petak, 25. rujna 2020.

Maria Plain i Festungsberg - Mönchsberg


Našao sam u arhivi stari članak koji nisam dovršio i objavio. S obzirom da sam već uploadao fotografije, čini mi se šteta da nikada ne ugleda svjetlo dana. Prije nekoliko godina posjetio sam Salzburg i namjeravao sam preporučiti dvije kratke marijanske hodočasničke šetnje koje ondje možete proći. Dodajem samo najnužnija objašnjenja. 

četvrtak, 17. rujna 2020.

Do Bistrice i onkraj

U subotu 12. rujna, na blagdan Presvetog Imena Marijina, krenulo je u 5 sati ujutro 289. zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba Majci Božjoj Bistričkoj. 

petak, 11. rujna 2020.

Znamo da bl. dj. Maria tješi srčbu Boga, uzstavlja kaštigu odredjenu


[...] I premda Bog svagdje i na svakom mjestu pripravan je pokorno i pobožno moleće uslišati, osobitim opet načinom dopalo se je dobroti božanskoj milosti i dobročinstva svoja na zagovaranje i molbu svetih svojih na stanovitima mjestih dieliti; izmedju takovih mjestah u arcibiskupiji našoj zagrebačkoj osobito, i od božanskih pomilovanjah najglasovitije mjesto jest ovo blažene djevice Marie u Bistrici, kud ste se vi iz najdaljnih mjestah potrudili sa velikom pobožnošču, da si po njezinom zagovaranju izmolite od Boga milost proti neprijateljem duše vaše, djavolu paklenomu, proti svietu i njegovih napostovanjih kroz zločeste izglede i nagovaranja, proti tielu i njegovima zločestim poželenjima i strastmi, da dobijete oproštenje grieha i olakšate si terah, ter umirite sviest vašu, da dostignete pomoć u svima potrieboćah duše i tiela, da zahvalite na dosad primljenih dobročinstvih i cielo vaše zaufanje izručite u njedra premile matere Marije bistričke. Hvale i nasljedovanja vriedan trud, putovanje i molitva vaša, kada znamo da bl. dj. Maria tješi srčbu Boga, uzstavlja kaštigu odredjenu, okreće gorko u sladko, nemilosrdje u pomilovanje, srditost u ljubav, pokaranje u oproštenje; da ona uzdržaje krieposti, izvriža zločinjenja. 

[...] Znamo da mi milosti božjoj sadjelovati moramo, da spaseni budemo, moramo indi priliku grieha bježati i sredstva poboljšanja upotrebiti, zato molimo da nam bl. djevica Maria milost izmoli, da milosti božjoj dobro sudjelujemo, dobro činimo, zlo bježimo i jednoć spasimo se. Liepo govori sv. Bernardo: "Maria, kad se zazove, moljbu našu neodbacuje, od svojih se vazda ljubi; ona milosrdja svog naručaj svima odtvora, da iz njezine podpunosti svikoliki sva prime, kano sužanj odkupljenje, bolestni ozdravljenje, žalostni razveseljenje, griešnik oproštenje, pravedni milost." Samo se mi kroz nasljedovanje njezinih kriepostih zagovaranja vriedni ukažimo. 

 [...] Ako spoznaje slabosti naše i potrebe pomoći nami oči otvora, da u griesih ležeči i milost Boga zadobiti želeći pomoćnika potrebujemo, tada se možemo veseliti, da nam providnost Boga vlastitu svoju mater dade za našu braniteljicu i zagovoriteljicu, koja srditost božansku već kaznit hoteću tješi, koja na najtavnijemu putu spasenja svjetlošću svoje milosti razum naš razsvjetljuje i do spoznanja pravog dovodi, a srce naše plamenom ljubavi svoje užiže, da u izpunjenju zapovjedih božjih veselje i utjehu nalazimo; ona moli, i Bog šalje angjela svog za pomoć neprijateljah naših uništiti; ona traži i dobije za dvojeće svjet, za tužne razveseljenje, za pritisnute pokriepljenje, za griešnike pokajanje, za pravedne stalnost; kroz njezino zagovaranje jesu neprijatelji poniziti, oluje strastih umirite, srce strašljivo upokojito, nepokorni na pokoru i poboljšanje probuditi, strasti i požude jesu izkorenite, zločeste navade odbacite, kriepostni život poprimit i dovršit. 

