Prosvijetli nam razum, ojačaj nam volju, očisti nam srca

Samo je jedan Bog jer je u Bogu samo jedna narav, ali su tri božanske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. To jasno uči Sv. Pismo i usmena predaja. Prije nego je Isus uzišao na nebo, naložio je apostolima: Idite i naučavajte sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga (Mt 18,18). Tu Krist jasno govori o trima Osobama u Bogu. Duh Sveti, treća božanska Osoba, izlazi od Oca i Sina kao iz jednog izvora. Sam Krist kaže na posljednjoj večeri: Duh Sveti će me proslaviti jer će od moga uzeti (Iv 16,14). Prije toga kaže: Kad dođe Duh Sveti Tješitelj koji od Oca izlazi, on će svjedočiti za me (Iv 15,26). I opet na drugom mjestu: Duh Sveti Tješitelj, koga će Otac poslati u moje ime, on će vas naučiti svemu i napomenut će vam sve što vam god rekoh (Iv 14,26). Kao što je vječno rođenje Božjeg Sina posve duhovne naravi, tako je i izlaženje Duha Svetoga. Ne možemo ga shvatiti, ali ga možemo donekle usporediti sa slikom čovječjeg duševnog života: kao što čovjek, spoznavajući sama sebe, voljom proizvodi čin ljubavi prema sebi, tako na otajstveni način Bog Otac spoznavajući sama sebe odvijeka rađa Sina; a Duh Sveti - kako kažu sv. oci - cjelov je Oca i Sina, dakle, njihova neizmjerna međusobna ljubav. Zato se Duh Sveti u Sv. Pismu i naziva Ljubav (Gal 5,13-22). Kako Božja misao i ljubav postaju božanske Osobe, za nas je, doduše, nedokučiva ali neizrecivo plodonosna tajna. Duh Sveti je kao Bog svagdje, ali kao djelitelj milosti osobito je u Crkvi kao mističkom Kristovu tijelu i u svakoj pravednoj duši. Duh Sveti pravednika prosvjetljuje, posvećuje, jača i tješi; zato se zove Prosvjetitelj i Tješitelj. Duh Sveti nas posvećuje vrhunaravnom milošću koju po sakramentima i molitvi ulijeva u našu dušu da bude dostojan stan Duha Svetoga. Sv. Pavao kaže: Braćo, zar ne znate da ste Božji hram i da Duh Sveti stanuje u vama? Tko oskvrne Božji hram, Bog će ga kazniti, jer je Božji hram svet a to ste vi (1 Kor 3,16-17). 

Duše Sveti, ispuni naša srca svojom božanskom milošću i ljubavlju! Amen. 

(izvor)

Što se promijenilo?

Za sina se promijenilo sve. On je doživio glavnu pustolovinu svog života. A za one koji su skupa s njim čuvali svinje u tuđini a odbili su vratiti se kući – za njih je sve ostalo po starom. 

Sin je čuo najljepše riječi na svijetu: 
- Brzo, donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i živ je, bijaše izgubljen i nađe se. 

A svinjari te riječi nisu čuli. Oni su i godinama poslije trljali oči ujutro, osjećali uobičajeni miris i čuvali svinje. U njihovom se životu nije dogodilo ništa novo. I neće. Osvrnite se na svoj vlastiti život. Samo, osvrnite se pošteno! I odgovorite na jednostavno pitanje: kome ste sličniji – sinu koji se vratio kući ili svinjarima koji se ismijavaju tome da negdje u svijetu može postojati dom?

(izvor)

Biskup Valentin Pozaić

Mons. Valentin Pozaić, zagrebački pomoćni biskup u miru, okrijepljen svetim sakramentima preminuo je u ponedjeljak 15. svibnja 2023. godine u Svećeničkom domu sv. Josipa u 78. godini života, 50. godini svećeništva i 19. godini biskupstva.

Bože, koji si učinio, da sluga tvoj Valentin među apostolskim Svećenicima obnaša biskupsko dostojanstvo: podaj, molimo te: da se na vijeke i zboru njihovu pridruži. Po Kristu Gospodu našemu. Amen. 

