Linz se ulijeva u Rijeku

Stručna i trajna podrška obiteljima

Ured za obitelj Riječke nadbiskupije 14. svibnja započeo je proslavu desete obljetnice djelovanja. Najsvečanije je bilo u katedrali sv. Vida na misi koju je predvodio nadbiskup Ivan Devčić, a sudjelovali su brojni korisnici programa koje Ured nudi obiteljima. „Ova je obljetnica Ureda za obitelj prilika za zahvaljivanje Bogu na darovima koje nam daje. A među najvećim darovima su upravo obitelj, ljubav, rađanje novog života i zajedništvo. U današnje vrijeme individualizma mi kršćani smo još više pozvani živjeti i svjedočiti obiteljsko zajedništvo i tako biti znak vjere u društvu i vremenu“, rekao je nadbiskup u propovijedi zahvalivši djelatnicima Ureda na onome što čine pomažući obiteljima da žive i njeguju bračno zajedništvo. Nakon mise u glazbenom programu nastupili su Marija Husar, Marijana i Vlaho Prohaska te Zvona s Viškova.

Proslava je 14. svibnja započela susretom sa svećenicima u Nadbiskupskom domu, koji je otvoren podsjećanjem na djelatnosti Ureda za obitelj, čije programe godišnje koristi oko 2000 ljudi. Pored predstojnika Ivana Nikolića, u Uredu rade dvije stručne osobe, Vedrana Blašković i Željka Frković, a još ih dvadesetak honorarno sudjeluje u raznim projektima. Temelj djelovanja su tečajevi pripreme za brak mladih bračnih parova koji se u Riječkoj nadbiskupiji provode već tridesetak godina. No to je samo početak suradnje mladog para s Uredom i programima koje nudi. Ta se suradnja nastavlja ostalim djelatnostima Ureda koje obuhvaćaju savjetovalište za brak i obitelj, praćenje mladih bračnih parova, obiteljske škole, roditeljske škole, duhovne obnove te razne radionice koje nude pomoć za ostvarenje sretnijeg obiteljskog ozračja. Na taj način Ured nudi stručnu i trajnu podršku obiteljima u svim razdobljima bračnog života.

Poseban gost susreta sa svećenicima bio je Rolf Sauer, dugogodišnji predstojnik Ureda za obitelj biskupije Linz, koji je sudjelovao i u počecima stvaranja riječkog Ureda za obitelj. Svećenicima je prenio iskustva i primjere obiteljskog pastorala u Austriji. „U našem Odjelu vodimo sveukupno 27 obiteljskih savjetovališta rasprostranjenih po cijeloj biskupiji, u kojima godišnje obavimo otprilike 20 000 savjetovanja. Koriste se prostori župa, dekanata ili drugih vjerskih zajednica i to omogućuje stručan rad bračnih i obiteljskih savjetnika koji su upravo za to školovani“, rekao je Sauer istaknuvši važnost stručnog usavršavanja djelatnika i suradnju crkvenih struktura.

Na Međunarodni dan obitelji proglašen od UN-a, 15. svibnja, proslava jubileja Ureda za obitelj završit će okruglim stolom na kojem će sudjelovati potpredsjednica vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić te predstavnici Županije i Grada i drugih ustanova koje se bave obiteljskim pitanjima.

http://ri-nadbiskupija.hr/view.asp?idp=3386&c=2

Pogledajmo što se o tom gospodinu Rolfu Saueru koji dolazi iz srca tame (biskupije Linz) može naći na internetu.

Četvrtak, 19. siječnja 2006.

Danas sam imao prigodu čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac
Radovao se mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Biskupije Linz - u jednom članku koji je već objavljen sredinom listopada.

(kreuz.net, Schlierbach) U Schlierbachu se 4. i 5. listopada prošle godine održao susret i obrazovna konferencija "križ i queer - istospolno voljeti i vjerovati", u okviru 'Foruma veza, brak, obitelj' Katoličke akcije Gornje Austrije.

Samostan Schlierbach se nalazi u Saveznoj zemlji Gornjoj Austriji, oko 45 km južno od Linza.

