subota, 17. listopada 2020.

Dvije muhe jednim udarcem

Naš dugogodišnji komentator kojemu ni ovaj puta nisam objavio komentar (jer je potpuno nevezan uz temu posta) ukazao mi je u svom stilu na jedan tekst o "tradicionalnoj i karizmatskoj misi": 

Ovako se pise. Pogledajte ovaj divan clanak na str Snaga za zivot. Tradicionalna i karizmatska misa. Sto je ispravno, a sto krivo. Robelar

Nisam puno očekivao od toga članka (arhiv) koji je napisao Dražen Bušić, pa se nisam ni razočarao. Inače, Bušić je relativno poznati hrvatski laički "karizmatik" koji održava seminare i "molitve". 



Nisam uopće namjeravao spominjati navedeni članak jer je površan i zapravo beskoristan. Ipak, poslužio mi je kao povod da preporučim izvrsno predavanje Petera Kwasniewskog o tome zašto bi tzv. karizmatski katolici trebali u tradicionalnoj latinskoj misi i obredima naći ispunjenje svojih istinskih želja i težnji. Svakako pročitajte tekst ili poslušajte video snimku

***

Drugi komentator kojemu također nisam objavio komentar (da, nažalost, puno više komentara moram obrisati, nego propustiti) upozorio je na razgovor s p. Petrom Nodilom u emisiji Darka Pavičića te zamolio nešto u stilu da rastavimo p. Nodila na proste faktore ili ga raznesemo u parampačad, ne sjećam se više točne fraze. Morat ću razočarati i toga čitatelja. Moje prethodno iskustvo s navedenim paterom je da ima pomalo autističan nastup, uopće se ne osvrće na argumente, nego gura po svome. Nakon što sam pročitao temeljne ideje njegova izlaganja nisam imao želudca i živaca da potrošim sat vremena na takva trabunjanja te povremena smijuljenja voditelja emisije. Što reći na ovakav mentalni džumbus: 

“Podjela na ‘za i ‘protiv’ Pape, koja je došla iz političke sfere i prije društvenih mreža nije bila poznata, barem u našim krajevima. To se obično događa među protestantima, jer protestanti su skloni nečem liberalnom, poput ređenja žena i individualizma”, rekao je, između ostaloga, Nodilo.

Podjela nije "za" i "protiv" Pape, barem ako govorimo o katolicima. Podjela je na one koji odobravaju što čini sadašnji papa Jorge Mario Bergoglio i one koji kritiziraju njegove riječi i djela jer odudaraju od naučavanja Katoličke Crkve. Ta podjela nije prvenstveno došla iz političke sfere, nego je uvjetovana djelovanjem samog Franje. Kada papa Franjo objavi dokumente poput Amoris Laetitia (uz odobravanje argentinskih i malteških smjernica), kada mijenja katekizam kako bi umetnuo svoj stav o smrtnoj kazni koji se protivi učenju Crkve, kada prisustvuje unutar Vatikana molitvi i klanjanju pred poganskim božanstvom čije kipove zatim svečano unose u baziliku sv. Petra, kada potpisuje službene deklaracije kojima se katolička vjera izjednačuje s krivim religijama, kada daje brojne ekskluzivne intervjue istoj osobi i bez demantija pušta da mu se pripisuju stavovi suprotni najosnovnijim dogmama Crkve kojoj bi trebao biti zemaljski poglavar, itd. itd. onda nije katalizator podjele "politička sfera", nego sama osoba koja zauzima službu Pape. 

Jasno je da prije Franje takva podjela nije bila tako naglašena jer ju je baš on radikalizirao. Također, društvene mreže su se razvile za vrijeme prijašnjeg, relativno normalnog i kulturnog pape Benedikta te današnjeg pape Franje kojemu je iz pristojnosti i poštovanja prema uzvišenoj službi koju zloupotrebljava bolje ne dodavati prikladne atribute. Kako se moglo znati za neku pravu "podjelu" među katolicima prije nego su obični ljudi imali mogućnost javno iznositi svoje mišljenje, a jedini kanali informiranja bile su svjetovne i vjerske novine koje, iz različitih, ali komplementarnih pobuda stavljaju svoje spinove i filtere. Danas me, pak, čim se probudim dočekaju novosti poput vatikanskog Pachamama novčića. 