Preuzvišeni gospodin Valentin Pozaić zasigurno je u svom životu ostavio značajne tragove na mnogim područjima te vjerujem da će ga se mnogi sjećati po brojnim pozitivnim karakteristikama koje je imao ili dobrim djelima koja je učinio. Neka ga za to dragi Bog nagradi. 

Ja ga se pak sjećam po nekoliko sitnih i možda nebitnih situacija. Prva dva puta kada je u veljači 2011. održana nedjeljna tradicionalna misa, biskup Pozaić je prisustvovao misi (ili jednom njenom dijelu) stojeći u dnu crkve sv. Martina. Ne znam kakvim kanalima je ta informacija došla do jednog španjolskog bloga koji ga je uvrstio u popis biskupa koji su služili ili prisustvovali misi po tradicionalnom rimskom obredu. Upozorio sam ih da to baš i nije točno, ali ne može se reći da su na drugoj stranici (u međuvremenu ugašenoj) pogriješili navevši "Monseñor Valentin Pozaic...asistió de forma anónima". Koji god bio razlog njegove prisutnosti na misama, i danas je naveden kao jedini između hrvatskih biskupa što mu može biti samo na pohvalu. 

Nažalost, druge dvije anegdotice gdje se biskup spominje nisu u posebno pozitivnom kontekstu, ali pretpostavljam da će velikom dijelu našeg klera i one biti nešto pohvalno kao znak pastoralne razboritosti i ispravnog postupanja s nepoćudnim elementima. Stoga se za takve čitatelje ni one ne udaljavaju od izreke "o mrtvima sve najbolje". 

Prije mise u sv. Martinu, služio je p. Marko više puta misu u kapelici sestara Misionarki ljubavi u Jukićevoj ulici. Sestre su nam već i prije velikodušno dopustile da povremeno ondje vježbamo ministriranje. Nažalost, kada smo se rano ujutro 1.7.2013. uspjeli unatoč raznim blokadama (povodom ulaska Hrvatske u EU) pojaviti pred kapijom samostana, tražila je sestra da p. Marko pokaže eksplicitno dopuštenje za služenje tradicionalne mise u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Naravno da takvo dopuštenje nije postojalo niti je po tada važećim propisima bilo potrebno, ali biskup Pozaić je tako naredio časnim sestrama. Tako smo, nažalost, na svetkovinu Predragocjene Krvi Kristove ostali bez mise. 

Drugi puta kada sam čuo za negativan stav biskupa Pozaića bio je kada je tajniku kardinala Pella, vlč. Marku Withoosu vrlo grubo odgovorio na njegov usputni upit o zajednici tradicionalnih katolika koja se te 2015. još okupljala na povremene mise u crkvi sv. Martina. 

Možda će mi netko zamjeriti što uopće ovakve stvari iznosim, ali treba barem u kratkim crtama pribilježiti pojedine događaje. Inače se lako može dogoditi da netko sutra bane niotkuda i napiše svoju falsificiranu verziju povijesti ili svoj spin bez potpunih informacija. 

Od ljudi na prvoj fotografiji u ovom postu, osim biskupa Valentina pokojna je i gospođa Magdalena (bijela kapa), a malo lijevo izvan tog kadra bio je profesor Marko Petrak. Neka im svima naš Gospodin Isus Krist bude milostiv i primi ih u svoje vječno kraljevstvo. 

Daleko nad našima

U rađanju se i odgoju djece očituje altruizam — ljubav prema bližnjemu. Ali je u toj ljubavi i puno egoizma — ljubavi prema samome sebi. Ta zar nije prirodno — zar ne traži ljubav prema samome sebi, da u svom djetetu gledaš nastavak svoga života, sebe pomlađena. A ipak se poratni neki svijet i toga altruizma boji. Ne će rađati djece. Ako je i rodi, ona su mu teret. A teret su, jer takav čovjek ne pozna osnova i volje Božje. Ne! On pozna samo sebe i vlastiti užitak. Prijašnje su generacije rado i spremno rađale i odgajale djecu, i tako razvijale bar ovaj egoistični altruizam, ako već nijesu mogle, ili nijesu dospjele, da u većem stepenu razvijaju pravi altruizam. I tu su mrtve generacije — Bog im duše pomilovao — bile daleko nad našima!

