subota, 30. srpnja 2016.

Nezadovoljstvo biskupa papom Franjom – u Poljskoj i Italiji – popis citata


(Rim/Krakov) Papa je Franjo u srijedu došao u Krakov gdje sudjeluje na Svjetskom danu mladih. Na programu stoje i druge točke. Jedna od njih bio je susret s 130 poljskih biskupa iz 45 biskupija koji je izvorno trebao biti javan s Papinim nagovorom. Dogodio se pak iza zatvorenih vrata, i to u obliku pitanja i odgovora.

Poljski su biskupi već ranije iza kulisa, no opet prilično jasno dali do znanja što misle o najnovijem dokumentu ovoga Pape, o posinodskoj pobudnici Amoris laetitia, naime ne baš lijepo. Štoviše, oni ovu pobudnicu u nekim odlomcima drže opasnom i u protuslovlju s katoličkim moralnim naukom i sakramentalnim redom. Već su se na obje Biskupske sinode u Rimu usprotivili „novome milosrđu“ koje drže lažnim milosrđem. Apostolska pobudnica koja je preuzela kontroverzne točke unatoč iznesenim pridržajima te ih je na ne manje kontroverzan način proširila, stoga je izazvala vidno nezadovoljstvo u poljskome episkopatu.

Poljski biskupi u toj stvari nisu sami. U drugim biskupskim konferencijama – ostavimo li postrance biskupske konferencije njemačkoga govornoga područja – stvar ne izgleda drukčije, a to se događa i u „Papinoj zemlji“, pod čime se tradicionalno misli na Italiju.

Među talijanskim biskupima, a Apeninski poluotok broji 223 biskupije, vlada veliki nemir. Većina biskupa osjeća nelagodu zbog pape Franje. To nije povezano samo s tim što je Argentinski papa u prosincu 2013. Talijansku biskupsku konferenciju koja je zbog povijesnih i zemljopisnih razloga tradicionalno u Rimu posebice utjecajna, faktički stavio pod komesarsku upravu tako što joj je preko novog generalnog tajnika biskupa Nunzija Galantina, nametnuo „čuvara“ koji otada njome dominira. Stvar ide još dublje kako piše Sandro Magister:
„Među mnogim talijanskim biskupima vlada nelagoda prema Franji koja tinja pod pepelom i rijetko se izriče apertis verbis.“

Prije nekoliko dana Luigi Accattoli, vatikanist senior dnevnika Corriere della Sera, objavio je u časopisu dehonijanaca Il Regno popis izjava talijanskih biskupa o papi Franji. Posrijedi su osobne prosudbe koje je Accattoli prikupio tijekom protekle tri godine na različitim događanjima na kojima je stupio u kontakt s biskupima. Accattoli, „iznad svake sumnje izdignuti promatrač“ (Magister), ne spominje imena biskupā. On ne kaže tko je to rekao. Budući da je riječ o neformalnim osobnim razgovorima, to i ne bi bilo moguće. Vatikanist „otkriva“, to je njegova nakana, na primjeru Italije, nelagodu biskupa zbog ovoga pontifikata, fenomen koji se tiče cijele crkve.

Kako Accattoli unaprijed naglašava, izabrao je samo izjave onih biskupa iz svog popisa citata, koji spadaju u one „koji se dive Bergogliovoj apostolskoj smionosti“ i koji „simpatiziraju Argentinskoga papu“. Vatikanist signalizira da se time ne želi dovesti protiv vladajućeg Pape, ali istodobno dade naslutiti kakve bi tek bile prosudbe onih biskupa koji „ne simpatiziraju Argentinskoga papu“.