Vezano uz zadnju rečenicu o protestantima imam, što bi neki naši portali rekli, "prijelomnu vijest" za patera: veliko zlo za katolike i dolazi od toga što ih se odozgo "protestantizira", od liturgije do vjerskog i moralnog nauka. To nije počelo s papom Franjom, ali je Franjo ubacio u višu brzinu. Mogli bi čak reći da je u nekim aspektima stisnuo gas do daske jer želi da promjene budu ireverzibilne, a tko zna koliko mu je ostalo vremena kad se u 84-toj godini života pored strašno opasnog virusa šeće s jednim plućnim krilom i bez maske. 

Dakle, samo ove dvije rečenice izdvojene iz razgovora mogao bi čovjek analizirati na par stranica teksta, ali koja korist od toga kada će pater nastaviti po starom. Bolje je onda ne frustrirati se takvim budalaštinama, nego se za toga svećenika pomoliti i čekati da mu neke stvari dopru do pameti. 

ponedjeljak, 12. listopada 2020.

Ako nema internetske veze da provjerimo današnji katekizam, možemo li uopće znati što vjerujemo?

Biskup Robert "smijemo se nadati da je pakao prazan" Barron u prijevodu bitno.net-a donosi u podužem članku kojim brani čast 2. vatikanskog sabora citat iz govora pape Pija X. katoličkim studentima. Naišao sam na taj citat preko stranice jednog vjeroučitelja koji se posebno nadahnjuje poukama starca Pajsija o poslušnosti rimskom papi. Evo toga izvatka iz papinog govora. 

“Nemojte sebi dopuštati da budete zavarani lukavim izjavama onih koji uporno tvrde da žele biti s Crkvom, ljubiti Crkvu, boriti se da je ljudi ne ostave, […] nego ih sudite prema njihovim djelima. Ako preziru pastire Crkve, pa čak i papu, ako svim sredstvima pokušavaju izbjeći njihov autoritet kako bi zaobišli njihove upute i prosudbe, […] o kojoj Crkvi onda ti ljudi govore? Sigurno ne o onoj koja je ustanovljena na temeljima apostola i proroka, sa samim Isusom Kristom kao ugaonim kamenom.” (AAS 463-464)

Zainteresirale su me ove trotočke, pa sam provjerio što je ispušteno. Naravno da se nisam razočarao. 

Ne vi lasciate ingannare dalle subdole dichiarazioni di altri, che protestano ripetutamente di voler stare con la Chiesa, di amare la Chiesa, di combattere perchè il popolo non si allontani da essa, di lavorare perchè la Chiesa, comprendendo i tempi, si riaccosti al popolo e lo riguadagni. Ma giudicateli dalle loro opere. Se maltrattano e disprezzano i Pastori della Chiesa e persino il Papa; se tentano ogni mezzo per sottrarsi alla loro autorità, per eludere le loro direzioni, i loro provvedimenti, se non si peritano di innalzare la bandiera della ribellione, di quale Chiesa intendono questi parlare. Non certamente di quella stabilita «super fundamentum Apostolorum et Prophetarum, ipso summo angulari lapide, Christo Iesu», e quindi dobbiamo aver sempre presente il monito, che faceva S. Paolo ai Galati: «quand'anche noi o un Angelo del cielo evangelizzi a voi, oltre a quello che abbiamo a voi evangelizzato, sia anatema».

Ne mislim prevoditi ispuštene dijelove jer ne govorim talijanski, ali značenje je prilično jasno. Prva trotočka stoji umjesto objašnjenja koji su to lažni ljubitelji Crkve. To su oni koji rade kako bi se Crkva prilagodila vremenu i današnjim ljudima te svemu što oni od nje očekuju. Na mjestu druge trotočke kaže Pijo X. da ti ljudi na koje upozorava studente podižu stijeg pobune, a slične sintagme koristi govoreći na drugim mjestima o onima koji su htjeli kršćansko socijalno djelovanje prevesti u političku stranku imajući u konačnici u vidu odvajanje Crkve i države. No definitvno "najsimpatičnija" lakuna u ovom plitkom pokušaju korištenja riječi sv. Pija X. za napad na one koji kritiziraju postkoncilske pape, a posebno Franju, sadržana je u ispuštenom drugom dijelu zadnje rečenice. U poznatom retku sv. Pavao govori Galaćanima: 

Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.

