četvrtak, 9. travnja 2015.

Tradicionalna misa u sv. Martinu 19.4.2015. u 11,30

U nedjelju 19. travnja u standardnom terminu u 11,30 bit će u crkvi sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu služena tradicionalna latinska misa. Misu će slaviti pater Leszek Królikowski iz Instituta Dobrog Pastira, ustanove pod nadležnošću komisije Ecclesia Dei. Molimo Vas da ako ikako možete, svojom prisutnošću podržite nastojanja za ponovnom uspostavom redovitih slavlja tradicionalne mise u Zagrebu.

srijeda, 8. travnja 2015.

Ivan Krstitelj u doba milosrđa


U vremenima u kojima živimo čovjek ne može a da ne pomisli koliko je Ivan Krstitelj samo bio nemilosrdan.

Je li stvarno trebao suditi o slabosti kralja Heroda? Nismo li svi grešnici? Nismo li svi ranjena stvorenja, kojima je potrebno milosrđe? Nismo li pozvani da jedni druge obraćamo? Je li Ivan Krstitelj mislio da zna sve odgovore? A što je s elementarnom razboritošću? Je li pastoralno kritizirati jadnoga grešnika, i time ga možda navesti da još više zgriješi? A Saloma i Herodijada? Što je postigao? Taktika zastrašivanja nikad ne uspijeva.

Umjesto toga trebao se Ivan ograničiti na to da veliča radost monogamije, i da obraća svojim radosnim primjerom. Jer njegov bi primjer bio zarazan; ne postoji bolji način obraćanja nego što su radost i ljubav.

Očito je Ivan sve krivo shvatio, te se njegovo zanemarivanje pastoralnog obzira pokazalo naposljetku kao promašaj.

Doista, Franjo bi se ponašao sasvim drukčije. On bi se posavjetovao s kojim prijateljem rabinom pa zaključio: ako kralj Herod nastoji služiti svojem Bogu, tko sam ja da mu sudim?

Naime Ivan Krstitelj živio je u doba gnjeva, dok Franjo, naprotiv, živi u doba milosrđa, doba u kojem Duh Sveti nadahnjuje ljude da postupaju drukčije. Da budu pastoralni. Inkluzivni. Milosrdni. Krajnje, krajnje skromni. Neopterećeni prošlošću.

Franjin pogled uprt je u budućnost: u svijet bez ratova, siromaštva i nepravde, jer Duh Sveti danas nadahnjuje nove ljude da čine ono što negdašnji ljudi nikad ne bi mogli postići. Ivan Krstitelj krstio je vodom; Franjo krsti milosrđem i inkluzivnošću. Pogledajte koliko tviterskih sljedbenika ima!

Doista, kad razmislimo, taj Ivan Krstitelj baš je neki Metuzalem.


Izvor: https://mundabor.wordpress.com/2014/06/17/the-baptist-in-the-time-of-mercy/
Hvala prevoditelju!

subota, 4. travnja 2015.

Descendit ad inferos

Probudi se ti što spavaš! Ustani od mrtvih jer te Krist rasvjetljuje! Ja sam Bog tvoj, a radi tebe sam postao tvoj sin.


Radi tebe i radi ovih koji su tvoji potomci sada govorim i zapovijedam svima što su okovani: Iziđite! [...]


Radi tebe sam ja, Bog tvoj, postao sin tvoj.


Radi tebe sam ja, Gospodin, uzeo oblik sluge.


Radi tebe sam ja koji prebivam nad nebom došao na zemlju i čak pod zemlju.


Radi tebe, čovjeka, postao sam kao bespomoćan čovjek ubrojen među mrtvace.


Radi tebe koji si iz vrta istjeran ja sam u vrtu predan Židovima i u vrtu razapet.


Pogledaj kako mi je lice bilo radi tebe popljuvano zato da ti povratim onaj prvotni dar života.


Pogledaj kako su mi obrazi bili zaušnicama bijeni. To sam podnio da tvoje nagrđeno lice obnovim prema svojoj slici.


Pogledaj kako su mi leđa izbičevana. To sam podnio da zbacim teret tvojih grijeha što pritište tvoja leđa.


Pogledaj kako su mi ruke čavlima bile pričvršćene za drvo križa. To sam podnio za tebe koji si pružio svoju ruku prema zabranjenom drvetu.


Usnuo sam na križu i koplje je probolo bok moj radi tebe koji si u vrtu zaspao da od tvoga boka bude sazdana Eva. Moj je bok izliječio tvoj bok.


To što sam na križu usnuo tebe će izvesti iz podzemnog sna.


Ustani, idimo odavde! [...]

(iz Drevne homilije na Veliku i svetu subotu)


Sretan Uskrs svim čitateljima bloga!

nedjelja, 29. ožujka 2015.

