petak, 5. ožujka 2021.

Euro – voz

Ukrcavaš se na vlak na relaciji Zagreb – Bruxelles. Put će trajati tjedan dana, a od toga četiri dana do granice sa Slovenijom. Putuješ u kupeu s još tri osobe jer je vlak jako star i još ga nisu zamijenili onim bez kupea u koji mogu potrpati više putnika. Zamisli da od novinarâ Indexa dobiješ popis osoba koje možeš birati kao suputnike u svom kupeu. Osobe su sljedeće: 
  • PEDOFIL koji je radio za opće dobro godinu dana i sad je rehabilitiran,
  • HOMOSEKSUALAC koji je imao neke nezgodne posljedice svog alternativnog načina života, 
  • VJEROUČITELJ katolički koji vodi djecu u džamiju da upoznaju kako je Bog želio sve religije, 
  • SVEĆENIK kojemu je normalno da na sprovodu stupaju mažoretkinje u minicama, ali mu se gadi kad vjernik želi primiti pričest na jezik, 
  • BISKUP koji prezire Tradiciju Crkve, ali ne zaboravlja čestitati Kurban-bajram i Jom Kipur,  
  • MUSLIMAN koji zaziva mir na svog proroka za kojeg vjeruje da je najsavršeniji od svih ljudi, 
  • TRADICIONALIST koji se odijelio od crkve svojim neprihvaćanjem duha i slova Koncila, 
  • GLUMAC koji je najpoznatiju ulogu ostvario kao hrvatski branitelj koji ubija srbsku nejač, 
  • CIGANKA koja se ne pere s troje male djece koja cuclaju kovanice da se smire i čekaju da zaspeš,
  • BIOTERORIST koji ne želi nositi masku preko usta i nosa, a vjerojatno se nije ni cijepio, 
  • LIJEČNIK SPECIJALIST ZA POBAČAJE koji pada s nogu od napornog rada u covid bolnici, 
  • PROSTITUTKA koja putuje na susret Europske pučke stranke, 
  • STARIJI REDOVNIK s brevijarom u ruci kojemu je Papa ukinuo redovničku zajednicu, 
  • NOVINAR koji stalno kucka po laptopu jer mora napisati više istraživačkih članaka o pedofiliji u crkvi, 
  • PROTA koji putuje na susret mješovite komisije za odobrenja katoličkih kanonizacija,  
  • REDATELJ koji treba osmisliti sinodu za svjetski dan ljudskoga bratstva, susreta katoličke mladeži i planeta Zemlje koja uključuje popularnu glazbu, koreografiju i poganske idole,
  • POSLOVNI MAGNAT koji znanstveno istražuje cjepiva i sredstva za kontracepciju,
  • AFRIČKA ŽENA koja prodaje proizvode od kože mladih umjetnika koji boluju od aids-a koji su dobili transfuzijom krvi od jehovinih svjedoka koji su se borili kao srpski vojnici u Bosni, 
  • VJEROUČITELJICA kojoj učenici ne znaju deset zapovijedi i Vjerovanje, ali ima vremena davati im besmislene europejske liste za senzibilizaciju na predrasude.
Zadaci za rad: 
 > izaberi tri osobe s kojima bi želio putovati u istom kupeu i tri osobe s kojima nikako ne bi želio putovati, ali ćeš na kraju sata ipak pristati da putuješ s njima jer inače neće dobiti 5 kao svi ostali
 > navedi razloge ZA ukidanje ovakvog vjeronauka i PROTIV odlaska u crkvu nakon krizme 

subota, 27. veljače 2021.

Bilokacija


Ovo je jedan od najiznenađujućih izvanrednih mističnih fenomena koji se može objasniti samo čudom Božjim. Bilokacija je istovremena prisutnost iste osobe na dva različita mjesta neki puta i jako udaljena. Brojna su svjedočanstva iz života svetaca o ovom mističnom fenomenu. Nalazimo ga u životu sv. Franje Asiškoga, sv. Antuna Padovanskoga, sv. Katarine de Ricci, sv. Martina de Porresa, sv. Josipa iz Kopertina, sv. Ljudevita Montfortskoga.

