Novi kardinali II

„Pobjednici i gubitnici“ (Sandro Magister) novih uzdignuća 

na kardinalsku čast

Pobjednici i gubitnici novih uzdignuća na kardinalsku čast

(Rim) „Komad torte koji je prije šest godina bačen na briselskog nadbiskupa, Andréa-Josepha Léonarda i koji ga je pogodio u lice te je on time ismijan zbog svojih tradicionalnih stavova u nauku i pastoralu, ponovljen je na puno važnijoj razini ovim purpurom koji je papa Franjo dodijelio njegovom nasljedniku i progresivnom rivalu Jozefu De Keselu“, napisao je vatikanist Sandro Magister o ovoj daljnjoj šamarčini koju je vladajući Papa prekjučer podijelio u slučaju nadbiskupije Mechelen-Bruxelles.

„Posrednički rat“ oko Bruxellesa

Prvi i stvarni adresat jest Benedikt XVI. Ni oko koje biskupske stolice na kugli zemaljskoj nije se proteklih godina vodio žešći rat između progresista i konzervativaca kao oko Bruxellesa s kojim je povezano dostojanstvo Belgijskoga primasa.

Nadbiskupska stolica Mechelen-Bruxelles već je desetljećima čvrsto u progresističkoj ruci. Papa Benedikt XVI. pokušao je 2010. godine imenovanjem nadbiskupa Léonarda dovesti do promjene usmjerenja. Papinskim odreknućem i poglavlje Léonard bilo je već prošlost i sada se u progresističkim crkvenim krugovima u Belgiji to promatra samo kratkotrajnom „nesrećom na radu“.

U sukobu stoji na jednoj strani kardinal Godfried Danneels koji je do 2010. godine bio progresivni briselski nadbiskup te nadbiskup Jozef De Kesel koji je na službi od 2015. godine, a on je Danneelsov željeni nasljednik. Na drugoj strani stoji nadbiskup Léonard koji je vodio nadbiskupiju od 2010. do 2015. Pri tome je riječ o „posredničkom ratu“ na najvišoj razini crkvene uprave, na razini nadbiskupā i kardinalā. U stvarnosti riječ je o tihom sukobu između pape Benedikta XVI. i pape Franje oko razumijevanja Crkve i njezina usmjerenja.

Šamari koji odjekuju

Veliki šamar za Léonarda i Benedikta XVI. podijelio je papa Franjo već na imenovanju kardinala 2015. godine kada je imenovao kardinalom bivšeg apostolskog nuncija u Belgiji, Nijemca Karla-Josefa Raubera. Rauber je na Danneelsovoj strani pokušao spriječiti Léonardovo imenovanje i papu Benedikta XVI. javno kritizirao, a to je nečuveni gubitak povjerenja za jednog diplomata. Franjo ga je nagradio kardinalskom čašću.

Sando Magister piše o tome:

„Na prethodnim konzistorijima odbijanje pape Jorgea Marija Bergoglia da nadbiskupa Léonarda uzdigne na kardinalsku čast, opetovano je izazivalo zaprepaštenje, unatoč važnoj biskupskoj stolici na kojoj je sjedio i unatoč njegovim vlastitim kvalitetama. Govorilo se da novi Papa ne želi više privilegirati biskupije koje su povijesno povezane s kardinalskom čašću, nego umjesto toga 'rubove'. S De Keselom ovo je tumačenje palo u vodu. Zasluga novoga kardinala sastoji se u tome da je gojenac Godfrieda Danneelsa, Léonardovog prethodnika i vodećeg predstavnika – prema Danneelsovim vlastitim navodima – sanktgalenške „mafije“, kardinalskoga kluba Bergogliovih izbornika na neuspjeloj konklavi 2005. i na uspješnoj konklavi 2013.“

O pravilima i iznimkama – tri US-Amerikanca

Papa je slobodan u odluci koga će pozvati u kardinalski kolegij, a koga ne. Kardinali su papini „prvi savjetnici“. Imenovanje je odlikovanje i pokazuje koga crkveni poglavar drži prikladnim za sudjelovanje u crkvenoj upravi i koga drži dostojnim.

Točno je, kaže Magister, „da ima imenovanja i na 'rubovima'“. Ona se odnose na nadbiskupe Banguija (Srednjoafrička Republika), Dhake (Bangladeš), Port-Louisa (Mauricius) i Port Moresbyja (Papua Nova Gvineja).