Ima li jače, imali veće osude onoga što primjerice papa Franjo radi? A ne zaboravimo da se za svoje stavove, bilo direktno bilo indirektno, poziva upravo na 2. vatikanski koncil i svoje (post)koncilske predšasnike. 

Eto, neokonzervativno-sporomodernistički apologeti imaju samo jednu batinu kojom mogu lupati oko sebe, krivo shvaćenu "poslušnost". No čak i ako malo zagrebemo njihove argumente, njihove protupovijesne i protucrkvene krivotvorine se vrlo brzo pokažu onakvima kakve i jesu. 

Malo sam se zbunio oko periodičnog niza relevantnih katoličkih tumača današnjeg stanja Crkve koje nam bitno.net servira, tko ono ide poslije Barrona, Weigel ili Dreher?

subota, 10. listopada 2020.

Gostujući autor - Vodoravne istine

Svi braća!

"Ti nemaš pojma da postoji žuta opasnost i da će žuta rasa osvojiti celi svet!"


Jedan francuski pisac, u knjizi iz 1971., piše da su katoličke istine dvovrsne: jedne su uspravne, druge vodoravne. Uspravne su tvrda besjeda (npr. o ljubavi prema Bogu, o sudu poslije smrti, o osobnom grijehu, o obraćenju, o cijeni otkupljenja, o žrtvenom značaju mise, o rađalačko-odgojnoj, prvotnoj svrsi ženidbe, o svetosti i otajstvenosti bogoslužja); one su glavne i od njih zavise vodoravne (npr. ljubav prema bližnjemu, kolektivna dimenzija grijeha, gozbeni značaj mise, sjedinidbena svrha ženidbe, poučnost bogoslužja). Postoji opasnost da odnos obrnemo te počnemo uspravne istine smatrati pukim simbolima vodoravnih.

"Nekoć je jedan od znakova istinitosti naše vjere bilo obraćenje. Za prethodni naraštaj bila su karakteristična baš obraćenja na katolicizam. Čini se da mi ta obraćenja više ne želimo i kao da ona nekima od nas smetaju. U stvari, čovjek ne može težiti za tim da se drugi slože s njegovim mišljenjem osim ako je ono istinito u njegovim očima. Naprotiv, ako je naša vjera samo simbol i približna istina, svjetlo pomiješano s tamom, čemu i željeti da drugi usvoje naša gledišta? ...

Isus naučava da ljubav čovjeka prema čovjeku proizlazi iz ljubavi čovjeka prema Bogu. Jednog dana mogli bismo doći do obrnutoga redoslijeda i početi smatrati ljubav čovjeka prema čovjeku temeljnom istinom jer se po toj ljubavi mi sjedinjujemo s drugim bićima. Neki misle da vjerovanje u Boga, koliko god bilo časno i uzvišeno, tek na neki alegorički način tumači duboku i jedinu iskustvenu istinu ljudske ljubavi. Tako dolazi do inverzije osnovnog odnosa. Ne proizlazi više ljubav čovjeka prema čovjeku iz ljubavi prema Bogu, nego obratno: ljubav čovjeka prema Bogu postaje imaginarni simbol ljubavi čovjeka prema čovjeku. ...

U krajnjoj liniji ne bi bilo velike razlike između toga humanističkog kršćanstva i Maove religije... Ako bi se s jedne strane kršćanstvo tako 'humaniziralo', a s druge strane ako bi se iz komunizma mogao ukloniti antireligiozni značaj, sutra bi se ljudska vrsta mogla okupiti u jednoj zajednici, u jednoj religiji, religiji Čovjeka. Katolici bi, razumije se, mogli i dalje vjerovati u svoje mitove koji su slika te religije, ali marksistima i maoistima, koji su oslobođeni tih legendi, ne bi ta mitologija bila potrebna. ...