Veselimo se nad mogućom našom zaštitnicom, nad neoskvrnjeno začetom djevicom Mariom, materom Isusa Krsta i našom, zazivajmo ju poleg nauka sv. matere crkve, "mater od milosrdnosti, sladkost života i ufanje naše"; slavimo utočišće griešnikah k njoj vapjiući: one tvoje milosrdne oči k nami obrati i Isusa blagoslovljeni plod utrobe tvoje nami po ovom izagnanju skaži, izmoli nami milost, da poleg zakona sina tvog "ono jedino" poznamo i za ono brinemo se; "koje je Bogu služiti, Boga ljubiti i spasiti se", da po tomu i mi izaberemo onaj najbolji dio, koji se od nas neodnese. Nestrašite se vi putnici Marianski nad velikoćom vaših grieha, negubite ufanje pomoći njezine, ako u poniznosti srca k čudotvornom kipu njezinom pristupite, suze tuge vaše duševne joj prikažete, nevolju sviesti odkrijte ili i potriebe vremenite otvorite, ona će vas, ako svi neprijatelji na vas navale, ako ste zbog grieha i angjelom mrzki, kano nevoljno svoje diete zagrliti, osloboditi, s Bogom pomiriti i u njegovu milost vas natrag privesti, ako se za griehe svesrdno pokajete, ako griehe istinito izpovjedite, ako odluku više negriešiti i griešne prigode bježati uzdržite, ako za griehe zadovoljiti gledjete, onda je ona moguća, kako nitko drugi od svoga sina sva izmoliti, ona bo je mati njegova i naša, njoj Isus mora ljubav djetinsku, koje radi sva joj učiniti će, i radi moći, koju sa materom dieli. 

Primi o bl. dj. Mario Bistrička molitve naše, primi, što ti prikazujemo, pomiri nas sa uvriedjenim sinom tvojim, pokloni nam što tražimo, odvrati što se bojimo, budući si ti jedino ufanje naše, izmoli nam djetinsku vjernost u slušanju i izvršenju rieči božje, poniznost i zatajenje samog sebe, moli za nevine i pravedne, moli za sav puk kršćanski, moli najposlim za nas griešnike sada i u vrieme smrti naše. Amen. 

(Mateo Skender Babić, Propovjedi svetkovne, sv. IV., Zagreb 1868.)



subota, 5. rujna 2020.

Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti

Danas, u subotu 5. rujna 2020., s početkom u 16 sati služio je isusovački mladomisnik p. Hrvoje Juko tradicionalnu latinsku misu u župi Bezgrješnog Srca Marijina na Jordanovcu u Zagrebu.


četvrtak, 3. rujna 2020.

"Da po zagovoru svetoga pape Pija ojačamo u vjeri i budemo složni u tvojoj ljubavi"


Sancte Pie Decime, Gloriose Patrone, Ora, ora pro nobis!


nedjelja, 30. kolovoza 2020.

Jučer i danas

Evo još nekoliko lijepih fotografija s jučerašnjeg hodočašća. Zahvaljujem g. Hrvoju Abrahamu Milićeviću koji mi ih je stavio na raspolaganje.











***

U nastavku prenosim i dvije fotografije preuzete s facebook stranice župe Presvetog Trojstva u gorskokotarskom mjestu Plešce gdje je p. Jérôme čitao misu u srijedu.



***

Danas je za našu zajednicu bio jedan od ključnih dana. Slijedeći svog pastira vlč. Bornu Puškarića, preselili smo se u župu sv. Blaža kojoj je on postao župnikom.

subota, 29. kolovoza 2020.

