nedjelja, 15. srpnja 2018.

Hvala!


Esto mihi in Deum protectórem, et in locum refúgii, ut salvum me fácias. Deus, in te sperávi: Dómine, non confúndar in aetérnum.

Budi mi Bog, branitelj i mjesto utočišta da me izbaviš. Bože, u tebe se uzdam, neću se smesti do vijeka.

(Gradual današnje 8. nedjelje po Duhovima)

***

(dodano 16.7.2018. u 22:10) Kad Plenković via Dolenčić nije htio ispoštovati eksplicitnu želju Dalića i reprezentacije koju je Modrić i na pozornici izrekao, neka bude barem ovdje...


utorak, 10. srpnja 2018.

Dođite, samo dođite


Papa Franjo pretvara Misu u političko oružje

Papa koji se kune da se neće miješati u konkretne nacionalne politike kad je riječ o abortusu i pederskoj "ženidbi", ne prestaje se u politiku miješati kad je posrijedi njegova obuzetost promicanjem masovnog priljeva muslimana u Europu. Tako je Vatikanski ured za tisak najavio da će 6. srpnja "Sveti Otac Franjo slaviti na katedarskom oltaru u bazilici svetog Petra Misu za migrante. Misa se vremenski podudara s petom obljetnicom posjeta Pape Franje Lampedusi (8. srpnja 2013.)."


Lampedusa je mjesto gdje je Franjo nametljivo proglasio sramotnim brodolom u kojem se uz obalu toga otoka blizu Sicilije utopilo mnogo migranata iz Afrike, mahom vojno sposobni muslimani. Kao da su talijanske vlasti krive što su trgovci ljudskim bićima imali neprikladno plovilo za svoj tovar nezakonitih useljenika!


Dana 14. lipnja, obraćajući se jednoj konferenciji o međunarodnom selilaštvu održanoj u Vatikanu, Franjo je zatražio "promjenu načina razmišljanja: da prestanemo druge smatrati prijetnjom svojoj udobnosti i vrednujemo ih kao osobe čije životno iskustvo i vrednote mogu pridonijeti obogaćenju našeg društva".


Nazor da masovno useljavanje muslimana u Italiju uz kršenje talijanskog zakona obogaćuje talijansko društvo sasvim je besmislen. I, kako su pokazali nedavni izbori u Italiji, talijanskom je narodu, koji je pretežno kršćanski barem po krštenju, ta besmislica dozlogrdila.


U proteklih pet godina Franjo je stalno omalovažavao kritičko razlikovanje između zakonitog i nezakonitog useljavanja, između pravih izbjeglica s dobronamjernim zahtjevom za azil i pukih ekonomskih migranata s nadom u korist od nezakonitog ulaska, između snažnih muškaraca i ranjivih žena i djece, između ljudi u bijegu pred ratovima ili katastrofama i naprosto prilagodljivih pojedinaca bez neodoljivih razloga za napuštanje domovine, između ljudi bez vještina koji mogu imati i kriminalne sklonosti i najboljih i najbistrijih ljudi iz drugih zemalja.


Sve su to pravne razlike koje su državne vlasti dužne uspostaviti prikladnim zakonodavstvom, uključujući i stroga ograničenja dopuštenog broja zakonitih useljenika, te ne isključujući ni potpunu obustavu useljavanja iz određenih mjesta ako se procijeni da to služi općem dobru građana. Donošenje tavih zakona i uredaba zapravo se Franje uopće ne tiče.


A ipak, 14. lipnja Franjo je nastavio s grubom demagogijom o useljavanju, tražeći da "srušimo zid udobnog i tihog sudioništva koje povećava njihovu [migrantsku] bespomoćnost, dok oni čekaju da im iskažemo brigu, sućut i privrženost". Kao da je zakonito nastojanje da se uvedu stroga ograničenja useljavanja nemoralno — ograničenja poput onoga koje je na snazi u vatikanskom gradu!


Spomenuta Misa zapravo je pretvaranje svete liturgije u političko oružje, uključujući i posebno sastavljenu molitvu, objavljenu od Vatikana, u kojoj se kaže: "O, Bože, Oče svih ljudi, Tebi nitko nije stranac, nitko nije isljučen iz Tvojeg očinstva..." — pa bi valjda isključenje nezakonitih useljenika bilo po sebi uvreda Bogu.