Među najpoznatijim bilokacijama u povijesti svetačke tradicije spadaju one sv. Klementa pape i sv. Alfonsa Liguorija. Dok je sv. Klement slavio misu u Rimu, u jednom trenutku narodu je izgledalo kao da je zaspao i ostao je u tom stanju. Nakon 3 sata je došao sebi i kazao svima okupljenima da je po nalogu sv. Petra bio otišao u Pisu kako bi posvetio crkvu baš u čast sv. Petra. I uistinu, sveti papa je istovremeno bio i u Pisi i u Rimu gdje ga je moglo vidjeti mnoštvo ljudi.

Za sv. Alfonsa Liguorija je ostalo zapisano u njegovu procesu za kanonizaciju da je 21.9.1774. dok je kao biskup bio u mjestu Arienzu, kao pao u san. U tom je stanju ostao dva dana, a kad je došao sebi, kazao je da je bio uz papu Klemeneta XIV. koji je bio na umoru. I uistinu, isti čas kad je sv. Alfons došao sebi, papa je bio umro u Rimu.

nedjelja, 21. veljače 2021.

S duhovnim oružjem u rukama

Čuli smo jutros u propovijedi kako trebamo biti spremni za duhovnu borbu i svjesno u nju ući. Po mogućnosti sličniji toreadoru koji zna što je pred njim, nego biku kojega naprosto utjeraju u arenu.

Jedna efikasna pomoć u toj borbi su molitve i pjesme koje nam je predala kršćanska baština. Zato je dobro da svaki Hrvat i Hrvatica kao i svatko tko razumije hrvatski jezik ima uza se Mali misal.  Ta je knjižica već stigla u brojne zemlje na više kontinenata, pa tako i u Rim. 




I uzoriti gospodin Raymond Leo kardinal Burke primio je svoj primjerak što ga je obradovalo te se rado svojim blagoslovom sjetio vjernika koje je prije nekoliko godina susreo u Hrvatskoj


Vjerujem da bi osmijeh pobožnog kardinala bio još veći da je u rukama imao najnoviju verziju Malog misala. Naime, na godišnjoj sjednici Društva Benedictus koja je jučer održana obaviješteni smo da su tvrdo uvezani primjerci već gotovo svi prodani, a i meko uvezani se jako dobro prodaju. Saznali smo da je završena priprema "luksuznog" izdanja koje je uvezano u materijal sličan koži te sadrži ne jednu, ne dvije, nego čak tri trakice za označavanja stranica! Članovi Društva Benedictus prvi mogu naručiti primjerke ove brojem vrlo limitirane serije, a ako što ostane, bit će dostupno i drugim ljubiteljima kvalitetne i lijepe knjige. 

Klišeji za zlatotisak izrađeni su baš za ovo izdanje, a glavnu ilustraciju trebalo je u pripremi pomno precrtati. Siguran sam da će svi koji budu imali sreće držati ovu knjižicu u rukama reći da su ovi primjerci posebno dobro uspjeli. 











ponedjeljak, 15. veljače 2021.

Gostujući autor - Reiki i krštenje duhom


Zloupotreba polaganja ruku u „reikističkom sustavu“

Samo u Njemačkoj otprilike 500 000 učitelja reikija izvodi „čudesna iscjeljenja“ polaganjem ruku.

četvrtak, 11. veljače 2021.

Nije tako teško reći "da, za zabranu sam ubijanja nerođenog djeteta"

Ne čini mi se posebno teško pitanje: Jesi li za zabranu pobačaja? 

Jedini razlog zašto pobačaj postoji je jer se žena, a često i njezina okolina, želi riješiti bebe prije nego se rodi i zakomplicira im život. Svakako da zajednica treba učiniti dolazak novog života na svijet što podnošljivijim ako već ne i lakšim. Zna se koje mjere idu u tom smjeru i vjerojatno se dobar dio društva još uvijek može ujediniti u uvođenju i promicanju takvih zakona, pokreta i institucija. Ali ono prvo pitanje ostaje s razlogom prvo i neizbježno. 

Ako sam dobro shvatio društvene mreže, jedan zastupnik Hrvatskog sabora iz rubne desne stranke predložio je zakon o zabrani pobačaja i pozvao kolege zastupnike da podrže takvu inicijativu. Desetak zastupnika je stalo iza takvog prijedloga, a neki od kojih se to očekivalo ogradili su se jer je čitav postupak napravljen po njihovom sudu pravno i PR nevješto te s ciljem provokacije, odnosno samopromocije.  

