srijeda, 1. listopada 2014.

Život



Hodočašće 8. listopada / Klanjanje četvrtkom

Tko je zainteresiran za odlazak na jednodnevno hodočašće 8.10.2014. u organizaciji Društva Benedictus u jednu lijepu drvenu crkvu na granici Sisačke biskupije prema Zagrebačkoj neka se što prije (po mogućnosti do sutra u podne) javi za više informacija na drustvobenedictus@gmail.com . Ondje će biti služena misa, a poslije u obližnjem mjestu i jednostavni objed. Jedna grupa hodočasnika ide iz Zagreba vlakom ujutro i onda pješači oko 8 km u jednom smjeru. Naravno, možete doći i vlastitim prijevozom.

*** 

Pozivamo vas da od sutra četvrtkom jedan sat provedete u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom na nakanu širenja tradicionalne mise u Hrvatskoj. Naravno, širenje mise za sobom povlači i brojne druge Božje blagoslove poput obnove župa, vjerskog i moralnog života itd. pa su sve te nakane uključene u ovu. Četvrtkom će klanjanje biti u crkvi sv. Vinka Paulskog u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, za sada 10-11 sati prije podne. Obavijestit ćemo vas kad ova akcija malo zaživi o eventualnim promjenama termina ili mjesta. I svi oni koji ne mogu doći, mogu se pridružiti molitvi u crkvi u svom mjestu.

Napominjem da je to potpuno tiho i individualno klanjanje, tj. nema zajedničkih molitava niti je dogovoreno s lokalnim župnicima ili upraviteljima.

Podsjećam da se možete uključiti i u molitvu krunice. Priključite li se tom lancu krunica, dobit ćete jedan ili dva dana u mjesecu kada svoju krunicu molite na istu nakanu.

ponedjeljak, 29. rujna 2014.

Sveti arkanđele Mihaele, brani nas u boju, ne daj da propadnemo na strašnome sudu


Budući je želio da mu na brdu Tombe posveti svetište, Arkanđeo se objavio u snu jednom biskupu Avranchesa po imenu Aubert godine 708. No prelat nije vjerovao viđenju, pa se sv. Mihael morao tri puta pojaviti kako bi ga uvjerio. Poslušan Arkanđelovom nalogu, biskup Avranchesa se uputio na navedeno brdo, a dok je tražio gdje bi mogao izgraditi svetište, sveti Mihael ga je uputio da će na stijeni naći bika kojeg je ondje sakrio jedan lopov prije no što ga proda. Prostor ugažen od te životinje odgovarao je dimenzijama svetišta kojeg je trebalo izgraditi. Nakon što je vratio bika njegovu vlasniku, biskup se dao na posao.

Ali dva velika kamena, vjerojatno megaliti, koji su se nalazili na mjestu budućeg svetišta unatoč svim naporima radnika nisu mogli biti uklonjeni. Iduće je noći čovjek po imenu Bain koji je živio u obližnjem selu u viđenju upućen da se priključi gradilištu sa svojom dvanaestoricom sinova. Bez oklijevanja Bain se uputio na brdo sa svojim momcima i uz Arkanđelovu pomoć lako su premjestili kamene. Priča kaže da se premještanje golemog kamenja konačno završilo kad je najmlađeg Bainova sina koji je još bio beba biskup Aubert prinio kamenju, dječak ga je dotaknuo, a ono se otkotrljalo do podnožja stijene. No u ovom ravnanju zemljišta više se nije vidjelo gdje je bik izgazio tlo, pa je sveti Aubert nanovo upitao za veličinu svetišta. Iduće je noći vrh brda bio prekriven rosom, a samo je mjesto gdje je trebalo položiti temelje ostalo suho. Biskup je tako podigao svetište nalik na prirodnu špilju koju je sam Arkanđeo uredio na Monte Garganu.

