petak, 14. listopada 2016.

Zamrzi na zloću krivovjerstva, odbaci pogubne sljedbe naopakih luterana

Papa Franjo i Lutherov kip u Vatikanu
Oko tisuću luterana jučer je iz njemačke pokrajine Anhalt, koja je odmah pristupila Reformi, došlo u Vatikan gdje ih je primio papa Franjo. U svom obraćanju luteranima Papa je između ostalog rekao:
Dragi prijatelji,
vrlo sam sretan što vas susrećem prigodom vašeg ekumenskog hodočašća koje je započelo u Lutherovoj zemlji, Njemačkoj, a završilo ovdje kod sjedišta rimskog biskupa. Srdačan pozdrav upućujem biskupima koji su vas pratili i zahvaljujem vam na potpori ove divne inicijative. [...]
Apostol Pavao nam govori, da po svom krštenju svi mi činimo jedno Tijelo Kristovo. Različiti udovi su u stvari jedno tijelo. [...]
Krajem ovog mjeseca ću, ako Bog da, ići u Lund u Švedskoj i zajedno sa Svjetskom luteranskom federacijom ćemo se nakon pet stoljeća prisjetiti početka Lutherove reforme te zahvaliti Gospodinu za pedeset godina službenog dijaloga luterana i katolika. [...]
Svjedočanstvo koje svijet od nas očekuje prvenstveno je u tome da učinimo vidljivim Božje milosrđe prema nama kroz služenje siromasima, bolesnima, onima koji su napustili svoje domovine kako bi bi potražili bolju budućnost za sebe i svoje drage. [...]
Dragi mladi, potičem vas da budete svjedoci milosrđa. Dok teolozi nastavljaju dijalog na doktrinarnom polju, nastavite uporno tražiti prilike da susretnete jedni druge, da se bolje upoznate, da zajedno molite i ponudite pomoć jedni drugima te svima koji su u potrebi. [...]

***

Često se kaže da nam pravilo molitve pokazuje što i kako vjerovati. Liturgijski obredi otkrivaju kroz svoje tekstove što je Crkva oduvijek naučavala. Za razumijevanje ispravnog odnosa katolika s pripadnicima drugih vjera i onima koji za sebe kažu da su kršćani može nam poslužiti sljedeći izvadak iz krštenja odraslih prema Rimskom obredniku (izdanje iz 1929. godine).



***

Protestantski su učenjaci iznijeli na javu, kakav je Luter bio i šta je kasnije mislio o djelu, što ga je pokrenuo. Kakve li je razgovore vodio i kakve zdravice držao za stolom. A sam o sebi piše: "Sotona mi ne da ni jedan dan mira, a od noćne borbe s njim budem tako umoran i izmučen, da jedva dišem..." U toj bi se borbi branio ovako: "Samo krepko psuj na papu! Tim se ponosim, i to neka se o meni kaže, kako sam pun grubih riječi i psovaka i kletava na katolike. S ovim ću se gadovima psovati i ganjati do groba."

Protestanti su odvrgli Božje ugodnike katoličke Crkve, sve one pokornike, ispovjedaoce, mučenike, djevice, ništa nisu divne im kreposti, njihova poniznost, ljubav k Bogu i bližnjemu, poslušnost, jakost, strpljivost, ali zato štuju "sveca", Lutera. A sad čujte, kako se taj svetac molio, sam on to pripovijeda: "Ne mogu se moliti, a da ne psujem. Kad treba da reknem: Sveti se ime tvoje, onda moram dodati: Prokleto neka je ime papista (t.j. katolika!) Kad ću da kažem: Dođi kraljevstvo tvoje, onda moram još reći: Prokleto bilo i propalo papinstvo (t.j. katolička Crkva!). Zaista ovako se ja molim svaki dan i bez prekida."

Plodovi su ovakve vjere bili tako strašni, da se sam Luter prepao. Nećudorednost je zavladala kao nikad prije. No Luter je znao i zažmiriti, pa je jednom knezu dopustio imati dvije žene, samo neka knez toga nikom ne kazuje! [U Amoris Laetitia se i ne zahtijeva tajnost, TB]

(M. Vanino, Povijest Crkve katoličke, Zagreb 1930.)

Broj komentara: 16:

  1. Faktalistička pohvala Martinu Lutheru:
    "Neosporno je da u njegovu karakteru ima patoloških crta; ima i stvarne, pomalo rableovske sirovosti koju ne treba preuveličavati; ima kod njega i odvratne žestine ‒ gnusni su neki njegovi pamfleti o papinstvu; ali ako mu pristupimo s te strane, postoji opasnost da zaobiđemo njegovu zbiljsku veličinu. Luther je prije svega religiozni čovjek. On je začetnik religioznog pokreta prvorazredne važnosti. On je utemeljitelj Luteranske crkve. Eto što je važno otkriti s onu stranu njegovih pretjerivanja, pa čak i njegovih zabluda." (Yves Congar, "Život za istinu", KS, 1979., str. 57.)
    M. P.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jedva čekam kip Henrika VIII u Vatikanu. I svečano obilježavanje 500-te obljetnice njegovog prvog razvoda.