U članku koji je objavljen na 'eheonline.at', mag. R. Sauer- voditelj Odjela 'Brak i obitelj' u Pastoralnoj službi Linza- priopćio je što je za njega bila 'najvažnija spoznaja' na toj konferenciji.

Za one s 'istospolnim osjećajem', kao i za sve ljude, vrijedi da se sazrijevanje njihove osobnosti, spolnosti i sposobnosti za vezu događa u kontaktu sa življenom stvarnošću.

U užoj obitelji, obično, nemaju uzora:

"To je važnije da homoseksualna ili lezbijska mladež na svom putu prema "Coming Outu" doživi osobe od autoriteta koje su svoju - istospolnu - seksualnost integrirale u svom životu", smatra mag. Sauer:

Homoseksualci bi imali uzore prema kojima bi mogli razviti svoj vlastiti "seksualni identitet i sposobnost za vezu", kad bi mlada "lezbijska žena" vidjela kako se dugogodišnja voditeljica crkvenog zbora za vrijeme zborskog izleta dobro ophodi sa svojom prijateljicom, ili ako mladi "različite spolne orijentacije" mogu cijeniti svoga župnika koji je - protiv svoje volje - "outiran kao homoseksualac", ali ga njegova župa i dalje uvažava u njegovoj osobnosti.

Ako, naprotiv, 'homoseksualni ljudi' skrivaju svoju homoseksualnost, potiskuju [...], dobili bi samo 'nezrele i destruktivno-nametljive oblike kao slike spolne orijentacije koju su zapravo htjeli razviti.

U tom je smislu kriza u sjemeništu u St. Pöltenu imala svoju dobru stranu.

Ona je pomogla da se otkrije 'nezrelo ophođenje s homoseksualnošću' koje je u najboljem slučaju kod adolescenata izazivalo smijeh, češće pak izazivalo nesigurnost i rezignaciju.

Naprotiv, angažirani laici i dušobrižnici koji su naučili svoju - također istospolno orijentiranu - seksualnost integrirati u svom životu, mogli bi "ohrabrujuće i poput blagoslova" djelovati kao identifikacijske figure.

U nastavku mag. Sauer spominje da je istoga dana na putu na posao imao priliku "čestitati jednom homoseksualnom muškarcu što je postao otac".

Prije godinu dana je taj "homoseksualni par" u SAD-u usvojio usvojio jednu djevojčicu kratko nakon njena rođenja.

U Austriji je priznato posvajanje njegova partnera i oni sada žive "sa svim radostima, brigama i izazovima mlade obitelji', također s probdjevenim noćima.

Obojica bi htjela intenzivnu karijeru na akademskom, odnosno na umjetničkom području.

Sada se radi o međusobnoj pomoći i konzultacijama za "work-life-balance" "kao u svakoj mladoj obitelji" u kojoj su oba partnera zaposlena.

"Zatim sam razmišljao: Dobro da su se ovdje susrela dva muškarca - možda iz toga može nastati model od kojega još politika može učiti."

http://www.kreuz.net/article.2422.html

Primjetimo još da je na završni okrugli stol pozvana i ministrica Milanka Opačić. Ako i zanemarimo ono što o njoj navodi isti portal (a molim vas da to ovdje ne prenosite), teško je zamisliti osobu koja bi bila veća antiteza u svojim stavovima moralnom učenju Katoličke Crkve. Ova se gospođa koja je kao "samohrana majka" posvojila dijete zalaže i za umjetnu oplodnju i za homoseksualne unije i za koješta drugo. Ne znam doduše zašto su se gay udruge na nju malo naljutile kad je rekla o mogućnosti posvajanja djece od strane homoseksualaca da "ne bi bilo dobro da djeca idu u sredinu u kojoj će ih ostatak društva stigmatizirati". Pa sasvim je jasno iz njezinih izjava da se tu radi o postupnoj strategiji, senzibilizirajmo društvo najprije manjim izopačenostima, pa prijeđimo na teže. Tako se uostalom radi posvuda po svijetu. Najprije kao nekakva jednakost, nakon par godina moraš odobravati sve što kažu i čine, a ono što su prije bili normalni razumni stavovi postaje kažnjivo djelo.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije - ljetna pauza

Od ove subote pa do jeseni prekidamo serijal razmatranja o svetoj Misi.