U istoj molitvi moli se da Bog "nama", tj., dakako, protivnicima otvorenih granica, "dade srce osjetljivo i velikodušno prema siromašnima i ugnjetavanima". Pitamo se kad će ovaj Papa imati Misu za nedužnu nerođenu djecu, koje pokolju na milijune svake godine, te kad će razglašeno izreći molitvu da pristašama ozakonjenog čedomorstva Bog "dade srce osjetljivo i velikodušno prema siromašnim i ugnjetavanim" žrtvama njihovih klaonica.


Međutim odgovor znamo: Vjerojatno nikad. I u tome je bit katastrofe ovog pontifikata.


Chris Ferrara

http://fatima.org/news-views/fatima-perspectives-1213/

subota, 7. srpnja 2018.

Krvi Kristova, spasi nas


Neki su mjeseci u godini posebno obilježeni pojedinim pobožnostima. Tako se u ožujku više molimo svetom Josipu čiju svetkovinu tada slavimo, svibanj i listopad u znaku su pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, lipanj Presvetom Srcu Isusovu, a studeni molitvi za duše u čistilištu. U srpnju posebno razmatramo o Krvi Kristovoj, primjerice moleći češće istoimene litanije. Prvog srpnja slavimo blagdan Predragocjene Krvi Gospodina našega Isusa Krista.

U novus ordo kalendaru taj su blagdan ukinuli. Navodno su ga spojili s Tijelovom, ali od njega zapravo nije ništa ostalo. Čini se da je novorednom mentalitetu nepodnošljivo razmišljanje o Kristovoj Krvi. Zanimljivo da su i iz naslova osmine Božića, tj. Nove Godine, uklonili Obrezanje Gospodinovo kada je Isus prvi puta prolio svoju krv. Kako sv. Toma pjeva preko p. Milana Pavelića "I kap njena može svijet da spasi cijel". Izgleda da su modernisti pokušali ukloniti svaku kap koja bi zasmetala njihovom planu. Sliku kaleža s predragocjenom Krvlju zamijenila je slika čaše s "plodom trsa i rada ruku čovječjih". Čak i nakon riječi pretvorbe koje su beskrupulozno "obnovili" (jer što je koja tisuća godina predaje ako odlučimo mijenjati nešto što se smatralo najsvetijim dijelom mise), i tada to za njih postaje samo "piće duhovno". Nepodnošljive su tim modernim ekumenskim kršćanima riječi poput onih iz molitve blagdana Predragocjene Krvi koje podsjećaju da je Krv Kristova bila cijena našeg izmirenja s Bogom Ocem.

Možda je misao o Krvi Kristovoj uspjela preživjeti još samo u onome što je ostalo od pučke pobožnosti. Istjerana je iz liturgije i doktrine, ostala je skrivena ondje gdje se još pjevaju pjesme poput spomenutog himna svetog Tome te vezana uz određena mjesta i predmete kao što je torinsko platno ili kod nas ludbreško svetište. Snaga simbolike povezane uz Kristovu Krv ne može se tako lako izbrisati. Budući da je Predragocjena Krv u temelju našeg otkupljenja, ako se pokuša ukloniti iz službene Crkve  (pretvaranjem žrtvenika u stol, raspela i križnog puta u nekakve naivne prikaze uskrsnuća ili puta svjetla i sl.), prodrijet će poput bujice kroz neku drugu pukotinu. Tako mi se na primjer čini da je omiljenost krunice Božanskog milosrđa (što god o njoj mislili) velikim dijelom uvjetovana baš takvim nedostatcima u novoj liturgiji i naučavanju. Drugi zanimljiv primjer je Mel Gibsonova Pasija, film koji šokira, ali i privlači današnje vjernike, a obilježen je golemom količinom krvi, do te mjere da u nezaboravnoj sceni Gospa skuplja bijelim platnom presvetu krv s pločnika. Naravno, u ovom kontekstu mogu se spomenuti i stigme koje nam svetce poput Padre Pija ili Gemme Galgani čine još zanimljivijima.

