utorak, 26. lipnja 2012.

Duhovna lirika utorkom 6



Ivan Blažević
NA BIJELU NEDILJU

Mat vas lipo opravi,
Bijeli vijenac na glavi,
Bijela pratež na tijeli...
Mat se s vami veseli.

Bijele sviće va ruki...
Čuli ste va nauke:
Bijela mora bit duša!
To veseli Jezuša!

Bijela, čista je duša
Željezno čeka Jezuša.
Jezuš željno priđe k vam...
Vaše srce j' Božji stan!

Zato tako ste lipi, ‌–
Da vas svit ne zaslipi!
Neka bude Božji stan
Vaše srce svaki dan!

subota, 23. lipnja 2012.

Drugo tradicionalno hodočašće Društva Benedictus

Prije nekoliko tjedan primio sam od vlč. Branimira Motočića mail u kojem poziva Društvo Benedictus da organizira posjet njegovoj župi sv. Marije pod Okićem. Rado sam se odazvao tom ljubaznom pozivu i odmah smo uglavili datum, petak 22. lipnja 2012.

Ovo kratko hodočašće započela je mala skupina članova i simpatizera Društva krenuvši sa Savskog mosta u Zagrebu u 7,30 autobusom Samoborčeka. Tijekom vožnje proučili smo prigodni letak. Nekih pola sata kasnije bili smo već u Svetom Martinu pod Okićem. Više o povijesti toga kraja možete pročitati na ovoj stranici, a ja ću samo spomenuti da je čitav taj okićki kraj od davnine bio podjeljen u dvije župe, sv. Martina koja obuhvaća područje prema Samoboru i sv. Marije koja obuhvaća područje prema Jastrebarskom. Vrlo je lijepi znak bilo to što mi koji se okupljamo na tradicionalnoj misi u crkvi sv. Martina krećemo na pješačenje baš iz mjesta posvećena ovome svetcu. Prenosim u ovom postu nekoliko izabranih fotografija, a veći broj fotografija i to originalne razlučivosti naći ćete ovdje.


Dan je bio izvrstan, nije bilo prevruće niti je padala kiša, baš kao stvoren za izlet. Malo sam se preračunao u potrebnom vremenu jer sam prema karti pretpostavljao da će nam trebati oko 40 minuta. Naravno, kad smo došli tamo vidjeli smo da je teren prepun brežuljaka što znači da nam je za planirani put do crkve sv. Marije trebalo otprilike dva puta više vremena. Možda je zgodno na ovom mjestu postaviti karte (koje tada nisam imao) s označenim dionicama našeg hodočašća. Preuzete su odavde, kliknite na njih za uvećani prikaz.



Premda se hod odužio, vjerujem da nikome nije bilo žao jer su nas dočekali predivni krajolici i mirne cestice i staze.






Evo i pogleda na Okićki stari grad, a ubrzo nakon što smo ga vidjeli procijenili smo da je izlet do njega bolje ostaviti za neki drugi posjet ovom kraju.


Obradovali smo se ugledavši zvonik crkve sv. Marije pod Okićem.


Skupili smo se kod kipa BD Marije lurdske, a župnik nam je kasnije spomenuo da odandje i inače kreće procesija prema crkvi.



Kod crkve nas je dočekao župnik, vlč. Motočić (vidjet ćete ga nešto niže u ovom postu) kao i lijepi pogled koji se pruža sve do Bosne.


Evo i portala o koji su ljudi vješali svoje štake nakon što ih je u ovom Marijinom svetištu Gospa uslišala. Po tim štapovima, a i po mjestu gdje se nalazi crkva, dobilo je glavno proštenje ime kljuka. Održava se svake godine na prvu nedjelju poslije blagdana Male Gospe.



Oko 9,30 imali smo misu. Bila je to novus ordo misa jer župnik još ne zna služiti staru misu, a nismo uspjeli naći svećenika koji bi bio voljan poći s nama na put i odvažiti se na riskantan potez služenja tradicionalne mise otvorene za javnost. Misa je bila na hrvatskom, a župnik je rado udovoljio mojoj molbi da bude na starom oltaru i da koristi rimski kanon. Lijepa propovijed je bila vrlo kratka što je već polovica ljepote svake propovijedi, ali i u to malo vremena podsjetio nas je vlč. Motočić da se na taj dan spominjemo svetog Akacija i deset tisuća mučenika pod čijim je zagovorom prije točno 419 godina izvojevala kršćanska vojska pobjedu nad Turcima kod Siska.