Gostujući autor - Susret hrvatske katoličke mladeži u Sisku

Nisam se želio posebno osvrtati na nedavno održani susret mladih u Sisku jer me takva zbivanja nisu nikad posebno zanimala. Ipak primio sam kratak mail od jednog mladića koji počinje riječima "Bio sam na susretu mladih u Sisku i maloprije sam se vratio doma. Naravno, kako to inače ide sa susretima, ima podosta dojmova (iako u ovom slučaju negativnih)."

Ima nekih stvari koje bih ja drukčije napisao, ima izričaja koje bih ispravio, ali mislim da je najbolje da mlada osoba kaže svojim riječima osvrt na ovakvo događanje. Njegova upozorenja su svakako na mjestu. Ovaj post može onda biti mjesto gdje ćemo čuti i druge utiske jer je rasprava već započela u komentarima pod drugom temom.

foto

Poruka framašima:

1. Pljeskanje na misi:
Misa je slavlje i prikaz Kristove muke. Kristove muke, ne ljudske muke ili ljudske zabave. Hostija je središte euharistije, njen izvor i ishodište. Krist se slavi. Sad, kada smo ustanovili tu VEOMA bitnu činjenicu, sjetimo se da je svaki pljesak bio upućen čovjeku. Bilo čovjeku kojega se predstavlja, koji čita nešto, nešto zaključuje... Pljesak slavi čovjeka, ne Boga. Zar je liturgija mjesto gdje se to treba činiti? Je li Bog tu radi nas, ili mi radi Boga?
http://wdtprs.com/blog/2008/07/clapping-in-church/
"The documents on the liturgy (the General Instruction of the Roman Missal, Liturgiam Authenticu[a]m, and Redemptionis Sacr[a]mentum) do not call for clapping at the Most Holy Sacrifice of the Mass. They call for reverence."

2. Nacionalne pjesme:
Danas se pogrešno smatra da, ako je čovjek odan svom narodu, to ga automatski čini dobrim katolikom. To još manje vrijedi za neke tematski nevezane bendove i glazbu. Jučer je procesija sa križem krenula od Siska uz pratnju Prljavog kazališta, skandiranje nacionalnih pjesama i sl. Kakve to veze ima sa Kristom? Spominje li se u tim pjesmama njegova ljubav, muka, uskrsnuće, naš spas ili išta vezano uz našu vjeru? Da ne spominjem kako je misa završila uz himnu... Što se time nastojalo reći, kako je Bog = Hrvatska? Misa nema veze sa odnosom vjernika i države, već odnosom vjernika i Boga. "Dajte caru carevo, a Bogu božje" - zar je himna nešto božansko da bude prikazano Bogu? (što ne znači da državu ne treba poštivati, da se neki domoljubi ne osjete prozvani - samo ne na misi, ona ne zauzima vrijeme i mjesto u politici)

3. Generalni pristup misi:
Toliko euforije, toliko sreće i uživanja... Recite mi, kad idete nekom na rođendan, idete li sa ciljem da usrećite sebe ili slavljenika? Kada volite svog dečka/curu/muža/ženu, želite li ga iskoristiti da postignete svoju sreću, ili želite usrećiti njega? Ako govorimo o ispravnoj ljubavi, ljubavi kakvu Bog ima za svoj narod (agape), onda je odgovor očit. Tu nema mjesta euforiji, plesanju kola, pljeskanju i tko zna čemu još ne. Na misi, Isus se ponovno pojavljuje među nama, na svom križu. Svaki put kada, pri pretvorbi ili nakon nje, ljudi požele euforično pjevati, plesati i pljeskati, samo se sjetite da je raspeti Krist tu, i pitajte se bi ste li pljeskali i plesali pred križem, u njegovom smrtnom času.

Mogao bih nastaviti, ima toga još (npr. kod nas u Petrinji, svećenik je izjavio da trebamo doći sprijeda, jer ne možemo sudjelovati u misi ako smo svećeniku s leđa - pitam se znači li to da ni jedna misa kroz 1500 godina katoličanstva onda nije bila valjana? Jer, mise su se tada služile 'ad orientem', sa svećenikom okrenutim leđima), no vjerujem da ovo pokriva najbitnije. Nažalost, susreti mladih se svode na to da se ljudi zabave (umjesto da imaju duhovni rast i nauče ponešto).