Tijekom gradnje sveti se Aubert pitao kako bi mogao doći do nekog "zaloga" svetog Mihaela, relikvije je dakako bilo nemoguće dobiti jer je on po svojoj naravi čisti duh. Zato ga je Arkanđeo uputio da pošalje poslanike na Monte Gargano. Ondje su im odlučili dati komadić crvenoga plašta koji je Arkanđeo ostavio na oltaru koji je vlastoručno posvetio kao i dio kamena na kojemu se ukazao.

Na povratku su biskupovi poslanici ozdravljali ovim Arkanđelovim darovima bolesne, pa je dvanaest slijepih progledalo, među kojima i jedna žena čije je selo po tom događaju dobilo ime Beauvoir (Lijepovid?). Nakon što su ovi dragocjeni darovi postavljeni u novoizgrađenoj crkvi, sv. Aubert ju je posvetio jednog 16. listopada, predaja kaže 709. godine.

(prema Henry Decaëns, Le Mont-Saint-Michel : 13 siècles d'histoire)


petak, 26. rujna 2014.

Gostujući autor - Izvještaj o skupini korejskih hodočasnika

Ivan iz Rijeke koji nam je poslao izvještaj iz Bohinjske Bistrice ovaj puta piše o jednoj misi u svojoj nadbiskupiji. Znam kako će neki reagirati čitajući ovaj tekst, ali u ovom postu bih se usredotočio na jedno praktično pitanje o kojem ću više napisati na kraju, nakon fotografija. Dakle, ne bih volio da rasprava krene u smjeru Međugorja, nove mise, čitačica, Ivana Pavla II., Šagija i njegovog puta itd.

***

U srijedu 24. rujna kada Crkva slavi Gospu od Otkupljenja imali smo nesvakidašnju posjetu u našoj riječkoj prvostolnici sv. Vida. Naime, skupina korejskih hodočasnika s hodočašća u Međugorje najavila se da bi slavili Sv. Misu u našoj katedrali. Hodočasnike iz Seula vodio je njihov duhovnik vlč. Kim Jeong Soo Barnabas koji je ujedno bio i predvoditelj Sv. Mise. Istina, obredi su bili današnjeg oblika, ali ono što je bilo dirljivo i upečatljivo rado ću sa svima vama podjeliti. Pri samom ulazu u katedralu njihov dostojanstven sklad ponašanja otkriva duboko poštovanje za Sveto. Dirljivo je bilo vidjeti žene pred početak Mise, odmah su stavile bijelu koprenu-rubac za glavu, sjele u klupe i u tišini i sabranosti pripremale se za početak. Imao sam čast velečasnom Barnabasu ministrirati iako nisam ništa razumio njihov jezik (imaju u samom obredu i neke dodatke) povezivao sam! Cijelo vrijeme pjevali su se gregorijanski napjevi na latinskom jeziku. Službu čitanja je jedna hodočasnica s takvim pobožnim držanjem i sklopljnim rukama čitala da se osjetio taj duh poniznosti. Antifona za psalam također se usklađeno pjevala koralno. To su bili tako divni glasovi da si imao dojam kao da je pontifikalna služba! U jednom trenutku pomislih, Bože, koju novinsku kuću ili televiziju sad, ovako brzinski, pozvati da se ovo i zabilježi. Ništa, nego časna i ja onako, kao paparazzi razletili se po crkvi, ona fotoaparatom, ja mobitelom i uspjeli nešto vrijedno snimiti!

Nakon Sv. Mise nisu se odmah razletili po crkvi, ostali su u svojim klupama, opet apsolutna tišina u molitvi i zahvaljivanju! Još ih je poslje bilo na koljenima pred Presvetim u dubokoj molitvi (istina trebalo im je malo vremena da se snađu jer u našoj katedrali Isus nije u središtu nego u tabernakulu u pokrajnjoj kapeli izvan crkve). A onda slikanje, zajednička fotografija za uspomenu i lijepo sjećanje. Pozdrav na kraju je bio dirljiv i dug. Sklopljene ruke, naklon iz poštovanja i rukovanje! Dugo smo se pozdravljali.

Otišli su prema Sloveniji veseli i sretni, nama podarili taj komadić Marijinog daška iz Međugorja koji se u njihovoj prisutnosti mogao osjetiti, a našu će prvostolnicu još dugo držati taj dah vjere i pobožnosti.