Nakon mise i privatne molitve pomolili smo se za članove Društva Benedictus i ciljeve Društva. U zanimljivom izlaganju objasnio nam je župnik povijest toga kraja i hodočasničke crkve sv. Marije. Nešto od toga možete pročitati na župnim stranicama. Evo i nekoliko fotografija iz i oko crkve, a više potražite ovdje.


Stara krstionica iz doba Frankopana:


Jedna je hodočasnica primjetila da u crkvi ima mnoštvo raspela i da bi se neka možda mogla posuditi župama koje nemaju nijedno.


Oltar sv. Vida, naravno to nije original:


U nastavku pogledajte glavni oltar i kip BDM. U 19. stoljeću izgorilo je svetište crkve. Nakon toga napravljen je novi kip jer je stara čudotvorna slika nestala. U istom stoljeću nestala je i knjiga u koju su upisivane zahvale Gospi za uslišanja.

Ako pozorno pogledate, primjetit ćete da neki kipovi prije nisu bili u položaju u kojem su danas (hint: sv. Ivan Krstitelj).



Svod i zidovi svetišta lijepo su oslikani u tzv. hrvatskom narodnom stilu (ne znam jesam li točno zapamtio).


Stari lik Majke Božje Okićke ostao je sačuvan u reljefu propovjedaonice koja, Bogu hvala, nije uništena nakon posljednje liturgijske reforme, a dijelovi ograde ostavljeni su uz zid.




Probajte pogoditi što prikazuju slike na prethodnoj fotografiji. Možda vam može pomoći i detaljnija fotka same propovjedaonice. Ja sam brzo pogodio kad nas je župnik testirao.

Nesimetrični izgled posljedica je proširivanja crkve.


Nekoliko zanimljivih detalja:




Župnik vlč. Branimir Motočić zaključava crkvu:


Vlč. Motočić krenuo je autom oko 11 sati prema župnom dvoru u Repišću, a mi smo kroz pola sata stigli onamo pješke.



Na ovoj dionici je put išao više nizbrdo nego uzbrdo, ali to nam nije smetalo.






U župnom dvoru kratko smo se osvježili i odahnuli, a onda smo u kapelici izmolili Anđeo Gospodnji. Nakon toga župnik je otišao dovršiti ručak, a mi smo ostali izmoliti krunicu na latinskom. Ubrzo nakon toga ručak je bio spreman i navalili smo na pohane šarane, a neki i na domaće vino. Fino smo se pogostili i popričali o raznim zbivanjima bilo izlizanim poput feminističkih redovnica, bilo tragikomičnim poput plešućih svećenika bilo žalosnim poput nebrige za Presveti Sakrament bilo radosnim poput naznaka pozitivnih promjena u mentalitetu nekih mlađih svećenika i laika. Dotakli smo se naravno i mnogih drugih tema od povijesnih do svakodnevnih, ali nije ovdje mjesto da to prepričavamo.

Oko 14 sati oprostili smo se od vlč. Motočića zahvalivši mu na srdačnoj i velikodušnoj dobrodošlici i krenuli drugim putem (v. kartu gore) nazad u sv. Martin pod Okićem.


 
Stigli smo nešto prije autobusa koji nas je vratio u Zagreb oko 16 sati te smo se veseli i pomalo umorni razišli u miru čime je završilo drugo tradicionalno hodočašće Društva za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus".

Velika hvala vlč. Branimiru Motočiću koji nam je dao priliku da upoznamo crkvu BD Marije Okićke, vrlo ugodni kraj i ljubazne ljude (iskustvo na uzorku nekoliko ljudi koje smo pitali za smjer).

utorak, 19. lipnja 2012.