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 29

uvod; čitav serijal

KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

IV

Ab omni malo plebem suam defendat. Neka od svakoga zla izbavi svoj narod.

Euharistija je božanski gromobran koji nas brani od udaraca munja božanske pravde. Poput odane i nježne majke koja dijete, da bi ga spasila od očeve srdžbe, sklanja na svoje grudi, obavija rukama i od svojega mu tijela čini zaklon, Isus je umnožio svoju prisutnost u svem svijetu, te svijet prekriva i omata svojom milosrdnom prisutnošću. Tako božanska pravda ne zna kamo bi udarila; ne usuđuje se.

A protiv đavla, kakvu li nam zaštitu daje! Isusova krv, od koje nam se usne crvene, čini nas zastrašujućima za đavla. Poškropljeni smo krvlju pravoga Jaganjca i anđeo istrebitelj kod nas neće ući.

Euharistija štiti krivce dajući im vremena da se pokaju.

Prije su se ubojice koje je progonio zakon skrivali u crkve, odakle ih nisu mogli izvući da bi ih kaznili. Ondje su živjeli u sjeni milosrđa Isusa Krista. O, koliko bi se puta bez Euharistije, bez njezine trajne Kalvarije, božanski gnjev iskalio na nas!

I koliko su nesretni narodi koji više nemaju Euharistiju!

Kakve li tame, kakva bezvlađa duša; kakve li hladnoće srca!

Kod njih samo Sotona kao vladar kraljuje, a s njim i sve loše strasti.

No nas Euharistija izbavlja od svih zala: Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat. Christus ab omni malo plebem suam defendat!

Jedna zanimljiva knjižica

Slučajno je do mene došla skenirana kopija jednog teksta s podnaslovom Promišljanja o današnjoj krizi liturgije u kontekstu opće krize Katoličke crkve, njezinim uzrocima i mogućim rješenjima. Zanimljivo da taj poprilično dobar kritički osvrt na stanje Crkve u svijetu i kod nas nisam prije vidio, a napisan je, izgleda, 2005. godine. No, evo knjižice, pa sami donesite svoj sud:
Benedikt S. ‌– Sveta Misa svih vremena (ili alternativna verzija s razdvojenim stranicama).

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 28

uvod; čitav serijal

KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

III

Christus imperat: Krist vlada.

Nijedan kralj ne zapovijeda čitavom svemiru, već dijeli prostor s drugim kraljevima. No Bog Otac rekao je Isusu Kristu: dat ću ti sve narode u baštinu. I Naš je Gospodin rekao svojim narednicima, kada ih je poslao po svem svijetu: Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji i zato idite i naučavajte, vladajte svim narodima.

Njegove su naredbe izašle iz dvorane Posljednje večere. Euharistijski je tabernakul njezin nastavak koji joj nebrojeno umnaža plodove, on je zapovjedni stožer Kralja nad kraljevima. U njemu primaju zapovijedi svi koji biju dobar boj.

Pred Isusom-Euharistijom svi su podanici, svi poslušni - od Pape, Kristova namjesnika na zemlji, do svakoga pojedinog vjernika. Krist vlada.

Ja sam samo mislio...

Naslov mi je ironično predložila jedna osoba koja je rekla da kad vidim da nema dovoljno aktivnosti na blogu, ubacim neku bubu s bezazlenim riječima poput gornjih, a onda se ljudi počnu prepirati u komentarima, što bi kao bio moj cilj od početka. To naravno nije istina :-)

Ipak, često se u komentarima nađu zanimljive rasprave koje ste možda propustili jer nije praktično provjeravati jedan post za drugim i gledati ima li što novo. Zato vam zgodno može poslužiti rss feed s komentarima koji za ovaj blog možete naći ovdje. Prirodnom promjenom navedene adrese možete pratiti komentare i na drugim blogovima koji su vam od interesa, a pisani su na blogger platformi.

***

Prva slika uz ovaj post preuzeta je odavdje, a podsjeća na pobožnost BD Mariji Božanskoj Pastirici naših duša s kojom nas je upoznao Splendor (1, 2). Njezin blagdan slavi se dan prije nedjelje Dobrog Pastira, pa smo ga mi koji slijedimo tradicionalni kalendar proslavili prošle subote, a po novom kalendaru bit će za one koji ga obilježavaju iduće subote.

