Apolinarizam i spašavanje životinja
"Braćo, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Prikazani su postovi s oznakom video. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom video. Prikaži sve postove
subota, 14. prosinca 2019.
Radujte se u Gospodinu uvijek!
"Braćo, radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
ponedjeljak, 4. lipnja 2018.
Pax et bonum
U emisiji Mir i dobro emitiran je jučer, 3. lipnja 2018. i prilog o tradicionalnoj misi u crkvi Krista Kralja na Mirogoju. Mislim da je kratka reportaža korektno odrađena, original možete pogledati od otprilike 24-te minute na HRTi, a dolje prenosim samo spomenuti isječak ako se ne želite ili ne možete ulogiravati na HTV-ov servis.
Nadam se da me nitko neće maltretirati oko copyrighta. Ako oni mogu mene i familiju (čak i maloljetnike!) snimati bez pitanja, valjda im neće smetati što prenosim prilog ovdje.
Netko će sigurno u komentarima spomenuti članak (arhiv) koji je danas izašao na blogu Katolička Tradicija, pa bolje da to odmah riješim. Najprije, drago mi je da je ovaj tekst puno razumnije i staloženije pisan od prošlog. Skoro sve bih potpisao, ipak uz neke ograde koje je, mislim, važno naglasiti.
Lako moguće da je jedna od važnijih ideja vodilja u određivanju redovitog služenja stare mise na Mirogoju bilo da se omogući vjernicima da ne idu na mise u kapelicu FSSPX-a u Dugavama. Ali ne smijemo zaboraviti da je misa u sv. Martinu uvedana prije nego je je Bratstvo sv. Pija X. imalo ikakvu prisutnost u Hrvatskoj i da se zajednica okupljena oko sv. Martina održala unatoč znatnim poteškoćama tijekom tri i pol godine bez svećenika. Svaki razborit pastir bi imao na umu takvu, premda malu, ipak poprilično živu i mladu zajednicu. Drago mi je da mogu reći da nisam nikoga vrbovao ili naređivao idi ovdje, idi ondje. Ako išta, znao sam reći nešto tipa "idi sam, provjeri i prosudi". Zapravo, nikad nisam čuo da je netko prvo išao na mise Bratstva, pa se onda predomislio i krenuo u crkvu sv. Martina ili Krista Kralja. Može biti da ima takvih slučajeva, ali ja ih ne poznajem. Obratni smjer je puno, puno zastupljeniji, tj. vjernici koji su kod nas upoznali i zavoljeli tradicionalnu misu, a onda su odlučili češće ili isključivo ići u kapelice Bratstva. Ne kažem da nam treba graditi spomenike za to, jedno promrmljano "hvala" bit će dovoljno. Također, ponovit ću se već po tko zna koji put, ali ako kažemo da nam je želja da se tradicionalna misa vrati u sve crkve, kako bi nam moglo smetati da se u jednom velikom gradu poput Zagreba služi redovita nedjeljna misa na dvije lokacije? To bi bilo automatsko potpisivanje kapitulacije.
Što se tiče promicanja prave vjere, istina je da svećenici Bratstva sv. Pija X. i svećenici koji služe staru misu u okviru biskupija ili Ecclesia Dei zajednica imaju drugačiji stil i naglaske u svojim propovijedima. Ali ja, hvala Bogu, još nisam prisustvovao heretičnoj propovijedi na tradicionalnoj misi. Mislim, takve propovijedi su bile rijetke i na puno brojnijim novus ordo misama kojima sam nazočio. Preč. Vitković je bio izvrstan propovjednik, gostujući svećenici u Martinčeku su odreda bili vrlo dobri, recimo p. Krolikowski je znao biti vrlo oštar prema negativnostima u crkvi, a propovijedi p. Bueckera su duboko duhovne i istovremno praktične. Preč. Kurečić je nastavio niz vrlo kvalitetnih propovjednika. Tko god je, primjerice, slušao propovijed na Tijelovo čuo je vrlo jasno i bistro rastumačen ne samo katolički nauk o Euharistiji, nego i u čemu su protestantski odmetnici zabludili. Ne mogu se požaliti ni na propovijedi koje sam slušao od FSSPX-ovih svećenika. Oni obično duže propovijedaju i više ističu katastrofičnost stanja u Crkvi nakon 2. vatikanskog koncila, ali to mi se čini potpuno prirodno. Primjerice, još i danas se sjećam kako je p. Vidko Podržaj pričao jednu poticajnu anegdotu iz španjolskog građanskog rata, doslovno se moglo osjetiti koliko proživljeno govori o strašnim progonima katolika.
Uglavnom, da skratim priču, nikome ne namećem svoj stav, uzimam u obzir različite valjane argumente, ali ne treba pretjerivati s pričama o kompromiserstvu i sličnome. Stanje na terenu nije tako jednostavno kako se nekima čini ili kako žele prikazati. Često se radi o nekim osobnim sukobima, problemima, odlukama,... Svakome tko bi se htio uključiti u diskusiju o ovim pitanjima najprije bih savjetovao da većinu energije uloži u promicanje tradicionalne vjere i mise. Možda nije loš ispit savjesti da se svatko od nas povremeno priupita: jesam li svaki puta kad sam mogao išao na staru misu i tražio druge sakramente i sakramentale po starom obredniku, jesam li mogao odvojiti više novaca i vremena za promicanje katoličke tradicije. O dubljim pitanjima kao što je prihvaćanje Božjeg poziva ili otvorenosti životu da i ne pričam.
Nadam se da me nitko neće maltretirati oko copyrighta. Ako oni mogu mene i familiju (čak i maloljetnike!) snimati bez pitanja, valjda im neće smetati što prenosim prilog ovdje.
Netko će sigurno u komentarima spomenuti članak (arhiv) koji je danas izašao na blogu Katolička Tradicija, pa bolje da to odmah riješim. Najprije, drago mi je da je ovaj tekst puno razumnije i staloženije pisan od prošlog. Skoro sve bih potpisao, ipak uz neke ograde koje je, mislim, važno naglasiti.