Papa Franjo u prosudbi talijanskih biskupa

„Divim se njegovoj velikodušnosti. Bilo je toliko demotivacije svuda uokolo, njegov je dolazak bio psihološko oslobođenje. Ali čemu toliko nemira, što je njegov plan?“

„On kudi, potiče da se pokrenemo: ali kamo nas želi odvesti?“

„Imam utisak da ima loše mišljenje o nama biskupima i ne razumijem odakle to dolazi. Italija je ipak tvrda jezgra Katoličke Crkve. Zašto nas šiba?“

„Divim se Papinoj sposobnosti kako čini geste milosrđa „izlaženja van“, primjerice prema obespravljenima, prema nevjerujućima. No pitam se što je s cijelim ostatkom: katekizmom, Zakonikom, bogoslovijama, župama, državnim zakonima koji se sve više udaljuju od kršćanskoga poimanja. Što se o tome mora reći, što se mora činiti?“

„Ali što znači 'izići van'? To je lako reći, ali činiti? Što to znači u jednoj konkretnoj situaciji kao u mojoj biskupiji?“

„On je blokirao geslo vrijednosti o kojima se ne može pregovarati, ali čime je to nadomjestio? Jednom polovičnom riječi, jer to je polovična riječ, zar ne?“

„Aludira na kumove kod krštenja i potvrde, kaže da nije ispravno isključivati one koji žive u neregularnoj situaciji, a onda ne mijenja postojeće uredbe i tako nas dovodi u poteškoće s pukom.“

„Vjernici nam stalno spočitavaju: 'Papa je rekao'. U većini slučajeva krivo su razumjeli, ali pokušaj ih jedanput u to uvjeriti. Brz je na jeziku, ali nažalost ne uzima u obzir da smo mi oni koji leže u rovovima. On se ponaša kao da nikada nije bio biskup.“

„U Amoris laetitia u paragrafu 300 napisao je da se razlikovanje osobnih situacija u dijalogu s ispovjednikom treba odvijati 'sukladno crkvenom nauku i smjernicama biskupā'. Ja kao biskup trebam dati ove smjernice? No ako ih ni sam Papa nije dao – pretpostavljam jer ih nije ni imao. Kako ih onda ja trebam dati?“

„Najnovija Sinoda podastrla mu je pitanje koje se crkvene službe mogu povjeriti onima koji žive u nezakonitim bračnim situacijama; on je pak u paragrafu 299, umjesto da se pozabavi ovim upitom, tu stvar jednostavno povjerio nama, a mi se nalazimo pod pritiskom očekivanja ljudi.“

„U paragrafu 122 pobudnice Amoris laetitia izjavljuje: 'Ne smije se dvama ograničenim ljudima natovariti silni teret da na savršen način nasljeduju jedinstvo koje postoji između Krista i njegove Crkve'. To držim nerazboritom izjavom. Usporedimo to s klerom: bismo li mi trebali otprilike reći da jednom svećeniku ne trebamo natovariti teret oponašanja lika Dobroga pastira?“

„U parnici za proglašenje ništavosti ženidbe biskupa je postavio jedinim sudcem i oni onda dolaze k meni, jadniku, kao da ja mogu riješiti svaki slučaj: 'Vi ste sudac, rekao je Papa.' I svi žele brzu parnicu.“

„Ono što vjernike zanima, jest Pričest. Ako razlikovanje dospije do toga da se dopusti pristupanje sakramentima, ne zanima ih više priznanje ništavosti braka.“

„Kod imenovanja ne drži se uobičajene prakse, on odlučuje po svojoj volji. Još se govori da se želi suprotstaviti karijerizmu i štićenicima, ali praksa je bila spasilački kolut da se izbjegnu pogrješke. Ako ide bez mreže, koju sigurnost ima da ne će napraviti pogrješke?“

„Uzima slobodu da svoje suradnike na Kuriji i odgovorne osobe biskupske konferencije dovodi u nedoumicu. Za mnoge je to kao da se izgubio osjećaj povjerenja.“

„On ne šiba samo svećenike i biskupe, sada ide toliko daleko da prijeti biskupima uklanjanjem iz službe, ako se ne angažiraju u borbi protiv pedofilije klera. Ovaj napad zbilja ne razumijem. To je nezgodan teren. Biskup je otac i mora pronaći put kako biti milosrdni otac, zar ne?“