Ne vidim točno u čemu je problem reći: "da, pobačaj treba zakonom zabraniti". Pretpostavljam da je kod nekih poput zastupničkog bračnog para riječ o prevelikom intelektualiziranju i ljudskim obzirima. Drugi, koji bi htjeli biti jako fini nakon što su munjevito na krilima samopromocije uletjeli iz preuskih majica u salone za pse saborskih zastupnika, odavno su se izjasnili poznatom frazom "u zabrane ne vjerujem, vjerujem u edukaciju u rad s našim vjernicima koji će shvatiti vrijednost života". Naravno, dovoljno je to ponoviti za bilo koje zlodjelo koje je zakonom kriminalizirano, pa će svatko normalan uvidjeti ispraznost takve argumentacije. 

Jedan pak svećenik iznosi o ovome svoj nadasve balansirani stav: 

Politika bi tu tek imala što reći u zakonodavnom smislu kad javna rasprava jednom završi. Crkva i druge vjerske zajednice na poseban bi se način u ovom pitanju morale čuvati korištenja političkih poluga. To bi se Crkvi prije ili kasnije obilo o glavu. Pitanje je koliko je (ne)opravdana praksa prosvjeda, peticija ili molitvenih okupljanja ispred bolnica. Tako nastupati znači vlastito uvjerenje ili samu molitvu koristiti kao sredstvo pritiska na druge i drugačije. Pitanje je bi li to bilo instrumentaliziranje molitve. Bilo bi to isto kao da se netko okuplja i moli ispred lokalne birtije gdje se psuje… Uostalom, kad su sustavno uništavane tvornice i radna mjesta u pljačkaškoj privatizaciji u Hrvatskoj, nitko se nije okupljao na molitvu ispred sjedišta velikih političkih stranaka koje su tu pljačku blagoslovile… I kad su radnice „Kamenskog“ ili „Uzora“ ostavljene na cesti, nitko se nije okupljao ispred ureda onih koji su ih opljačkali i molio… Tada nije bilo poziva na borbu, referendume ili promjenu nekog zakona. Nije bilo spomena ženskih prava. Tada su svi šutjeli. Uostalom, bilo koji zakon može biti i donesen, ali kod nas ga se ne drže ni političari koji ga izglasuju. Zapravo, u tom smislu ne pristajem na to da bilo koja grupa ljudi čini pritisak na bilo koja u ime vjere koju i sam vjerujem. Vjera je nešto što se ne nameće… Barem bi to trebala biti. 

Pitanje izmjene zakona o pobačaju, na koji se pozivaju neki od predizbornih protagonista, ne bi ništa riješilo. Stvar bi se samo zakomplicirala. Procvjetao bi posao pobačaja na crno, a susjedne su zemljice svakoj građanki ove naše Lijepe Uboge dovoljno blizu da bilo koja može otići preko granice ukoliko želi pobaciti. A da i ne spominjemo nadriliječnike koji bi nestručnim zahvatima ugrožavali zdravlje i života žena. 

Ah, jadni mi kad nam ovakvi žele biti novi Sbutega ili Grubišić. Pa evo, da mu objasnim. Molitelji se okupljaju ispred bolnica i mole ondje jer im je to preostalo kao jedino i zadnje sredstvo da sklone majku, liječnika i babicu da ne ubiju nerođeno dijete. Nemaju više nikakvih ljudskih mogućnosti i svoje pouzdanje stavljaju u Boga nadajući se da će po njima, njihovoj prisutnosti i molitvi, milost pronaći pukotinu u srcima tih ljudi koji su se odlučili za strašno zlo. Svakako da je potrebno svojom molitvom pratiti i političare i ljude u teškoj ekonomskoj potrebi, ali te situacije su neusporedive s prije navedenom jer se radi o odraslim ljudima, ne postoji ta neposredna hitnost, a postoje i različiti drugi načini za djelovanje u tim slučajevima. Kao svećenik morao bi biti za to da se učini pritisak te se primjerice bogopsovka na javnom mjestu zabrani i kazni. Ali on vjerojatno i ne razumije što priča. Zar bi inače spominjao ovaj besramni argument "ako se zabrani, morali bi ubijati djecu na crno"?!


