Pomozi mi, draga sestro, utješi me u strašnoj muci koju podnosim. O kad bi znala strogost Sudca koji želi svu našu ljubav, kakvu zadovoljštinu zahtijeva za najmanje prekršaje prije no što nas pusti k nagradi! Kada bi samo znala koliko čisti moramo biti da bismo gledali Božje lice! Moli! Moli i čini pokoru za mene koja sebi više ne mogu pomoći!
Više mi je ljudi reklo da ih je u mom prošlogodišnjem izvještaju
iz Rima posebno zainteresiralo kratko spominjanje
muzejčića duša u čistilištu. Namjeravao sam već tada, u studenom kad se na poseban način spominjemo svetih duša u čistilištu napisati kratku preporuku knjige koju vam danas predstavljam. Nažalost, oteglo se to sve do sada, no evo konačno je došlo na red. Žao mi je ako sam ovim kašnjenjem uskratio dušama toliko potrebne molitve, ali osnovni smisao ovog članka ostaje podsjetiti sve čitatelje koliko je važno moliti, prikazivati svakodnevne žrtvice i posebno dati da se za pokojnike u čistilištu prinose svete mise te namjenjivati za njih oproste.
Knjiga je dostupna u prijepisu francuskog izvornika iz 1888. godine:
kao i u engleskom prijevodu:
Purgatory: illustrated by the lives and legends of the saints (1893) ili
Naglasit ću odmah da ova knjiga nije obrana doktrine o čistilištu, tj. da pretpostavlja kako čitatelj prihvaća dvije tvrdnje koje Crkva uči de fide, tj. dogmatski, a
to su ona da duše koje su umrle u milosti Božjoj, ali s lakim grijesima ili neizvršenim vremenitim kaznama za grijeh idu u čistilište te da vjernici mogu pomoći tim dušama svojim molitvama, dobrim djelima i posebno svetom misnom žrtvom.
Što je onda sadržaj ove knjige? Privatne objave svetaca, blaženika i pobožnih ljudi u kojima su oni vidjeli čistilište, doživjeli neke njegove karakteristike ili susreli neku od duša koja im je objasnila zašto je ondje završila, te ih zamolila za pomoć.
Ja ne volim privatne objave, pogotovo ne novijeg datuma, ali autor je u uvodu vrlo lijepo razložio koja je svrha radi koje je knjiga pisana. Ako nekome ne treba drugog poticaja da moli za duše u čistilištu osim što ga Crkva na uobičajeni način na to nuka, to je vrlo pohvalno i takva osoba ne treba ovu knjigu čitati. Nama ostalima dobro je vidjeti konkretne primjere koji nam pomažu da iz pomalo neosobnih definicija lakše primijenimo nauk i praksu Crkve u svom životu u ovom bitnom pitanju. Kao što i autor spominje, ako nam se neka od ovih objava učini nestvarnom, neuvjerljivom i slično, slobodni smo preko nje prijeći kao obične priče, tj. ne trebamo se zabrinjavati. No sama količina svjedočanstava, a radi se doslovno o desetinama i desetinama događaja, te imena koja iza njih stoje, vrlo često svetci i svetice uz koje su bili nazočni pouzdani svjedoci, garantiraju da će svaki vjernik koji ovoj knjizi priđe makar i sumnjičavim stavom, pronaći ovaj ili onaj događaj koji će ga dirnuti i potaknuti na molitvu za siromašne duše.
Na kraju navodim još samo jedan citat iz ove knjige. Naime, može se dogoditi da nakon dužeg čitanja (preporučujem ipak samo nekoliko poglavlja dnevno) ostanemo obeshrabreni videći kako se i sitne pogreške moraju mukotrpno i dugotrajno čistiti jer to zahtijeva božanska pravda. Sveti Franjo Saleški daje kao i uvijek širu sliku.
"Možemo", kaže ovaj sveti i dobroćudni duhovnik, "iz misli na čistilište crpsti više utjehu nego strahovanje. Većina onih koji se jako groze čistilišta misli više na vlastitu korist, nego nego na Božju slavu, a to proistječe iz toga što razmišljaju samo o trpljenjima bez da razmotre mir i sreću koju ondje uživaju svete duše. Istina je da su muke ondje tako velike da se ni najgora trpljenja zemaljskog života ne mogu s njima usporediti, ali se ni nutarnjem zadovoljstvu koje se ondje uživa ne može približiti nikakvo blagostanje ili zadovoljstvo na zemlji.
Duše su savršeno predane Božjoj volji, odnosno njihova volja je tako suobličena Božjoj da one žele samo ono što Bog želi, pa bi se, da im se otvori raj, radije strovalile u pakao, nego pojavile pred Bogom s mrljama za koje vide da ih izobličuju. Pročišćuju se drage volje i s ljubavlju jer se tako Bogu sviđa.
Duše žele biti ondje u stanju koje je Bogu po volji i dokle god mu to odgovara. One ne mogu sagriješiti niti osjetiti najmanji pokret nestrpljivosti, pa ni počiniti najmanju nesavršenost. Ljube Boga više no sebe same i više no bilo što drugo, ljube Ga savršenom, čistom ljubavlju koja ne traži probitka. Tješe ih anđeli, a ispunjene su nadom koja nikako ne može biti razočarana u onome što iščekuje. Najgorča tjeskoba ublažena je dubokim mirom. To je vrsta pakla s obzirom na muke, to je raj s obzirom na užitak koji im u duše ulijeva ljubav. Ljubav snažnija od smrti i moćnija od pakla."
Za one koji žele znati više:
ovo i
ovo.
