petak, 15. rujna 2017.

Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati


(...)
Kadno Bog po slugi svom Mojsiju hoti od sužanjstva misirskog osloboditi svoj obrani puk izraelski, pusti vrhu njihova protivnika farauna strahovite biče. Tvrdokorni faraun premda viđaše tmine koje sakrivaše svjetlost, krupe koje mlatiše stabla, skakavce koji mu popasoše sjedbe, grdne rane koje mu se otvoriše na ljudima, kugu i crkavicu koja mu pomori blago, ne htje ganuti se. Ne htje ni onda kad mu isti dvorani vapiše: "Biči desnice su Božje ovo", priznati jih za takove, već uzdrža tvrdo da su to sama gatanja i čarolije Mojsijeve! Tolika je sljepoća i protivnost u grješnicima za ne prepoznati da biči dohode od Boga, pače većina kršćana u općeno neće da zapozna desnice koja jih šiba. Ako je vuk poklao ovce, kažete da je tomu kriva nepomnja čobana. Ako vam je udrila crkavica u blago, kažete da je to nauda zlih očiju ili namet zloćudnih čarobnika. Ako se je zapalila kuća ili sijeno, velite: "Kriv mi je susjed." Ako se je koga od vas dovezala bolest, krivite liječnika što ne zna izliječiti. Ako je tko izgubio pravdu, krivite odvjetnika što ne zna braniti. Ako je komu naopako otišla trgovina, krive su sluge i ortaci. Ako vam je tko umro, velite: "Nije se umio čuvati" il' "Ne bi mi ni žao bilo da mu je od Božje se dogodilo!" Ako vam je primelo ljude ili blago, krivite zimu. Ako nije rodila podvornica ili livada, krivite zla vremena. Ako je stuklo lozu, krivite krupu. Ako je od suše izgorjela zelen, krivite sunce, krivite ljeto i tako dalje.

Kršćani! Mislim da nema među vami ni jednoga toliko luda ili priprosita koji bi krivio nož kojim je čovjek bio uboden ili pušku kojom je bio ubijen, a ne bi krivio onoga koji je nožem ubo ili puškom ubio. Zato nemojte se varati kao pašče koje u svojoj srditosti kolje kamen koji ga je udrio, a ne haje za ruku koja je kamen hitila. Nemojte se varati, velju, jer je to varanje prekovratnije od grijeha istoga buduć da grješnik u bičima neće naročito da prepozna desnice Božje zato da zapoznavši jih, ne bi bio prisiljen svidjeti se i obratiti se Bogu. Jer kakono nije moguće da bi se ikoji od vas hranio otrovnim jezbinama znaduć da će mu zdravlju škodovati, tako nije moguće da bi se ikoji od vas slijedio sagrješivati znajuć da mu je to škodno duši i tim priteže biče Božje vrh sebe.

Oh, ludosti grješnika koji neće da zapozna u Bogu pravednog suca koji pazi naše svako mišljenje i činjenje, koji kazni svako prekršenje svojega zakona, koji daždi biče vrh grješnika, već, naprotiv, sve suprotivštine i štete pripisuje ljudima; gdje ne može ljudima, pripisuje jih udesu; gdje ne može udesu, pripisuje jih zvijezdama i tako dalje. "Pedepsao si jih, Gospodine, i ne htjedoše vjerovati i rekoše: nije on." Dapače, što je gore, Gospodine, Ti jih pedepsaješ oštrim bičima, a oni tome usuprot većma griješe.
(...)

(Fra Ante Kostantin Matas, Propovijedi i govori, Zbornik "Kačić", 1998., str. 146, 147)

srijeda, 13. rujna 2017.