Hvala ocima isusovcima! Dok su se u Franjinoj Argentini i Latinskoj Americi bavili socijalnim pitanjima, na drugom pak kontinentu, Japancima i Koreancima ostavili su u misijskom djelovanju tradicionalnu duhovnost koja ni dan danas nije izblijedila nego je živa slika i primjer koji ako želimo sačuvati autentičnost i katolički duh, jedino i trebamo sljediti (kako bi rekao p. Šagi "...ali drugog puta nema...!").

Ovaj lijepi blagdan nekad prije reforme kalendara zvao se Gospa Otkupiteljica robova. Težnja za obranom ljudske slobode uzrokovala je i blagdan Majke Božje, Otkupiteljice robova. Svetkovanje ovog blagdana uveli su redovnici mercedarci 1615. godine koji su se sami borili za otkup i oslobođenje onih duša što su ih Saraceni učinili robovima. Taj je Gospin blagdan papa Inocent XI. proširio na cijelu Španjolsku, a Inocent XII. godine 1696. proširio ga na cijelu Crkvu. Danas, nakon reforme kalendara, blagdan se slavi nažalost samo na pojedinim mjestima no njegovo je svetkovanje općeg značenja.

I završavam mislima sv. Ivana Pavla II. prilikom pastirskog pohoda Meksiku uputivši poruku upozorenja glasnogovornicima nasilne revolucije pozvavši ih na umjerenost. "Najveći je neprijatelj slobode čovjek sam jer: tko je začetnik ropstva, diktatura svih boja i ideologija ako ne čovjek? Pa kako onda protumačiti tu proturiječnost: da čovjek, boreći se s jedne strane za slobodu, s druge strane sam ruši i gazi? -Tumačimo je čovjekovom sebičnošću, a pogotovo ako se ona pretvori u sustav. Sebičnost je najveći čovjekov neprijatelj jer je najveći neprijatelj njegove slobode." Redemptor hominis - Otkupitelj čovjeka kako to lijepo kaže Ivan Pavao II. u svojoj prvoj enciklici - "došavši na zemlju da otkupi ljudski rod, kao prvu stvar vratio mu je slobodu".

A ja bih samo na kraju još i nadodao: Sveti korejski mučenici, molite za nas!










***

Potaknute primjerom ovih Korejki, neke su lokalne gospođe htjele nabaviti veo za crkvu. Pretpostavljam da će slijediti nama bliži običaj da djevojke nose bijeli, a žene crni veo. Molim čitateljice ovog bloga da u komentarima napišu gdje su nabavile veo za Crkvu.

Za sada sam dobio prijedlog ove stranice, kao i da same kupe odgovarajuću čipkastu tkaninu i od toga skroje veo. Uz ovaj lijepi video nalaze se u opisu još neke stranice preko kojih se može kupiti veo, a vjerujem da se još takvih prodavaonica može naći pretragom na googleu. Ipak bih radije da prijedlozi u komentarima budu iskušani. Zadržimo se na konkretnim i praktičnim prijedlozima, a obrazloženja kao i obvezatnost nošenja ovaj puta su samo od rubnog interesa.

Beatifikacija prvog nasljednika sv. Josemarije Escrive

Prijenos beatifikacije don Alvara del Portilla iz Madrida uz komentar don Jorgea Ramosa možete pratiti na Jabuka TV sutra, u subotu 27. rujna 2014. od 12 sati. Program se može gledati uživo i preko interneta.

utorak, 23. rujna 2014.

Nema tradicionalne mise u sv. Martinu 28.9.2014.

S uobičajenog mjesta:
Iduće nedjelje, 28. rujna 2014. zbog odsutnosti svećenika neće biti tradicionalne latinske mise u crkvi sv. Martina u Zagrebu.

Kerubinski putnik 14


IV, 140

Das edelste Gebet
Das edelste Gebet ist, wenn der Beter sich
In das, vor dem er kniet, verwandelt inniglich.