Lako moguće da je jedna od važnijih ideja vodilja u određivanju redovitog služenja stare mise na Mirogoju bilo da se omogući vjernicima da ne idu na mise u kapelicu FSSPX-a u Dugavama. Ali ne smijemo zaboraviti da je misa u sv. Martinu uvedana prije nego je je Bratstvo sv. Pija X. imalo ikakvu prisutnost u Hrvatskoj i da se zajednica okupljena oko sv. Martina održala unatoč znatnim poteškoćama tijekom tri i pol godine bez svećenika. Svaki razborit pastir bi imao na umu takvu, premda malu, ipak poprilično živu i mladu zajednicu. Drago mi je da mogu reći da nisam nikoga vrbovao ili naređivao idi ovdje, idi ondje. Ako išta, znao sam reći nešto tipa "idi sam, provjeri i prosudi". Zapravo, nikad nisam čuo da je netko prvo išao na mise Bratstva, pa se onda predomislio i krenuo u crkvu sv. Martina ili Krista Kralja. Može biti da ima takvih slučajeva, ali ja ih ne poznajem. Obratni smjer je puno, puno zastupljeniji, tj. vjernici koji su kod nas upoznali i zavoljeli tradicionalnu misu, a onda su odlučili češće ili isključivo ići u kapelice Bratstva. Ne kažem da nam treba graditi spomenike za to, jedno promrmljano "hvala" bit će dovoljno. Također, ponovit ću se već po tko zna koji put, ali ako kažemo da nam je želja da se tradicionalna misa vrati u sve crkve, kako bi nam moglo smetati da se u jednom velikom gradu poput Zagreba služi redovita nedjeljna misa na dvije lokacije? To bi bilo automatsko potpisivanje kapitulacije.
Što se tiče promicanja prave vjere, istina je da svećenici Bratstva sv. Pija X. i svećenici koji služe staru misu u okviru biskupija ili Ecclesia Dei zajednica imaju drugačiji stil i naglaske u svojim propovijedima. Ali ja, hvala Bogu, još nisam prisustvovao heretičnoj propovijedi na tradicionalnoj misi. Mislim, takve propovijedi su bile rijetke i na puno brojnijim novus ordo misama kojima sam nazočio. Preč. Vitković je bio izvrstan propovjednik, gostujući svećenici u Martinčeku su odreda bili vrlo dobri, recimo p. Krolikowski je znao biti vrlo oštar prema negativnostima u crkvi, a propovijedi p. Bueckera su duboko duhovne i istovremno praktične. Preč. Kurečić je nastavio niz vrlo kvalitetnih propovjednika. Tko god je, primjerice, slušao propovijed na Tijelovo čuo je vrlo jasno i bistro rastumačen ne samo katolički nauk o Euharistiji, nego i u čemu su protestantski odmetnici zabludili. Ne mogu se požaliti ni na propovijedi koje sam slušao od FSSPX-ovih svećenika. Oni obično duže propovijedaju i više ističu katastrofičnost stanja u Crkvi nakon 2. vatikanskog koncila, ali to mi se čini potpuno prirodno. Primjerice, još i danas se sjećam kako je p. Vidko Podržaj pričao jednu poticajnu anegdotu iz španjolskog građanskog rata, doslovno se moglo osjetiti koliko proživljeno govori o strašnim progonima katolika.
Uglavnom, da skratim priču, nikome ne namećem svoj stav, uzimam u obzir različite valjane argumente, ali ne treba pretjerivati s pričama o kompromiserstvu i sličnome. Stanje na terenu nije tako jednostavno kako se nekima čini ili kako žele prikazati. Često se radi o nekim osobnim sukobima, problemima, odlukama,... Svakome tko bi se htio uključiti u diskusiju o ovim pitanjima najprije bih savjetovao da većinu energije uloži u promicanje tradicionalne vjere i mise. Možda nije loš ispit savjesti da se svatko od nas povremeno priupita: jesam li svaki puta kad sam mogao išao na staru misu i tražio druge sakramente i sakramentale po starom obredniku, jesam li mogao odvojiti više novaca i vremena za promicanje katoličke tradicije. O dubljim pitanjima kao što je prihvaćanje Božjeg poziva ili otvorenosti životu da i ne pričam.
nedjelja, 5. studenoga 2017.
Sažeti pregled situacije
Poslušajte vrlo dobro izlaganje uravnoteženog i istinoljubivog novinara Edwarda Pentina koje posebno preporučujem klericima i onima koji pišu o zbivanjima u Katoličkoj Crkvi. Pentinova objašnjenja su ujedno optužujuća kritika za sve naše vjerske medije poput Glasa Koncila, IKA-e, HKR-a, Radio Marije, Laudata, bitno.neta itd.
utorak, 26. rujna 2017.
subota, 6. kolovoza 2016.
Papa čita i snima
Nova zamjenica glasnogovornika Svete Stolice i papinsko čitanje dnevnika „La Repubblica“
 |
| Tweet Palome Garcia Ovejero, nove zamjenice vatikanskog glasnogovornika |
(Rim) Od nedjelje [31.7.2016.] je Greg Burke novi vatikanski glasnogovornik. Pater Federico Lombardi SJ koji je bio u toj službi od 11. srpnja 2006., završio je u nedjelju sa zaključnim izvješćem Svjetskog dana mladih u Krakovu svoj posljednji radni dan. A tko je pak Paloma Garcia Ovejero, nova zamjenica vatikanskoga glasnogovornika?
utorak, 2. veljače 2016.
Antifona procesije na Svijećnicu
Adórna thálamum tuum, Sion, et súscipe Regem Christum: ampléctere Maríam, quae est caeléstis porta: ipsa enim portat Regem glóriae novi lúminis: subsístit Virgo, addúcens mánibus Fílium ante lucíferum génitum: quem accípiens Símeon in ulnas suas, praedicávit pópulis, Dóminum eum esse vitae et mortis, et Salvatórem mundi.
Nakiti ložnicu svoju, Sione, i primi Kralja Krista. Zagrli Mariju koja je dver nebeska, jer ona nosi slavnoga Kralja nove svjetlosti. Čeka Djevica noseći na rukama Sina prije Danice. Njega primi Šimun u naručje svoje i objavi narodima da je on Gospodar života i smrti i Spasitelj svijeta.
utorak, 5. siječnja 2016.