Spomenuo sam nedavno jednoj osobi o čemu se radi u tekstu koji sam namjeravao objaviti u skoroj budućnosti. Pokušala me odgovoriti od takvog članka zbog neugodnih opisa. Meni se ipak čini da je tekst vrlo prikladan uz ovu temu, pa ću ga, suprotno redovitoj praksi, objaviti odmah ispod ovoga.

Biskup ljudoždera


Godine 1894. Mgr. Filip Augouard [Oguar] klečaše do nogu Njegove Svetosti Pape Leona XIII., koji ga je pozvao, da izbliza vidi onoga, koga su prozvali »biskup ljudoždera«. 

»Je li istina«, reče mu Papa, »da vaši Crnci jedan drugoga jedu?«

»Dakako, Sveti Oče, i to svaki dan«. 

Nato Papa primijeti, da Crkva još nema svetaca, koji bi bili pojedeni: »Dobro, Sveti Oče, ja ću nastojati da počnem. — A, to ne, odvrati Leon XIII., ja to ne ću, vaši nam vjernici ne bi ostavili relikvija!« 

Prijateljska šala, što je sakrivala samilost, koja je napunjala te dvije velike duše pri pomisli na strašnu zbilju! 


Otac Augouard crta svoje gnušanje, koje je oćutio, kad je prvi put kupovao ljudsko meso: djevojčicu od dvanaest godina, čiste vanjštine, za koju je crnac tražio od njega veliku cijenu u tkaninama. Pogodi se s njime o manju cijenu i odvede djevojčicu, koja zaplješće rukama od veselja zahvaljujući tako svome spasitelju. »O vi mlade djevojke«, piše Otac, »koje trošite toliki novac u beskorisne zabave, kad biste vi znale!...« 

»Najgnjusniji ljudožderi, što ih ima na svijetu«, bilježi Mgr. Leroy »jesu Bonžoe u Ubanghi«. Koliki li bi se niz grozota mogao nanizati, kad bi se složile ujedno sve stranice listova, u kojima biskup ljudoždera crta običaje groznih Bonžoa. 

»Najvećom prostodušnošću ubijaju oni ubogoga sužnja, raskomadaju i žderu, kao da je vol ili ovan. Žene su osobito spretne u raščinjavanju lješina«. 

U unutrašnjosti Konga bila su tržišta robova, gdje bi trgovci kredom zabilježili ona uda robova, što su im zapela za oko. Kad bi tako sva uda jadnog roba bila obilježena, odsjekli bi mu glavu, a kupci bi ponijeli sa sobom svoje komade. 

Na povratku s nekoga pogreba zaustavi Oca jedan crnac: »Zašto si dao zakopati mrtvace iz karavane? Bili bismo ti dali mnogo krmaka i ovaca za njih. O koliko je dobra mesa time propalo!« 

»Poglavice«, priča jedan misijonar, »goje čitave čete robova i djece, kako se kod nas goje bravci ili guske. Roditelji se ni najmanje ne žacaju, kad ih spopadne želja da prožderu svoj vlastiti porod, kako se god i ne sustežu ubiti prijatelja, ako ga sretnu bez oružja i obrane«.  

Jesti ljudsko meso tolika je čast, da kod nekih plemena žene ne pripuštaju tim gozbama. 

Prvo selo, u koje je stigao bilo je okićeno mrtvačkim glavama, obješenim kao znaci pobjede; žene se nakitile ogrlicama od čovječjih zubi. 

Pa ipak Mgr. Augouard posjeti kao biskup ta plemena najprije. »Kako je ime tomu robu, što izdiše?« zapita seoskog poglavicu. — »Nyama«, odgovori ovaj nehajno, »to je meso!« a drugi mu povjeri isto tako iskreno: »Nema ništa bolje od mesa što govori«. 

Na taj način, po svome običaju nenaoružan, stupi Mgr. Augouard među Bonžoe. Moglo ga je to stajati života, ali njegova premoć nad dušama, koja je izbijala iz čitave njegove ličnosti, njegova smionost i okretnost spasiše ga. 