Najplemenitija molitva
Prava je molitva kad molitelj gori:
Onim pred čim kleči da sâm sebe stvori.

***

V, 95

Was Gott den Seligen und Verdammten ist
Gott ist den Seligen ein ewger Freudengast
Und den Verdammeten ein ewge Überlast.

Što je Bog blaženu i prokletu
Blaženu od Boga nema dražeg gosta:
Prokletu on uvijek teško breme osta.

***

VI, 29

Der Sünder wird zu Kot
Der Heilge steiget auf und wird ein Gott in Gott,
Der Sünder fällt herab und wird zu Mist und Kot.

Grešnik postaje gnus
Svetac se uzdiže: biva Bog u Bogu;
Grešnik u gnus tone, mračan kô u rogu.


(original, prijevod/prepjev)

petak, 19. rujna 2014.

Misa i predavanje FSSPX-a u Zagrebu, rujan 2014.

Kako je i najavljeno, danas je u jednoj dvorani hotela Panorama služena pjevana tradicionalna sveta misa nakon koje je održano predavanje. Ako vas zanimaju izvještaji s prethodnih posjeta Bratstva sv. Pija X. Hrvatskoj kao i vrlo živahne rasprave koje su za njima uslijedile, najjednostavnije ćete im pristupiti preko odgovarajuće oznake.


Fotografija poput gornje je postala već standardna u mojim izvještajima, ali znam da uvijek ima čitatelja koje zanima kako je izgledao oltar. Pa eto! Ruho crvene boje koje možete naslutiti iz vela i burze bilo je vrlo lijepo, ali ne volim slikati tijekom mise, pa ćete ga morati zamišljati.

Iako privatno pokušavam pratiti tradicionalniju praksu po kojoj je danas petak jesenskih kvatri, svećenici koji se služe misalom iz 1962. moraju, dakako, slijediti odgovarajući kalendar po kojemu je danas blagdan svetog biskupa Januarija i njegovih mučeničkih drugova. No i tekstovi koji pripadaju spomendanu ovog svetca razgalit će srce svakog tradicionalnog katolika, primjerice:
Nemoj zaviđati sreći zlotvora, niti se uznemiravati radi zadovoljstva grešnika.
(iz ulazne pjesme)

Braćo, sjetite se onih prvih dana, kada ste prosvijetljeni podnijeli teške borbe i patnje. Sad ste bili izloženi pogrdama i nevoljama, sad opet postali dionicima onih, koji su već doživjeli isto. (...) Stoga ne gubite pouzdanje, za koje ćete primiti obilnu nagradu. Treba vam strpljivosti, da vršeći Božju volju postignete obećanje.
(iz poslanice)

Tada će mnogi zalutati u vjeri i jedan će drugoga zamrziti. I ustat će mnogi krivi proroci i zavest će mnoge. Ljubav će kod mnogih ohladnjeti, jer će bezbožnost preuzeti mah. A tko ustraje do kraja spasit će se.
(iz Evanđelja)
Dok sam čitao kratku bilješku o sv. Januariju na zadnjoj stranici letka koji se mogao uzeti pri ulazu, uočio sam da je San Gennaro bio biskup u Beneventu. Odmah su mi pali na pamet jadni franjevci od Bezgrješne kojima je nedavno i u tom gradu zatvoren samostan. To me pak vratilo na ove vrlo prikladne misne tekstove.

Dolazak ministranata i svećenika pred oltar trgnuo me iz razmišljanja i počela je pjevana misa. Ovaj put nije bilo pjevanja proprija, ali nije bilo ni "orguljaške" pratnje, što je meni osobno (znam da je pleonazam, ali moram naglasiti) ljepše. Zgodno je riješeno i pitanje prevođenja propovijedi. Prior austrijskog distrikta vlč. Stefan Frey je izrekao nekoliko uvodnih riječi, a zatim je nastavak njegove propovijedi na hrvatskom pročitao vlč. Marko Tilošanec. Ovaj puta tema je bila život sv. Pija X. kojemu ove godine obilježavamo stogodišnjicu smrti.