Vjerojatno će netko prigovoriti da je sada mnogo proširenija pričest Presvetom Krvlju za laike zapadnog obreda. No, čak će i površan pogled na ono što se događa u većini crkvi gdje je ta praksa proširena, a još više u zajednicama poput neokatekumena koje je prakticiraju, pokazati da takvu pričest uglavnom promiču novotari koji žele naglasiti da je Misa gozba, a ne žrtva, uvesti što više laik(inj)a u svetište kao djelitelje pričesti i općenito uništiti poštovanje i pobožnost katolika prema Presvetoj Euharistiji. To što neki svećenici skloni tradiciji mogu ovdje-ondje umakanjem hostije u kalež pokušavati spriječiti pričest na ruke samo je pohvalna, ali statistički zanemariva pojava.

Da ne završimo na depresivnoj konstataciji stanja, reći ću kako smatram da je pobožnost i razmatranje Predragocjene Krvi Kristove zapravo vrlo utješna i ohrabrujuća stvar u današnje vrijeme kada vidimo da se mnoge stvari u Crkvi raspadaju i rasturaju. Kap Kristove Krvi može spasiti čitav svijet, očistiti naše osobne grijehe, ali i sva svetogrđa poput onih koja guraju njemački biskupi predvođeni papom Franjom. Od njihovih djela na koncu neće ostati više od onoga što ostane iza večernjih otisaka na plaži idućeg jutra. Koliko god situacija trenutno izgledala beznadno, bilo na nekoj našoj lokalnoj, bilo na globalnoj razini, jednom ćemo ipak ugledati svijet bez ljage, posve čist i bijel.

subota, 30. lipnja 2018.

Konji bili, konji vrani


BLAGOSLOV KONJA
R. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O. Koji stvori nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.
Bože, utočište naše i kreposti, pristani na pobožne molitve Crkve svoje, koji si sam izvor pobožnosti, i podaj, da s uspjehom postignemo, što vjerno prosimo. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.

Pomolimo se.
Svemogući vjekovječni Bože, koji si dao slavnomu i blaženomu Antunu, iskušanu različnim napastima, da prođe neozlijeđen kroz vihore ovoga svijeta, podaj slugama svojim, da i napredujemo po njegovu svijetlom primjeru i njegovim se zaslugama i zagovorom izbavimo od pogibli sadašnjega života. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.

Pomolimo se.
Neka dobiju, Gospodine, tvoj blago+slov ove životinje, on im dao zdravlje tijela i zagovor ih blaženog Antuna izbavio od svakoga zla. Po Kristu Gospodinu našem.
O. Amen.

I neka se poškrope blagoslovljenom vodom.
(RO 1929.)



ponedjeljak, 25. lipnja 2018.

Pokoj mu duši

Kako sam obaviješten, ove nedjelje umro je vlč. Domagoj Vuletić. Više o ovom svećeniku koji je umro dosta mlad (rođen je 1975.) možete pročitati na stranicama zadnje župe gdje je bio na službi do bolesti (stranica, arhiv). Ja vlč. Vuletića nisam poznavao, ali sam s raznih strana kroz više godina čuo da je naklonjen tradiciji. Možda bi kolege svećenici, pogotovo oni koji celebriraju tradicionalnu misu, mogli za njega služiti misu (recimo, srijeda ovaj tjedan je liturgijski slobodan dan kada mogu uzeti rekvijemsku misu ako ne slave sv. Ladislava). Laici se mogu pridružiti molitvi za pokojnog vlč. Vuletića.

ponedjeljak, 18. lipnja 2018.

Rendićkine poučne priče

Kvalitetne kratke priče koje nekad zađu u pretjeranu sentimentalnost, ali budući je autorica u hrvatskim okvirima vrlo vješta spisateljica, ostaju zanimljive i životno sadržajne.

Mi, ovdje (1965.)

Crni šator (1967.)

ponedjeljak, 11. lipnja 2018.

Promjena termina tradicionalne mise

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa.
Od nedjelje 24. lipnja 2018. tradicionalna latinska misa služi se svake nedjelje i zapovijedanog blagdana u 11 sati u crkvi Krista Kralja na Mirogoju u Zagrebu.
Mise 17. lipnja 2018. i 1. srpnja 2018. će biti u 19 sati zbog spriječenosti celebranta.