Zadaća čovječja


Shvaćam, o moj Bože, da si čovjeka stvorio samo radi svoje slave i da je njegova najbitnija zadaća Tebi prikazivati kult štovanja. Ja sam na ovom svijetu kako bih Te upoznao, uzljubio i služio. Sve što imam, od Tebe sam primio, pravo je da to posvetim Tebi na službu. Sve sposobnosti moje duše i moga tijela trebaju biti korištene Tebi na slavu: moj duh da Te upozna, moje srce da Te ljubi, moj jezik da Te blagoslivlja i hvali. Ah! Koje bi Te drugo stvorenje častilo, o moj Bože, onako kako Te treba častiti? Bez čovjeka je sva priroda nijema: na čovjeku je da Ti u njezino ime zahvaljuje; na čovjeku je da Ti iskazuje počast priznavanja i klanjanja koju ti sva stvorenja duguju. To je njegova svrha; sve ostalo si stvorio čovjeku za uporabu, no želiš da sve prinese Tebi na slavu te da tako učini i sa samim sobom. Osjećam, o moj Bože, da se moja sreća sastoji u ispunjavanju te zadaće. Ne mogu biti sretan osim ako se vežem uz Tebe; nijedan drugi cilj ne može zadovoljiti želje moga srca. Jedini si Ti izvor pravih dobara; nema drugog znanja doli Tebe poznavati, stvarnijeg užitka doli Tebe ljubiti, druge slave doli Tebi služiti.

(prema C. F. Lhomond, “Doctrine chrétienne en forme de lectures de piété, où l'on expose les preuves de la religion, les dogmes de la foi, les règles de la morale, ce qui concerne les sacrements et la prière, à l'usage des maisons d'éducation et des familles chrétiennes.”)

petak, 8. rujna 2017.

"Svi, koji mrze na me, ljube smrt!"


Slika Majke Božje u ovom gorućem grmu pruža nam međutim i jednu važnu pouku za život. Čitamo naime na istom mjestu kada se Mojsije htio približiti grmu, da je začuo glas: "Mojsije, Mojsije!" On odgovori: "Evo me!" A On zapovjedi: "Ne primiči se bliže ovamo! Izuj obuću s nogu! Jer mjesto, na kojem stojiš, sveto je tlo!" Drugim riječima, Bog je tražio najveće strahopočitanje od Mojsija prema svetosti mjesta, iz kojeg mu je govorio, to jest gorućeg grma.

Što da kažemo onda za Onu, koju je ovaj grm predstavljao, Presvetu Mater Božju? Doista, čovjek se mora čuditi beskrajnom milosrđu Božjem, da ne zanijeme odmah zauvijek pogana usta, koja rigaju psovke na Nju, da ne usahne odmah zauvijek ruka, koja piše hule o Njoj, da ne izgore knjige bez traga, koje sadrže hule o Njoj, skupa sa kućama, gdje se takav smrad drži, i skupa sa huškačima tolikih opačina, i vlasnicima takvoga gada i smrada.

Mojsije je, veli Sv. Pismo, odmah od strahopočitanja zastro lice svoje, i nije se više usudio ni pogledati onamo. A kod nas, doživjeli smo, daju se javno štampati u službenim školskim udžbenicima hule na Majku Božju, rugajući se Njezinu djevičanstvu, kod nas mirno puštamo, da psovači tjeraju svoj gadni zanat dalje, kod nas se izdižu na počasna mjesta besramni pisci takvih hula, da i ne govorimo o tolikim drugim nepodopštinama. Ali ne zaboravimo one teške riječi Duha Svetoga, koju Crkva primjenjuje na Bogorodicu, taj pravi otajstveni gorući grm: "Svi, koji mrze na me, ljube smrt!" (Prič. 8,36). Ako vidite, da Bog ne kažnjava smjesta hulitelje svoje majke, nemojte misliti da će to ostati nekažnjeno, nego što više štedi takve besramnike na ovom svijetu, to teže će ih pogoditi pravda Božja na drugom svijetu.

(iz propovijedi bl. Alojzija Stepinca)

ponedjeljak, 4. rujna 2017.

S katedrale

Vidim da je g. Elvir Tabaković objavio, a bitno.net prenio fotografije sa sjevernog tornja zagrebačke katedrale. Podsjetilo me to da nisam sa čitateljima ovog bloga podijelio svoje slike s vrha katedrale. Naravno, Elvirove fotografije su neusporedivo profesionalnije i bolje. No ja sam prije više godina imao jedinstvenu priliku popeti se po skelama gotovo do samog vrha južnog tornja. To sada, a vjerojatno i u skoroj budućnosti, nije moguće. Evo nekoliko uspomena s tog zanimljivog i poučnog razgledavanja.