Kraljice Hrvata, moli za nas

Oprostismo se jučer od crkve sv. Jurja


a danas je, kako najavih, održano hodočašće od katedrale do crkve Majke Božje Kraljice Hrvata na Sljemenu.

četvrtak, 27. kolovoza 2020.

Auf Wiedersehen



Petak 28.8.2020. - crkva sv. Jurja u Jurjevskoj ulici - tiha misa u 10:30 - oproštaj od sv. Jurja
Subota 29.8.2020. - hodočašće na Sljeme, polazak u 8 ujutro ispred katedrale
Nedjelja 30.8.2020. - crkva sv. Blaža - misa najvjerojatnije u 16:30 sati
Utorak 1.9.2020. - župa sv. Križa u Sigetu, crkva ili kapelica ispod nje - svečana misa u 19:30
Subota 5.9.2020. ... iznenađenje

četvrtak, 20. kolovoza 2020.

Krabulja crvene smrti


Mnoga [...] lica, svjesna, da im društvo ili okolina nameću masku, koja ih izobličuje, tragična su u patnji savjesti, jer vide, da im ta maska dovodi život u tjeskoban položaj, iz kojega više ne mogu izići.
(F. Alfirević, Putopisi i eseji, Zagreb 1942.)

Najjači simbol koronavirusne krize u kojoj se nalazimo vjerojatno je sveprisutna maska za lice. Najprije moram naglasiti da mi zaista ne smeta ako netko želi nositi masku, bilo u trgovini, bilo na ulici, bilo u crkvi (dakako, ne kao celebrant ili ministrant u svetištu).

Pročitao sam nedavno zanimljivu raspravu u komentarima jednog teksta na Facebooku. To me malo potaknulo da pokušam kratko uobličiti svoje mišljenje o obavezi nošenja maske koja se proširila nekakvim čudnopravnim ukazima dosadnog stožera civilne zaštite.

Još sam u siječnju, kada se počela širiti medijska pandemija vezana uz wuhanski virus, rekao Marku da ne želim sudjelovati u kineskom socijalnom eksperimentu. Naravno, svi smo mi htjeli-ne htjeli dio tog globalnog eksperimenta, ali ja barem mogu odlučiti da neću dobrovoljno ili bez jasne prisile u njemu sudjelovati. Od početka je bilo očito da se uz stvarni, ali uvjetno manji problem neobične prehlade-gripe, iz Kine širi zlokobniji virus komunističke tiranije. Kina je svoj totalitarizam potpunog nadzora i kontrole dovela do gotovo neslućene razine, ali iskra žudnje za moći zapalila je i srca gotovo svih svjetskih političkih elita kao i vlasnika krupnog kapitala koji iza njih stoje.

Smatram kako je obaveza nošenje maske izvan vrlo uskog kruga djelatnosti i mjesta, a pogotovo na prostorima kao što su trgovine, javni prijevoz, škole, crkve (a da ne govorim na otvorenom) ogromno presezanje vlasti na osobnu slobodu pojedinaca. Shodno tome, korist takvog zakona (ili što već jest) mora u mojim očima biti razmjerna fizičkoj, psihičkoj i socijalnoj šteti koju uzrokuje. Potrudio sam se čitati i pratiti različita mišljenja i podatke o tekućoj pandemiji te moram priznati da po mojim procjenama trenutne mjere (kao i još strože odredbe kojima se prijete) i njihova utemeljenost ni približno ne dosežu ravnotežu s opasnošću koju bi tobože trebale sprečavati.