„Razumijem da želi djelovati siromašno, ali nositi providan talar ispod kojeg se vide crne hlače, zar to nije neurednost? Kad nas biskupe imenuju, dobivamo stroge upute glede naše odjeće, da uvijek trebamo biti uredni. Jao onome tko se toga ne pridržava. Zar to ne vrijedi i za Papu?“

„On puno priča o sinodalnosti, a onda sve sam odlučuje. Kaže da se mora provoditi decentralizacija, a takva jedna jaka osobna koncentracija moći još nije postojala.“


Izvor: http://www.katholisches.info/2016/07/28/59417/

petak, 29. srpnja 2016.

Prvo Juda, a sad i Sodoma

Mons. Galantino Svjetski dan mladih 2016.: „Sodoma. Grad je spašen“

„Papin čovjek“ mons.Galantino ponovno piše Bibliju i „spašava“ Sodomu i Gomoru


Nije potrebno čak ni komentirati…
Isusovo Evanđelje tri puta citira uništenje Sodome i Gomore kao primjer božanske kazne za onoga tko uporno ustraje u grijehu: Mt 10,15; 11,24; Lk 10,12; 17,29.

U Krakovu, u crkvi sv.Bernardina 24. srpnja 2016. iz propovijedi mons. Nunzija Galantina, tajnika Talijanske biskupske konferencije i „Papina čovjeka“ u Konferenciji.

„Galantino je tumačio biblijski odlomak Abrahamove molbe da se spasi Sodoma, „grad za koji se nitko ne bi okladio osim Abrahama“.

I zbilja, napominje Galantino stotinama mladih u prepunoj baroknoj crkvi odmah iza Vavelskoga brda „njegova molitva zagovora i njegova volja da se usudi, spašavaju Sodomu.“

Grad je spašen jer ima pravednika, iako su malobrojni; ali grad je spašen poglavito jer je tu Abraham, čovjek molitve koji nije neumoljivi optužitelj, ne govori protiv, nego u korist.“


Izvor: http://blog.messainlatino.it/2016/07/monsgalantino-gmg2016-sodoma-la-citta-e.html

Cijelu propovijed možete pročitati na Avvenire ili stranici biskupa.

Put putuje Latif aga

Antonio Spadaro, „putnik oko svijeta na račun isusovačkog reda“

Otac Antonio Spadaro SJ (lijevo) s papom Franjom

četvrtak, 28. srpnja 2016.

Još o apelu


Amoris laetitia: apel četrdeset petorice uglednika kardinalima – očaj u progresivnim krugovima

„Objave i otkrića“ na National Catholic Reporter-u

(Rim/Washington) Dana 11. srpnja u javnosti se saznalo za apel 45 katoličkih teologa i filozofa koji su se obratili kardinalima i patrijarsima Katoličke Crkve s molbom da potaknu papu Franju na opoziv posinodalne pobudnice Amoris laetitia ili barem na njezinu korekciju. Čini se da zbog ove najnovije oštre kritike u progresivnim krugovima vlada očaj.

U javnosti se za ovaj apel saznalo preko Josepha Shawa koji predaje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Oxford. Shaw je osim toga predsjedavajući britanskoga Latin Mass Society i član upravnog odbora Foederatio Internationalis Una Voce (FIUV).

Shaw je izvijestio da se među 45 potpisnika nalaze „katolički prelati, akademici, profesori, autori i klerici raznih papinskih sveučilišta, kolegija, bogoslovija, teoloških instituta, redova i biskupija iz cijeloga svijeta“. Imena potpisnika Shaw nije objavio jer je želio naglasiti sadržaj apela. Jasno, potpisnici za svoju hrabru kritiku kontroverznog papinskog dokumenta ne mogu računati s pohvalom i priznanjem. Na ovaj neobičan korak da svim kardinalima i patrijarsima upute apel nije ih potaknula želja za javnošću, nego naprotiv ozbiljna briga za očuvanjem katoličkog nauka i budućnosti Crkve.