Starting from Sunday 24 June 2018 Traditional Latin Mass is celebrated every Sunday and Holy Day of Obligation at 11 am in the church of Christ the King at Mirogoj cemetery in Zagreb.
Masses on 17 June 2018 and 1 July 2018 will be in the evening at 7 pm.


Aleluja s mise prošle nedjelje bila je posebno lijepa, poslušajte:


nedjelja, 10. lipnja 2018.

Pomagaj nam, pomagaj nam Marija s Jezušom


Na kraju današnje tradicionalne latinske mise u crkvi Krista Kralja, zbor je otpjevao vrlo lijepu marijansku pjesmu (zapravo dvije u jednoj). Čini mi se da će i posjetitelji ovog bloga koji nisu mogli prisustvovati misi htjeti čuti ovu krasnu pjesmu.

petak, 8. lipnja 2018.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!


Presvijetli gospodin o. Šime Milinović, nadbiskup barski, napisao je o našem slavlju [posvete hrvatske mladeži Presvetom Srcu Isusovu 1900 g.]: „Dao dragi Bog, da sva naša vrla omladina složno i potpuno odgovori uzvišenoj želji i plemenitoj nakani, pak pristupi i svečano se pokloni Isusu Kristu, svome Spasu. Zatim da svojevoljno i jednodušno unigje u otvoreno i Presveto Srce Isusovo, i ondje da se čistom i pravom njegovom ljubavi spoji, i nju raznese megju svoj narod, da iz njega otrijebi strasti, mržnje i nesloge, a posije sklad, mir i ljubav Kristovu, koja samo prinosi sreću svakom pojedincu, i skupa svemu narodu.“

ponedjeljak, 4. lipnja 2018.

Pax et bonum

U emisiji Mir i dobro emitiran je jučer, 3. lipnja 2018. i prilog o tradicionalnoj misi u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Mislim da je kratka reportaža korektno odrađena, original možete pogledati od otprilike 24-te minute na HRTi, a dolje prenosim samo spomenuti isječak ako se ne želite ili ne možete ulogiravati na HTV-ov servis.

Nadam se da me nitko neće maltretirati oko copyrighta. Ako oni mogu mene i familiju (čak i maloljetnike!) snimati bez pitanja, valjda im neće smetati što prenosim prilog ovdje.



Netko će sigurno u komentarima spomenuti članak (arhiv) koji je danas izašao na blogu Katolička Tradicija, pa bolje da to odmah riješim. Najprije, drago mi je da je ovaj tekst puno razumnije i staloženije pisan od prošlog. Skoro sve bih potpisao, ipak uz neke ograde koje je, mislim, važno naglasiti.

Lako moguće da je jedna od važnijih ideja vodilja u određivanju redovitog služenja stare mise na Mirogoju bilo da se omogući vjernicima da ne idu na mise u kapelicu FSSPX-a u Dugavama. Ali ne smijemo zaboraviti da je misa u sv. Martinu uvedana prije nego je je Bratstvo sv. Pija X. imalo ikakvu prisutnost u Hrvatskoj i da se zajednica okupljena oko sv. Martina održala unatoč znatnim poteškoćama tijekom tri i pol godine bez svećenika. Svaki razborit pastir bi imao na umu takvu, premda malu, ipak poprilično živu i mladu zajednicu. Drago mi je da mogu reći da nisam nikoga vrbovao ili naređivao idi ovdje, idi ondje. Ako išta, znao sam reći nešto tipa "idi sam, provjeri i prosudi". Zapravo, nikad nisam čuo da je netko prvo išao na mise Bratstva, pa se onda predomislio i krenuo u crkvu sv. Martina ili Krista Kralja. Može biti da ima takvih slučajeva, ali ja ih ne poznajem. Obratni smjer je puno, puno zastupljeniji, tj. vjernici koji su kod nas upoznali i zavoljeli tradicionalnu misu, a onda su odlučili češće ili isključivo ići u kapelice Bratstva. Ne kažem da nam treba graditi spomenike za to, jedno promrmljano "hvala" bit će dovoljno. Također, ponovit ću se već po tko zna koji put, ali ako kažemo da nam je želja da se tradicionalna misa vrati u sve crkve, kako bi nam moglo smetati da se u jednom velikom gradu poput Zagreba služi redovita nedjeljna misa na dvije lokacije? To bi bilo automatsko potpisivanje kapitulacije.