(izvor)

Nije prošlo puno vremena

Za vrijeme jednog rata u Španjolskoj tri bezbožna vojnika provale u jednu kuću. Na zidu je visjela Gospina slika. »Da vidimo, tko će bolje gađati!« reče jedan vojnik. Postave se sva trojica na izvjestnu daljinu i puščane cijevi uprave prema svetoj slici. Prvi nišani i pogodi u čelo. Drugi nišani još bolje i pogodi u srce. Treći se sjeti svoje majke, koja je štovala Blaženu Djevicu, i htio se odalečiti, ali ne mogavši svladati podrugivanje svojih drugova namjesti se, usmjeri cijev spram slike. U zadnji čas ipak zatvori oči, puška odapne i zrno pogodi nogu. Oni pođoše dalje u rat. Nije prošlo puno vremena, prvi pade pogođen u glavu, drugi pade pogođen u srce, a treći pade pogođen u nogu. Ovaj za cijeloga života ostane kljast, da bude živi svjedok svetogrdnog čina i teške kazne, koja stigne ovu trojicu.

U ovom svjetskom ratu mnogo će smrtno tane pogoditi one, koji su se teško ogriješili o Božje zapovijedi. Mnogi će ranjenici znati pripovijedati mnoge slučajeve, koji nisu slučajevi, već mudre odredbe Božje Providnosti, da su ostali na životu. Ali ovaj rat pogodio je cijeli svijet, i nevine. Mnogo se griješilo i još se griješi. Mi, koji smo po Božjem milosrđu još živi, slijedeći Majku prežalostnu na putu njezina križa svoje grijehe, a i grijehe svijeta ispaštajmo kršćanskom pokorom. 

(izvor)

Govore o Crkvi kao o sakramentu slobode, a u tom sakramentu laiku se držati pravila: “Veži konja gdje ti aga kaže”

Tekstove Smiljana Rendić već sam više puta prenosio na ovom blogu (1, 2, 3). Ipak, od zadnje takve objave prošlo je već desetak godina. U međuvremenu je postalo dostupno još njezinih tekstova od kojih izdvajam: Mjesto lomljenja štapova, Katedrala i katakomba, Katedrala koja je u nama, Teror u crkvi šutnje, Kriza Crkve i kriza vjere, O imenu Židova, O Hrvatima, svetištima i Židovima. 

Dobio sam prije par godina na poklon Pascalove Misli koje su pripadale toj vrlo načitanoj autorici, pa kao ilustraciju za ovaj članak donosim dvije fotografije te formatom male knjige. 

Hvala gostujućem autoru što mi je poslao ova Rendićkina pisma koja sam već većim dijelom prenio na blogu u obliku u kojem su bila objavljena u časopisu Marulić. No za ovakve sadržaje koje ste možda čitali prije trinaest godina, dobro je ponoviti gradivo. 

Kako Smiljana Rendić, govoreći o kojekakvim nacionalnim proslavama i obljetnicama, primjećuje "kroz sva ta slavlja nitko [nam] u Crkvi nije rekao da se pomolimo za duše tih naših starih vladara i naših prvih evangelizatora i njihovih Papa". Nemojte se barem vi zaboraviti pomoliti za pokojnu Smiljanu. 

T.B.

***

U četvrtom broju časopisa "Marulić" 2002. i trećem broju 2005. objavljen je izbor iz pisama Smiljane Rendić Radovanu Grgecu, a poslije je u "Maruliću" izišao izbor iz njezinih pisama o Međugorju koji je uredništvo dobilo od njihova naslovnika preko preč. Stanislava Vitkovića. Pisma Smiljane Rendić mom ocu, Radovanu Grgecu, svojedobno sam posudio Silvani Burilović Crnov, koja je to spomenula nedavno u jednom intervjuu o svojoj knjizi o Smiljani Rendić. Taj mi je intervju bio zanimljiv i s obzirom na sadržaj tih pisama, pa sam ovih dana zavirio u njih, provjere i usporedbe radi. Na koncu sam prepisao dio jednog od njih, uključivši i odlomak o ženskome ministrantstvu, koji je u izboru za "Marulić" izostavljen, a onda je objavljen kao uvod u ulomke iz pisama o Međugorju. Također sam sada ispravio pogreške koje su se u "Maruliću" potkrale u izboru iz pisma o Drugom vatikanskom saboru. Prvom tekstu sâm sam dao naslov, a drugomu ostavio naslov iz časopisa.

