utorak, 17. listopada 2017.

Dobrostivo štiti uredbu svoju, koju si dao za umnožavanje ljudskoga roda

Prošle subote imali smo priliku prisustvovati radosnom događaju, ženidbi po tradicionalnom obredu. Na istočnom rubu grada Zagreba nalazi se lijepa stara crkva u kojoj je prostor svetišta uništen tijekom postkoncilskog posadašnjenja. Srećom, ostala je barem freska u apsidi koja usmjerava pogled vjernika i donekle iskupljuje sadašnje stanje.

Obred sakramenta ženidbe je u svojoj konkretnoj realizaciji bio vjerojatno najovisniji o lokalnim običajima. Ovdje je prikladno korištena zagrebačka verzija rimskog obred. Nakon kratkog nagovora zaručnicima o kršćanskom shvaćanju ženidbe, slijedi odmah bitan dio sakramenta, tj. privola. Potom svećenik ruke zaručnika i zaručnice ovije štolom i čineći znak križa združi muža i ženu u ženidbi. Slijedi škropljenje blagoslovljenom vodom te blagoslov i razmjena prstenja. Nakon kratke svećenikove molitve, završni je čin zaklinjanje zaručnika i zaručnice na raspelo koje potom poljube.
Tako mi pomogao Bog,
Blažena Djevica Marija
I svi sveci Božji,
Da ovdje nazočnu N. ljubim
I nju za svoju zakonitu ženu uzi­mam
Po naredbi Božjoj
I po običaju svete matere Crkve,
I da nje nikada ne ću ostaviti
Do svoje ili njezine smrti.
Tako mi pomogao Bog,
Blažena Djevica Marija
I svi sveci Božji!
U ime Oca + i Sina i Duha Svetoga. Amen



Sve skupa bilo je gotovo za desetak minuta, a zatim je uslijedila misa. Pjevao se ordinarij prema anđeoskoj misi uz pučke pjesme po izboru zaručnika. Posebnost ženidbene mise, osim, jasno, vlastitih molitava, pjesama i čitanja, su molitve koje svećenik moli okrenut prema zaručnicima (koji su tada već muž i žena) nakon očenaša i poslije pričesti. Posebno je lijepa duža blagoslovna molitva poslije očenaša:
Bože, koja si svojom svemoćnom snagom sve stvorio iz ničega, koji si uredio svemir i dao čovjeku, što si ga stvorio na svoju sliku, ženu kao nerazdruživu pomoćnicu tako, da si tijelu žene dao početak od muževljeva tijela učeći, da se ono, što si ti našao za dobro stvoriti iz jednoga, ne smije nikada rastavljati. Bože, koji si posvetio ženidbeni savez tako uzvišenim otajstvom, da si u ženidbenom vezu dao sliku otajstvenog veza Krista i Crkve; Bože, po kojem se žena sdružuje s mužem, i ova od početka ustanovljena zajednica dariva onim blagoslovom, kojeg jedinog nije digla kazna istočnoga grijeha ni osuda potopom: milostivo pogledaj na ovu svoju službenicu, koja se ima vjenčati ženidbenim vezom pa moli da je štitiš svojim okriljem. Neka bude na njoj jaram ljubavi i mira, neka se vjerna i čista uda u Kristu. Neka vazda nasljeđuje svete žene: neka bude ljubazna svome mužu kao Rahela, mudra kao Rebeka, dugovječna i vjerna kao Sara. Ništa u njoj neka ne ugrabi za sebe od njezinih djela onaj začetnik grijeha. Neka se od srca drži vjere i ustraje u zapovjedima. Združena s jednim mužem neka bježi od nedopuštenih općenja. Neka štiti svoju slabost snagom stege: neka bude časna ćudoređnošću, poštovana radi stidijivosti, poučena nebeskim naukama, neka bude blagoslovljena djecom, neka bude prokušana i nevina, neka dođe u mir blaženih i u kraljevstvo nebesko. A oboje neka ugledaju sinove sinova svojih do trećeg i četvrtog koljena i dođu do željene starosti. Po istom Gospodinu...

Nakon mise, svećenik je opomenuo narod da čestitanja obave ispred crkve iz poštovanja prema svetosti mjesta. Nedugo iza toga uputili smo se na proslavu i sve je prošlo, kako reče jedan godinama mlad, ali duhom zreo uzvanik, kao "prava kršćanska svadba".