Betu strašni poglavica toga naroda, htjede da s velikim poglavicom bijelaca utvrdi krvni savez i da se s njim pobrati. Mgr. Augouard pristane na taj obred. Betu zatrubi. Crnci izađu iz svojih koliba. Doskora se divlji skokovi i plesovi pomiješaju s paklenom muzikom tamtama. Biskup pruži svoju golu ruku, a Betu svoju. Stari neki crnac zareže u obje ruke. Svaki sad uzme list biljke »kola« i njime otare ranu. Zatim izmijene međusobno listove i poližu krv. Mgr. Augouard postade tako krvni pobratim crnačkoga poglavice.  

Tome nerazrješivom pobratimstvu mogao je biskup zahvaliti, da je na tom negostoljubivom zemljištu mogao podići križ i zastavu. Tako bude osnovana njegova najmilija i najutješnija misija. 

Kad je poslije dvadeset godina prolazio tim selom, razveseli ga veoma, kad mu izađe u susret stari poglavica, njegov pobratim u pratnji od sedam stotina crnaca, koji su došli, da slušaju svetu misu, koju će im odslužiti biskup u sjeni misijske zastave. 

Kako uopće kod svih crnaca, tako je i u Bonžoa vladalo mnogoženstvo, što je bilo najveća zapreka obraćenja. 

»Hoćemo li u tvome nebu imati žena?« zapita neki divljak misijonara, »Nama trebaju žene. Ti veliš ne? Bijelče, tvoje nebo ne valja. Mi ne ćemo u nj«.

Gdjekoji poglavice imađahu i po četrdeset žena. »Ne znam, kako ti ljudi već za osam dana ne polude«, govoraše biskup porugljivo, »kad je u civilizovanoj zemlji često i jedna žena previše!« Jedan njegov misijonar bijaše sklonuo nekoga poglavicu, da si drži samo jednu ženu. I požuri se da mu čestita. »Da«, reče ovaj, »zadržao sam si jednu, koja je manje zla«. »Dakle si drugu otpustio?«. »Ne, ja sam je pojeo!« 

Fetišizam, naslijeđen od djedova i neizlječiva lijenost Crnaca bijahu zapreke obraćenju.  

Kako da obratiš odrasla čovjeka, koji na pozdrav misijonara odvraća ovakvom željom: »Opij se svaki dan... Ubij sve svoje neprijatelje!... Kradi, a da te ne vide!... Imaj mnogo žena!...« Shvatljivo je, da su misijonari svu svoju revnost posvećivali najviše djeci. Mgr. Augouard otvori u svakoj misiji školu. Djecu su učili kršćanski nauk, ali su ih priučavali i na rad i poučavali u zanatima. Tako su doskora imali zidara, tesara, upravljača brodova, klesara slonove kosti; dapače i vrsnih upravnih činovnika. 

Malo pomalo podizahu se kršćanska sela sa prozračnim kućama od zemlje pa i od opeke. Nekoć je Mgr. Augouard uz pomoć jednoga Oca misijonara i jednoga brata pomoćnika sam samlio zemlju i sažegao 800.000 opeka za gradnju svoje misije, na veliko čudo Crnaca. 

Velika je teškoća bila uliti crncima volju k poljskome radu, koji su oni smatrali nečasnim i prepuštali ga ženama. 

Već prije Mgr. Augouarda, Mgr. Carrie bješe odredio, da se poljski rad postavi kano temelj, kano središte i vrhunac uzgoja. Malo pomalo, nepregledni pješčani krajevi pretvoriše se u obrađeno tlo, a šume ustupe mjesto rodnim voćnjacima. U istu uzgojnu svrhu podigne Mgr. Augouard veliku poljodjelsku školu, kojoj se i evropski doseljenici divili. Upravitelj nekoga društva za eksploataciju iskaže čast tome biskupovome djelu riječima: »Samo djelovanju misijonara imam da zahvalim, što sam mogao u samoj zemlji naći radnika, dok su prije toga urođenici svako djelo Evropejaca tek uništavali«. 


(izvori: 1, 2, 3)

utorak, 9. veljače 2021.