P. G.

Knjiga "Corpus Christi"

msgr. Athanasius Schneider: Corpus Christi - Sveta Pričest i obnova Crkve

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2023.; 78 str. 

Prije otprilike dva tjedna izišla je u izdanju Društva Benedictus iz tiska knjižica Corpus Christi poznatog katoličkog biskupa Athanasiusa Schneidera. U njoj biskup Schneider na jednostavan i jezgrovit način objašnjava zašto je nužno da se posvuda u Katoličkoj Crkvi vrati pričest isključivo na jezik i to klečeći. Ovu lijepo ilustriranu knjižicu lako ćete pročitati kroz sat-dva, pa ne želim prepričavati njezine argumente. Za one koji shvaćaju važnost dostojnog primanja presvete Euharistije, ovo djelo poslužit će kao mala duhovna obnova i poticaj da još prikladnije drugima približe tu problematiku. Za one katolike koji iz različitih razloga još primaju pričest na ruke, biskupova argumentacija razmontirat će sve prigovore osim onog jedinog koji je nažalost nekima postao i sama srž katoličke vjere: "Ako Papa kaže da se može, onda je tako." Ipak, i u tome ih, nadajmo se, mogu poljuljati citati samih (post)koncilskih papa u prilog ispravnog načina primanja Pričesti koje je biskup Schneider razasuo kroz svoj tekst. 

Čestitam zaslužnima na još jednom lijepom izdanju, a nadam se da ćemo jednoga dana moći na hrvatskom čitati i maestralno djelo istog autora, knjigu Christus Vincit u kojoj je pokriven puno širi spektar tema i koja pokazuje da je msgr. Schneider (po mom mišljenju) jedini živući biskup koji potpuno otvoreno, razumno i bez ikakvih kalkulacija, u duhu prave vjere analizira i tumači sva pitanja u današnjoj Crkvi. 

Knjižicu možete nabaviti po vrlo povoljnoj cijeni od 6 € prije i poslije tradicionalnih misa. Kupite više primjeraka i neke od njih poklonite svojim bližnjima. To je jednostavan i lijepi čin katoličkog apostolata. 

Kontroverzno

Je li serija The Chosen (Izabrani) smeće? 

Tako je glasio upit jednog katoličkog komentatora kojeg povremeno pratim na Twitteru. Slučajno se potrefilo da sam baš dan ranije po prvi puta pogledao jednu epizodu te serije. Iz onoga što sam prije (površno) saznao o seriji, nije mi se činila kao nešto što bi mi se svidjelo. No, odlučio sam biti otvorena uma i bez predrasuda pogledati barem prvu epizodu te serije. Ujedno sam i nećacima objasnio (bez ikakvih kritika ili pohvala unaprijed) da svi zajedno trebamo pogledati tu epizodu ako žele poslije gledati film koji ih je zanimao. Malo su se nećkali, ali su na kraju pristali. Mlađe je uplašilo opsjednuto ponašanje "Marije Magdalene". Dojam je bio jednoglasno negativan. Meni je sve djelovalo preamerički, a nije mi se svidio ni prikaz Petra kao pokvarenjaka ili Mateja kao poluautista. "Isus" je bio dosta razočaravajuće nekarizmatičan. Pozitivno bih ocijenio neke scene s Nikodemom (ali ne i njegovu ženu), a dirljiva je bila i završna scena kada Gospodin samo riječju "Marijo" izgoni iz Magdalene demone (i zgodno nas podsjeća na ono prepoznavanje Uskrsloga u vrtu). 