Za objavu imena pobrinuo se američki admiralski brod progresizma National Catholic Reporter (NCR). Međutim, NCR je objavio imena upravo s nakanom, zbog koje to Shaw nije učinio, naime radi jedne vrste žigosanja predstavnika omraženog mišljenja. National Catholic Reporter k tome se ponašao kao da je Shaw objavio imena:
„Otkrivanje popisa potpisnika pisma kardinalima i kratkog objašnjenja o tome prenosi zamisao koje skupine, čini se, organiziraju glavnu oporbu protiv dokumenta i protiv Franjinog pontifikata.“

Ondje gdje nedostaju argumenti, poseže se za manje pristojnim sredstvima. Progresisti NCR-a koji brane pobudnicu Amoris laetitia kao „ključni dokument“ jedne „velike promjene“, bacaju prvi kamen i onda licemjerno skrivaju ruku koja je bacila kamen kako bi s „milosrdnim“ izrazom lica podigli optužbu protiv sviju koji nisu „liberalno“ ili „progresivno“ nastrojeni.

Izvor: http://www.katholisches.info/2016/07/25/amoris-laetitia-appell-der-45-an-die-kardinaele-verzweiflung-in-progressiven-kreisen/

srijeda, 27. srpnja 2016.

Verrecchio: Dva vjerna muslimana uđu u katoličku crkvu...


Danas su u Francuskoj jednoga starijeg svećenika ubila dvojica muslimana, izvršivši, u službi islamskoga lažnog boga, "Alaha", smjernicu iz Kurana, poglavlje 47, stih 4: "Kad sretnete nevjernike, udarite ih po šiji." O. Jacques Hamel, osamdesetčetverogodišnji "nevjernik", služio je Misu kad su napadači ušli u crkvu, uzeli taoce, i prerezali svećeniku grkljan.


Čin nasilja nisu izvršili politički aktivisti zauzimajući se za ono što kardinal Burke inzistira da je "u biti oblik vladavine", nego odani sljedbenici islama prakticirajući svoju lažnu vjeru.


Shvaćate?


Islam je lažna vjera.

Tvrdi da nudi riječi samoga Boga Abrahamova i put k vječnom životu. Međutim islamsko je božanstvo lažno, kao i njegov "prorok", Muhamed; oboje su očitovanja vraga koji za sebe zahtijeva štovanje koje se duguje samo Bogu.


Islam je lažna vjera.


U kršćanstvu, mi vjernici pozvani smo da uzmemo svoj križ i idemo za Kristom, tj. da ga u svemu nasljedujemo najbolje što možemo.


Prema nalozima islama put savršenstva sastoji se u što pomnijem nasljedovanju života i ponašanja Muhameda, kojega se ističe kao "savršenog čovjeka" (al-Insān al-Kāmil) i "izvrstan uzor ponašanja" (uswa hasana).


Kuran, ista ona bogohulna knjiga koja otvoreno ubraja Isusa među puke ljude, više od 90 puta potiče da se slijedi Muhamedov primjer. Da bi to činili, muslimani se utječu "Siri", tradicionalnim životopisima Muhameda ("Alahova savršena glasnika"), u kojima se na ništa manje nego 41 mjestu potiče na odrubljivanje glave. Za muslimana, to je način kako nastojati da se ugodi Alahu i postigne vječno blaženstvo.


Islam je lažna vjera.


To je istina koju čak i najugledniji suvremeni crkveni ljudi, temeljito se napivši na koncilskom izvoru, vrlo teško mogu priznati. Razlog je jednostavan. Pogledati otvoreno u stvarnost islama znači suočiti se sa žalosnim neuspjehom koncilskoga programa međureligijskog dijaloga, pod kojim "tradicionalisti" (iliti katolici) razumijevaju praktično odustajanje od poslanja Crkve, naime od kristijanizacije cijelog svijeta ostvarene obraćanjem onih koji prebivaju u tami i nepoznavanju jedine prave vjere.