Duhovna lirika utorkom 70


Grga Martić

PJESNIČKE KITICE SVETOGA FRANE ASISKOGA (izvadak)

Pak ti fala još najveća
I zbog naše sestre smrti,
Kojoj niko uteć neće;
Pa blago mu ko neprti
Grieh na svojoj hudoj puti
Jer u vječnost čist se puti.

On podložan tvojoj volji,
Na sudjeni čas se smije,
Umičući na sviet bolji,
Gdje mu druge smrti nije.
Faljen da si! blagoslovi!
Što te prosi sluga ovi.


četvrtak, 4. veljače 2021.

Tko zna

Proslavili smo Svijećnicu u Sigetu, a Blaževo naravno u sv. Blažu. Oba su dana bile pjevane mise s kađenjem uz obilje prigodnih blagoslova. 

U propovijedi na Svijećnicu čuli smo o važnosti krštenja djece, a u onoj od blagdana sv. Blaža posebno je zazvonila rečenica o tome kako kršćanin nema što izgubiti na ovome svijetu. 


Prisjetio sam se i kako smo prije godinu dana proslavili ove blagdane u crkvi sv. Katarine i crkvi Krista Kralja. Obje su danas, a vjerojatno i u godinama pred nama, izvan upotrebe zbog teških oštećenja. 

Koliko se toga dogodilo od prošle Svijećnice i Blaževa! Pouka da primimo sve blagoslove koje možemo jer će nam sigurno trebati. 


Ne smijemo zaboraviti zahvaliti Bogu za sva njegova dobročinstva, a posebno za crkve i svećenike po kojima možemo primati sakramente, sakramentale te vjersku pouku i poticaje. 

petak, 29. siječnja 2021.

Mislili su neki

Prekosutra, na sedamdesetnicu, prvu pretkorizmenu nedjelju, proslavit ćemo 10 godina od početka redovitih javnih tradicionalnih misa u Zagrebu. Ja godišnjicu tog događaja obično obilježavam prema liturgijskom kalendaru jer sâm datum, 20. veljače, često pada izvan nedjelje, pa nema mise. Evo nekoliko tekstova s ovog bloga da se prisjetite tih dana:
Tradicionalna latinska misa u Zagrebu od ove nedjelje
Tradicionalna latinska misa vratila se u Hrvatsku
Traditional Latin Mass returns to Croatia
Povratak tridentskoga obreda

Mislim da je ovo dobra prilika da zahvalimo Gospodinu na svim milostima koje nam je dao po misama u ovih deset godina. Također bismo se trebali sjetiti u svojim molitvama prvog pastira zajednice, preč. Stanislava Vitkovića, kao i ostalih vjernika koji su u međuvremenu preminuli (primjerice, gospođe Magdalene s bijelom kapom na ovoj slici). 

Kako kaže prikazna pjesma: Bonum est confiteri Domino, et psallere nomini tuo, Altissime. (Dobro je slaviti Gospodina i pjevati tvojem imenu, Svevišnji.) 


petak, 22. siječnja 2021.

Viganò o Bergogliu i cijepljenju

Sanitas corporum suprema lex

Prije nekoliko dana prikazan je na Canale5 intervju u kojem je Jorge Mario Bergoglio nastupio u neobičnoj ulozi pokrovitelja farmaceutskih tvrtki. Već smo ga bili vidjeli u ulozi političara, sindikalista, promicatelja useljavanja bez nadzora, kao i u ulozi podupiratelja dobrodošlice nezakonitim useljenicima te u ulozi filantropa. U svim tim preobrazbama uvijek je, uz njegovu sposobnost da se potpuno ukloni svojoj institucionalnoj ulozi, izlazila na vidjelo mnogoplošnost značaja ovog Argentinca, koji je, kako sad otkrivamo, i promidžbenik farmaceutskih tvrtki, osvjedočen pobornik cjepivâ i zdušan navijač onih koji već godinu dana iskorištavaju COVID za nadziranje masa i za nametanje Velikoga ponovnog pokretanja što ga želi Svjetski ekonomski forum.

subota, 16. siječnja 2021.

Mali misal

Mali misal za tradicionalnu latinsku Misu

Društvo za promicanje tradicionalne Mise "Benedictus", Zagreb 2020.; 256 str. 