I predavanje nakon mise bilo je posvećeno tom svetom papi te njegovoj borbi za obnovu Crkve. Strukturirano po točkama kako smo već navikli u ovakvim prilikama. Vjerujem da ćete moći pročitati i propovijed i predavanje na službenim stranicama FSSPX-a, a ja ću iznijeti samo par dojmova. Ovaj put mi se nije činilo predugo predavanje. Može biti da je to zbog teme, ali čini mi se i da je nastup p. Freya energičan što održava slušatelje budnima. Uostalom, na drugoj fotografiji niže za koju nisam htio koristiti flash kako ga ne bih ometao, vidite da pater gestikulira.




Kao što neki vole vidjeti kakav je bio oltar, drugima je važno koliko je ljudi bilo prisutno. Ne volim se baš osvrtati, ali po mojoj procjeni bilo ih je pedesetak. Manja je dvorana, a baš i nisam primjetio slobodnih mjesta. Poslije predavanja vidio sam dosta nepoznatih lica, jedna gospođa je tijekom pitanja i odgovora spomenula da je obavijest o misi vidjela na dnevno.hr pa može biti da je to jedan od razloga.

Kad smo već na tim prizemnim stvarima, čuo sam iz pouzdanih izvora (znam da to često kod novinara znači da je izmišljeno, ali ipak ovaj blog drži do nekih standarda) kako je prije par tjedana na župe u Nadbiskupiji stigao dopis u kojemu se upozoravaju župnici da ne bi slučajno ustupili crkvu FSSPX-u za služenje mise. To je odgovor i zbunjenom čitatelju koji mi je danas poslao upit na mail zašto je misa u hotelu, a ne u crkvi. Mislim si, barem je pisani trag dopisa bolji, nego neke spletke po skrivečki kojima se nastoji onemogućiti služenje tradicionalne mise. To što imate valjani celebret i zakon na svojoj strani, ne znači dragi svećenici, da ćete proći bolje od ovih iz SSPX-a.

Možda je prikladno ovom prilikom ukratko se osvrnuti na knjigu nadbiskupa Lefebvrea koju sam nabavio u travnju. Otvoreno pismo zbunjenim katolicima prodaje se za 20 kn. Iako hrvatsko izdanje pati od nedostatne korekture, a i font je mrvicu presitan, ipak je knjiga jasno i razumljivo pisana i preporučljiva. Podijeljena je u 23 poglavlja tako da 132 stranice možete pročitati u manjim komadima. Nadbiskup koristi životne primjere promjena u Crkvi kako bi ilustrirao svoje argumente. Prije dvadesetak godina vjerojatno bi hrvatski katolici samo slegnuli ramenima na svakojake neobičnosti iz zapadne Europe koje se spominju, ali mislim da su u današnje vrijeme dovoljno senzibilizirani inovacijama te mogu lakše razumjeti mons. Lefebvrea. Čini mi se da posljednjih mjeseci ta zbunjenost 'običnih katolika' samo raste, pa knjige poput ove mogu svojom analizom stanja i problema pripomoći vjernicima da se odluče kako će reagirati na promjene koje iz zapljuskuju.

nedjelja, 14. rujna 2014.

Gostujući autor - Jedna pjesma

Iznenadio sam se danas kada mi je poslije mise prišao jedan gospodin kojega sam viđao na tradicionalnoj misi u sv. Martinu, ali ga ne poznajem. Pružio mi je pismo koje pospremih za kasnije i nastavih s raspremanjem nakon mise. Pitao sam se o čemu je riječ i pomislio da mi možda hoće pristojno skrenuti pozornost na neku pogrešku.

Kada sam poslije našao vremena u miru sjesti i pročitati dobiveno pismo, shvatio sam da je autor zapravo htio podijeliti jedan pozitivni doživljaj s tradicionalne mise i to kroz riječi pjesme. Da vam bude jasnije o čemu se radi evo citata iz uvodnog dijela pisma: "Prilikom pričesti kad me je svećenik pričestio, ti si držao 'tanjur', a na njemu sam jasno vidio česticu koja bi pala na pod - cijelog našeg Gospodina Isusa Krista. Ako je volja Božja objavi ovo da i drugi budu svjesni i savjesni. Oprosti na rukopisu i greškama."