Čestitam novom bračnom paru riječima sluge Božjeg o. Ante Antića:
Bog Vas dragi napunio svojim posebnim milostima i darovima, da ispunite svoje dužnosti na veću slavu Božju, na posvećenje Vaše i Vašega potomstva i na dobro svete Crkve i našega naroda!

Neka ovaj kratki izvještaj bude poticaj i drugim našim svećenicima da se odvaže podijeljivati sakramente po starom obredu.

petak, 13. listopada 2017.

K tebi oči podižemo






K tebi oči podižemo,
Djevo sveta, Djevo čista:
ti si sjajna ona zvijezda,
koja Spasom nama blista.

Kad nas strasti, bura vije,
kad nas studen grijeha bije:
ti si, Djevo, sunce naše,
što nas zlatnom zorom grije.

Grij nas, grij nas s tvog nam žara
zlatnim plodom duša rodi!
Blistaj, Djevo, blistaj, zvijezdo,
u Raj sveti ti nas vodi!

Tamo, tamo, gdje je vječno
proljet Mira duševnoga,
tamo, Majko, gdje je Carstvo
božanskoga Sina tvoga!

tekst: Ferdo Rožić
izvedbe: 1, 2.

utorak, 10. listopada 2017.

Duhovna lirika utorkom 54


Marceline Desbordes-Valmore
(preveo Milan Pavelić)

ORUNJENI VIJENAC

Ići ja ću, ići s vijencem orunjenim
U vrt Očev, u kom cvijet oživljuje,
Tu ću dugo molit duhom poniženim:
Otac ima lijek, što muku smiruje.

Ići ću i reć mu bar suzama svojim:
»Gledaj, patila sam... « On će dići gled,
Poznat će me sa svim promjenama mojim,
Ocu smetat ne će lik uveo, blijed.

On će reći: »Ti, o tužno moje dijete!
Zar izmakla zemlja koraku se tvom?
Ja sam Bog: nek sve sad skrbi ostave te,
Gle mog Srca, uđi, tu je tebi dom!«

O blagosti, slasti, utočište, Oče!
Plakalo Ti čedo, i Ti plač mu ču!
Moj si već, jer nadom ja Te grlit počeh,
I jer imaš svu mi radost iščezlu.

Ti ne bacaš cvijeta, što već nema čara,
Zemlja tek ne prašta grijeha takovih.
Zle me ne ćeš proklet, što od tvojih dara
Ništa baš ne prodah, već sve razdijelih.

utorak, 3. listopada 2017.

Nema spokoja ni snova

P. Marko Glogović je napisao novi članak za bitno.net u svom karakterističnom stilu: mješavini karizmatizma, dirljive pobožnosti i djetinjaste naivnosti. Sa znatno previše riječi, po modelu (ovaj puta ipak nešto zauzdanijeg) romana toka svijesti, pater opisuje svoj užasavajući susret s neimenovanom katoličkom crkvom u inozemstvu. No, svakome tko je nesrećom zašao u crkvu sv. Andrije u Grazu, prizori koje p. Glogović opisuje neće tako brzo izblijediti iz sjećanja. Sve perverzije i demonske instalacije koje ovaj zabezeknuti redovnik opisuje su istinite i bilješke o tome što je vidio točne. Nažalost, pater Glogovića još uvijek treba lagano pogurnuti u pravom smjeru, prema izlazu iz tunela. Stoga, evo još jedne točkice koju pater treba spojiti da bi mu se kao u onim dječjim zabavnim časopisima ukazala čitava slika. Ta slika nije lijepa, ali je bliža istini od zaključaka poput ovih koje izdvajam iz paterova članka:
Postoje te dvije bolesne i bolne krajnosti: jedni bi sve kao u srednjem vijeku, drugi bi sve kao ovo.

Antikrist ima sve više otvorenih vrata… Iako ga je sigurno usporila i Godina milosrđa i obljetnica Fátime i ljubav na djelu našega pape Franje, ovakva mi nedjela potvrđuju da su vremena prijelomna i preozbiljna.

Također, vidimo što se čini Papi, na primjer. Digla se cijela armada „dobronamjernih“ koji ga optužuju i smišljaju konstrukcije gdje i kad god stignu.