Blagoslov vode na Bogojavljenje kod grkokatolika
utorak, 23. lipnja 2015.
subota, 20. lipnja 2015.
srijeda, 18. lipnja 2014.
Vidljivi tragovi
Evo jednog zanimljivog intervjua s gostom kojega će mnogi čitatelji ovoga bloga prepoznati. Preporučujem čitav intervju, a dio razgovora o tradicionalnoj misi počinje tek pri kraju oko 41. minute.
[naknadno izmijenjeno jer stari link više nije radio: novi link]
subota, 12. travnja 2014.
ponedjeljak, 24. veljače 2014.
petak, 22. studenoga 2013.
E, jada
Možda ste već vidjeli degutantnu reklamu telefonskog operatera Tele2 u kojoj crna ovca pjeva u crkvi, a pri kraju se pojavi čestitka "I sretan Božić i nova godina." Ako niste, pogledajte je ovdje ili ovdje. Nije neobično da su se mnogi ljudi našli uvrijeđeni reklamom o čemu se možete sami osvjedočiti na Tele2 Facebook stranici ili pak u ovom članku s dnevno.hr. Crni ovan podsjeća na crnog jarca i kad još pjeva, kako ljudi kažu, "s oltara", javile su se sotonističke konotacije.
S obzirom da ni ja ni itko iz moga užeg kruga ne koristimo ovu mobilnu mrežu, mene je zapravo zaintrigirala fraza "s oltara" koju sam pročitao u komentarima. Jer, ako imalo bolje pogledate, vidjet ćete da središnju poziciju u videu zauzima poprilično neugledan ambon. Vrlo nelogično. Sklopljeno s izgledom crkve, ljudi i produkcijskom kvalitetom, zaključio sam da je ovo vjerojatno samo hrvatska verzija reklame.
I nisam se prevario. Original prikazuje, po mom sudu, još odvratniju scenu "krštenja" janjeta, dakle očito izrugivanje sa sakramentom. Ambon je u hrvatskoj verziji zamijenio krstionicu, a izgubila se "poanta", tj. težište radnje se potpuno prebacilo na, da se priprosto izrazim, sotonu koji pjeva u svetištu. Navodno je izvorna reklama emitirana isti dan 2012. g. kada je krštena švedska princeza Estelle. Jako profinjeno, nema što. Moram priznati da ne pratim reklame, a posebno ne s tim antipatičnim ovnom Gregorom/Frankom, ali možda se pitate kako je crna ovca dobila bijelo janje. Jake snage marketinga odgovorile su i na to pitanje. Kao i svakom drugom pametnom zapadnjaku, dovoljno mu je otići u Kinu, Indiju ili gdjegod i naručiti bebu po mjeri. Usput naiđoh na još jedno Tele2 izrugivanje, ovaj puta sa sakramentom ispovijedi. I primjetite da, kao i u reklami s krštenjem, scenarist vrlo dobro zna što su bitna obilježja sakramenata, pa gotovo sigurno i cilja na to da se s njima sprda.
Ništa novo i neviđeno, zapravo me više iznenadilo što su u hrvatskoj reklami na kraju čestitali "sretan Božić", a ne "sretne blagdane". Pretpostavljam da su htjeli biti potpuno sigurni da gledatelji znaju kome je namijenjen njihov žalac. A opet, možda je i to bila zabuna jer tko bi u studenom 2013. čestitao (na ne baš jasnom hrvatskom) novu 2013. godinu.
Za kraj, da se malo poigram s Tele2 sloganom, ne znam jesu li rođeni da budu jeftini (born to be cheap), ali sigurno su spremni obezvrijediti (cheapen) ono što drugima puno znači.
S obzirom da ni ja ni itko iz moga užeg kruga ne koristimo ovu mobilnu mrežu, mene je zapravo zaintrigirala fraza "s oltara" koju sam pročitao u komentarima. Jer, ako imalo bolje pogledate, vidjet ćete da središnju poziciju u videu zauzima poprilično neugledan ambon. Vrlo nelogično. Sklopljeno s izgledom crkve, ljudi i produkcijskom kvalitetom, zaključio sam da je ovo vjerojatno samo hrvatska verzija reklame.
I nisam se prevario. Original prikazuje, po mom sudu, još odvratniju scenu "krštenja" janjeta, dakle očito izrugivanje sa sakramentom. Ambon je u hrvatskoj verziji zamijenio krstionicu, a izgubila se "poanta", tj. težište radnje se potpuno prebacilo na, da se priprosto izrazim, sotonu koji pjeva u svetištu. Navodno je izvorna reklama emitirana isti dan 2012. g. kada je krštena švedska princeza Estelle. Jako profinjeno, nema što. Moram priznati da ne pratim reklame, a posebno ne s tim antipatičnim ovnom Gregorom/Frankom, ali možda se pitate kako je crna ovca dobila bijelo janje. Jake snage marketinga odgovorile su i na to pitanje. Kao i svakom drugom pametnom zapadnjaku, dovoljno mu je otići u Kinu, Indiju ili gdjegod i naručiti bebu po mjeri. Usput naiđoh na još jedno Tele2 izrugivanje, ovaj puta sa sakramentom ispovijedi. I primjetite da, kao i u reklami s krštenjem, scenarist vrlo dobro zna što su bitna obilježja sakramenata, pa gotovo sigurno i cilja na to da se s njima sprda.
Ništa novo i neviđeno, zapravo me više iznenadilo što su u hrvatskoj reklami na kraju čestitali "sretan Božić", a ne "sretne blagdane". Pretpostavljam da su htjeli biti potpuno sigurni da gledatelji znaju kome je namijenjen njihov žalac. A opet, možda je i to bila zabuna jer tko bi u studenom 2013. čestitao (na ne baš jasnom hrvatskom) novu 2013. godinu.
Za kraj, da se malo poigram s Tele2 sloganom, ne znam jesu li rođeni da budu jeftini (born to be cheap), ali sigurno su spremni obezvrijediti (cheapen) ono što drugima puno znači.
srijeda, 10. srpnja 2013.
Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450
Uvod i objašnjenja u prethodnom članku.