Rado objavljujem ove stihove kao prostodušni poticaj drugim vjernicima, ali i nama koji smo ponekad zaduženi za ministriranje kod mise. Temom pričesti na jezik bavili smo se već na ovom blogu u drugačijim formama tekstova (1,2,3). Učinilo mi se zgodnim danas, na sedmu obljetnicu stupanja na snagu motuproprija Summorum Pontificum, iznijeti iskustvo vjernika koji se okoristio plodom tog odvažnog pothvata prošlog pape.

Ako sam išta naučio kroz duge godine na satovima hrvatskog jezika u školi, onda je to poštivanje umjetničke slobode autora, pa u skladu s tim donosim pjesmu upravo onako kako je zapisana na papiru koji sam primio.


Fil 2,10 ... da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

sv. Bartol 24.VIII.2014.
ZAŠTO I TI NE KLEKNEŠ PRED ISUSOM?

Danas na Svetoj Misi,
  upitah se; Isuse gd'i si?
    Tražih Te pogledom tužnim
      ali Te ne vidjeh u gužvi.
  Sabrah se u gužvi, slušah
    ali ne čuh Tvoj glas.
I klekoh da se pričestim Tobom
    kad ugledah Te s bolom.
Tek mrvicu na tanjuru zlatnom
    završio bi na podu blatnom.
 O kako mi dragom bješe ta čestica sva
    sjajnija i od tanjura zlatna na koji pa.
        Bože, Bože, oprosti nam sve,
       što moderno na ruku primaju Te.
Poniznost je Tvoja, veća od naše
 daješ se svakom, kako mu paše.
Ipak, mi svjesni moramo biti
  u čestici maloj cijeli si skriti.
I častiti moramo Gospodina svoga
 prignuti, ponizni, do samoga poda.
   Klečimo braćo, kleknimo svi
    na usta se pričestimo, ponizno mi.
   Pazimo da Isusa ne vrijeđamo više,
     u Svetom Pismu, tako nam piše.
      Jer vrjedniji je On i od zlata suhog
  pazite da ne padne, nemamo drugog.
    Na koljena, na usta, dat će se On,
    ne činite braćo po lakšem i svom.
   Jer Kralj je velik, Slavan i Čist
      K'o kruh obični, nije ti ist'.
     O Isuse, Isuse, Isuse moj
    Zauvijek bit ću s Tobom i Tvoj!
                                     Amen.
                                  S. R.

srijeda, 10. rujna 2014.

Gostujući autor - Izvještaj s mise u Bohinjskoj Bistrici

Hvala Ivanu iz Rijeke koji mi je poslao ovaj opis puta i fotografije s mise služene prema tradicionalnom dominikanskom obredu u Bohinjskoj Bistrici u Sloveniji. Dodao sam nekoliko poveznica za zainteresirane.

***

Nas troje prijatelja Davor, Ines i moja malenkost Ivan, svi troje iz Rijeke, uputili smo se u srijedu popodne u Sloveniju, točnije u župu sv. Nikole u Bohinjsku Bistricu gdje smo u 18h bili na slavlju sv. Mise po tradicionalnom obredu! Lijepo smo se družili cjelim putem pjevali naše marijanske i druge pučke crkvene pjesme, molili krunicu, prikazivali molitvu za duhovnu i moralnu obnovu naše zemlje i putem blagoslivljali svaki kraj kroz koji smo prolazili.

Naime, skupina od stotinjak mladih francuskih vjernika predvođena svojim duhovnicima iz Bratstva sv. Vinka Fererskog (red nastao 1975. godine, dominikanske karizme s tradicionalnim obredom Mise) i časnim sestrama svake godine hodočaste u jednu od europskih zemalja i tu si organiziraju pješačka hodočašća po svetištima. [redovnici: 1, 2, 3, p. Jourdain; redovnice: 1, 2, 3; hodočasnička grupa: 1, 2]

Tako su krenuli pješice iz slovenskog nacionalnog marijanskog svetišta Marija Pomagaj na Brezju (ono što je nama Marija Bistrica to je za Sloveniju Brezje kod Bleda) 40 kilometara do župe Bohinjska Bistrica. Mi smo vozeći se autom susretali te mlade putem, ljepo ih je bilo vidjeti vesele s pjesmom i krunicom u rukama...