      Izbriši
    2. On je utemeljitelj Engleske crkve. Eto što je važno otkriti s onu stranu njegovih pretjerivanja, pa čak i njegovih zabluda.
      M. P.

      Izbriši
    3. Kad Tudora budu stavljali, morat će ga daleko od Luthera instalirati, jer kako se navodi Tudor bijaše veliki protivnik luterove hereze... Dok i sam nije podlegao grijehu kroz svoje neobuzdane strasti potpaljene luciferovom žigicom...
      Onda će uslijediti tko? Aleksandar kojeg su zvali Veliki, pa je stoga vjerojatno vrijedan jednog kipića, po mogućnosti bez odijela... Potom Gingis Khan,...
      No možda najveću šansu ima ipak Dalaj Lama, on je znate jako smiren, pa stoga je valjda i milosrdan...
      JbD

      Izbriši
  2. Papa iznenađenja lomi sve krivovjernike pred sobom. Jednog po jednog ih stavlja u svoj žrvanj milosrđa i dovodi k jednoj svjetskoj religiji a da ovi toga nisu ni svjesni. Sam se Luther dok to gleda okreče u grobu , ovaj paklu. Tko je sljedeči?
    Robelar

    OdgovoriIzbriši
  3. Kad vidim Luterov kip, samo se sjetim žalosne činjenice da mi nemamo niti jedan Šagijev kip, a kamoli spomenik pred kojim bi se mogli malo sabrati i sjetiti se. Ok, imamo fra Dudin pred Franjevačkom gdje ljudi mogu u prolazu barem nakratko zakolutat očima ili reći jednu strelovitu molitvu poput Bože milostiv im budi, ali nedostaje jedno centralno mjesto komemoracije gdje bi svi oni, Šagi, Bajsić, Turčinović, Duda kao i mnogi neznani razbijači oltara bili prikazani onako u kamenu, recimo Bračkom i gdje bi se svake godine okupljali svi preživjeli svećenici, redovnici i časne sestre koji su prošli KBF, Jordanovac ili su bili katehezirani od ovih ... Možda Jasenovac ne bi bio loš izbor, iako bi ovakvi ala Cifrak mogli pomisliti da je Bogdanovićev cvijet neko moderno raspelo kakva su danas u modi, pa bi ispala dosta smiješna situacija kad bi se križali pred njim. 

    S.H.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jesam li loše informiran? Patera Dudu ipak ne bi stvio u isti koš s velikim trojcem Šagi, Bajsić i Turčinović.

      Kikii

      Izbriši
    2. Ma dobro nitko nije kao ova tri jahača ali dobri pater Duda je odmah do. Evo iz pera jednog od naših domaćih duhova Asiza o dobrom pateru Dudi

      http://www.autograf.hr/temeljni-tekst-i-test/

      S.H.

      Izbriši
  4. Vidio sam tu strahotu na facebooku prije nego što ste vi to ovdje objavili. I mogu Vam reći da ste malkice preblago to opisali. Na fb je bio naslov: "Kada će biti beatifikacija?" Jednostavno možemo se samo natjecati tko će smisliti bolji izraz za tu strahotu, ali činjenica je da je to nemoguće opisati.

    Asterix

    OdgovoriIzbriši
  5. Nije baš potpuno u sklopu objavljenog članka, ali po naslovu jeste dovoljno.
    http://laudato.hr/Vijesti/Hrvatska/Narukvice-koje-mogu-svijet-uciniti-boljim.aspx?feed=allNews

    "Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj i ove godine, uoči Svjetskog dana misija, započet će s akcijom ''Snaga riječi koja mijenja svijet" tijekom koje će prodavati misijske narukvice kako bi putem hrvatskih misionara, diljem svijeta pomogla u očuvanju djetinjstva..."