Iz tiska je upravo izašla izuzetno vrijedna i korisna knjiga, mali misal za tradicionalnu misu. Dosad se u našoj zajednici, a i u ostatku Hrvatske koristio misalčić koji je još 2007. priredio vlč. Tin Šipoš. U deset godina otkako je počela redovita celebracija misa po starom obredu u Zagrebu, kristaliziralo se koje bi dodatne sadržaje jedan takav priručnik trebao imati. Konačno je došlo vrijeme da se te potrebe jednim velikim dijelom ispune. 

Ja sam izradu ove knjige pratio sa strane ponekim savjetom, a fascinantno mi je koliko ljudi je bilo na ovaj ili onaj način uključeno u taj proces. Najzaslužniji za sadržaj i uređenje je bez sumnje urednik kojemu treba odati priznanje na golemom trudu koji je volonterski uložio u ovaj projekt. No u pravom trenutku pojavili su se i drugi pravi ljudi za zadaću koju je trebalo obaviti. Od ilustratora, jezičara (pri čemu mislim na stručnjake u sva tri jezika koji se pojavljuju u misalu: hrvatskom, latinskom i crkvenoslavenskom), glazbenika (među koje posebno ubrajam članove zbora koji pjeva na našim misama), pa sve do onih koji su dali preporuke u praktičnim dvojbama poput izbora kvalitetne tiskare. 

Evo jednog primjera koji navodim samo kao ilustraciju brojnih konvergencija osoba i događaja koje se, vjerujem, može slobodno pripisati Božjoj providnosti. Već godinama jedan gospodin nesebično skenira, prikuplja i stavlja na archive.org stare molitvenike, pjesmarice i druge vjerske tekstove. Kada je tijekom pripremanja ovog malog misala trebalo provjeriti tekst neke molitve ili pjesme, dovoljno je bilo upisati u pretraživač odgovarajuću frazu (npr.) i iskočilo bi deset ili dvadeset relevantnih knjiga, a često ih je sve baš on stavio na tu stranicu. Budući da sam i sam više puta radio slične provjere, takva mi je mogućnost iznimno pomogla da utvrdim koji je pravi oblik odgovarajućeg teksta. Nemali broj puta ostao sam iznenađen kojom su svirepošću u koncilskom i postkoncilskom razdoblju mijenjane riječi, fraze i stihovi. Ponekad je bilo teško ustanoviti zašto bi netko na taj način destabilizirao pobožnost "običnih vjernika". No u nekim slučajevima je bilo jasno da je namjera upravo i bila odmicanje puka od "stare" vjere, primjerice kada se želi "ispraviti" pobožnost  prema BD Mariji, ukloniti poveznicu Židova s Isusovom mukom, nametnuti novu teologiju ofertorija itd. 

Nakon ove digresije vraćam se na sadržaj malog misala. U uvodnom dijelu nalaze se upute o korištenju knjižice, izgovoru, držanju tijela i sl. Tu su i tumačenja crkvenog ruha i predmeta kao i crkvene godine uz koje je dan opći rimski kalendar nadopunjen svetcima s područja Hrvatske. Zatim slijede osnovne molitve na latinskom i hrvatskom. Zanimljivo je da čak i neka službena izdanja imaju u takvim tekstovima veće pogreške (npr. usporedite zamjenu "Et in Spiritum Sanctum" i "Credo in Spiritum Sanctum" u vjerovanjima kako ih donosi kompendij katekizma). Istaknuo bih da je konačno dostupan popravljeni hrvatski prijevod Atanazijevog vjerovanja. Uz krunicu i križni put, pojavljuju se i molitve prije i poslije pričesti te neke prigodne molitve. 

Središnji dio knjige obuhvaćaju usporedni latinsko-hrvatski red mise i staroslavensko-hrvatski red mise u koje su uključena i najčešća predslovlja. Zatim slijede sveti sakramenti za koje je tekst preuzet iz zadnjeg pretkoncilskog rimskog obrednika na hrvatskom, obogaćenog u slučaju ženidbe dodacima iz zagrebačke verzije tog obrednika. Jedini sakrament za koji je dan samo kratki pregled je, razumljivo, sveti red. Posljednji važniji dio malog misala su note za gregorijanske mise (osam najčešćih misa) te tekstovi više od sto pučkih pjesama grupiranih prema razdoblju crkvene godine i prigodi. Nekoliko stranica na samom kraju misalčića sadrži izvatke iz relevantnih dokumenata poput motuproprija 'Summorum Pontificum'. 