Ili kad samo malo razmislimo, koliko se progoni i pljuje Karizmatska obnova ili Neokatekumenski put… Evo nam plodova. Nema nove evangelizacije, imaš eto ovo. Niste htjeli poslušati zadnjih pet papa, kojima je Duh Sveti detaljno sve ovo nagovijestio, a istovremeno je dao odgovor: pokrete, zajednice, apostolate…

Pita se hrvatski pavlin:
Možda ipak, biskup nema pojma o ovome, možda je ucijenjen, možda su ga preveslali, možda je sve dozvolio u nekoj dobroj namjeri, možda se sada ne može izvući iz toga? Možda je danas taj izmanipulirani župnik smijenjen, možda su prestala ova iživljavanja i sakaćenja zdravog razuma?

Znam da je ovo ozbiljan blog, ali neka ovaj puta p. Marku odgovori p. Jimmy


Vlč. Hermann Glettler, dugogodišnji župnik sv. Andrije u Grazu, spiritus movens svega što je p. Glogović zabilježio tijekom svoga posjeta, imenovan je prije nekoliko dana biskupom Innsbrucka. I kako čitam, potpuno je na liniji pape Franje. U smislu inverzije one evanđeoske prispodobe, zamišljam Franju kako prima novog biskupa u audijenciju i kaže mu "Valjaš slugo dobri i vjerni..."

Omrežno izpitivanje žalostnog stanja Družtva

2017., kolovoza, 16. (2) - U nekom omrežnom dnevniku (dnevak, weblog, blog) 16. kolovoza objavljen je članak o našemu časopisu Marulić. Ne poznajući stanje u našemu Svetojeronimskome družtvu, jer ga nije ni proučavao ni s ikim iz Družtva o tome razgovarao, već na temelju nekih omrežnih objava predsjednika Stjepana Razuma i slikozapisa predavanja Vjekoslava Grbeše na Književnoj večeri četvrtkom dnevničar je zaključio, da je stanje u Družtvu "žalostno", označujući uzput Marulićev pravopis kao "ekscentričnost". U nekim osvrtima na taj upis, a kao "popratna žrtva", našao se štilnik Marulića Branimir Petener, "obtužen" zbog "čudesne lektorske revnosti" ("revnost" je inače srbština iz ruskoga, a znači "brižnost, marljivost, predanost"). Istini za volju i zbog onih, koji bi slučajno nabasali na rečenu maglovitu stranicu, treba reći, da čistoća hrvatskoga jezika i izpitivanje granica njegove tvorbe u smotri Marulić ne dolazi toliko od štilnika, koliko od suurednika Ante Kraljevića. Štilnik Petener zastupa i promiče morfonoložki (korienski) pravopis, koji se odnosi ponajprije na način pisanja suglasničkih skupova, a pitanje birana jezika ne spada u taj posao. Na ostale tvrdnje u navedenu dnevničkom upisu i susljednim osvrtima suurednici se ne žele osvrtati, jer cieli taj objavak drže nestručnim i neozbiljnim.

"Marulić" 4/2017., "Svetojeronimske viesti", potpisano sa "srzc "
(Stjepan Razum, Crkva zagrebačka), str. 164.

petak, 29. rujna 2017.

Sveti Mihaele, štiti Crkvu Božju!

Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi (Sv. Alfons Marija de Liguori)


Među nebeskim anđelima nijedan ne nadilazi sv. Mihaela u slavi, a po sv. Baziliju i ostalima, niti mu je ravan i to iz više razloga. Prvo jer je sv. Mihael bio izabran da sruši oholost Lucifera i svih pobunjenih anđela i izbaci ih iz Neba. Dušo moja, ako ljubiš ovog sv. Arkanđela, koji toliko ljubi ljude, raduj se uzvišenosti koju on uživa u Raju, a budući da je on zaštitnik cijele Crkve i svih vjernika, moli ga da bude tvoj posebni zaštitnik kod Boga, koji ga jako ljubi i uživa kada vidi da svi slave ovog arkanđela koji je njemu tako vjeran i gorljiv u službi.

U misi za pokojne Crkva moli: Neka se udostoji sv. Mihael uvesti vas u svjetlost vječnu. Bogoslovci objašnjavaju ovu molitvu tako što kažu da sv. Mihaelu pripada čast službe dovođenja svih duša Isusu Kristu sucu, koje odlaze s ovog svijeta u stanju milosti. Štiti me, moj dragi Arkanđele i učini moju dušu dostojnom da se na dan moje smrti po tvojim rukama pokaže pred Gospodinom urešena Božjom milošću.