Koji Križni put molite?


Jedna od najdražih pobožnosti kršćanskog puka, pa tako i mene, je Križni put. Najčešće molim onaj tradicionalni, sigurno znate o kojemu se radi (usp. "Zbog naše tašte gizde i puste taštine..."). Usto, ponekad molim prema tekstovima koje su sastavili J. Ratzinger, J. H. Newman, F. Sheen (prva dva u izdanju Verbuma, treći HKD Sv. Jeronima).

Imate li vi kakvu preporuku? Ostavite je u komentarima.

petak, 27. ožujka 2015.

Fotografije zastrtih križeva i slika

Evo fotografija koje sam dobio. Zahvaljujem svima koji su mi ih poslali. Još nije kasno da se i vi uključite, eventualne nove fotografije dodat ću na dnu ovog posta. Kratko objašnjenje ove lijepe tradicije pročitajte na kraju prošlogodišnjeg teksta.

četvrtak, 26. ožujka 2015.

Površno i kontradiktorno mjesto


Od istog autora koji je nam je objasnio razlike između "obreda na narodnom jeziku" i "obreda na latinskom jeziku", kako ih on naziva, dolazi nam i članak Moja vjera u Božje vodstvo. Evo nekoliko mojih komentara. Neka to bude prilog 'dijalogu' u koji se neki zaklinju.

***

Ovih dana je eksplodirala vijest na internetskim prostranstvima o odlukama i postupcima Njemačke biskupske konferencije obzirom na neka aktualna pastoralna pitanja vezana uz spolni moral kao npr. primanje Pričesti razvedenih i ponovno vjenčanih. Sve je ovo dio javne rasprave u Crkvi koja traje već jedno duže vrijeme, a koja je pak posebno aktualizirana sada zbog predstojećeg zaključnog zasjedanja Sinode o obitelji. Nije mala tajna koji je stav Njemačke Crkve o ovome i za mnoge Nijemci već odavno plešu na rubu hereze, raskola, nove protestantske Reformacije...
Potpuno se slažem, s time što su mnogi od tih njemačkih klerika već prešli preko ruba u područje hereza. Također, budimo odmah na početku jasni. Njemački biskupi ne bi imali ni desetinu svoga utjecaja da se nisu obogatili na crkvenom porezu pomoću kojega mogu kontrolirati kler u siromašnijim dijelovima svijeta.

Obzirom na ovu priču koja je ionako preduga za ponavljati, pitam vas: Što li je konstruktivnije – napadati i 'hejtati' na Nijemce zbog njihovih stavova i jer se usudili javno ih iznijeti unutar svoga socio-kulturnog konteksta ili pokušati razumjeti razloge koji su doveli do sadašnje situacije?
Konstruktivnije je te njihove razloge opovrgnuti argumentima zasnovanim na učenju Crkve i njezina utemeljitelja Isusa Krista. Također, nije dobro trpati sve Nijemce u isti koš kako to autor članka radi. Treba jasno reći o kome se radi: kardinal, biskup, teolog itd. taj i taj. Oni svoje stavove iznose javno pod svojim imenom i prezimenom. Bez potrebe da se analizira njihova privatna osobnost, nema ništa loše u tome da se citira njihove izjave i postupke kako bi čitatelji mogli shvatiti što dotične osobe zastupaju.

Obzirom da je Internet jedno nadasve površno i kontradiktorno mjesto gdje ljudi vjeruju kako mogu govoriti što hoće i ostati potpuno anonimni, naravno da će većina odabrati govor mržnje.
Internet sam po sebi nije ni površan ni dubok, takvim ga čine oni koji stvaraju sadržaj na njemu. I sam autor koji iznosi ove tvrdnje piše na internetu, pa bi dobro učinio da izbjegava površnosti i kontradikcije. Tako će barem malo doprinijeti da "Internet" postane bolje mjesto. Također, treba pripaziti kod korištenja sintagme "govor mržnje" jer se danas ona upotrebljava za sve i svašta uključujući i spominjanje nepromjenjivog moralnog naučavanja Crkve. 
Dobro ste primjetili da je ovo o "potpunoj anonimnosti" zapravo besmisleno. Ja primjerice pišem ovaj blog poluanonimno iz različitih razloga, ali gotovo svatko može saznati moj identitet, kao što neki bezobrazni komentatori koji misle da ću se zbog toga uplašiti i čine. Srećom, ne moram se bojati da ću doživjeti prave nevolje, ali vjerujem da autoru nije teško zamisliti stvarne probleme u kojima bi se našao primjerice jedan svećenik koji bi pod svojim imenom iznosio javno poznate podatke o kojima se ne smije govoriti.