Pri protivljenju trenutnim i budućim odredbama treba, dakako, imati mjeru. Maska na licu je simbol pokoravanja službenoj priči o opasnostima koje prijete i društveno prihvaćenim reakcijama na njih. Samo zato što se iz svih medija širi paranoja o kineskoj bolesti, ne znači da ću odbaciti uobičajene higijenske mjere poput držanja određenog odstojanja, pokrivanja usta i nosa kod kihanja i kašljanja ili pozdravljanja bez rukovanja i ljubljenja (u slučaju da mi netko pruži ruku, odgojen sam da je prihvatim, ali definitivno neću prihvatiti pozdrave šakom, laktom, stopalom itd). Naravno da je potrebno uložiti nešto vremena da se pokuša donijeti svoj sud o svakoj pojavi s kojom se susrećemo u životu. Razmjerno ozbiljnosti pojedine pojave ili odluke koju uz nju vežemo, dužni smo i temeljitije proučiti pojedino pitanje te donijeti vlastiti odgovor. I u skladu s time prihvatiti odgovarajuće posljedice.

To znači, primjerice, da neću ići u one trgovine u koje me ne puštaju bez maske, ali ako mi treba lijek i ne žele me pustiti u ljekarnu, napravit ću onaj minimum s kojim će mi otvoriti vrata (npr. masku preko brade ili samo preko usta, ne i nosa, i slično). Ako putujem javnim prijevozom te tramvaj ili autobus stane dok ne stavim masku, izaći ću, a ne čekati da dođu policajci kako bih se s njima prepirao. Ako se umjesto glavnog ulaza u neku zgradu na kojemu je kontrola, mogu poslužiti sporednim i zaobići nepotrebne konflikte, tako ću i napraviti. U slučaju da nešto mogu uraditi preko interneta ili pošte, makar me to i inkomodiralo, radije ću izabrati tu opciju, nego svojevoljno staviti masku preko lica. Ako bi se, primjerice, (ne daj Bože) donio propis da bez maske ne možemo ući u crkvu, radije bih stajao na vratima, nego pristao uz taj simbolični ustupak tiraniji i desakralizaciji. Sve ovo zahtijeva neko promišljanje i promjenu ustaljenih navika, ali i dalje se meni osobno čini boljim nego pristajanje uz "novo normalno" i sve što ono podrazumijeva.

Također, smatram da odgovornim nenošenjem maske (primjerice, bez da kašljem ili govoreći prskam slinu pokraj drugih ljudi) dajem podršku onima koji poput prodavačica ili roditelja s djecom možda nemaju "luksuz" da iskažu javno svoje mišljenje.

Nekako sam se nadao da će se ovo ludilo oko korone preko ljeta ispuhati. Ima još nešto vremena da se to dogodi, ali čini mi se da ću ipak trebati strpljivije čekati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se riješiti pitanje obaveznosti eventualnog cijepljenja. Nikako ga ne mislim primiti kao što se nikad nisam cijepio ni protiv gripe, iako sam načelno za obaveznost cijepljenja protiv težih bolesti.

S vjerskog aspekta, Gospodin nam je dao da u ovoj krizici vidimo što možemo očekivati od naših duhovnih pastira (vrlo malo) i na koga možebitno smijemo računati kad počnu istinski problemi. To je svakako bolje, nego ući u pravi rat potpuno nesvjestan slabosti svoje strane.

Inače, možda je ovo potpuno nepovezano uz priču, ali malo me zabrinjava što je i voće i povrće ove godine tako preobilno rodilo. Imam osjećaj, a slobodno se nasmijte, da je to blagoslov kojim nam dragi Bog utješno ukazuje da je s nama i u ovim problemima potresa, virusa, socijalnih nemira, ukidanja javnog bogoslužja, uvođenja svetogrdnih propisa i sl. kako bi nas ohrabrio za nevolje i "glad" koji slijede.

Zadnja se pokladna maska ulicom vuče,
Na njoj je odrta halja samo,
Po cesti svjetina, strta umorom, ruče:
Pepela, pepela amo!

petak, 14. kolovoza 2020.

Pjesme o svetoj Mariji

Cantigas de Santa María je zbirka pjesama posvećenih Bogorodici nastala u Španjolskoj u 13. stoljeću. Tih 420 pjesama na srednjovjekovnom galješko-portugalskom jeziku zapisano je na dvoru kralja Alfonsa X. Mudrog te se njihovo autorstvo najčešće pripisuje samom kralju.