***

Izvadak iz jednog ni po čemu posebnog članka u Večernjem listu, bitnu rečenicu sam naglasio:

Lani su sve tri [službenice] stegovno kažnjavane. Jedna jer je kasnila na posao i nije predmete iz arhive dostavljala u rad. Druga zbog kašnjenja na posao, vrijeđanja nadređenog i građanina, zloupotrebe interneta i još zbog krađe slike. Treća je kažnjena jer je bila nadređena službenicama koje su neovlašteno otvorile poštu pa je poništen natječaj koji je financirala Svjetska banka.

Sindikalist Kuhar na sve to kaže da nisu svi ljudi savršeni, a posebno je to vidljivo u velikim sustavima. – Ako problematične bacite na cestu, može se dogoditi da ispadnu još veći teret društvu – zaključio je sindikalni tajnik.

***

Jedan prekrasan niz tekstova koji bih vam svakako preporučio je Crkve New Yorka na blogu Društva svetog Huga iz Clunyja. Do sad su objavljena 23 posta obilno ilustrirana fotografijama.

***

Počeo sam čitati Youcat - Katekizam Katoličke Crkve za mlade. U nekom trenutku ću napisati svoje viđenje ove knjige, pa onda možemo o njoj raspravljati, ali u međuvremenu vam ostavljam samo jednu ilustraciju (str. 38 u hrvatskom izdanju). Popratio sam je citatom pisca Ogdena Nasha iz 1930-ih.

Sure, deck your lower limbs in pants;
Yours are the limbs, my sweeting.
You look divine as you advance
— Have you seen yourself retreating?

***

Sretan imendan bratu Marku!

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 27

uvod; čitav serijal

KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

II

Christus regnat: Krist kraljuje.

Isus ne kraljuje nad teritorijima, već nad dušama, a to čini putem Euharistije. Kralj kraljuje zahvaljujući zakonima i naklonosti koju mu iskazuju podanici. Euharistija je za kršćane zakon, zakon ljubavi objavljen na Posljednjoj večeri u Isusovim divnim riječima: "Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!" (Iv 15, 12) "Ostanite u mojoj ljubavi! Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi." (Iv 15, 10)

Taj se zakon objavljuje u Pričesti: poput učenika iz Emausa, kršćanin u njoj uviđa i shvaća puninu zakona. Upravo je lomljenje kruha prvim kršćanima davalo toliku snagu usred progona i toliku vjernost u izvršavanju zakona Isusa Krista: oni su ustrajali u lomljenju kruha.

Zakon je Isusa Krista jedan, svet, univerzalan i vječan. U njemu se ništa neće promijeniti, kao što ga ništa neće ni oslabiti. Sam Isus Krist, njegov božanski tvorac, čuva ga i svojom ga ljubavlju upisuje u naša srca. Zakonodavac sam u dušu svakoga od nas upisuje svoj božanski zakon.

To je zakon ljubavi. Koliko kraljeva kraljuje ljubavlju? Jedino jaram Isusa Krista nije nametnut silom. Njegova je vladavina sama blagost; njegovi pravi podanici predani su mu i u životu i u smrti; oni čak odlaze u smrt da bi mu ostali vjernima.

Razmišljanja o Svetoj Misi uz apostola Euharistije 26

uvod; čitav serijal

KRISTOV TRIJUMF U EUHARISTIJI

Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat. Christus ab omni malo plebem suam defendat.
Krist pobjeđuje, Krist vlada, Krist kraljuje. Neka od svakoga zla izbavi svoj narod.

Papa Siksto V. naredio je da se te riječi urežu na obelisk podignut usred Trga svetog Petra u Rimu. Te su divne riječi u sadašnjosti, a ne u prošlosti, kako bi nam pokazale da je Isusov trijumf uvijek aktualan, ostvarujući se u Euharistiji i po Euharistiji.

I

Christus vincit: Krist pobjeđuje.

Naš je Gospodin poveo bitku, zavladao bojnim poljem i na njega postavio svoj barjak, svoje obitavalište: svetu hostiju, svoje euharistijsko svetohranište.