Katkada ponovno čitam misli najvažnijeg i najoštrijeg našeg protivnika, Feuerbacha, toga crnog proroka. On je pisao na početku 19. stoljeća: 'Na mjesto božanstva mi moramo staviti ljudsku vrstu ili ljudsku narav, na mjesto prekogrobnog života u nebu prekogrobni život na zemlji, povijesnu budućnost čovjeka.' Katkada mi se čini da bi Feuerbach kad bi se vratio među nas rekao: 'Ovaj put sam uspio uvjeriti kršćane.' ...

Kad se naglasak bude stavljao samo na čovjeka, na budućnost, na napredak svijeta, moglo bi doći do toga da se najprije obrazovani ljudi, a zatim i najširi slojevi naroda počnu pitati imaju li uopće vjerske tajne neko stvarno značenje i nisu li one samo simboli ljudskog djelovanja."

Piscu je ime Jean Guitton, a knjizi naslov "Što vjerujem". Guitton je bio veliki prijatelj Pavla VI. i veliki poklonik Drugoga Vatikanskog sabora. U toj knjizi napisao je da je osobita zasluga Drugoga Vatikanskog sabora to što je naglasio vodoravne istine koje je Crkva dotad smatrala tako očevidnima da nije potrebno na njih podsjećati.

U okružnici "Fratelli tutti" piše (molim da me se ispravi ako griješim) da kršćani piju iz evanđeoskog, a drugi iz drugih izvora – istu vodu ljudskog dostojanstva i bratstva te pričuvanog prvenstva sveopćem zajedništvu čitave ljudske obitelji i susretu sa svetim tajanstvom drugih.

nedjelja, 4. listopada 2020.

Nova kapela Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Zagrebu

U Zagrebu je danas svečano otvoren novi bogoštovni prostor u koji se preselila zajednica okupljena oko tradicionalne mise i sakramenata koje slave svećenici bratstva sv. Pija X. Poput one prijašnje kapele u Dugavama, i nova kapela u Remetincu posvećena je sv. Josipu. Nalazi se na gornjem katu zgrade na adresi Luje Naletilića 23

utorak, 29. rujna 2020.

Na ugodan miris

Benedicite dominum omnes angeli ejus potentes virtutes qui facitis verbum ejus ad audiendam vocem sermonum ejus. (Blagoslivljajte Gospodina svi anđeli njegovi, silni krepošću koji izvršavate riječ njegovu slušajući glas besjeda njegovih.)
Per intercessionem beati Michaelis Archangeli, stantis a dextris altaris incensi, et omnium electorum suorum, incensum istud dignetur Dominus benedicere, et in odorem suavitatis accipere. ( Po zagovoru blaženoga Mihovila Arkanđela koji stoji zdesna kadionoga žrtvenika i svih izabranika svojih, udostojao se Gospodin blagosloviti ovaj kâd i primiti ga na ugodan miris.)
Dirigatur, Domine, oratio mea, sicut incensum, in conspectu tuo. (Neka se upravi, Gospodine, molitva moja kao kâd pred lice Tvoje.)
Stetit angelus iuxta aram templi, habens thuribulum aureum in manu sua: et data sunt ei incensa multa: et ascendit fumus aromatum in conspectu Domini. (Stade anđeo uz žrtvenik hrama držeći zlatnu kadionicu u svojoj ruci, i dadoše mu mnogo tamjana, i uziđe dim od mirisa pred lice Božje.)

Mač svetog Mihovila

Neobična je, ali već dosta poznata činjenica da najvažnija svetišta posvećena sv. Mihaelu Arkanđelu leže otprilike na jednoj liniji koja se proteže u sjeverozapadno-jugoistočnom smjeru. Oko polovišta spojnice Mont Saint-Michela i Monte Sant'Angela nalazi se Sacra di San Michele, ali tu liniju možemo nastaviti i prema sjeverozapadu do otočića Saint Michael’s Mount kod engleske obale i impresivnog otoka Skellig Michael kod zapadne obale Irske. Ista se linija može nastaviti i jugoistočno prema jednom grčkom otoku i samostanu na brdu Karmelu, ali je poveznica sa svetim Mihaelom u tom smjeru puno nategnutija. 