Stigli smo naravno prije njih a pred vratima crkve dočekao nas je mladi župnik i njegov kolega u susjednoj župi Bohinjska Bela! Kada sam vidio obojicu u reverendama s rimskim kolarom, dostojanstvenog držanja, a opet jednostavne i spontane rekao sam prijateljima Davoru i Ines "gledajte što je dostojno držanje rimokatoličkog svećenika, rijetka slika u našoj stvarnosti". Osjeća se u ovom društvu neki mir i blagoslov kao da si došao nekom svome, iz njih dvojice zračila je svećenička gorljivost i duhovnost, u svakoj stvari, rečenici, nadopunjavali smo se kao da se dugo znamo a prvi put ih vidim. Dotaknuli smo se tema Crkve, duhovnosti... osjećao sam kod tih mladih slovenskih svećenika baš onu katoličku pravovjernost! U jednom trenutku podignuo sam pogled prema nebu i pomislio "Bože, di si me doveo i s kim si me spojio, hvala Ti!"

Ovi svećenici bili su ugodno iznenađeni pa su pitali kako smo znali za ovo danas.Naime, bilo je prvotno najavljeno da će ti mladi svoj susret imati tri dana kasnije u subotu a ipak je u srijedu. Nekom intuicijom nazvao sam župnika u Bohinjsku Bistricu u srijedu ujutro i kaže mi da će to biti popodne, a ne u subotu. Na brzinu smo se nas troje organizirali i krenuli oko 14 sati, tad sam shvatio da Bog želi da danas budemo na tom susretu.

Družeći se tako i mladi Francuzi malo pomalo su počeli stizati. Ušli smo u crkvu koja je velika i predivna (Bogu hvala njih nije tako jako zadesila nesretna liturgijska reforma poslje koncila pa se u njihovim crkvama nije dogodio duhovni kulturocid rušenjem pričesnih ograda, pokrajnjih oltara, oltarnika i svega ostalog.) Mladi su se u župnom uredu presvukli, uredili i počeli pristizati u crkvu... Dirljivo je bilo vidjeti tih stotinjak mladića i djevojaka svega 19 i 20-godišnjaci nakon pješačke opreme, uredno i dostojanstveno odjevene u crkvi iako je bio sparan ljetni dan. Ono što je bilo najljepše kod njih primjetiti sabranost i pobožno držanje, sv. pričest na koljenima te predivno pjevanje gregorijanskog korala u kojem su se stapali muški i ženski glasovi kao molitva Ocu u visini.

Moji prijatelji i ja osjetili smo veliku radost. Iako Davor i Ines nikad nisu bili na sv. Misi tradicionalnog obreda, iako kažu ništa nisu razumjeli latinski, ali su osjetili toliku milost i prisutnost Božju. I ja sam prvi puta osobno na Misi ovog obreda ali već dugo vremena pratim i poznajem to i sada, upotpunjen, osjećao sam se slično. Zaključili smo da bi trebalo barem jednom mjesečno biti na toj sv. Misi.

Ljepu gestu je župnik učinio nakon sv. Mise. Doveo je svećenika mladog dominikanca koji je služio sv. obrede do klupe u kojoj sam sjedio da me upozna s njim. Bio je ugodno iznenađen da je netko došao i iz Hrvatske. Zahvalio sam mu i pozvao da iduće godine dođu s mladima u Hrvatsku i donesu blagoslov! Zahvalivši se župniku na gostoprimstvu nas troje sretni, zadovoljni i blagoslovljeni vraćali smo se u Rijeku s pjesmom i molitvom u zahvaljivanju! Hvala i bratu Tomislavu što nas svih tako ljepo preko bloga uvjek obavještava za ovakve plemenite nakane i upućuje u pravu duhovnu stvarnost! Neka nam Marija DECUS SINGULARE CROATIAE svima isprosi milosni dar ljubavi prema Bogu Trojedinome i Njegovoj Svetoj Crkvi!












utorak, 9. rujna 2014.