Pobijedio je Židova i njegov hram: Njegovo je svetohranište na Kalvariji, kamo mu se svi narodi dolaze pokloniti pod prilikama Sakramenta.

Pobijedio je poganstvo: za svoju je prijestolnicu izabrao Rim, grad careva. Njegovo je svetohranište u Jupiterovu hramu.

Pobijedio je lažnu mudrost mudrih: pred božanskom Euharistijom, koja natkriljuje svijet i svojim zrakama obujmljuje čitavu zemlju, tmine su iščeznule kao što tama noći bježi pred izlaskom sunca. Razbijeni su idoli i ukinute žrtve. Isus-Euharistija osvajač je koji se nikada ne zaustavlja, koji uvijek vodi naprijed. On čitav svemir želi podložiti svojemu divnom carstvu.

Svaki put kada osvoji koju zemlju, u njoj postavi svoj euharistijski šator. Podizanje svetohraništa znak je njegova osvajanja.

I u današnje vrijeme odlazi prema divljim narodima, te svugdje kamo stigne Euharistija, ljudi se obraćaju na kršćanstvo.

U tome je tajna trijumfa naših katoličkih misionara i neuspjeha protestantskih propovjednika. Kod njih je riječ o ljudskim borbama, a u radu katoličkih misionara bori se sam Isus – On i pobjeđuje.

Komentar uz SSPX-ov posjet Zagrebu

Kako smo i najavili, danas, u petak 13.4.2012., održao je svećenik iz austrijskog distrikta Svećeničkog bratstva svetog Pija X. u hotelu Dubrovnik u Zagrebu predavanje, a nakon toga i misu. Ja ću ovdje nabaciti samo nekoliko dojmova, a tko hoće, može se uključiti u komentarima sa svojim doživljajima.

Bilo je negdje 30-40 ljudi (neki su otišli nakon predavanja, a neki došli). Dvorana Zrinski je vrlo prikladna za skup takve veličine. Bila su dva germanska svećenika SSPX-a i jedan bogoslov Hrvat. U dnu sale na stolovima su bili izloženi različiti besplatni materijali o tradicionalnoj misi te SSPX-u. Bilo je i raznih knjiga na engleskom i njemačkom za kupiti.
Sve pohvale organizatorima na uređenju vrlo lijepog oltara kojeg možete vidjeti na sljedećoj fotografiji:

Predavanje je počelo oko 16:15 i završilo oko 17:40. Bilo je OK, ali ništa posebno. Svećenik je na njemačkom izlagao o životu nadbiskupa Marcela Lefebvrea, osnivača bratstva, a bogoslov je to povremeno sažeto prevodio na hrvatski. Ništa spektakularno niti posebno kontroverzno nije rečeno, no mislim da se predavanje malo previše odužilo. Možda bi bilo zgodnije da su govorili na engleskom, ali i ovako je bilo u redu.

Na žalost, nakon predavanja nije bilo predviđeno nimalo vremena za postavljanje pitanja. To me malo razočaralo jer sam pripremio nekoliko kratkih pitanja, ali što je tu je. Takva je valjda bila koncepcija.
Iznijet ću ipak ukratko svoja pitanja na ovom mjestu čisto da vidite o čemu se radi:

1.) Ispovijed i ženidba kod SSPX-ovih svećenika su ne samo nedopuštene nego i nevaljane jer nemaju potrebnih ovlasti. Pretpostavljam da se suprotna pozicija u SSPX-u tumači "izvanrednim stanjem" u Crkvi, ali što je s onim biskupijama gdje su dostupni svećenici koji te ovlasti imaju od mjesnih biskupa, a voljni su koristiti tradicionalne oblike ovih sakramenata?
(Samo da primjetim da je drugi svećenik SSPX-a bio na raspolaganju za ispovijed tijekom predavanja, a nekoliko ljudi se tom mogućnošću i okoristilo. Jesu li te ispovijedi bile valjane?)

2.)  Po mišljenju SSPX-ovih svećenika, je li npr. konkretno u Zagrebu većina ili barem velik broj novus ordo misa nevaljan?