Evo nekoliko tekstova o toj zamišljenoj spojnici koju se pomalo melodramatično naziva mačem sv. Mihaela:

Evo i nekoliko karti na kojima se opaža spomenuta linija. 
Na Mercatorovoj projekciji crta izgleda otprilike kao dužina što bi značilo da se na zemljinoj kugli radi o loksodromi (krivulji koja siječe meridijane pod jednakim kutom)




a ne ortodromi (najkraćoj spojnici dviju točaka na površini Zemlje, luku glavne kružnice) 


Posebno je zanimljivo da je linija "mača" vrlo blizu smjeru zalaska sunca na ljetni solsticij, što možete provjeriti npr. ovdje



Sve ovo vjerojatno ne bih spominjao da gornja, priznat ćete pomalo intrigantna, činjenica nije inspirirala jednog autora na stvaranje stripa pod nazivom Finnian and the Seven Mountains. U 9. stoljeću mladić Finnian kojemu su Vikinzi ubili roditelje i spalili selo odlučio je osvetiti im se. Za to mu treba legendarni artefakt, mač o kojem se priča da je skriven na monaškom otoku uz jugozapadnu obalu Irske. Tako počinje avantura o kojoj su do sada izdana tri nastavka stripa. Ja sam pročitao samo prvi dobrotom Ivana iz Švedske koji mi ga je poklonio i preporučio. Strip možete nabaviti na stranicama izdavača ili amazona. Već iz prve epizode koju sam proučio mogu ga preporučiti. Radi se o kratkom, ali zabavnom i poučnom te kvalitetno ilustriranom štivu. 


petak, 25. rujna 2020.

Maria Plain i Festungsberg - Mönchsberg


Našao sam u arhivi stari članak koji nisam dovršio i objavio. S obzirom da sam već uploadao fotografije, čini mi se šteta da nikada ne ugleda svjetlo dana. Prije nekoliko godina posjetio sam Salzburg i namjeravao sam preporučiti dvije kratke marijanske hodočasničke šetnje koje ondje možete proći. Dodajem samo najnužnija objašnjenja. 

četvrtak, 17. rujna 2020.

Do Bistrice i onkraj

U subotu 12. rujna, na blagdan Presvetog Imena Marijina, krenulo je u 5 sati ujutro 289. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. 

petak, 11. rujna 2020.

Znamo da bl. dj. Maria tješi srčbu Boga, uzstavlja kaštigu odredjenu


[...] I premda Bog svagdje i na svakom mjestu pripravan je pokorno i pobožno moleće uslišati, osobitim opet načinom dopalo se je dobroti božanskoj milosti i dobročinstva svoja na zagovaranje i molbu svetih svojih na stanovitima mjestih dieliti; izmedju takovih mjestah u arcibiskupiji našoj zagrebačkoj osobito, i od božanskih pomilovanjah najglasovitije mjesto jest ovo blažene djevice Marie u Bistrici, kud ste se vi iz najdaljnih mjestah potrudili sa velikom pobožnošču, da si po njezinom zagovaranju izmolite od Boga milost proti neprijateljem duše vaše, djavolu paklenomu, proti svietu i njegovih napostovanjih kroz zločeste izglede i nagovaranja, proti tielu i njegovima zločestim poželenjima i strastmi, da dobijete oproštenje grieha i olakšate si terah, ter umirite sviest vašu, da dostignete pomoć u svima potrieboćah duše i tiela, da zahvalite na dosad primljenih dobročinstvih i cielo vaše zaufanje izručite u njedra premile matere Marije bistričke. Hvale i nasljedovanja vriedan trud, putovanje i molitva vaša, kada znamo da bl. dj. Maria tješi srčbu Boga, uzstavlja kaštigu odredjenu, okreće gorko u sladko, nemilosrdje u pomilovanje, srditost u ljubav, pokaranje u oproštenje; da ona uzdržaje krieposti, izvriža zločinjenja. 

[...] Znamo da mi milosti božjoj sadjelovati moramo, da spaseni budemo, moramo indi priliku grieha bježati i sredstva poboljšanja upotrebiti, zato molimo da nam bl. djevica Maria milost izmoli, da milosti božjoj dobro sudjelujemo, dobro činimo, zlo bježimo i jednoć spasimo se. Liepo govori sv. Bernardo: "Maria, kad se zazove, moljbu našu neodbacuje, od svojih se vazda ljubi; ona milosrdja svog naručaj svima odtvora, da iz njezine podpunosti svikoliki sva prime, kano sužanj odkupljenje, bolestni ozdravljenje, žalostni razveseljenje, griešnik oproštenje, pravedni milost." Samo se mi kroz nasljedovanje njezinih kriepostih zagovaranja vriedni ukažimo. 