Hvala Ivanu koji mi je posudio ovu snimku (nakon uvoda počinje negdje oko 3'45'').
Hvala Ivanu koji mi je posudio ovu snimku (nakon uvoda počinje negdje oko 3'45'').
subota, 15. lipnja 2013.
četvrtak, 1. studenoga 2012.
Srednjovjekovna misa u crkvi u Endreu 1450.
Ivan je priredio tekst koji će sam predstaviti, a ja vam samo skrećem pozornost na (nažalost, vrlo kratke) isječke iz opisanog filma koje možete pogledati na ovoj stranici. Sutra idem u Rim na hodočašće i molim vas da budete pristojni u komentarima koje ću radi ovog članka ostaviti otvorene.
Dragi čitatelji,
u Švedskoj je 1989. godine na otoku Gotlandu u malome mjestu koje se zove Endre bila snimljena jedna srednjovjekovna misa. Ne samo što je to bila stara latinska misa nego su je upravo slavili onako kako je vjerojatno bila slavljena s lokalnim običajima prije 550 godina. Nije se radilo ni o kakvoj glumi, nego je onaj koji na snimci slavi misu pravi katolički svećenik, pater Anders Piltz i on zaista služi katoličku misu. Pjevač, ministrant a i ostali puk su svi obučeni u autentične nošnje kakve su se nosile u to vrijeme.
Ova je misa služena jer je glavni grad otoka Gotlanda slavio 700 godišnji jubilej. Kako je sveta misa, naravno, bila dio svakodnevnog života jednog prosječnog Šveđanina, rodila se ideja da se organizira jedna autentična misa kako je mogla izgledati u srednjem vijeku na tom otoku. Tražili su za to posebnu dozvolu iz Rima koju su i dobili.
Uz to je 1993. godine izdana knjiga "Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450" (Srednjovjekovna misa u crkvi u Endreu 1450.) koju su napisali katolički svećenik vlč. Sven-Erik Pernler, pater Anders Piltz, Sven Helander i Bengt Stolt. Preveo sam vam uvod iz te knjige gdje vlč. Pernler opisuje taj projekt.
Usput bih volio spomenuti da je svećenik koji celebrira misu, pater Piltz, jedan od naših svećenika koji redovito služe staru misu. On je također napisao švedski prijevod knjige Homo Conditus kojoj je autor Magister Mattias [o kojem nam je Ivan već pisao, op. TB].
Uzeo sam si također vremena prevesti dio iz "Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450" gdje vlč. Pernler raspravlja o pitanju jesu li ljudi razumjeli latinsku misu u stara vremena, pa pročitajte što on o tome misli.
Ako vam se sviđa ovo što donosim iz te knjige, slobodno to recite u komentarima pa ću se potruditi da još toga stavimo na blog jer ovo je zbilja po mome mišljenju izvrsna knjiga o fantastičnom projektu gdje vrlo detaljno i poučno pišu o misi i običajima iz prošlih vremena.
“Nije da razumijem što pjevaju ili čine, ali osjećala sam se ugodno u duši.” Ovo je rekla jedna srednjovječna dama koja je slučajno ušla u crkvu u Endreu u Gotlandu tijekom filmskog snimanja u jesen 1989. Ondje se odvijala misa, kako je mogla biti slavljena u istoj crkvi 550 godina ranije. Latinske riječi i gregorijanski tonovi nisu izgubili svoju sposobnost da privlače. I suvremena slučajna posjetiteljica “osjećala se ugodno u duši”.
“Konačno se može vidjeti kako je ova crkva trebala izgledati”, uskliknuo je jedan stari župljanin nakon što su uklonjene propovjedaonica i klupe iz kasnijih stoljeća, pod široki trijumfalni luk postavljena je korska pregrada, marijanski oltar je “obnovljen” kao i spremišta uz pokrajnje oltare. Doista, bilo je ekonomskih problema kao i problema s nadležnim službama za starine pa crkvu nije bilo moguće “stvarno” obnoviti, ali utisak je bio jednodušan: izvorni sklad i ravnoteža vratili su se na nekoliko dana. Film koji je snimljen nastao je u suradnji Länsmuseet Gotlands Fornsal, Riksantikvarieämbetet i Utbildningsradion (UR Media). Nakana je bila stvoriti sa znanstvene točke gledišta dobro potkrijepljen dokumentarni film o srednjovjekovnoj misi kako je slavljena u Gotlandu. Kako bi se ova želja ostvarila trebalo je izvršiti istraživanja kao i raspolagati s nekoliko ljudi sposobnih da takvu misu održe. Drugi je dio ovog zahtjeva bio najlakši. Dokumentarac ove vrste nikako nije mogao biti realiziran s glumcima. Anders Piltz, katolički svećenik, a ujedno i sveučilišni profesor latinskog jezika bio je očiti izbor. I Mattias Östborn, kantor katoličke župe Tijela Kristova u Gotlandu koji je duboko angažiran u tradiciji gregorijanskog pjevanja bio je jasan odabir. Za ministranta je izabran Mattias Piltz koji je imao iskustvo posluživanja na katoličkim misama i učio se za svećenika. Nešto je teže bilo organizirati “srednjevjekovni kler”. Bilo je i mnogo volontera koji su željeli biti statisti, ali nije lako djelovati kao katolički župljanin s protestantskim mentalitetom i duhovnošću, posebice ako treba biti srednjevjekovni katolik! No ni mnogim katoličkim volonterima nije bilo lako, mnogo je toga bilo drugačije prije 500 godina…
No uistinu ogroman problem bilo je znanstveno istraživanje koje je trebalo obaviti kako bi se snimanje moglo ostvariti. Ja sam preuzeo brigu za organiziranje istraživanja uz uvjet da mi tri veoma umješne osobe također budu od pomoći: docent Sven Helander, specijalist za liturgiju iz Linköpinga (koju su slavili i ljudi u Gotlandu), Bengt Stolt, poznavalac crkvenih tema i njihove primjene te Anders Piltz. Na sebe sam preuzeo odgovornost za laike tijekom mise. Još jedan uvjet bio je da smo morali biti negdje u sredini petnaestog stoljeća. Bilo što drugo bilo bi previše nesmotreno i nesigurno.
