koncil danas nedvojbeno važan može se najlakše prepoznati iz uvida u društvena i crkvena zbivanja 19. st. i prve polovice 20. stoljeća. To, istina, može izgledati suludo rečeno, no bez razumijevanja povijesnih silnica spomenutog vremena nije moguće uočiti što se to ima misliti kad se govori o koncilskoj obnovi i svježini koja je Crkvi darovana Koncilom. Stoga mi se čini da je upravo ovdje vrijedno spomenuti izjavu pokojnog kardinala i milanskog nadbiskupa Martinija o dvjestogodišnjem kašnjenju Crkve, jer je upravo razdoblje od početka oblikovanja građanskog društva važno za razumijevanje koncilskih tema. Dakako, tek nam predstoji podrobnije se zaustaviti nad njegovim izjavama. Drugo, obol brojnih teologa koji su desetljećima prije otvaranja Koncila – a takvih kod nas gotovo da nije bilo, što je razumljivo zbog okolnosti i unutarnjeg raspoloženja – prokazivani i prozivani kao „lijevi“, rušitelji vjere, tradicije i narodnih interesa, predstavlja ključ za razumijevanje Koncila. Već je na Koncilu postalo jasno da njihovo osporavanje i nametnuta šutnja snažnije progovara od govora njihovih osporavatelja. Bez tih i takvih teologa, ali i duhovne situacije onoga vremena, bilo bi nemoguće zamisliti sadržaj koncilskih dokumenata.

Kako vrijeme odmiče sve više sam zadivljen činjenicom da se uopće dogodio Koncil. I što god više bacam pogled u godine koje su mu prethodile, to više ostajem zadivljen spoznajom da se Koncil dogodio.

Ne bismo smjeli zaboraviti [...] da je do Koncila svaka ekumenska aktivnost bila zabranjena, da je u pristupu liturgiji prevladavala suhoparna rubricistika, a u moralnoj teologiji kruta kazuistika, da je Crkva sebe shvaćala kao „societas perfecta“ itd.

Recimo i to da pored brojnih obola, Koncil pomaže bolje razumjeti vrijednosti stoljetne baštine, ali koncilski duh ne dopušta da se prema njoj postavimo kao puki čuvari muzejskih izložaka ili, kako bi papa Franjo kazao, kao štovatelji pepela.

S prvim koracima teološkog studija u Zagrebu počeo sam uviđati da Koncil predstavlja bogomdano uporište na putu razumijevanja i življenja vjere u kontekstu današnjeg vremena.

Kako su dani svećeničke formacije odmicali, susreti i saznanja se umnažali, postalo mi je jasnije da je upravo Koncil mjesto na kojem stoji ili pada poimanje svećeničkog zvanja i Crkve. Što time želim reći? Crkva u kojoj se ostvaruje svećeničko poslanje nema danas sigurnije točke u pristupu čovjeku od koncilskog poimanja same sebe i svijeta. „Koncilsko kršćanstvo“ – kako bi to kazao Željko Mardešić, koncilski gorostas sa srednjodalmatinskog podneblja – određuje i danas moj osobni pogled iz vjere u Krista. Ipak, smatram da se oduševljenje za Koncil ne rađa iz intelektualnog napora ili intelektualne strasti, kao ni iz puke obveze prema dokumentima Učiteljstva, već iz suživljenosti s društvenim i teološkim strujanjima koji su omogućili nove teološke naglaske i učinili da se gromoglasno zaori „aggiornamento“.

Zahvaljujući literaturi (Duda, Turčinović, Bajsić, Šagi, Fučak, Kresina i Starić) koja je u razdoblju nakon Koncila promicala koncilsku misao na našim prostorima, kao i živućim pobornicima koncilske obnove, sve više sam uviđao da Crkva ne može svjedočiti svoje oduševljenje za Krista bez nepotkupljivog opredjeljenja za duh iz kojeg su rođeni ključni naglasci koncilske obnove.