Na pitanje o današnjem tragičnom događaju ordinarij o. Hamela, nadbiskup rouenski Dominique Lebrun kazao je:

"Vapim Bogu sa svim ljudima dobre volje. Pozvao bih nevjernike da se pridruže tom vapaju."


Da, dobro ste pročitali.


Čak i sada, ovaj nasljednik apostola, očito toliko zasićen apostatskim humanizmom, liberalizmom i ekumenizmom da je nesposoban pravo vidjeti, odgovara pozivajući u "asiškom" stilu pripadnike svakovrsnih religija, pa i nikakvih, da zavape onomu u koga god da vjeruju ili ne vjeruju, kao da će to biti učinkovit pristup islamskoj opasnosti.


Danas kao da ništa ne može našim crkvenjacima otvoriti oči za jasnu i jednostavnu istinu da je uzrok odsutnosti mira u našem svijetu nevjerovanje u našega Gospodina Isusa Krista i u svetu vjeru katoličku, simbolizirano u ovom konkretnom slučaju nasilnim činom koji su izvršili sljedbenici islama. 



Budući da je tako, odgovor je očit: osuditi vjersku zabludu i pozvati na obraćenje.


U svakom slučaju, onima koji su gajili ikakve sumnje u to da je islam lažna vjera i da s njim valja postupati u skladu s time današnji bi događaj trebao biti dovoljan da takve sumnje potpuno rasprši: 

Dvojica vjernih muslimana ušla su u katoličku crkvu i ubila o. Jacquesa Hamela ne zbog njegovih političkih nazora i ne zato što bi predstavljao suparnički oblik vadavine, nego zato što je bio "nevjernik", odnosno udarili su ga po šiji zbog njegova religijskog uvjerenja.

https://akacatholic.com/two-faithful-muslims-walk-into-a-catholic-church/

utorak, 26. srpnja 2016.

Asocijacije

Današnji dan i događaji koji su se zbili podsjetili su me na tri poprilično obična kipa koje sam vidio nedavno u jednoj francuskoj katedrali (o čemu drugom prilikom).

Sveta Ana
Sveti Ljudevit
Sveta Ivana Arška

Budući je Ivana tražila vojnike, Guillaume Aymeri joj reče: "Izjavila si da ti je glas rekao kako Bog želi osloboditi francuski puk nesreće u kojoj se nalazi. Ako ga želi izbaviti, nisu mu potrebni vojnici." Ona mu odvrati: "U ime Božje, vojnici će se boriti i Bog će dati pobjedu."
(s prvog saslušanja Ivane Arške)

srijeda, 20. srpnja 2016.

Tri Ferrarine kolumne


Slom u Lateranu – I.
Christopher A. Ferrara
20. lipnja 2016.

nedjelja, 17. srpnja 2016.

Pohrlite

Papa Franjo vam poručuje: kupite majicu i dođite na protestantsko okupljanje!



(Prošla baba s kolačima, okupljanje je održano na blagdan Gospe Karmelske.)

četvrtak, 14. srpnja 2016.

Članak o liturgijskoj reformi u Hrvatskoj iz časopisa Una Voce Korrespondenz

Zahvaljujem autoru kao i osobi koja je na ovaj tekst naišla te posredovala kod dobivanja članka u pdf formatu. U ovom preglednom članku iz najnovijeg broja časopisa Una Voce Korrespondenz situacija u Hrvatskoj opisana je od povijesnih vremena pa sve do prije nekoliko godina, točnije 2013. Vjerujem da će članak biti od interesa našim čitateljima koji razumiju njemački, a možete ga proslijediti i hrvatskim teolozima koji su izrasli na germanskim teološkim zasadama.

srijeda, 13. srpnja 2016.