Uskoro smo došli do nekoliko zanimljivih otkrića. Primjerice, veliki i priznati autori liturgijskih leksikona i drugih standardnih djela rijetko su uopće pomišljali o tome kako je srednjovjekovna misa slavljena u jednoj seoskoj župi s ograničenim resursima. Iznenada smo primjećivali koliko je toga o čemu nam literatura ništa ne govori.
Teškoća nije bila ustanoviti strukturu mise, nego pronaći tragove običaja. Nije nam olakšala stvaranje ove rekonstrukcije ni spoznaja koliko toga što je jednom bilo očito nikad nije zapisano. Tek slaveći iznova misu koju nitko od nas nije vidio, počeli smo razumijevati ili osjećati kako su se se neki trenutci ili zbivanja “morali” ili “trebali” odvijati, kako je misa mogla biti slavljena “jedne obične nedjelje u jednoj običnoj župi”. I prostorni detalji su se razjasnili kada su zadobili svoju ispravnu funkcionalnu i teološku povezanost.
Sva su naša čula započela surađivati s našim starim i novim znanjima kako je misa iz petnaestog stoljeća počela rasti: kantorova pjesma miješala se sa srednje glasnom molitvom svećenika, baklja koja je osvjetljivala uzdignutu hostiju, korska pregrada koja uopće nije stvarala udaljenost koju smo prije pretpostavljali, ploče za vatru iz kojih se širila ugodna toplina bez dima, fenjeri koji su oživljavali slike, tamjan koji je gradio petlje – ne oblake! – oko raspetog Isusa. Gotovo sve se uklapalo. Ali ipak je ostalo – i možda će uvijek ostati – nesigurnosti, posebice o ponašanju župljana u pojedinim trenutcima. Službene su knjige napisane kako bi propisale ponašanje onih koji su u koru, a ne za župljane u crkvi.
Osim samih liturgijskih rukopisa provjerili smo u istraživanju i mnoštvo izlaganja o misi, propovijedi, katehetskih pouka i – ne manje važno! – stotine i stotine slika . Srednjovjekovne slike su u bitnim dijelovima popunile rupe i nesigurnosti u pisanim djelima. No u isto vrijeme, te su slike bile jedan od najtežih materijala za obradu. Premda su iz pravog razdoblja, mnoge od njih stvorene su u ne-nordijskim zemljama i pokazuju okruženja koja nisu seoska župna crkva.
Nije pretjerano reći da smo u nekom smislu stekli više novih saznanja kroz ovaj jedinstveni projekt nego proučavanjem mnoštva referentnih knjiga i standardnih teoloških djela.
Jesu li ljudi u srednjem vijeku razumjeli misu?
Činjenica da ljudi nisu govorili latinski dakako nije istoznačna s time da nisu razumjeli svrhu ili događanja na misi. Ne smijemo zaboraviti da su u ovoj misi oni sudjelovali i bili o njoj podučavani od kad su bili djeca. Djeca su prijemljiva i reagiraju na zbivanja u svojoj okolini. Zasigurno su naučili određene dijelove koji se ponavljaju napamet čak i na latinskom. To je vjerojatno jedan od povoda pitanju koje se nerijetko postavljalo u 14-om i 15-om stoljeću: je li bolje moliti Očenaš na latinskom ili na materinjem jeziku. Rune i zapisi na zidovima crkava također ukazuju kako su ljudi bilježili latinske fraze i izraze koji su se ponavljali.
I primjetite: još i danas u svijetu imaju milijuni ljudi koji ne govore latinski, ali ipak vrlo dobro razumiju i aktivno sudjeluju u latinskoj misi. Također zamjetite koliko je mnogo blagdana slavljeno u to vrijeme! Krajem srednjeg vijeka bilo je u Švedskoj 80 blagdana kada se nije smjelo raditi. Usto dolazi i 30 poluradnih blagdana kada se smjelo raditi nakon što je služena misa.
Od ljudi u župi očekivalo se da mnogo toga čine u srednjovjekovnoj misi, premda je bilo relativno malo trenutaka kada su svi činili isto. No je li realistično vjerovati da je narod u latinskoj misi znao kada treba što činiti? Da, zašto ne? Tako je bilo u katoličkim župama u kasnijim vremenima, čak i u mjestima gdje su ljudi bili neuki i nepismeni. Važno je zapaziti da su im postojanost u tome osiguravali različiti znakovi. Zvona crkvenih zvona, zvonjenje oltarnog zvonca, podizanje hostije i kaleža, glasnije svećenikove riječi, postupci kantora ili ministranta itd. – sve je djelovalo jezikom znakova. Taj je jezik poticao na klečanje, molitvu, motrenje i štovanje, križanje i drugo.
Istodobno je bitno primjetiti da se nije puštalo da izvanjski događaji postanu samo isprazna vanjština. Knjiga s podukama “Sielinna Thrøst” [Utjeha duše, stara švedska srednjovjekovna knjiga o liturgiji] uvijek je smjerala objasniti zašto nešto činimo u crkvi. Jedna knjiga pod nazivom “Speculum Missae” [?] pokušava objasniti značenja različitih trenutaka u liturgiji povezujući ih s različitim događajima iz Biblije, posebice Novog zavjeta. Svećenikova je dužnost bila da ovo znanje održi živim, primjerice kroz propovijedanje.
***
Dragi čitatelji,
u Švedskoj je 1989. godine na otoku Gotlandu u malome mjestu koje se zove Endre bila snimljena jedna srednjovjekovna misa. Ne samo što je to bila stara latinska misa nego su je upravo slavili onako kako je vjerojatno bila slavljena s lokalnim običajima prije 550 godina. Nije se radilo ni o kakvoj glumi, nego je onaj koji na snimci slavi misu pravi katolički svećenik, pater Anders Piltz i on zaista služi katoličku misu. Pjevač, ministrant a i ostali puk su svi obučeni u autentične nošnje kakve su se nosile u to vrijeme.
Ova je misa služena jer je glavni grad otoka Gotlanda slavio 700 godišnji jubilej. Kako je sveta misa, naravno, bila dio svakodnevnog života jednog prosječnog Šveđanina, rodila se ideja da se organizira jedna autentična misa kako je mogla izgledati u srednjem vijeku na tom otoku. Tražili su za to posebnu dozvolu iz Rima koju su i dobili.