Što se tiče promicanja prave vjere, istina je da svećenici Bratstva sv. Pija X. i svećenici koji služe staru misu u okviru biskupija ili Ecclesia Dei zajednica imaju drugačiji stil i naglaske u svojim propovijedima. Ali ja, hvala Bogu, još nisam prisustvovao heretičnoj propovijedi na tradicionalnoj misi. Mislim, takve propovijedi su bile rijetke i na puno brojnijim novus ordo misama kojima sam nazočio. Preč. Vitković je bio izvrstan propovjednik, gostujući svećenici u Martinčeku su odreda bili vrlo dobri, recimo p. Krolikowski je znao biti vrlo oštar prema negativnostima u crkvi, a propovijedi p. Bueckera su duboko duhovne i istovremno praktične. Preč. Kurečić je nastavio niz vrlo kvalitetnih propovjednika. Tko god je, primjerice, slušao propovijed na Tijelovo čuo je vrlo jasno i bistro rastumačen ne samo katolički nauk o Euharistiji, nego i u čemu su protestantski odmetnici zabludili. Ne mogu se požaliti ni na propovijedi koje sam slušao od FSSPX-ovih svećenika. Oni obično duže propovijedaju i više ističu katastrofičnost stanja u Crkvi nakon 2. vatikanskog koncila, ali to mi se čini potpuno prirodno. Primjerice, još i danas se sjećam kako je p. Vidko Podržaj pričao jednu poticajnu anegdotu iz španjolskog građanskog rata, doslovno se moglo osjetiti koliko proživljeno govori o strašnim progonima katolika.

Uglavnom, da skratim priču, nikome ne namećem svoj stav, uzimam u obzir različite valjane argumente, ali ne treba pretjerivati s pričama o kompromiserstvu i sličnome. Stanje na terenu nije tako jednostavno kako se nekima čini ili kako žele prikazati. Često se radi o nekim osobnim sukobima, problemima, odlukama,... Svakome tko bi se htio uključiti u diskusiju o ovim pitanjima najprije bih savjetovao da većinu energije uloži u promicanje tradicionalne vjere i mise. Možda nije loš ispit savjesti da se svatko od nas povremeno priupita: jesam li svaki puta kad sam mogao išao na staru misu i tražio druge sakramente i sakramentale po starom obredniku, jesam li mogao odvojiti više novaca i vremena za promicanje katoličke tradicije. O dubljim pitanjima kao što je prihvaćanje Božjeg poziva ili otvorenosti životu da i ne pričam.

četvrtak, 31. svibnja 2018.

Od grehov čisti i suzdržava


V Turingije išal je jedan redovnik stanovitoga betežnika pričeščat: tada nekoja bludnica ne daleko od puta vidla ga je iz svoje kurvalnice idućega i jela je sama u sebe ova misliti, da ako je vera kršćanska prava, da je ov pravi odkupitelj sveta, kojega sada ov redovnik k betežniku nosi i kako ja smem pred njim i očima njegovemi tulika zla i tulike grehe odurne i nečiste činiti, koji je tulike i tako nezgovorne muke za odkupljenje moje i vseh ljudi pretrpel. I pokajajuči se za svoje zločinjenje, stekla je van iz hiže svoje i drčala je po velikom blatu za redovnikom, kričeči za njim. Počakajte, gospone, počakajte! Koji kada bi ju bil počekal, pokleknula je u blato pred sveti šakramentum tela Krištuševa, ovako govoreći: Gospodine Ježuše Krištuše, ako si ti on, koji si se za odkupljenje naše rodil od Device Marije i koji si muku britku pretrpel, vmrl, pokopan, z mrtvih gore vstal, zastupil na nebo i sediš na desnice Boga Otca i hočeš dojti sudit žive i mrtve i ako te takovoga ov redovnik sada nosi, prosim te po tvojoj neizrečenoj milosrdnosti, oprosti mi, oprosti grehe moje. I odgovoril je Krištuš iz one svete hoštije dijački: Ego ignosco tibi peccata tua; t. j. Ja ti opraščam grehe tvoje. Na to ona reče: Gospodine, ne znam dijački. I onda je nazopet rekal Krištuš nemški: Ego recipiam te in gratiam meam. Ja te hoču prijeti u milošču moju. Na koje Krištuševe reči ona je odgovorila: I ti gospodine, Bog moj, prijimlješ mene u milošču tvoju, koja sem vnogemi puti i nezgovornem modušem tebe zbantuvala nečisto živuč. Hvalu ti dajem, Gospodine Ježuše Krištuše. I potlam je lepo u velike pokore živuč sveto umrla. Ne li ada, о krščenici, istina, što zgora veljahi, da presveto telo Krištuševo čisti i suzdržava od grehov? To to ada more nas genuti i vužgati, da je zaradi toga gustokrat ter pobožno prijimljemo.