Duhovna lirika utorkom 5



Vladimir Nazor
U HRAMU

I ja sam, eto, na koljena pao
Pred tvojom slikom, majko nevoljnika,
I k tebi svoje ruke podigao
Oj, slatka nado tužnih i patnika!
Tiho je, tiho, sred crkvice male
Pri zidu samo lampe zadrhtale,
A bl'jedi sveci kao da mi zbore:
»Kazivaj nama jade što te more!
Mi ćemo tebi, d'jete rastuženo,
Utješit otu nevolju i muku:
Na tvoje srce bolno, izmučeno
Polagat ruku«,

Al' ja sam samo usred ovog mira
Oltaru tvome rastužen prion'o,
Oh, tvoja slika u srce me dira!
Oh, tvoj me pogled ganuo, Madonno!
Rekla mi sto put moja dobra mati:
»K njoj, sinko, hrli kad ćeš tugovati!«
Rekla mi sto put moja majka mila:
»Ona nas sviju pod krilo primila.«
I ja sam doš'o, utjeho smrtnika,
Za kojom jošter mnoga srca gore
Da vidiš kakvi mene nesretnika
Čemeri more.

Ja tebe gledam kako vrh oltara
Nad čedom tvojim prignula si glavu,
I k'o vrh mene moja majka stara
Pomislila si na njegovu slavu.
Pomislila si: I njeg nešto čeka,
I dok ti sanci pred tobom se nižu
Ne viđaš sinka propeta na križu,
Ne viđaš kako na proroka gledi
I kletvama se b'jesna rulja baca,
A njemu mirnom samo lice bl'jedi
Ko u mrtvaca ...

Oh, nijedna se do sad majka nije
Na takav način prevariti dala
Nijednu stisle muke užasnije,
Nijednu slična tuga iskušala!
Al' od tada kad čemeri nas tlače
Pred tobom samo čovječanstvo plače,
Kad nitko neće da nam čuje glasa
Ti si nam izvor mira, izvor spasa.
I prozvasmo Te, nado pritištenih!
I prozvasmo Te, spase slabljeg stvora!
I tješilice bolnih, zapuštenih!
I zv'jezdo mora!

Pak i ja dođoh da ti kažem kako
I ja sam jadan otkinuta grana,
I da ti pričam zašto sam zaplak'o
Baš pri granuću mlađanijeh dana.
U mome srcu zadnja iskra mrije
Baš ko i žižak sa lampada tije'.
Iz mora vaja gdje sam sad zaron'o
Oh, ti me mladog izvuci, Madonno!
Prokletstvo neko ko da sa mnom vlada
Pak zalud bjež'o preko b'jelog sv'jeta,
Oh, izbavi me iz tolikog jada,
Madonno sveta!

Al, gle, ko da su one mirne grudi
Životom tajnim sada oživile,
I onaj djetić kao da se budi
Dok se Madonni usne nasm'ješile.
Al onaj posmjeh kao da mi veli:
»I meni takov bio život c'jeli!
Zalud je tebi proti Sudbi stati:
Moraš se nadat, trpit i mučati ...«
U maloj crkvi sve je mirno, ti'o,
A vani negdje zabrecalo zvono,
Oh, ja sam posmjeh otaj razumio
Tužna Madonno!

subota, 16. lipnja 2012.

Nema tradicionalne mise u sv. Martinu 24. lipnja 2012.

Prenosim s mailing liste Tradicionalna Misa:
U nedjelju 24. lipnja 2012. (svetkovina rođenja sv. Ivana Krstitelja)
neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu.
Uz Božju pomoć, misa se nastavlja 1. srpnja 2012.

Pismo Nadbiskupskom duhovnom stolu Zagrebačke nadbiskupije u ime
zainteresiranih vjernika kao i odgovor možete naći na stranici
Tradicionalna Misa: https://sites.google.com/site/tradicionalnamisa/dokumenti-1

utorak, 12. lipnja 2012.

Predavanje Krešimira Veselića o tradiciji i liturgiji u Katoličkoj Crkvi


Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika
pozivlje Vas na predavanje

Prof. dr. Krešimir Veselić:
Tradicija i liturgija
u Katoličkoj crkvi

koje će se održati u srijedu 20. lipnja 2012. u 19.45 sati u Zagrebu, u Palmotićevoj 31 (dvorišna zgrada pored bazilike Srca Isusova), u okviru redovite mjesečne tribine Društva.

***

Profesora Veslića mogli su upoznati oni koji su zadnjih mjeseci dolazili na tradicionalnu misu u sv. Martina, a izdvajam samo dva njegova članka kao kratku "pripremu" na predavanje.

***

Nekoliko riječi o organizatoru ove tribine, Hrvatskom katoličkom društvu prosvjetnih djelatnika (ili kratko HKDPD-u).

Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika je strukovno vjerničko društvo u Katoličkoj Crkvi i ujedno udruga građana u Republici Hrvatskoj. Osnivačka skupština Društva održana je 15. svibnja 1993. u dvorani Vijenac u nazočnosti nadbiskupa dr Franje Kuharića.

Svrha Društva je okupljanje katolika, koji djeluju u izobrazbi i odgoju ili su kvalificirani za takvu djelatnost, radi izmjene iskustava, duhovnog i strukovnog napretka članova i zajedničkog djelovanja, kako bi što bolje služili onima koji su im povjereni i svjedočili za općeljudske vrijednosti u svjetlu Kristovog nauka i njegova primjera.
U skladu s time zadaće su Društva:
- duhovna izgradnja članova;
- vjerska, etička, pedagoška, strukovna i znanstvena izobrazba članova, otvorena i za ostale sudionike u odgoju i izobrazbi;
- upoznavanje i proučavanje dokumenata Crkvenog učiteljstva, koji se tiču uloge vjernika u društvu, osobito na polju odgoja, školstva, znanosti i kulture;
- zalaganje za skladno, pozitivno djelovanje svih odgojnih čimbenika u društvu te uspostavu takvog sustava izobrazbe i etičkog odgoja, koji će stvarati najpovoljnije uvjete za skladni duhovni, psihofizički i strukovni razvoj gojenca kao osobe i kao člana ljudske obitelji;
- izjašnjavanje o važnim socijalno-etičkim pitanjima u društvu, u duhu općeljudskog morala, kako ga tumači Katolička Crkva.

Radi ispunjenja svojih zadaća Društvo u okviru svojih mogućnosti pokreće različite djelatnosti:
- organizira staleške duhovne vježbe, molitvene, liturgijske i biblijske susrete;
- održava javna predavanja na redovitim mjesečnim tribinama, a povremeno i tečaje i seminare o vjerskim, moralnim, odgojnim, socijalno-etičkim, kulturnim, strukovnim i znanstvenim pitanjima.
- potiče i organizira karitativnu djelatnost članova kao bitnu sastavnicu duhovnog života i služenja u ljudskoj obitelji;
- izdaje periodičku publikaciju "Zrno" kao svoje glasilo;
- izdaje publikacije i potiče izdavanje knjiga, koje promiču svrhu Društva;
- izjavama i nastupima u javnosti promiče svrhu Društva i izjašnjava se o važnim socijalno-etičkim pitanjima;
- surađuje s prosvjetnim vlastima u pitanjima školskih programa, pedagoških postupaka i etičkog odgoja;
- surađuje s ostalim srodnim društvima u Hrvatskoj i inozemstvu,

U svem svojem djelovanju članovi Društva trebaju poštivati i promicati općeljudske etičke vrednote, a posebno se zalagati za
- poštivanje i zaštitu ljudskog života od začeća do prirodne smrti;
- poštivanje i promicanje ljudskog dostojanstva i ljudska prava;
- stabilnost braka i pripremu mladeži za bračni i obiteljski život u skladu s etičkim i vjerskim načelima;
- zaštitu i pomoć svima koji trpe i koji su u nevolji;
- socijalnu pravdu;
- zaštitu i očuvanje prirode kao čovjekova doma i dara Božjeg.

U svom radu Društvo se želi nadahnjivati primjerom života i djela blaženikâ Augustina Kažotića i Ivana Merza, te Sluge Božjega o. Ante Antića, svojih zaštitnika.

***

Ja nažalost neću biti u Zagrebu kad bude predavanje, ali sve čitatelje ovog bloga pozivam da dođu i poslušaju ga. Vjerujem da će vam biti jako zanimljivo, a to je i prilika za malo diskusije nakon predavanja.

Starije hrvatske filozofske i teološke knjige

Obnovljeno 2.1.2019.: Sve dolje navedene knjige možete naći OVDJE ili ovdje.


Dodano 27.8.2012.: Nove knjige su Živkovićeve Kršćanske kreposti (2. svezak Katoličkog moralnog bogoslovlja, 1. i 3. svezak smo već objavili), Tanquereyov Pregled duhovnog bogoslovlja (1. dio i 2. svezak 2. dijela, preostaje još samo 1. svezak 2. dijela), zatim 1. svezak Bakšićevog Bog Stvoritelj te 2. svezak Kniewaldovog Pastirskog bogoslovlja (1. svezak smo već objavili).