Uz to je 1993. godine izdana knjiga "Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450" (Srednjovjekovna misa u crkvi u Endreu 1450.) koju su napisali katolički svećenik vlč. Sven-Erik Pernler, pater Anders Piltz, Sven Helander i Bengt Stolt. Preveo sam vam uvod iz te knjige gdje vlč. Pernler opisuje taj projekt.
Usput bih volio spomenuti da je svećenik koji celebrira misu, pater Piltz, jedan od naših svećenika koji redovito služe staru misu. On je također napisao švedski prijevod knjige Homo Conditus kojoj je autor Magister Mattias [o kojem nam je Ivan već pisao, op. TB].
Uzeo sam si također vremena prevesti dio iz "Medeltidsmässa i Endre kyrka 1450" gdje vlč. Pernler raspravlja o pitanju jesu li ljudi razumjeli latinsku misu u stara vremena, pa pročitajte što on o tome misli.
Ako vam se sviđa ovo što donosim iz te knjige, slobodno to recite u komentarima pa ću se potruditi da još toga stavimo na blog jer ovo je zbilja po mome mišljenju izvrsna knjiga o fantastičnom projektu gdje vrlo detaljno i poučno pišu o misi i običajima iz prošlih vremena.
“Nije da razumijem što pjevaju ili čine, ali osjećala sam se ugodno u duši.” Ovo je rekla jedna srednjovječna dama koja je slučajno ušla u crkvu u Endreu u Gotlandu tijekom filmskog snimanja u jesen 1989. Ondje se odvijala misa, kako je mogla biti slavljena u istoj crkvi 550 godina ranije. Latinske riječi i gregorijanski tonovi nisu izgubili svoju sposobnost da privlače. I suvremena slučajna posjetiteljica “osjećala se ugodno u duši”.
“Konačno se može vidjeti kako je ova crkva trebala izgledati”, uskliknuo je jedan stari župljanin nakon što su uklonjene propovjedaonica i klupe iz kasnijih stoljeća, pod široki trijumfalni luk postavljena je korska pregrada, marijanski oltar je “obnovljen” kao i spremišta uz pokrajnje oltare. Doista, bilo je ekonomskih problema kao i problema s nadležnim službama za starine pa crkvu nije bilo moguće “stvarno” obnoviti, ali utisak je bio jednodušan: izvorni sklad i ravnoteža vratili su se na nekoliko dana. Film koji je snimljen nastao je u suradnji Länsmuseet Gotlands Fornsal, Riksantikvarieämbetet i Utbildningsradion (UR Media). Nakana je bila stvoriti sa znanstvene točke gledišta dobro potkrijepljen dokumentarni film o srednjovjekovnoj misi kako je slavljena u Gotlandu. Kako bi se ova želja ostvarila trebalo je izvršiti istraživanja kao i raspolagati s nekoliko ljudi sposobnih da takvu misu održe. Drugi je dio ovog zahtjeva bio najlakši. Dokumentarac ove vrste nikako nije mogao biti realiziran s glumcima. Anders Piltz, katolički svećenik, a ujedno i sveučilišni profesor latinskog jezika bio je očiti izbor. I Mattias Östborn, kantor katoličke župe Tijela Kristova u Gotlandu koji je duboko angažiran u tradiciji gregorijanskog pjevanja bio je jasan odabir. Za ministranta je izabran Mattias Piltz koji je imao iskustvo posluživanja na katoličkim misama i učio se za svećenika. Nešto je teže bilo organizirati “srednjevjekovni kler”. Bilo je i mnogo volontera koji su željeli biti statisti, ali nije lako djelovati kao katolički župljanin s protestantskim mentalitetom i duhovnošću, posebice ako treba biti srednjevjekovni katolik! No ni mnogim katoličkim volonterima nije bilo lako, mnogo je toga bilo drugačije prije 500 godina…
No uistinu ogroman problem bilo je znanstveno istraživanje koje je trebalo obaviti kako bi se snimanje moglo ostvariti. Ja sam preuzeo brigu za organiziranje istraživanja uz uvjet da mi tri veoma umješne osobe također budu od pomoći: docent Sven Helander, specijalist za liturgiju iz Linköpinga (koju su slavili i ljudi u Gotlandu), Bengt Stolt, poznavalac crkvenih tema i njihove primjene te Anders Piltz. Na sebe sam preuzeo odgovornost za laike tijekom mise. Još jedan uvjet bio je da smo morali biti negdje u sredini petnaestog stoljeća. Bilo što drugo bilo bi previše nesmotreno i nesigurno.
Uskoro smo došli do nekoliko zanimljivih otkrića. Primjerice, veliki i priznati autori liturgijskih leksikona i drugih standardnih djela rijetko su uopće pomišljali o tome kako je srednjovjekovna misa slavljena u jednoj seoskoj župi s ograničenim resursima. Iznenada smo primjećivali koliko je toga o čemu nam literatura ništa ne govori.
Teškoća nije bila ustanoviti strukturu mise, nego pronaći tragove običaja. Nije nam olakšala stvaranje ove rekonstrukcije ni spoznaja koliko toga što je jednom bilo očito nikad nije zapisano. Tek slaveći iznova misu koju nitko od nas nije vidio, počeli smo razumijevati ili osjećati kako su se se neki trenutci ili zbivanja “morali” ili “trebali” odvijati, kako je misa mogla biti slavljena “jedne obične nedjelje u jednoj običnoj župi”. I prostorni detalji su se razjasnili kada su zadobili svoju ispravnu funkcionalnu i teološku povezanost.
Sva su naša čula započela surađivati s našim starim i novim znanjima kako je misa iz petnaestog stoljeća počela rasti: kantorova pjesma miješala se sa srednje glasnom molitvom svećenika, baklja koja je osvjetljivala uzdignutu hostiju, korska pregrada koja uopće nije stvarala udaljenost koju smo prije pretpostavljali, ploče za vatru iz kojih se širila ugodna toplina bez dima, fenjeri koji su oživljavali slike, tamjan koji je gradio petlje – ne oblake! – oko raspetog Isusa. Gotovo sve se uklapalo. Ali ipak je ostalo – i možda će uvijek ostati – nesigurnosti, posebice o ponašanju župljana u pojedinim trenutcima. Službene su knjige napisane kako bi propisale ponašanje onih koji su u koru, a ne za župljane u crkvi.