Još nisam ni spomenuo da je osim vrlo dobro izabranog i organiziranog sadržaja, ne manje pažnje posvećeno grafičkom uređenju knjige. Primjerice, vrlo rijetko ćete trebati okretati stranicu usred molitve ili pjesme, rubovi stranica latinsko-hrvatskog reda mise uočljivi su već izvana, a sama tipografija knjige i nekoliko uvrštenih ilustracija milina su za gledati. 

Neću dalje opisivati brojne zanimljive i korisne detalje jer ćete neke od njih zapaziti i u sljedećem amaterskom videu kojim, nažalost, ni približno ne dočaravam kvalitetu ovog izdanja. Puno toga otkrit ćete i sami kada uzmete u ruke ovu knjigu koja je u prodaji po izuzetno povoljnim cijenama. Neki su prigovorili kako takve cijene navode kupce da ne vrednuju ispravno ono što kupuju, ali drago mi je da se izdavač odlučio učiniti knjigu dostupnom što većem krugu ljudi. Meki uvez s klapnama bit će u slobodnoj prodaji po 35 kuna (kroz nekoliko tjedana bi trebao biti dostupan preko jednog web shopa). Osobno će se moći kupiti knjigu iza tradicionalne mise u sv. Blažu po cijeni od 30 kuna. Ako kupujete veći broj primjeraka (više od 20 komada), možete dobiti i dodatni popust. Tvrdi uvez koji dolazi s dvije ušivene trake za označavanje stranica košta 50 kuna. 

Uz kupljenu knjigu dijelit će se i bookmark na kojemu se navodi kako financijski možete potpomoći realizaciju planiranih projekata Benedictusa. Neke od planova saznat ćete i iz samog bookmarka. Sigurno shvaćate da budućih projekata ne može biti dok se ne proda veći dio naklade prvog izdanja od 2500 primjeraka. 

Nema potrebe da okolišam: nećete naći ovako lijepo, kvalitetno i dostupno izdanje ne samo u Hrvatskoj, nego i šire. Na vama je da  proširite glas o malom misalu u krugu svojih prijatelja i poznanika, kako uživo tako i putem društvenih mreža. Ako niste u jako lošoj financijskoj situaciji (a nadam se da niste), kupite nekoliko primjeraka misala i poklanjajte ih svima znanima i neznanima. Vjernicima će biti drago da imaju tako lijepi i pobožni priručnik, a i za vjernike i za nevjernike knjižica će poslužiti kao  vrlo prikladna pomoć u evangelizaciji. 

(kod gledanja odaberite HD kvalitetu videa)

utorak, 12. siječnja 2021.

Duhovna lirika utorkom 69


Velimir Deželić

KUMIRIMA


Kad sam pred vama, bogovi jadni,
Palio žrtve, noseć vam dar, 
Gledo je na me mramor vaš hladni 
Mene tek strasti palio žar. 

Moja je duša vapila bijedna: 
Neka već svrši zemski se jad, 
Vaša su srca krvi tek žedna 
Gledala mirno, gdje trpim mlad. 

Ja sam kô crv se valjô u blatu. 
Lancima tresô, bio sam rob, 
I u tom kletom demona jatu 
Vidjeh svoj konac, vidjeh svoj grob. 

Tada sam dizô očajno ruke 
Utjehe proseć okrutne vas, 
Neka već jednom nestanu muke, 
Stenjuć od boli drhtô mi glas. 

Ali sa vaših mramornih usta 
Samo se na me kesio smijeh. 
Okolo mene magla bje gusta 
A u mom srcu očaj i grijeh. 

Što ste vi meni podati znali? 
Opojnu čašu, očaj i strah ... 
Zgazio sve sam što ste mi dali 
A sada i vas bacam u prah. 

Grobovi stari, trošni idoli, 
Duh je sad moj kô klisura čvrst. 
Na piramidu prošlih je boli 
Stavio sveti Spasa svog krst.