U odgovoru na gore spomenuti tweet (koji je u međuvremenu izbrisan), netko je linkao ovaj članak koji objašnjava pojedine teološke probleme u toj seriji. Meni se kao mali poticaj za razmišljanje svidio i ovaj tekst o tome kako ti autori ne žele da im televizija, odnosno filmovi oblikuju unutrašnju sliku Isusa koju prije svega treba izgraditi u molitvi i razmatranju. S time se mogu poprilično složiti i to je jedan od razloga zašto čak ni puno kvalitetniji film Pasiju nisam pogledao više od dva puta. Čini mi se da je tako nešto i u temelju moje odbojnosti prema čitanju svetačkih i nesvetačkih vizija o životu Isusa i Gospe (npr. onih Anne Katharine Emmerich ili Marie Valtorte). Jasno, nismo svi isti i nekome će takva štiva kao i takvi filmovi koristiti (imajući uvijek u vidu njihovu relativnu vrijednost u odnosu na Sveto Pismo i Tradiciju). 

Mislim da je odgovor na provokativno pitanje iz naslova "nije, ali..." Treba pripaziti da se nehotice ne prihvate pogreške koje se ipak pojavljuju u toj seriji. I treba shvatiti da je gledanje takvih djela prije svega zabava (makar ponekad i bila pohvalna ako ju se usporedi s drugim oblicima danas raširenih zabava) koju se ne bi smjelo pomiješati s molitvom. 

No, ako ste mislili da je ovaj prvi dio prijeporan, bojim se da je drugi par razina više jer u njemu ukratko objašnjavam zašto mislim da 

P. Rippergerov molitveni priručnik sadrži neke neobične ideje

Budući da moj ustrajni rad na influencanju još nije prepoznat i izdavači mi ne šalju besplatne primjerke knjiga ne bi li ih spomenuo na svom blogu i tako im povećao prodaju u troznamenkastim postotcima, morat ću se u ovom osvrtu koristiti engleskom verzijom Molitava oslobođenja i zaštite za koje je nedavno izišao hrvatski prijevod. Drugi dio tog molitvenika je više-manje uobičajen uz standardne molitve (litanije, himne itd.) na latinskom i engleskom. Prvi dio s molitvama svezivanja, pečaćenja (brtvljenja?), otklinjanja itd. čini mi se pretjeran i jedino na što me eventualno podsjeća u tradiciji su neke praznovjerne narodne bajalice. Evo duljeg oblika molitve svezivanja: 

Longer Form of Binding Prayer 

I ask Jesus to cover me with His Blood, my hands, feet, arms, legs, head, tongue, mouth, saliva, lips, voice, throat, stomach, intestines, blood, the immune system, ears, eyes, clothing, and everything else St. Michael commands, in the Name of the Father and of the Son, ✠ and of the Holy Spirit.

I bind and render helpless and spirits affecting me: spirits of never, communication, games, deceit, deception, ministering spirits, dissociation, unforgiving heart, abandonment, rejection, self-hatred, mocking, controlling, of capital sins, occult, spirits that cause hiccups, vomiting, fainting, falling, fear, panic, cowardliness, yelling, rage, explosions, defiance, amnesia, obscene gestures, tearing of clothing, reading of hearts, sudden movements, levitation, hot, cold, temperature fluctuation, upset stomach, bad odors, nausea, abandonment of state in life, of theft, murder, death, lies, brutality, trauma, resentment, terror, pride, arrogance, bitterness, confusion, cruelty, hatred, insecurity, adultery, fornication, masturbation, pornography, prostitution, unnatural sex, sexual perversions with all of their manifestations, contraception, sterilization, revenge, abortion, mutilation, suicide, blasphemy, sacrilege, heresy, schism, disobedience to authority, contempt for God, for His Name, for the Sabbath rest, eating disorders, involuntary vices (obsessive compulsive disorders), envy, jealousy, curiosity, coveting, stubbornness, perjury, drugs, drunkenness, lewd dancing, molestation, refusal to speak, false appearance of leaving, distraction, exaggeration, scrupulosity, presumption, slander, detraction, spirits that attack memory, imagination, mind, spirit, soul and body, the demons and spirits of freemasonry, the occult, wicca, covens, hexes, vexes, spells, charms, curses, snares, traps, obstacles, diversions, divisions, spiritual influences, evil wishes, evil desires, hereditary seals known and unknown, every dysfunction and disease, negative inherited DNA, blood sacrifices, generational evil spirits, clinging spirits, and all others known to be present by Saint Michael and the Holy Angels. 