Dovoljno se sjetiti da se do Koncila pojam „svijet“ najčešće shvaćao kao negativan pojam. Koncil mijenja pristup i daje mu evanđeoski tonalitet. Za početak će biti dovoljno naglasiti kako Koncil Crkvu vidi u dijaloškom odnosu prema svijetu. A ako je tomu tako, onda – jer to zahtijeva dijalog kao takav – svijetu se može stajati samo sučelice, i to ne iz nekog mentaliteta ziguratskog trona i zaleđa baršunastih odaja, već iz poniznog uvjerenja da se polog vjere korjenito svjedoči onda kad se slijede Isusova prignuta koljena služeći svijetu kao što je to On označio gestom pranja nogu „one noći kad bijaše predan“.

Usput spominjem da sam tu svoju strast prema Koncilu htio izreći kroz prve korake svećeničke službe pa sam htio da, uz simbole četvorice evanđelista, na misnici koju sam imao na Mladoj misi budu inicijali koncilskih konstitucija: LG, GS, DV i SC. Tada sam zaista osjećao, a danas još i više, da bez Koncila postajemo svojevrsnom karikaturom ili pukim poslužiteljem religijskih navika unutar okvira vjerskog tradicionalizma. [podebljao TB, sorry, nisam se mogao suzdržati]

Budući da za većinu katolika u Hrvatskoj Koncil nema stvarnog značenja za osobnu vjeru, potrebno je isticati vjernost Koncilu kao uvjet bez kojeg se ne može prepoznati opravdana potreba promjene mentaliteta.

Nije li ipak rastući broj kritika na račun Crkve plod Duha koji nas potiče na vjernost Evanđelju i koncilskoj obnovi? Budući da smo sa svih strana pritiješnjeni prilivom neobarokne teološke misli, utjecajem izravnih i prikrivenih osporavatelja Koncila, što najbolje pokazuju internetski portali, potrebno je iskoristiti sadašnji trenutak kao prigodu da nepregledno more koncilske svježine bude dostupnije u otvaranju crkvenih perspektiva.

***

Svakako idite pročitati cijeli članak kao i prošli iz kojeg za vašu duhovnu izgradnju izdvajam nekoliko ulomaka.

***

Nosivi kršćanski pojmovi, kao što su milost, grijeh, otkupljenje, spasenje, sakramenti, nisu više ljudima razumljivi. Pritom ne mislim u intelektualnom smislu, nego kao životne okosnice. Za suvremenog čovjeka to su samo usputni citati iz neke stare religijske priče koja nema poveznice sa stvarnim životom, odnosno ne utječe na naše živote.

Potrebna je molitvena otvorenost Božjem Duhu da prepoznajemo njegove poticaje u suvremenosti i da zajedničkim snagama, odnosno sinodalnim duhom dopustimo da Bog dođe do riječi, da u njegovu svjetlu prepoznamo gdje to danas u Crkvi i izvan nje Bog piše pravo po krivim crtama. Bistra i argumentirana misao može nam uvelike pomoći da ne trošimo snage na zalijevanje uvelih biljaka crkvenog života. Okapanje, podrezivanje i gnojidba ruševina neće dovesti do njihove životnosti. Benediktinac Elmar Salmann otvoreno svećenicima poručuje: Izgledamo poput ptica koje su izgubile perje, više ne mogu letjeti, a nadamo se da će nam drugo perje narasti. Netko će s pravom reći da bi trebalo nabrojiti ruševine s kojima više nema smisla računati kao s vitalnim objektima crkvenog života. Da, to je točno, ali, barem vezano uz ovaj tekst, neka svatko promisli u svojim okolnostima koje su to religiozne prakse koje ne donose ploda i više su puki čuvari naše emotivne i socijalne stabilnosti u zajednici.