„Ali i nekoliko velikih biskupija koje su tradicionalno povezane s kardinalskom čašću, nagrađeno je purpurom. Kao primjerice Madrid čijeg je nadbiskupa Carlosa Osora Sierru postavio sam Bergoglio. On je zaslužio unapređenje između ostaloga i time što je svoje biskupe sufragane prepustio javnoj poruzi, ne braneći ih, jer su se usudili kritizirati homo brak.“

„Treći novi kardinal iz SAD-a, iako irskoga podrijetla, jest Kevin Farrell koji je nedavno pozvan u Rim kao pročelnik novoutemeljenog Dikasterija za laike, obitelj i život. U njegovom slučaju valja primijetiti da je ovu službu i time i kardinalsku čast ščepao msgr.Vincenzu Pagli, najvišem predstavniku Zajednice Sant'Egidio koja i na ovome konzistoriju izlazi praznih ruku – kao i Opus Dei.“ Farrell potječe iz reda Kristovih legionara, ali mu već godinama više ne pripada, pa time nije ni sudjelovao u najnovijim promjenama u redu.

S istodobno trojicom novih kardinala iz SAD-a papa Franjo provodi značajnu promjenu odnosa snaga.

Oni koji izlaze praznih ruku: Venecija, Los Angeles i Kijev

Bez kardinalske časti ostaju pak druge velike biskupije koje su tradicionalno povezane s kardinalskom čašću, a čiji biskupi „imaju peh“, kaže Magister, da nisu bergoljovci. Među njih pripadaju nadbiskup José Horacio Gómez iz Los Angelesa čiji je „peh“ da zastupa suprotnost od onoga što zastupa „ultrabergoljovac Cupich“.

Među njih pripada i patrijarh Francesco Moraglia iz Venecije, učenik kardinala Giuseppea Sirija. Nadbiskupi Venecije i Milana drugo su vremena automatski slovili ne samo kao „papabili“, nego kao glavni kandidati za papinsku službu. Venecijanski patrijarh, budući da je to racingerovac Moraglia, danas više ne pripada čak ni kardinalskomu kolegiju.

Praznih ruku izlazi opet i Ukrajina. Papa Franjo potpisao je u veljači ove godine na Kubi „Zajedničku izjavu“ s ruskim pravoslavnim moskovskim patrijarhom koja je u Ukrajini izazvala zgražanje. Samo nekoliko sati nakon potpisivanja papa Franjo je stoga tumačio da taj papir „nema značenje“. Bilo je ipak potrebno nekoliko mjera za popravak papinskoga imidža, među njima prikupljanje milostinje po cijelome svijetu za Ukrajinsku grkokatoličku Crkvu koja je ujedinjena s Rimom kako bi se nezadovoljstvo barem malo smirilo. Uskraćenje kardinalske časti ukrajinskom vrhovnom nadbiskupu potvrđuje pak da papa Franjo više gleda prema Moskvi, nego prema Kijevu. Vrhovni nadbiskup Ševčuk sudjelovao je po službenoj dužnosti na jednoj i drugoj Sinodi o obitelji kao sinodski otac. Tada je otvoreno kritizirao stavove kardinala Waltera Kaspera koje je papa Franjo naprotiv promicao.

Drugi purpur za Venezuelu kako bi se prvi neutralizirao

Umjesto toga papa je Franjo prvi put u njezinoj povijesti Venezuelu počastio drugim kardinalom, „dok druge latinoameričke zemlje nemaju ni jednoga“, piše Magister. Vatikanist pretpostavlja da je Franjo time želio ograničiti utjecaj nadbiskupa Caracasa, Jorgea Urose Savina. Urosa Savino bio je jedan od 13 kardinala koji su na početku Biskupske sinode 2015. godine napisali poznato protestno pismo papi Franji s kojim su visoki purpurnici javno osudili pokušaj hladnoga puča, naime da budu čisti statisti na Sinodi čiji su rezultatu već unaprijed pripravljeni. Osim toga, kardinal Urosa Savino zastupa kritičan stav prema „bolivarskoj“ socijalističkoj vladi u Caracasu dok papa Franjo očituje demonstrativno simpatije za latinoameričke ljevičarske vlade.

Imenovanje kardinalom umirovljenog biskupa Novare, msgr. Renata Cortija koji je već navršio 80. godinu, Magister vidi u kontekstu njegove „velike blizine“ prema isusovačkom kardinalu Carlu Mariji Martiniju, nekadašnjem milanskom nadbiskupu i utemeljitelju „mafijaškog kluba“ Sankt Galen, koji je preminuo 2012. godine.

„Nakon ovoga konzistorija na hipotetskoj konklavi sljedeće zemlje Latinske Amerike ne će imati kardinala: Kuba, Dominikanska Republika, Ekvador, Bolivija, Paragvaj (koji još nikada u svojoj povijesti nije imao kardinala). U Europi pak bez kardinala izbornika bit će Ukrajina, Rumunjska, Slovačka, Slovenija, Malta i Latvija.“


Tekst: Giuseppe Nardi
Izvor: http://www.katholisches.info/2016/10/10/sieger-und-verlierer-sandro-magister-der-neuen-kardinalserhebungen/