I ask you Jesus to sever the transmission of any and all satanic vows, pacts, spiritual bonds, soul ties, and satanic works. 

I ask you Jesus to break and dissolve any and all links, and effects of links with: astrologers, bohmos, channelers, charters, clairvoyants, crystals, crystal healers, fortune tellers, mediums, and the New Age movement, occult seers, palm, tea leaf or tarot card readers, psychics, santeros (santeria), satanic cults, spirit guides, witches, witch doctors, dungeon masters and voo doo.

I ask you Jesus to dissolve all effects of participation in seances, divination, ouija boards, horoscopes, occult games of all sorts, and any form of worship that does not offer true honor to Jesus Christ. In the Name of the Father and of the Son, ✠ and of the Holy Spirit. Amen.

Meni se čini da ovakva nabrajanja mogu više uznemiriti i rastrojiti osobu pogođenu nekim od ovih zala, nego joj pomoći da se pouzda u zagovor svetaca i milosrdnu ljubav Božju. Zamišljam opsesivno kompulzivnog vjernika koji je nabrojao sve ove dijelove tijela i grijehe, a uznemiruju ga skrupule jer nije spomenuo nokte, gušteraču ili limfne čvorove, a nije se ni eksplicitno zaštitio od viska, rašlji ili utjecaja mRNA babine pratetke za koju kažu da je u doba Franje Josipa gatala iz soca. 

Nemojte misliti da zato što malo pretjerujem kako bih istaknuo poantu, ne vjerujem da razne prakse imaju loše duhovne posljedice. No, njih se rješava prije svega sakramentalnim životom uz tradicijom provjerene molitve i prakse. I za egzorcizme se zna tko ih vrši, kada te uz koje uvjete. Ovo inzistiranje na zlu, đavlu, borbi s demonima nije ni zdravo ni korisno za redoviti kršćanski život.

Naravno da se ne morate složiti s ovim mojim razmišljanjima, ali vjerujem da ćete se složiti kako je ova fotografija koju sam danas uslikao na Mirogoju lijepa. 

Et Antistite nostro Carolo

Danas se uzoriti gospodin Josip Bozanić umirovio, a novi zagrebački nadbiskup postao je preuzvišeni gospodin Dražen Kutleša. 

Siguran sam da ćemo se i na sutrašnjoj tradicionalnoj misi zahvaliti Gospodinu za one darove koje nam je dao preko svog sluge, našeg dosadašnjeg pastira, te moliti da novi nadbiskup bude pobožan, mudar i odvažan, slijedeći volju Božju na slavu Božju i spasenje duša. 

Vlč. Borna obavijestio nas je na Uskrs da će se mise i idućih nedjelja održavati na ulazu u crkvu sv. Blaža te na platou pred njom kako su bile organizirane i na Cvjetnicu i Uskrs. Stariji i nemoćni mogu se zakloniti u predvorje crkve. Evo nekoliko fotografija od Uskrsa. 

Aleluja, Aleluja, Aleluja

Hvalite Gospoda svi narodi, hvalite ga svi puci!

Tako mi, noseći palme i maslinove grane, da izađemo s dobrim djelima u susret Kristu, i po njemu da uđemo u radost vječnu

I u ovim improviziranim uvjetima, vrijedi zabilježiti lijepu procesiju i pjevanu misu koje smo imali uz crkvu sv. Blaža. Evo nekoliko fotografija: 

Križni put u Pušći

Vjerujem da je svim redovitim čitateljima ovoga bloga draga pobožnost križnoga puta. Za pristojnih vremenskih uvjeta vikendom u korizmi posebno je prikladno moliti križni put na otvorenom.