Nedavno sam imao priliku zateći se pred bazilikom sv. Marije Velike u Rimu. Trg pred bazilikom bio je ispunjen djecom s nekog francuskog govornog područja u pratnji časnih sestara. Očito je riječ o djeci koja pohađaju katoličke škole koje vode dominikanke. Uglavnom su bile djevojčice viših razreda osnovne škole. Svojim crno-bijelim odorama časne su plijenile pozornost prolaznika, turista i hodočasnika, kao i djeca odjevena u školske odore s dominikanskim grbom. S pjesmom, nadzirani i praćeni časnim sestrama, ulaze u baziliku. Hod uvježban, odmjeren i dostojanstven. Pjevaju na latinskom. A onda je pred njih stupio svećenik zrelije životne dobi u reverendi, roketi i s bijelom štolom. Počinje nagovor na francuskom jeziku. Prema pojmovima koje koristi, ali i držanju, vidi se da je riječ o propovjedničkom stilu koji je svojstven razdoblju između dva svjetska rata. Za vrijeme nagovora djeca su zaokupljena međusobnom pričom. Izrazito pristojna i disciplinirana. Uz pokoji smiješak izmjenjuju pokoju riječ ili potiho razgovaraju. Ne vidim da ga netko pozorno sluša. Oči ih izdaju! To je za njih, čini se, dio zacrtanog protokola koji se podrazumijeva. Neki gledaju u strop ili im pogled plijene velebna umjetnička ostvarenja ili netko od prolaznika i turista. No, svećenik i dalje uporno sipa pojmove: žrtva, euharistija, križ, trpljenje, poslušnost, Papa, Marija, čistoća, itd. Velike riječi koje malo govore današnjem čovjeku. Kao da su oživjeli likovi s crno-bijelih fotografija naših euharistijskih kongresa. Poslastica za sve sladokusce baroknog katolicizma.

Da nije tragično, bilo bi smiješno. Cijeli taj scenarij ne pripada današnjem svijetu, senzibilnosti koje se tu podrazumijevaju nemaju priključak na stvarni život ljudi, odnosno riječ je o paralelnom svijetu koji je jedno povijesno razdoblje katoličke prošlosti uzeo kao vrhunac života vjere. Kasnije tražim po internetu i nalazim da je riječ o obljetničkom hodočašću dvjestotinjak dominikanki koje pripadaju Svećeničkom bratstvu sv. Pija X. sa svojim učenicama iz Francuske, Amerike i Njemačke. I postaje mi odmah jasno da je riječ o onima za koje je Drugi vatikanski koncil nepostojeća tema. Bude se u prošlosti, a prespavaju sadašnjost!

Živimo u okolnostima u kojima nam kršćanske sakralne građevine ukazuju na povijesnu ulogu kršćana u društvenoj zajednici. Poput župne crkve, koja je nekoć imala središnji položaj u naselju, a svojim zvonikom se izdizala iznad domova župljana, imali smo Crkvu koja je bila u središtu društvene zajednice, kao os oko koje se vrtio život, kako to ističe Enzo Biemmi. Danas smo dospjeli u stanje nedvojbeno drugačije u kojem Crkva nema ni približno sličan položaj u zajednici.

Preostaje nam jedina smislena mogućnost, a to je biti jedan među mnogim dimnjacima u naselju. Što to znači? Nadasve biti jedan među drugima. Živjeti kršćanstvo bez pretenzija na općeprihvaćenost.

Naše su župe često zaražene krutim tradicionalizmom koji nastoji da se neupitno održavaju dosadašnje vjerske navike i prakse. Od vjernika se stoljećima očekivala poslušnost autoritetu kao dokaz crkvenosti i vjere. Prigibanje glave bilo je moguće prije, ali ne i danas u vrijeme demokratičnosti i drugačijih senzibilnosti.

"odlučio ju je utješiti, vjerovatno ju je zagrlio primivši je na srce"

How low can you go? Morao sam dva puta pročitati da se uvjerim kako ovaj članak o papinoj privatnoj audijenciji španjolske transeksualke i njezine "žene" te tumačenje koje autori iznose nije parodija.