3.) Što je s drugim tradicionalnim zajednicama koje su u punom jedinstvu s papom? Dosta njih je poteklo iz SSPX-a, ali u predavanju nisu spomenute ni jednom riječju. Zašto ne priznati da i one imaju velik broj zvanja i da obavljaju vrlo dobar posao?

4.) Kakav je nastavak djelovanja SSPX-a u Zagrebu i Hrvatskoj? Hrvatski bogoslov trebao bi, ako Bog da, biti zaređen za dvije godine. Ima li kakvih konkretnih planova bratstva u međuvremenu ili nakon toga?

5.) Ne bi li bilo vrijeme da se SSPX vrati u puno jedinstvo Katoličke Crkve? Nove generacije odrastaju i ni ne poznaju kako je to biti stvarno unutar Crkve. Zar se ne stvara jedan opasan mentalitet odvojenosti, pa čak i sektaštva? (Ovo pitanje bih postavio samo ako bi bilo vremena.)

***

U 18 sati je započela misa koja je trajala nešto više od sat i pol. 

Bila je to lijepa pjevana misa i moram pohvaliti ministrante koji su se stvarno uvježbali, sve je bilo dobro koordinirano i skladno. Svećenik je služio misu kako se i pristoji iako me malo razočarao njegov talijanski izgovor latinskog jezika. Čovjek bi očekivao da će upotrebljavati tradicionalni izgovor koji  se odvajkada koristi na prostoru Hrvatske i germanskih zemalja. 

Zbor je bio tako-tako. Bio je to muški zbor i bili su dolično obučeni, a misu de Angelis su pjevali također dolično. Nažalost, nisu pjevali ništa od proprija, nego samo hrvatske uskrsne pjesme, a osobno mislim da to nije najsretnije rješenje. Također ne razumijem zašto su razdvajali Sanctus i Benedictus za čim nije bilo nikakve potrebe, sve su mogli otpjevati dobrano prije pretvorbe. No dobro, i ovo je za naše prilike jako puno, a mora se priznati i da im akustika dvorane nije išla na ruku.

Najslabiji dio je bila propovijed. (Jasno mi je da je uvijek misa kao Božja stvarnost jača od propovijedi koja je više ljudsko djelo, ali razumijete o čemu govorim.) Trajala je predugo jer je trebalo istu stvar reći na njemačkom (svećenik) i hrvatskom (bogoslov), ali to bih još nekako i oprostio. Slika koju je propovjednik koristio je vrlo lijepa – Crkva kao most koji spaja čovjeka s njegovim Spasiteljem. I nije loše razviti tu sliku kako je propovjednik i učinio govoreći da most mora biti 100% čvrst i stabilan, da nije dovoljno samo 90%, da krajolici oko mosta mogu izgledati privlačno, ali samo se preko mosta (ne skrećući ni lijevo ni desno) može sigurno stići na drugu stranu itd. itd. Uglavnom, mislim da i sami shvaćate o čemu se radi, ali i kamo sve ovo vodi. Cijela propovijed je zasnovana na opoziciji: mi i oni. Puna istina vs. "drugovatikanska Crkva" (moja sintagma, ali mislim da dobro sažima stvari). Neću ulaziti ponovno u rasprave, u mnogo toga se i slažem s njihovim tezama. Ali, kako je i Marko primjetio, strategija im je totalno neefikasna. Mnoštvo citata iz dokumenata pretkoncilskih papa zastrlo je radost istine koju žele ponuditi svijetu. Da kažem potpuno pojednostavljeno, cijeli stav se može sažeti u rječcu "ne". Slažem se, treba reći što kršćanstvo, što katolička Crkva nije. Ali treba prije svega ponuditi ono što ona jest. To je, čini mi se, ipak teže. 

Znam da se neki neće složiti s mojim viđenjima stvari, ali zato imate na raspolaganju komentare, pa izvolite (ali samo pristojno).

Žao mi je što sam nakon mise morao požuriti (oteglo se sve skoro četiri sata, a trebao sam nešto obaviti), ali iz onoga što sam vidio i čuo, mogu zaključiti o dvojici svećenika SSPX-a i bogoslovu da su pošteni i vrijedni svećenici, da se trude oko rada u Božjem vinogradu i da se nadam da će se cijela situacija sa SSPX-om što skorije riješiti.