To zapravo više govori o njima samima, njihovom strahu pred nesigurnostima ovog života i naivno poimanje vjere i Crkve kao recepta za egzistencijalnu sigurnost bez dubljeg razumijevanja što znači postizati i ostvarivati zajedništvo u Crkvi.
Ovaj cijeli članak vrvi poprilično prozirnom pasivnom agresivnošću. Bolje bi bilo da se autor potrudio jasno izreći što mu se nije svidjelo, nego ovako izokola koriti kritičare pozivajući se pri tome na prazne fraze poput "postizati i ostvarivati zajedništvo u Crkvi".

Ovdje smjeram na činjenicu kako je potrebno dopustiti svakome izreći svoj stav i da nije suglasnost u mišljenju temelj zajedništva, već volja vlastitim postupcima nastojati oko toga zajedništva. No kako na Internetu ne možeš činiti ništa više nego samo iznositi svoja mišljenja, onda nije ni čudno zašto se poimanje crkvenog zajedništva i shvaća tako krnje.
Znači vi biste svakome dopustili iznošenje vlastitoga stava, osim onima koji se s vašim stavom ne slažu. Ne smijemo zaboraviti ni koji je odnos snaga u ovoj priči. S jedne strane su bogati, moćni, vrlo utjecajni klerici njemačkog govornog područja, a s druge strane kritiziramo komentatore koji su najčešće (kod nas u Hrvatskoj gotovo isljučivo) laici kojima jedini utjecaj počiva na snazi argumenata. Što se tiče ovog poimanja zajedništva koje nadilalazi istinu (ne samo mišljenja!), upućujem na jedan izvadak iz von Hildebrandove knjige koji sam prenio prošle godine (čini mi se da sam izabrao dobru ilustraciju).

Budući da ja odbijam 'hejtati' i osuđivati samo tako, makar i na Internetu gdje svi misle kako ono što napišeš nema posljedica po drugoga (upiši u tražilicu 'cyberbullying'), [...]
Baš dobro da vi ne "osuđujete samo tako" ili čak "hejtate" (je li to ono kad neki 'celebrity' stavi svoju fotografiju, pa ga komentatori ismjehuju?). Vi niste takvi, bravo za vas! Upisao sam 'cyberbullying' u tražilicu i naišao na stranice koje opisuju kako su neki tinejđeri izvršili samoubojstvo jer su ih njihovi vršnjaci sustavno vrijeđali ili iznosili neugodne informacije o njima. Nije mi baš jasno kakve to veze ima s time da se kaže da su npr. stavovi nekog kardinala o pričesti za trajne preljubnike heretični ili pak na dosta nižoj razini da je primjerice neki đakon potpuno neupućen o pojmovima vezanim uz liturgiju kojima barata i da izvodi krive zaključke i savjete.

Ovaj si tekst treba postaviti kao zrcalo i prosuditi kroz njega samoga sebe. Želim da i laik i svećenik koji pročitaju ovaj tekst uvide ljudskost onoga drugoga, te besmislenost podjela kao što su svećenik-laik ako smo svi Crkva i svatko na najbolji način kako umije pokušava raditi za dobro Crkve. Dobre namjere ne isključuju mogućnost pogreške, ali iz svake se pogreške može nešto naučiti i svaka se pogreška može ispraviti ako ima samo malo dobre volje.
Upravo tako, treba imati dobre volje ispraviti pogreške, a ne i nakon što nam je netko na njih ukazao, nastaviti tupiti svoje bez ikakvog daljnjeg proučavanja materije koju se komentiralo. Jasno da nam je to svima teško, priznajem prvi da me pogađaju napadi na moju taštinu, ali minimum koji se može očekivati je ne ponavljati idući dan istu stvar za koju nam je jučer spomenuto da je kriva i barem o tome više ne pisati ili govoriti.

Nastaviti i nakon ovog širiti govor mržnje na Internetu kroz krinku raspravljanja o aktualnim temama kojim se unutarcrkvena javnost okupira znači nesposobnost uvidjeti ljudskost onoga drugoga, njegovu dobru volju i trud raditi na izgradnji Crkve, te zapravo nemati vjere u Boga koji po Duhu Svetom vodi svoju Crkvu.
Opet taj govor mržnje koji se širi famoznim Internetom. Još uvijek mi nije jasno radi li se tu o uvredljivim beskorisnim komentarima koji nemaju veze s temom niti ičemu doprinose, a mogu se naći pod člancima na stranicma poput index.hr. Ili pak autor smjera na blogove koji prenose informacije o strašnoj krizi koja vlada u Crkvi, a koju se kod nas najčešće mete pod tepih. Bilo bi lijepo od autora da je dao ijedan primjer za negativne stvari o kojima govori. Čak i oni koji nose naočale s debelim ružičastim staklima morat će prije ili kasnije shvatiti da nemaju svi "dobru volju" i da se mnogi trude ne izgraditi, nego razgraditi Crkvu. Pomalo je neumjesno da autor i ovaj članak završava pozivanjem na Duha Svetog jer se time sugerira da oni koji se s paterom ne slažu ne prihvaćaju da u konačnici Duh Sveti vodi Crkvu. Da, Duh Sveti vodi Crkvu, ali to ne znači da milijuni besmrtnih duša neće završiti u paklu ili da se mi ne trebamo truditi sačuvati vjeru u svom životu i okruženju. Jer da je sve tako 'opusti se i uživaj' tipa kako oni koji žele da ušutimo i prestanemo im krnjiti iluzije proljeća kažu, zašto bi Gospodin postavio ono dramatično pitanje hoće li naći vjere na zemlji?