Dodano 30.6.2012.: Nove knjige su Živkovićevo Osnovno moralno bogoslovlje (1. svezak Katoličkog moralnog bogoslovlja, a 3. svezak smo već objavili) te Bujanovićeva Mariologija.

Dodano 12.6.2012.: Povukao sam ovaj post ponovno na vrh da vas upozorim kako ćete ovom tekstu najlakše pristupiti preko linka s najvažnijim pravilima i tekstovima ovog bloga (ispod slike sv. Ćirila i Metoda gore lijevo) [više nije aktualno, napomena TB], a to zato što će se dodavati nove knjige koje bi vas mogle zanimati. Redovito ću dopisati koje su nove knjige, a linkove za download naći ćete u listi dolje (koja ostaje više-manje kronološka).

Ovaj puta su dodane: Gračaninova Vjerodostojnost nadnaravno objavljene religije, Kniewaldovo Crkveno graditeljstvo kiparstvo i slikarstvo te Živkovićeve Božje i Crkvene zapovijedi.

***


Zahvaljujući zalaganju jednog našeg čitatelja mogu vam danas ponuditi nekoliko interesantnih naslova filozofske i teološke tematike na hrvatskom, većinom iz prve polovice 20. stoljeća:
I. Bujanović - Eshatologija, Zagreb 1894.
I. Bujanović - Mariologija, Zagreb 1899.
S. Zimmermann - Uvod u filozofiju, Zagreb 1922.
Đ. Gračanin - Moderni filozof, branitelj kršćanstva?, Sarajevo 1935.
D. Kniewald - Liturgika, Zagreb 1937. (navodim samo zbog potpunosti)
A. Živković - Katoličko moralno bogoslovlje (1. sv.) - Osnovno moralno bogoslovlje, Zagreb 1938.
A. Živković - Katoličko moralno bogoslovlje (2. sv.) - Kršćanske kreposti, Zagreb 1942.
D. Kniewald - Pastirsko bogoslovlje (1. sv.) - Dušobrižnik, Zagreb 1943.
D. Kniewald - Crkveno graditeljstvo kiparstvo i slikarstvo, Zagreb 1944.
V. Keilbach - Kratak uvod u filozofiju, Zagreb 1945.
A. Crnica - Priručnik kanonskog prava Katoličke Crkve, Zagreb 1945.
S. Bakšić - Bog Stvoritelj (1. sv.) - Stvaranje tvarnog i duhovnog svijeta, Zagreb 1946.
D. Kniewald - Pastirsko bogoslovlje (2. sv.) - Izpovjednik, Zagreb 1946.
A. Živković - Katoličko moralno bogoslovlje (3. sv.) - Božje i Crkvene zapovijedi, Zagreb 1946.
A. Tanquerey - Pregled duhovnog bogoslovlja (1. dio) - Principi kršćanskog života, Zagreb 1957.
A. Tanquerey - Pregled duhovnog bogoslovlja (2. sv. 2. dijela) - Putevi kršćanske savršenosti - Put sjedinjenja, Zagreb 1957.
Đ. Gračanin - Vjerodostojnost nadnaravno objavljene religije, Zagreb 1961.
Đ. Gračanin - Crkva Kristova, Zagreb 1962.

Duhovna lirika utorkom 4



Vladimir Nazor
VIA CRUCIS OMNIUM PECCATORUM MISERRIMI

I.
Suđenje
Da, kriv sam – Ruke, Pilate, ne peri.
Krv moja neće ostati na tebi.
Svog Judu ja sam nosio u sebi;
A nevjeru u svojoj rađah vjeri.

Na tr'jem pred narod, ne vodi me. – Sam,
Kakav sam, što sam, ja već davno znam.

II. 
Križ
Nemojte za me križ u šumi sjeći!
Hoću da umre jadna put mi ova
Na drvu, što je od mojih gr'jehova
Građeno! Za se hoću jad još veći!

Ja nisam On. – Bol i vaj duše moje
Dat samo može mulj s pličine svoje.

III.
Prvi put pod križem
Spasenja drvo nosio je Bog
Na Golgotu. – Ja slab sam čovjek, koji,
Prteći breme sviju zala svojih
Ne vidi kraja bolnog puta svog.

Padam. – A ne znam, hoću l' se i dići;
Pa na vrh ili u do dublji stići.