Program hodočašća 'Populus Summorum Pontificum' 2014.


U nastavku donosimo cijeli program hodočašća koje će se održavati od četvrtka 23. do nedjelje 26. listopada. Za nekoliko podataka još se čeka potvrda.

Četvrtak, 23 listopada u 19:15 sati: Doček hodočasnika i svečana molitva večernje koju predvodi msgr. Guido Pozzo, tajnik Komisije Ecclesia Dei, u Crkvi Santa Trinità dei Pellegrini.

Petak 24. listopada u 9 sati: Krunica za nerođene u Bazilici svetog Augustina, nakon čega je slobodno vrijeme za posjete kulturnog i duhovnog sadržaja u privatnom aranžmanu ili grupama.

Petak 24. listopada u 11 sati: Svećenički susret (samo za klerike).

Petak 24. listopada u 15 sati: Križni put na Palatinu.

Petak 24. listopada, 18:30 sati: Pontifikalna misa u crkvi Santa Trinità dei Pellegrini koju predslavi kardinal Pell, pročelnik Tajništva za ekonomiju pri Svetoj Stolici povodom 10. obljetnice saveza Juventutem.

Subota, 25. listopada, od 9:30 sati: Euharistijsko bogoslužje (tek se treba potvrditi u kojoj crkvi), nakon kojega slijedi procesija do Bazilike svetog Petra.

Subota, 25. listopada u podne: Pontifikalna misa koju slavi kardinal Raymond Burke u Bazilici svetog Petra (oltar Katedre sv. Petra).

Nedjelja 26. listopada u 8 sati: Polazak autobusima za Nursiju (25 eura po osobi, rezervacije će početi uskoro).

Nedjelja 26. listopada u 11:30 sati: Misa za svetkovinu Krista Kralja u Nursiji koju slavi o. Folsom, OSB, prior opatije, u nazočnosti kardinala Brandmullera koji će tom prigodom propovijedati. Ručak s redovnicima.

Nedjelja 26. listopada u 15 sati: Povratak autobusom u Rim (dolazak oko 17:30).

(Za hodočasnike koji ostaju u Rimu: pontifikalna misa u crkvi Santa Trinità dei Pellegrini u 11 sati, predvodi je msgr. François Bacqué, apostolski nuncij i naslovni nadbiskup Gradisce (Italija); svečanu misu slavit će i msgr. Wach u Griciglianu, u bogosloviji Instituta Krista Kralja.)

nedjelja, 7. rujna 2014.

Zaruke prema starom obredniku


Ponekad mladi žele svoje zaruke proslaviti na svečaniji način i ujedno tom prigodom izmoliti milost od Gospodina da se na veliki sakrament ženidbe prikladno priprave.

S obzirom da u Rimskom obredniku iz 1929. nema zaruka, uz pomoć jedne osobe koja je stručnjak za obrede u hrvatskim krajevima i zahvaljujući ljubaznosti osoblja jedne knjižnice, pronađen je sljedeći obrednik:
Rituale in usum cleri regularis et saecularis totius Bosniae et Hercegovinae jussu et auctoritate Josephi Stadler metropolitae et archiepiscopi Vrhbosnensis, Paschalis Buconjić episkopi Mandetriensis et Dumnensis, Mariani Marković episcopi Danabensis et administratoris Banjalucensis atque Matthaei Vodopić episcopi Ragusani et administratoris dioecesis Merkanensis et Tribuniensis editum, Typis Soc. Sryriae, Graecii 1887.
Prenosim iz njega kratki Ordo celebrandi solemnia sponsalia u izvornom obliku (pdf) kao i predložak koji možete lako prilagoditi umećući imena zaručnika i zaručnice (doc).