nedjelja, 22. ožujka 2015.

Gluha nedjelja

Kao i prošle godine (1, 2, 3), molim čitatelje koji imaju fotografije iz crkava u Hrvatskoj ili BiH gdje su slike i kipovi zastrti da nam ih pošalju na mail (tomablizanac@gmail.com).

petak, 20. ožujka 2015.

Nešto mu se pomiješalo te jedno pitanje

Ova fotografija je zanimljiva iz barem dva razloga. U prvom planu vidimo kako se unutar novus ordo liturgije pokušava zainteresirati mlade (studenti laici KBF-a u Zagrebu) i ne tako mlade (izvanredni služitelji [?!] pričesti) slušatelje nečim što je možda bilo interesantno u 19. stoljeću. Pitam se je li velečasni objasnio kemijsku pozadinu pokusa. Zainteresiranim klericima preporučujem ovu stranicu gdje će naći na desetine sličnih trikova zajedno s gotovim teološkim tumačenjima. Nema boljeg načina da pokažete koliko je vaša propovijed i ono o čemu pričate zapravo nebitno, nego da razveselite publiku takvom razbibrigom.

U pozadini gornje fotografije vidimo novo disko podnožje za oltar u nedavno "obnovljenom" svetištu crkve sv. Blaža u Zagrebu. Uz možebitno rotirajući šank, palme po zidovima upotpunjavaju ugođaj tropicana bara. Vjerujem da u ovu prekrasnu (koncilsku?) obnovu u skladu s izvanrednim događajima u Rimu nisu uložene stotine tisuća kuna.

***

Pitanje koje spominjem u naslovu potaknula je sljedeća, ni po čemu izvanredna fotografija:


Prisjetilo me to jedne neobične fotografije koju sam vidio prošle godine:


Zašto neobične? Pa ne sjećam se da sam ikad uživo vidio da se redovnica pričešćuje na jezik. Reći će netko zašto ovaj Toma gleda druge ljude dok se pričešćuju, ali ako ste u redu za pričest, ne možete ne primjetiti barem nekoliko ljudi ispred vas. Pitanje za čitatelje: jeste li ikada vidjeli časnu sestru da se pričešćuje na jezik i ako jeste, koliko je otprilike bila stara te (slučajno ako znate) iz kojeg reda dolazi?

četvrtak, 19. ožujka 2015.

Podsjetnik na pomrčinu Sunca


Sutra će i u Hrvatskoj biti vidljiva djelomična pomrčina Sunca. Nemojte buljiti u Sunce!

Te Joseph Celebrent


O izvrsni Marijin zaručniče
i Isusov davidovski oče,
po blagu tvoje savršene
poslušnosti Bogu,
smiluj mi se!
(iz knjižice Pobožnost sv. Josipu)

srijeda, 18. ožujka 2015.

Obrana čega?


Otkud sad ovo:
Gdje idu umrla, nerođena djeca koja nisu primala krštenje?
Idu u raj.

Crkva je puno razmišljala tom pitanju u svojoj povijesti i sve do nedavno nije donoslila nikakav službeni nauk o toj stvari. Uobičajeno je bilo razmišljanje da takva djeca odlaze u mjesto zvano limb koje nije ni raj ni pakao. Stav je bio da ne mogu ići u raj jer imaju istočnoga grijeha koji nije obrisan krštenjem, a opet ne mogu ići ni u paka jer nemaju osobnog grijeha koji su samo počinili. Izlaz iz ove zavrzlame pokušao se naći kreiranjem limba kao nekog “međumjesta”. Evo, prije osam godina ta se teorija napustila kada je međunarodna teološka komisija izdala Dokument o limbu. [...]
To Crkva ne naučava, nije naučavala i neće naučavati. Žalosno je da netko tko tobože "brani vjeru" (katoličku?) piše takve izmišljotine i ljude krivo informira u bitnim stvarima.