IV.
Majka
O majko, grči sva se tvoja put
Gledajuć' muku i krv rana mojih.
Al' duša tvoja nek se ne boji.
Ma kakav bio ja sad znam svoj put:

K'o zvijezde dvije, kroz tamu ove noći,
Vode me tvoje rasplakane oči.

V.
Šimun Cirenac
Šimune, križ moj za tebe je lak.
On može tebi samo plot da reže.
Ti ne znaš bol, što do dna duše seže
Pa noge lomi, rađa stud i mrak...

Čovječe, stani. To mi drvo vrati.
Što trebam, neće trud mi tvoj sad dati.

VI.
Veronika
O ti, što muke krv i patnje znoj
Laganom rukom otre sa mog čela,
U vodi kojeg sad ćeš prati vrela.
Pređu, što na njoj gad je osto moj?

– Dva vrela znam: te tvoje oči dvije.
I tkivo bit će čišće nego prije. –

VII.
Drugi put pod križem
Dajte da ležim, gdje i padoh. Prah
Nek zubma grizem. I ko crv nek plazim.
Dostojan nisam stopama da gazim
Njegovim. – Malo ljudima ja dah.

Ni ljubit znah, ni trpjet kao Bog
Prođ'te ko vojska preko t'jela mog!

VIII.
Žene
O vi, što, dobre, nikoste ko cv'jeće
Na kamenju i trnju moga puta,
Ne plačite. – I moja bol će ljuta
U sjajnu zraku stvoriti se sreće,

Kad budete to lice gledat moje
U vedrim očma male djece svoje.

IX. 
Treći put pod križem
Poduprite me! Već je blizu vrh.
Šibajte! Snažno! – Bol će t'jelo dići,
I žeđa moja k vrucima će stići,
Što duši daju svih blaženstava srh.

Kad tu već stigoh, moram sad i ja
Da ispijem svoj pehar – sve do dna.

X.
Raspinjanje
Moje su ruke ko dva mrtva krila.
Moje su noge ko dv'je suhe grane.
Bat bije, i klin prodire. Al' rane
Ne osjeća ni put, ni kost, ni žila.

I bolovi me izdaše već svi.
– Ni trpjet ne znam, Bože, kao ti!

XI. 
Napitak
Na križ svoj pribit, žedan viknuh: – Vode!
A spužva nešto ižme mi na usta.
Kiselo, gorko to je piće. – Susta
Dah. Na dnu grla ko da trn me bode.

Žuć neku gutam. – Da, to moj je med.
Al' stvoren sav u ocat i u jed.

XII. 
Smrt
Napokon! – Eto: sad se na me ruši
Nešto ko na žal uzburkani vali.
U rani čavo kao vatra pali.
U t'jelu led; a strah i bol u duši.

O Hriste, u čas zadnjeg hropca mog
Milost mi kapnu: trunak bola tvog.

XIII. 
Skidanje s križa
Za t'jelo svoje više ne znam. – Sada
I duši tvrdi čvorovi se dr'ješe.
Sve zlo što u me usađeno bješe,
Ko suho lišće s mrtve grane pada.

Niz drvo klizim. – Al' ja ne znam reći,
Da l' mi je u grob il' u zipku leći.

XIV. 
U grobu
Hriste, sad znam, što bješe tvoja žrtva.
Dah tvoj je prošo i vrh ljudskih raka.
Istječe sunce iz leda i mraka.
Duh moj se budi, kad je put već mrtva.

Preda mnom nešto lebdi, nešto s'jeva.
Gore, na grobu, Anđel sjedi. – Pjeva.

utorak, 5. lipnja 2012.

Duhovna lirika utorkom 3



Dragutin Domjanić
VUZEM

Macice male nam dragaju
ruku i lice i čelo,
tičice v lugu popevaju
v dol i daljine i selo.

Šafrani rosni odpiraju
kelihe bele i plave,
kak da i prve fijolice
stiha dišiju iz trave.

Sunce na nebu je jasnomu
zlatno, kak ni bilo zdavna,
vsa ga stvorenja pozdravljaju,
bregi i polja vsa ravna.

Ili Svetstvo je to zdignuto,
celom da svetu bu Maša.
Cveti i tiči ga slaviju,
ž njimi molitva naša.

V cirkvah bu sad, kaj nam hrana je,
blagoslov dobilo novi. -
Ja bi pak Boga štel prositi:
"Srca takoj blagoslovi!"