Apel


Zahtjev katoličkih intelektualaca i dušobrižnika
Kardinalskom zboru glede Amoris laetitia

Grupa katoličkih akademskih građana i dušobrižnika podnijela je kardinalu Angelu Sodanu, dekanu Kardinalskog zbora u Rimu, zahtjev da kardinali i istočni katolički patrijarsi zatraže od Njegove Svetosti, pape Franje, da odbaci niz pogrešnih tvrdnji koje se mogu izvesti iz normalnog čitanja posinodske apostolske pobudnice Amoris laetitia. U idućim tjednima taj će podnesak biti na raznim jezicima poslan svakom od kardinala i patrijarha, kojih je trenutno 218.

Tvrdeći da pobudnica sadrži "brojne iskaze koji se mogu shvatiti u smislu oprečnu katoličkoj vjeri i moralu", potpisnici prilažu dokumentiran popis primjenjivih teoloških cenzura, pobliže označujući "narav i stupanj zabluda koje bi se mogle pripisati tekstu Amoris laetitia".

Među 45 potpisnika nalaze se katolički crkveni dostojanstvenici, znanstvenici, profesori, pisci i svećenici s raznih papinskih sveučilišta, sjemeništa, fakulteta, teoloških instituta, redova i biskupija širom svijeta. Od zbora kardinala traže da se, u svojstvu papinih službenih savjetnika, obrate Svetom Ocu sa zahtjevom da "neopozivo i konačno" odbaci "zablude popisane u dokumentu te da autoritativno izjavi da Amoris laetitia ne zahtijeva da se u te zablude vjeruje ili da ih se smatra možebitno istinitima".

"Ne optužujemo papu za krivovjerje," kaže glasnogovornik potpisanih, "ali smatramo da brojne tvrdnje iz Amoris laetitia mogu na temelju normalnog čitanja teksta biti protumačene kao krivovjerne. Dodatni iskazi potpadali bi pod druge ustanovljene teološke cenzure, kao što su 'sablažnjivo', 'vjerski pogrešno', 'dvosmisleno' itd."

Zakonik kanonskog prava iz 1983. kaže da vjernici "imaju pravo, dapače, katkada i dužnost, prema znanju, stručnosti i ugledu koji imaju, svetim pastirima očitovati svoje mišljenje o onome što je za dobrobit Crkve i to mišljenje, čuvajući cjelovitost vjere i ćudoređa i poštovanje prema pastirima, te pazeći na zajedničku korist i dostojanstvo osoba, priopćiti i drugim vjernicima" (212 §3).

U dokumentu od 13 stranica navodi se devetnaest ulomaka iz pobudnice koji su, čini se, u sukobu s određenim istinama katoličkog nauka. U te istine spada mogućnost, milošću Božjom, vršenja svih zapovijedi, pogrešnost nekih vrsta djela u svim okolnostima, muževo poglavarstvo, superiornost posvećenoga djevičanstva bračnomu životu i opravdanost smrtne kazne u nekim okolnostima. U dokumentu se također obrazlaže da pobudnica podriva crkveni nauk prema kojemu rastavljeni i civilno ponovo vjenčani katolici koji se nisu odlučili na suzdržljivost ne smiju dok ostaju u tom stanju biti pripušteni sakramentima.

"Nadamo se", kaže glasnogovornik, "da zahtijevajući od pape da neopozivo odbaci ove zablude možemo pomoći da se ublaži pomutnja što ju je Amoris laetitia već izazvala među dušobrižnicima i vjernicima laicima. Jer tu pomutnju može razagnati samo nasljednik svetog Petra nedvosmislenim potvrđivanjem vjerodostojnoga katoličkog nauka."