petak, 25. svibnja 2018.

Duhovi nisu gotovi



Nemojte zaboraviti da smo u duhovskoj osmini, da posebno razmišljamo i molimo Duha Svetog za prosvjetljenje.

U tome nam najviše pomaže Bogorodica. Ona je od svih ljudi najbolje osjetila što znači djelovanje Duha Svetoga koji ju je neprekidno pratio. O Bezgrešnom Začeću, Kristovu utjelovljenju, silasku plamenih jezika i Uznesenju na nebo mi možemo samo razmatrati, ali u svakodnevnom, "običnom", neopisanom Gospinom životu, a to je 99,9% Njezinih dana na zemlji, možemo se truditi nasljedovati ju.

Kako je lijepo Crkva osmislila sadržaj za naše dane: ovaj tjedan još nam u ušima odzvanjaju prekrasna posljednica i himan Duhu Svetom. Pred očima nam je crvena boja misnog ruha. Kvatre nas opominju na ozbiljnost i trezvenost, molitvu za plodove zemlje i nova svećenička zvanja. Uz to svibanjskim pobožnostima častimo Zaručnicu Duha Svetog.

Nije li to temelj na kojemu bismo trebali stabilizirati svoj život, više ili manje ispraviti svoj životni put orijentirajući se pomoću tih znakova prema vječnosti. A ne kojekakve novotarije, ljudske izmišljotine koje nisu prošle test vremena ili se pokazalo da već par desetljeća kasnije izgledaju otrcano i odbojno. Ne sastoji se novost Duha Svetoga u tome da prilagođujemo Crkvu ovome svijetu i našim prohtjevima. Nisu se apostoli napili i počeli blebetati sav-la sav da bi što lakše progovorili drugim jezicima. Nisu se bacali po podu i zavijali ili udarali po bubnjevima pjevajući najnovije napjeve što su ih putnici donijeli u Jeruzalem. Vjerujem da su zajedno s Marijom molili i pjevali uobičajene molitve i pjesme. Poslušni Kristovoj zapovijedi ostali su u Jeruzalemu, a nisu rekli: ja nosim Jeruzalem u svom srcu, pa mogu otići i doma moliti.

Izvanredne darove Duha Svetog ne može se iznuditi dovođenjem svoje psihe u stanja bliska transu ili traženjem ukazanja i poruka s Neba. Također, pogodovanje paloj ljudskoj naravi izlikom "takvog te Bog stvorio i želi da budeš takav", daleko od toga da je novi vjetar Duha Svetoga, takvo opravdavanje je dodavanje svetogrđa povrh grijeha.

***

Možemo danas posebno moliti za to da se na referendumu u Irskoj ne dopusti uvođenje abortusa u tu nekad poznatu katoličku zemlju. Pri kraju su i inicijative za raspisivanje dvaju referenduma u Hrvatskoj. Ako među čitateljstvom bloga ima onih koji nisu dali potpis za te inicijative, zapitajte se u svojoj dobro formiranoj savjesti: ako vam je teško i ne želite odvojiti pola minute s takvom svrhom, što ste vi uopće spremni još danas učiniti za domovinu i hrvatski narod?