Osim samih liturgijskih rukopisa provjerili smo u istraživanju i mnoštvo izlaganja o misi, propovijedi, katehetskih pouka i – ne manje važno! – stotine i stotine slika . Srednjovjekovne slike su u bitnim dijelovima popunile rupe i nesigurnosti u pisanim djelima. No u isto vrijeme, te su slike bile jedan od najtežih materijala za obradu. Premda su iz pravog razdoblja, mnoge od njih stvorene su u ne-nordijskim zemljama i pokazuju okruženja koja nisu seoska župna crkva.
Nije pretjerano reći da smo u nekom smislu stekli više novih saznanja kroz ovaj jedinstveni projekt nego proučavanjem mnoštva referentnih knjiga i standardnih teoloških djela.
Jesu li ljudi u srednjem vijeku razumjeli misu?
Činjenica da ljudi nisu govorili latinski dakako nije istoznačna s time da nisu razumjeli svrhu ili događanja na misi. Ne smijemo zaboraviti da su u ovoj misi oni sudjelovali i bili o njoj podučavani od kad su bili djeca. Djeca su prijemljiva i reagiraju na zbivanja u svojoj okolini. Zasigurno su naučili određene dijelove koji se ponavljaju napamet čak i na latinskom. To je vjerojatno jedan od povoda pitanju koje se nerijetko postavljalo u 14-om i 15-om stoljeću: je li bolje moliti Očenaš na latinskom ili na materinjem jeziku. Rune i zapisi na zidovima crkava također ukazuju kako su ljudi bilježili latinske fraze i izraze koji su se ponavljali.
I primjetite: još i danas u svijetu imaju milijuni ljudi koji ne govore latinski, ali ipak vrlo dobro razumiju i aktivno sudjeluju u latinskoj misi. Također zamjetite koliko je mnogo blagdana slavljeno u to vrijeme! Krajem srednjeg vijeka bilo je u Švedskoj 80 blagdana kada se nije smjelo raditi. Usto dolazi i 30 poluradnih blagdana kada se smjelo raditi nakon što je služena misa.
Od ljudi u župi očekivalo se da mnogo toga čine u srednjovjekovnoj misi, premda je bilo relativno malo trenutaka kada su svi činili isto. No je li realistično vjerovati da je narod u latinskoj misi znao kada treba što činiti? Da, zašto ne? Tako je bilo u katoličkim župama u kasnijim vremenima, čak i u mjestima gdje su ljudi bili neuki i nepismeni. Važno je zapaziti da su im postojanost u tome osiguravali različiti znakovi. Zvona crkvenih zvona, zvonjenje oltarnog zvonca, podizanje hostije i kaleža, glasnije svećenikove riječi, postupci kantora ili ministranta itd. – sve je djelovalo jezikom znakova. Taj je jezik poticao na klečanje, molitvu, motrenje i štovanje, križanje i drugo.
Istodobno je bitno primjetiti da se nije puštalo da izvanjski događaji postanu samo isprazna vanjština. Knjiga s podukama “Sielinna Thrøst” [Utjeha duše, stara švedska srednjovjekovna knjiga o liturgiji] uvijek je smjerala objasniti zašto nešto činimo u crkvi. Jedna knjiga pod nazivom “Speculum Missae” [?] pokušava objasniti značenja različitih trenutaka u liturgiji povezujući ih s različitim događajima iz Biblije, posebice Novog zavjeta. Svećenikova je dužnost bila da ovo znanje održi živim, primjerice kroz propovijedanje.
nedjelja, 25. prosinca 2011.
Sretan Božić!
Svim našim čitateljima i svim ljudima dobre volje želimo za ovaj Božić istinski mir.
Predlažem da uz eventualnu čestitku stavite i neku glazbenu želju. Ja ću započeti s ovom (nisu neke slike, ali ima tekst uz koji možete pjevati).
petak, 16. prosinca 2011.
Sažetak - Mosebach u Zagrebu
Kao što smo i najavili, Zagreb je posjetio njemački književnik Martin Mosebach. Posjet gospodina Mosebacha bio je privatne prirode, ali smo njegovom ljubaznošću višestruko profitirali. Najprije se pojavio na tradicionalnoj misi u nedjelju 4. prosinca u crkvi sv. Martina, pa smo nakon mise i nakon što je crkva vraćena u uobičajeno stanje svi zainteresirani sjeli na piće. Neću vam prepričavati što se pričalo, ali bilo je vrlo zanimljivo. Kako i ne bi bilo kad u Hrvatskoj katoličkih laičkih intelektualaca toga ranga (skoro pa i) nemamo, a pogotovo ne s takvim stavovima. Martin Mosebach je vrlo pristupačna i srdačna osoba i govori vrlo razborito s argumentima i uvjerenjem.
U ponedjeljak je održao predavanje na tribini Kulturnog informativnog centra. Uvodnu riječ je održao dr. Franjo Zenko koji mi je ustupio svoj tekst pročitan na Trećem programu Hrvatskog radija 2. studenog ove godine u terminu emisije Ogledi i rasprave. Svoj uvod bazirao je (koliko sam ja pratio) na tom tekstu koji donosim u nastavku. Jedan čitatelj našeg bloga snimio je čitavo predavanja nakon toga, dakle sam govor Martina Mosebacha i kratku raspravu na kraju. Tekst govora možete naći ovdje, a snimku ovdje.
U utorak je Mosebach gostovao na Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji Kulturogram urednika i voditelja Borisa Becka. Kulturogram je emitiran jučer, a ja sam načinio svoju snimku (i dodao nekoliko fotografija da ne zurite u crni ekran) koja se nalazi ovdje. Emisiju možete do idućeg četvrtka skinuti i s online arhive HKR-a.
Puno hvala g. Mosebachu i g. Sladeku koji ga je pratio, prevodio i sve organizirao.