Crkva moli sv. Mihaela u ime svih vjernika da ih u času smrti brani od napadaja đavla kako ih ne bi nadvladali i tako bi bili zauvijek izgubljeni. Sv. Mihaele, brani nas u času smrti, da ne propadnemo na strašnom sudu. Ah, dragi moj Arkanđele, Pakao ima puno oružja za borbu protiv mene u času moje smrti. Ta oružja su moji grijesi, s kojima će tada nastojati da me dovede do očaja. Pakao sprema velike napasti kako bi me naveo da padnem u grijeh. Ti si pobijedio đavla i izgnao ga iz Neba, pobjedi ga i za mene, i otjeraj ga od mene u času moje smrti, molim te iz ljubavi prema Bogu kojega ti tako ljubiš. O Marijo, Kraljice anđela, zapovijedi sv. Mihaelu da mi pomogne u času moje smrti. Amen.


http://www.monfortanci.com/sites/default/files/pdf/Prirucnik-katolickih-poboznosti.pdf (str. 749)

srijeda, 27. rujna 2017.

Tradicionalne mise u crkvi sv. Martina 30. rujna te 1. i 2. listopada 2017.

Prenosim s google grupe Tradicionalna Misa:
Vlč. Jérôme Bücker iz Svećeničkog bratstva sv. Petra služit će u zagrebačkoj crkvi sv. Martina tradicionalne latinske mise po sljedećem rasporedu:
subota, 30. rujna u 19,30 sati navečer (blagdan sv. Jeronima),
nedjelja, 1. listopada u 11,30 sati ujutro (blagdan Bl. Dj. Marije od Ružarija),
ponedjeljak, 2. listopada u 19 sati (blagdan sv. Anđela Čuvara)

utorak, 26. rujna 2017.

Kratkometražni igrani film Moja Ljiljo

Vaša Svetosti, širite hereze!

27.9.2017. navečer - objavljen potpuni prijevod

***

U nastavku donosim najvažniji dio opomene koju su papi Franji uputili teolozi i drugi ugledniji katolici zbog toga što promiče hereze. Dio teksta koji ne prenosim djelomično je sadržan u teološkoj kritici apostolske pobudnice "Amoris laetitia" objavljenoj prije više od godinu dana.

Zahvaljujem prevodiocu koji je brzo i stručno učinio ovaj tekst dostupnim na hrvatskom jeziku. Na vama je da upozorite vjernike koji se još uvijek drže katoličke vjere i nisu se odrekli Bogom danog razuma da postoji staložen, razborit i jasan odgovor na zlodjela kojima Jorge Mario Bergoglio, rimski biskup, ranjava Crkvu i gura duše koje bi trebao štititi, u propast.

***

Sinovska opomena zbog širenja hereza

16. srpnja 2017., na blagdan Gospe Karmelske

ponedjeljak, 25. rujna 2017.

Gostujući autor - Deset godina Summorum Pontificuma

Ne sumnjam da je svatko tko prati zbivanja na tradicionalnom krilu Crkve već i vidio i čuo što ga je zanimalo o proslavi 10. obljetnice stupanja na snagu Motu propria Summorum Pontificum pape Benedikta XVI., ali svejedno želim napisati nekoliko rečenica svojih dojmova iz Rima tih dana. Unaprijed se svima ispričavam što imam neki prastari Samsung mobitel koji ne valja ničemu, pa su fotografije takve kakve jesu, mutne i loše. Nisam niti profesionalni fotograf, shvatit ćete. Prijeđimo na stvar.

subota, 23. rujna 2017.

Moderna "katolička" vjera

(izvor) Osmomjesečnu Isidoru, Nikolu (2) i Nikolinu (4) Ramadani iz Vajske pravoslavni svećenik iz Bača nije htio sahraniti i održati opelo na seoskom groblju jer djeca nisu bila krštena, rekao je ujak preminule djece, Dimitrije Bogoevski, javlja Kurir.

Do tragičnog događaja u kojem je stradalo troje djece, došlo je prošlog tjedna nakon što je izbio požar u obiteljskoj kući u kojoj su živjeli. Otac je u to vrijeme bio na poslu, a majka je navodno izašla iz kuće nešto obaviti. Kada se vratila, vidjela da je izbio požar u kući, no nažalost, već je bilo prekrasno.