Pjesme su sačuvane u četiri rukopisa od kojih se dva čuvaju u El Escorialu, jedan u Madridu i jedan u Firenci. Osim samog teksta pjesama, u tim rukopisima su zapisane i vrlo raznolike melodije na koje su pjevane, pa ih često izvode i snimaju ansambli za srednjovjekovnu glazbu. Neki od rukopisa su i bogato ilustrirani.

Izabrao sam tri pjesme, a svakako vam preporučujem da pogledate/poslušate i neke od ostalih. Nakon sažetka radnje praćene ilustracijama iz firentinskog manuskripta, donosim i jednu od snimki odgovarajuće pjesme.

ponedjeljak, 10. kolovoza 2020.

Mi pak, ispravno shvativši


Onim što Mojsije kaza: Ne jedite svinju, ni orla ni kopca ni gavrana: niti ijednu ribu koja na sebi nema ljuske na umu je imao tri propisa. Napokon u Ponovljenomu zakonu im veli: Izložit ću svome narodu svoje uredbe. Nije, dakle, Božja zapovijed da ne jedu, nego je Mojsije nadahnut govorio.

Dakle, spominjanje svinje treba shvatiti u ovomu smislu: ne druži se s ljudima koji sliče svinjama, to jest koji, dok žive u slastima, zaboravljaju Gospodina, ali kada zapadnu u oskudicu, sjete se Gospodina baš kao svinja: kada jede, ne pozna gospodara, ali kada je gladna, rokće pa dobivši jelo, opet šuti.

Ne jedi orla, ni kopca, ni jastreba ni gavrana, znači ne druži se i ne budi nalik ljudima koji ne znaju trudom i znojem sami sebi priskrbiti hranu, već u svojoj nepravednosti otimaju tuđe i kao nedužno obilazeći gledaju i uhode koga će u svojoj pohlepi orobiti, baš kao što te ptice same sebi ne priskrbljuju hranu, već ležeći dokone gledaju kako će pojesti tuđe meso; uz to u svojoj su nevaljalosti i kužne.

Nadalje veli: Ne jedi ni gruja, ni hobotnicu, ni sipu; time kaže ne druži se i ne nalikuj takvim ljudima koji su do kraja bezbožni i već osuđeni na smrt, kao i te ribice koje, jedine proklete, plutaju u dubini i ne izranjaju poput drugih riba, već žive na tlu u morskoj dubini.
[...]

Dakle, primivši tri odredbe o jelima Mojsije je govorio u duhovnomu smislu; međutim, oni su to shvatili po tjelesnoj žudnji kao da se radi o materijalnomu jelu. David je pak shvatio duhovni smisao tih istih triju odredaba pa slično veli: Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, kao što ribe dubinom vrludaju u tami; i ne staje na putu grešničkom, poput onih koji se naizgled boje Gospodina, a ipak griješe kao svinja; i ne sjeda u zbor podrugljivaca, kao ptice što sjede vrebajući plijen. Sada vam je i glede jela sve jasno.

Mojsije također reče: Jedite sve dvopapkare i preživače. Zašto to kaže? Jer životinja koja dobiva hranu pozna svoga hranitelja i dok se odmara, očito se u njemu raduje. Pravo reče razmatrajući zapovijed. Što, dakle, kaže? Prianjajte uz one koji se boje Gospodina: uz one koji u srcu razmišljaju o primljenoj riječi; uz one koji kazuju i čuvaju Gospodnje odredbe; uz one koji znaju da je razmatranje radostan čin pa razmišljaju o Gospodnjoj riječi. Što znači razdvojen papak? Da pravednik hodi u ovomu svijetu, a iščekuje blaženu vječnost.

Pogledajte kako je Mojsije lijepo propisao zakon. Međutim, kako bi oni to mogli proniknuti i shvatiti? Mi pak, ispravno shvativši, izražavamo ih onako kako ih je Gospodin zamislio. Ta zato nam je obrezao uši i srca da bismo to razumjeli.


(iz Barnabine poslanice, X.)