HRVATSKI RADIO - TREĆI PROGRAM
Franjo Zenko
Reforma koncilskog katoličkog obreda pape Pavla VI. i njezino osporavanje
U ponedjeljak je održao predavanje na tribini Kulturnog informativnog centra. Uvodnu riječ je održao dr. Franjo Zenko koji mi je ustupio svoj tekst pročitan na Trećem programu Hrvatskog radija 2. studenog ove godine u terminu emisije Ogledi i rasprave. Svoj uvod bazirao je (koliko sam ja pratio) na tom tekstu koji donosim u nastavku. Jedan čitatelj našeg bloga snimio je čitavo predavanja nakon toga, dakle sam govor Martina Mosebacha i kratku raspravu na kraju. Tekst govora možete naći ovdje, a snimku ovdje.
U utorak je Mosebach gostovao na Hrvatskom katoličkom radiju u emisiji Kulturogram urednika i voditelja Borisa Becka. Kulturogram je emitiran jučer, a ja sam načinio svoju snimku (i dodao nekoliko fotografija da ne zurite u crni ekran) koja se nalazi ovdje. Emisiju možete do idućeg četvrtka skinuti i s online arhive HKR-a.
Puno hvala g. Mosebachu i g. Sladeku koji ga je pratio, prevodio i sve organizirao.
***
HRVATSKI RADIO - TREĆI PROGRAM
Franjo Zenko
Reforma koncilskog katoličkog obreda pape Pavla VI. i njezino osporavanje
subota, 12. ožujka 2011.
U nastavku pogledajte
Evo jedne obavijesti vezane uz emisiju Nedjeljom u dva koju možete pogledati sutra u nedjelju 13. ožujka s početkom u 14 sati na prvom programu Hrvatske televizije:
Trenutno je u tijeku i molitvena akcija kako bi gostovanje don Damira prošlo što bolje, evo o čemu se radi, pa se možete priključiti ako želite.
Priznajem da sam se malo zabrinuo da li staviti sljedeću video snimku na blog ili ne kad sam potražio tko je taj svećenik koji iznosi svoja razmišljanja. No, odlučio sam ne biti taoc zlonamjernih ljudi koji možda čitaju ovaj blog i iz toga izvlače zaključke koji im odgovaraju. Pogledajte prvo video snimku i sami zaključite je li to što govornik iznosi istinito i razumno. Onda možete pročitati i pozadinu ovog po meni žalosnog slučaja (1, 2).
Ne zaboravite se pomoliti za ljude koji su nastradali u potresu u Japanu. Možete ih preporučiti i mučenicima kojih je ta zemlja imala u izobilju.
Gost emisije Nedjeljom u dva je don Damir Stojić. Salezijanski svećenik koji je ovoga tjedna prosvjedovao u Zagrebu zbog kršćanofobije objasnit će zašto misli da su prava kršćana u Hrvatskoj povrijeđena, a osim toga govorit će o svojem iskustvu rada s mladima, seksualnosti, položaju crkve u društvu.O don Damiru sam nešto više napisao kada ga je prije nekoliko mjeseci napao Križ Života. Apostolat don Damira među studentima grada Zagreba izuzetno je dobro prihvaćen, a internetska stranica Studentski Pastoral (SPAS) je zaživjela i redovito se obnavlja primjerice odgovorima kapelana ili aktualnim razmišljanjima poput korizmene on-line "duhovne obnove".
Trenutno je u tijeku i molitvena akcija kako bi gostovanje don Damira prošlo što bolje, evo o čemu se radi, pa se možete priključiti ako želite.
***
Priznajem da sam se malo zabrinuo da li staviti sljedeću video snimku na blog ili ne kad sam potražio tko je taj svećenik koji iznosi svoja razmišljanja. No, odlučio sam ne biti taoc zlonamjernih ljudi koji možda čitaju ovaj blog i iz toga izvlače zaključke koji im odgovaraju. Pogledajte prvo video snimku i sami zaključite je li to što govornik iznosi istinito i razumno. Onda možete pročitati i pozadinu ovog po meni žalosnog slučaja (1, 2).
***
Ne zaboravite se pomoliti za ljude koji su nastradali u potresu u Japanu. Možete ih preporučiti i mučenicima kojih je ta zemlja imala u izobilju.
utorak, 9. studenoga 2010.
U potrazi za svetim i Put do čuda
Korisnik/korisnica pod imenom HolyTV7 stavio/stavila je na youtube dokumentarce nedavno prikazane na HTV-u: U potrazi za svetim (serijal od sedam epizoda) i Put do čuda.
U tekstu koji slijedi dodani su linkovi na epizode koje su trenutno dostupne (evo i sve skupa). Vjerujem da će s vremenom biti dodane i preostale epizode, pa ću onda obnoviti ovaj post.
Dokumentarna serija U potrazi za svetim bavi se različitim vidicima svetoga u suvremenom svijetu, nastojeći pronaći odgovore na pitanja o tome gdje se tragovi svetoga vide i kako oni utječu na živote ljudi.Nisam gledao U potrazi za svetim, ali s obzirom na tematiku, vjerujem da će zanimati neke od naših čitatelja. Evo i nekoliko riječi o drugom spomenutom dokumentarcu.
Serija se sastoji od sedam epizoda koje su samostalne tematske cjeline, ali istodobno i dijelovi jedinstvene priče koju sve zajedno tvore.
Naslovi epizoda: Sveti nemir, Skriveno lice Boga, Svetost života, Blaženstva, Realisti i sanjari, Suze nevinoga i Bog živih.
Dokumentarni film Put do čuda
Tema filma: što je za nas, ljude koji živimo u doba raznovrsnih znanstvenih i tehnoloških čuda, uistinu čudo? Vjerujemo li da neprotumačiva i znanstveno neobjašnjiva čuda postoje i danas? Katolička crkva upravo takvo čudo traži kako bi nekoga, tko se za života trudio živjeti svetim i kreposnim životom, službeno proglasila blaženikom ili svecem.
Koji su kriteriji da bi se nešto proglasilo čudom i koje uvjete treba zadovoljiti za beatifikaciju i kanonizaciju? Odgovori su samo na jednome mjestu - Kongregaciji za kauze svetih u Vatikanu.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)