“Sramota je da svećenik nije htio sahraniti djecu jer nisu krštena. Shvaćam ja razlog, ali to su mala nevina djeca, koja još nisu ni stigla da se krste. Netko je od susjeda pitao katoličkog svećenika i on je odmah rekao da hoće, rekao je: “I da su kršteni i nekršteni, svi su isti pred Bogom.”, dodaje ujak.

***

(izvor) Jednoć, na prvim godinama studija, kroz riječi jednog profesora kojeg neću imenovati, tijekom predavanja se nada me vinuo upravo taj zloduh modernih vremena, pritišćući i tražeći apsolutnu podčinjenost. Kao da je govorio: znanost je znanost, nema tu prostora za nikakve vjerske priče i, ili ćeš to prihvatiti, ili se moraš odreći razuma i nastaviti vjerovati u bajke. Bio je to jedan od onih kritičnih trenutaka u životu, koje svatko od nas od vremena do vremena ima, trenutaka koji nas kasnije određuju u dubinama našega bića. Dotični profesor je tada silom, i kao s nekim bijesom, rastakao dijelove Svetoga pisma ne ostavljajući nikakav prostor za misterij, za nepoznato i nedokučivo, već je svojom neumoljivom logikom sve redom obarao na tlo, vidljivo u tome uživajući. Na sjenama koje su bile vidljive na mnogim licima, i u nekoj mučnoj atmosferi koja se osjećala u predavaonici, jasno je da njegove riječi nisu bile prijetnja jedino meni.

Nakon završetka tog mučnog predavanja, bio sam, vraćajući se u samostan, silno smućen i uznemiren. Odlučio sam odmah potražiti fra Bonaventuru koji mi je tada pao na pamet kao moguća pomoć u toj nevolji. Ako i on bude rekao da stvari stoje tako kako kaže taj profesor, osjećao sam, doživjet ću neki težak poraz koji će me odvesti nekamo kamo ne bih želio ići, a odakle, slutio sam, možda i nema povratka. Fra Bonaventura je, očito uočivši moju neobičnu smućenost, pristao razgovarati sa mnom odmah nakon ručka, onako s nogu. Duboko uznemiren, ponovio sam ukratko smisao onoga što je dotični profesor kroz dva sata vrlo rječito nametao, a fra Bonaventura je, kao i obično, vrlo pozorno slušao. Zatim sam ga s nekom snažnom egzistencijalnom strepnjom u glasu upitao: „Fra Bonaventura, recite mi, molim vas, je li to uistinu tako ili nije? Moram to znati.“

On me je gledao blago i širio je svoj duboki, njemu svojstveni mir – blagi pogled, sjajne oči i vedro lice – gledao me par dugih trenutaka u šutnji, kao da čeka da se njegov mir primi i moga srca, i onda je vrlo uvjerljivim i tihim glasom, koji je dolazio iz samo njemu znane dubine, izrekao, naoko, vrlo obične riječi: „Možda jest tako, a možda i nije!“

Jesenska kvatrena subota

Daj nam, molimo, svemogući Bože, da se dok postimo nasitimo tvoje milosti i dok se trapimo postanemo jači od svih neprijatelja.

Abšalom je jahao na muli, a mula naiđe pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane
i on osta viseći između neba i zemlje, dok je mula ispod njega otišla dalje.

Mula koja je tegleća marva, predstavlja one koji idu ludim stazama, poput Abšaloma koji je jahao na muli i podigao pobunu protiv svoga oca te je kasnije gonjen i pravedno ubijen. Psalmist upozorava svoje slušatelje ovim riječima: "Ne budite kao konj ili mula bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči!" On želi spriječiti ljude takve vrste da ih prevare đavlove smicalice i naprti teret poroka kako ne bi slijedeći svoju oholost bili sasvim osuđeni. No što kaže tim ljudima da čine? Ništa drugo no što se zapovijeda nijemim životinjama; takvim usporedbama ludoga prisiljava da prizna istinu. [...] Pomoću čeljusti životinje žvaču svoju hranu i održavaju se na životu, a Psalmist govori da čeljusti neposlušnih treba obuzdati, njihovu hranu ograničiti, tako da se prisiljeni postom, pokore upravljanju svoga Stvoritelja.