 [...] Ako spoznaje slabosti naše i potrebe pomoći nami oči otvora, da u griesih ležeči i milost Boga zadobiti želeći pomoćnika potrebujemo, tada se možemo veseliti, da nam providnost Boga vlastitu svoju mater dade za našu braniteljicu i zagovoriteljicu, koja srditost božansku već kaznit hoteću tješi, koja na najtavnijemu putu spasenja svjetlošću svoje milosti razum naš razsvjetljuje i do spoznanja pravog dovodi, a srce naše plamenom ljubavi svoje užiže, da u izpunjenju zapovjedih božjih veselje i utjehu nalazimo; ona moli, i Bog šalje angjela svog za pomoć neprijateljah naših uništiti; ona traži i dobije za dvojeće svjet, za tužne razveseljenje, za pritisnute pokriepljenje, za griešnike pokajanje, za pravedne stalnost; kroz njezino zagovaranje jesu neprijatelji poniziti, oluje strastih umirite, srce strašljivo upokojito, nepokorni na pokoru i poboljšanje probuditi, strasti i požude jesu izkorenite, zločeste navade odbacite, kriepostni život poprimit i dovršit. 

Veselimo se nad mogućom našom zaštitnicom, nad neoskvrnjeno začetom djevicom Mariom, materom Isusa Krsta i našom, zazivajmo ju poleg nauka sv. matere crkve, "mater od milosrdnosti, sladkost života i ufanje naše"; slavimo utočišće griešnikah k njoj vapjiući: one tvoje milosrdne oči k nami obrati i Isusa blagoslovljeni plod utrobe tvoje nami po ovom izagnanju skaži, izmoli nami milost, da poleg zakona sina tvog "ono jedino" poznamo i za ono brinemo se; "koje je Bogu služiti, Boga ljubiti i spasiti se", da po tomu i mi izaberemo onaj najbolji dio, koji se od nas neodnese. Nestrašite se vi putnici Marianski nad velikoćom vaših grieha, negubite ufanje pomoći njezine, ako u poniznosti srca k čudotvornom kipu njezinom pristupite, suze tuge vaše duševne joj prikažete, nevolju sviesti odkrijte ili i potriebe vremenite otvorite, ona će vas, ako svi neprijatelji na vas navale, ako ste zbog grieha i angjelom mrzki, kano nevoljno svoje diete zagrliti, osloboditi, s Bogom pomiriti i u njegovu milost vas natrag privesti, ako se za griehe svesrdno pokajete, ako griehe istinito izpovjedite, ako odluku više negriešiti i griešne prigode bježati uzdržite, ako za griehe zadovoljiti gledjete, onda je ona moguća, kako nitko drugi od svoga sina sva izmoliti, ona bo je mati njegova i naša, njoj Isus mora ljubav djetinsku, koje radi sva joj učiniti će, i radi moći, koju sa materom dieli. 

Primi o bl. dj. Mario Bistrička molitve naše, primi, što ti prikazujemo, pomiri nas sa uvriedjenim sinom tvojim, pokloni nam što tražimo, odvrati što se bojimo, budući si ti jedino ufanje naše, izmoli nam djetinsku vjernost u slušanju i izvršenju rieči božje, poniznost i zatajenje samog sebe, moli za nevine i pravedne, moli za sav puk kršćanski, moli najposlim za nas griešnike sada i u vrieme smrti naše. Amen. 

(Mateo Skender Babić, Propovjedi svetkovne, sv. IV., Zagreb 1868.)



subota, 5. rujna 2020.

Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti

Danas, u subotu 5. rujna 2020., s početkom u 16 sati služio je isusovački mladomisnik p. Hrvoje Juko tradicionalnu latinsku misu u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu.


četvrtak, 3. rujna 2020.

"Da po zagovoru svetoga pape Pija ojačamo u vjeri i budemo složni u tvojoj ljubavi"


Sancte Pie Decime, Gloriose Patrone, Ora, ora pro nobis!