Dr. Joseph Shaw s Oksfordskoga sveučilišta, potpisnik zahtjeva, glasnogovornik je ove grupe katoličkih intelektualaca i dušobrižnika. Grupa je postavila adresu e-pošte appealtocardinals@gmail.com za odgovore na novinarska pitanja o zahtjevu. Osobni podatci o dr. Shawu mogu se naći na: http://casuistrycentral.blogspot.co.uk/p/about-me.html. Zahtjev potpisuje i grupu zastupa kao privatna osoba, zabrinut katolik i filozof, a ne u ime ustanova za koje službeno radi.

http://rorate-caeli.blogspot.com/2016/07/catholic-academics-and-pastors-appeal.html#more

nedjelja, 10. srpnja 2016.

Intervju p. Srećka Koralije za Večernji list

Nažalost, puni intervju na besplatnom dijelu interneta je dostupan samo u nekom neobradivom obliku, pa se nadam da prilikom prenošenja teksta nije došlo do većih pogrešaka.


Meni se čini jasnim kako za ovog svećenika treba dosta moliti, pa vas pozivam da izmolite barem jednu Zdravo Mariju za tog patera.

Današnja tiha misa

Don Ante Sumić celebrirao je danas tihu misu u sv. Martinu, a posluživala su mu dvojica ministranata iz Calgaryja u Kanadi gdje Svećeničko bratstvo sv. Petra ima svoj apostolat.


Don Ante je imao vrlo upečatljivu propovijed koju smo pažljivo slušali zbog njegovog "iseljeničkog" izgovora, ali još više jer je bila snažno otrežnjujuća. Danas je u evanđelju bila prispodoba o nepoštenom upravitelju. Sjećam se kako je preč. Vitković jednom istaknuo ovu parabolu kao težak problem propovjednicima za tumačenje jer gospodar hvali nepoštenog upravitelja. Don Ante se više usredotočio na one gospodarove riječi "položi račun o svom upravljanju". Rekao je kako ga je jednom tijekom posjeta doma nekog Hrvata u inozemstvu neki čovjek koji je imao različitih problema dosta ljutito napao pitanjima vezanim uz Crkvu i vjeru. Don Ante mu je odgovorio na pitanja, spomenuo je i smrt, sud, pakao i raj te objasnio vezu između sadašnjih patnji i buduće naše sudbine. Činilo se da taj čovjek prihvaća njegova jasna i otvorena objašnjenja, te ga je don Ante pozvao da dođe na misu i da se ispovijedi. Ovaj je odgovorio da će možda doći. No nije se pojavio, a nekoliko mjeseci kasnije don Antu je pozvala njegova obitelj jer je dotični doživio prometnu nesreću. Premda je pater brzo došao do bolnice, čovjek je već bio proglašen mrtvim, a tijelo je bilo gotovo cijelo hladno (još je ostalo nešto topline ispod ruku). Don Ante je na očajne molbe pokojnikove sestre podijelio uvjetno posljednu pomast (Si vivis...). I ovaj je čovjek kao toliki Hrvati od Toronta do Buenos Airesa, od Sydneya do New Yorka itd. imao doma na zidu hrvatski grb, natpis Bog i Hrvati, Bog ga je stavio u obitelj gdje je primio od rođenja vjeru. Ali, kao ni mnogi naši sunarodnjaci u domovini i svijetu, nije bio spreman položiti račun o svom životu. Budimo spremni!


Na koncu navodim zanimljivost vezanu uz jednog od nedavno zaređenih svećenika FSSP-a koju sam saznao u privatnom razgovoru. P. Jakub Zentner koji je po nacionalnosti Čeh, služio je na blagdan sv. Ćirila i Metoda 5. srpnja svečanu (trojnu) misu u katedrali u Pragu. Misa je služena prema predkoncilskom glagoljaškom misalu i to u kapeli sv. Vjenceslava uz relikvije toga svetca, pa su nakon molitava iz proprija svetaca dana dodane i molitve njemu na čast. Možda je ovo poticaj nekom od naših svećenika, posebno na povijesno glagoljaškim područjima, da pokušaju naučiti služiti pravi glagoljaški obred. Koji bi se nacionalno osviješteni biskup mogao usprotiviti njegovoj celebraciji?