    "Ispraznost nad ispraznošću. Sve je ispraznost"
    No ovi su i to nadmašili. Hipici? Ciganske čerge? Ili uz ljubičastu pa može i LGBT promidžba proći... Naravno sve je uvijek pod krinkom ljubavi, za dobrobit čovjeka, pogotovu djece,... pa tko bi se usudio požaliti?
    A gdje je onaj jedini simbol, bez kojega nema ni života ni spasenja?
    Gdje je sveti KRIŽ?! Pitam vas to nacionalna upravo papinskih misijskih djela u Hrvatskoj?
    Nadajmo se da neće "zaboravljena šesta narukvica sa natpisom "milosrđe" naknadno biti dodana u upravo ljubičastoj boji! Ili rozoj. Da, "djevojčice" će se zacijelo požaliti zbog nedostatka narukvica u njihovim favoritnim bojama...
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  6. Strahote-da, nešto čudno-ne.
    Već sam ovo govorio pa se ponavljam, no važno je shvatiti kolika je strahota sam modernizam. Ove su posljedice morale iz njega proisteći.
    Belgijski filozof Marcel de Cortes rekao je da je modernizam:
    „jedna duhovna degeneracija koja seže dublje od svega što je Crkva u svojoj povijesti iskusila, zloćudna bolest-rak, u kojoj se stanice vrlo brzo umnažaju kako bi uništile što je još zdravo u mističnom Tijelu. To je pokušaj pretvoriti Božje kraljevstvo u kraljevstvo čovjeka, Crkvu koja je posvećena klanjanju Bogu zamijeniti Crkvom koja služi kultu humanosti. To je najstrašnija i najgnjusnija od svih hereza.“
    I nastavlja:
    Čovjek je u korelaciji s drugima i s društvom (obiteljski, politički i vjerski) po kulturi, mišljenju i govoru. Ako modernizam odvaja istinu od stvarnosti, kako onda može postojati jedna jedina, nužna i potrebna istina u području vjere i društvenog života? Nijekanje stvarnosti i istine dovodi u konačnici do čovjeka koji se zatvara kao kamenica i nameće se kao radikalno autonoman subjekt: „Bit ćeš kao Bog“.
    Klanjanje „egu“ na svim razinama, individualno, moralno i društveno, dovodi do brodoloma razuma i vjere.
    Ovo odvajanje pripravlja temelj za provođenje sotonskog projekta: „eritis sicut Deus – bit ćete kao Bog“: polazeći od subjektivizma modernistička se hereza vraća natrag k subjektivizmu, ona raskraljuje Boga i postavlja čovjeka na njegovo mjesto. Modernizam stavlja Crkvu koja je posvećena kultu humanosti na mjesto Crkve koja je posvećena klanjanju Bogu."

    Mene ne bi čudilo da stave i druga Tita i Jovanku...

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
  7. Evala ti, Kiki !!!
    Toplo preporucam i Vladimira Solovjeva, Tri razgovora, za procitati, sa posebnim osvrtom, na ovaj treci razgovor.
    Jednako tako i Memoare jednog antiapostola sb-1025.
    Hvaljen Isus i Marija.

    OdgovoriIzbriši
  8. A evo kako vjerne kršćane biskup Johannes Verhorst s početka 18. stoljeća poučava (članak objavio antemurale na svojoj stranici, pa preporučam kao i svaki njegov članak općenito u cijelosti pročitati):
    "Makabejci su uzor pobune protiv vlasti inovjeraca. Pobune protiv nametnutog poganskog sistema. Odlučne borbe protiv kompromiserstva s lažnim religijama.
    Makabejci su i dokaz da ne može vjera živjeti u suživotu s nevjerom i krivovjerjem. Ne može moral biti u suživotu s nemoralom. Ne može pobožnost živjeti u suživotu sa svetogrđem. Ne može čistoća biti u suživotu s nečistoćom. Tu ne može biti "suživota", "tolerancije", "dijaloga", "uvažavanja".
    Protiv zla treba zaratiti, a ne s njime voditi dijalog.

    I sam naš Spasitelj najavljuje rat svojim neprijateljima: "Obrati se dakle! Inače dolazim ubrzo k tebi da ratujem s njima mačem usta svojih." (Otk 2, 16)

    Prema tome, ne trebaju se vjernici bojati rata s neprijateljima, kako se nisu bojali ni Makabejci."
    JbD

    OdgovoriIzbriši
  9. https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/lefebvreovci-susret-biskupa-fellaya-s-kardinalom-mullerom/

    Pročitajte, ili bolje nemojte čitati ovaj glupi članak. Pogotovo ne ono što pišu ovi zombiji u komentarima koji pravdaju apsolutno sve što Papa učini - a susret s Bratstvom samo zlorabe da bi ponovili one svoje kimilsungovske popjevke o nepogrješivosti Svetog Oca i napali jedinu zajednicu koju smiju otvoreno napadati. Mislim da bi prvi jaki papa koji dođe trebao ekskomunicirati upravo takve "partijske" kadrove i ovo nekatoličko veličanje poglavara zauvijek izbaciti iz Crkve.
    Stječe se jasan dojam da im Krist ne igra ama baš nikakvu ulogu. Ne postoji njegov zakon. Tradiciju se ne smije ni spomenuti - postoji samo hijerarhija koja je cijela bezgrješna...radi što joj padne na pamet.
    Jao, jao...koliko smo nisko pali!

    Kikii

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Meni bas nije jasno cemu taj clanak sluzi, nista ne objasnjava i ne iznosi nikakvu siru sliku, nabacane informacije uz koje se nalaze ovakvi biseri:

      Ovdje je važno istaknuti kako ni FSSPX nije pokazao veliku želju za rješavanjem svog kanonskog statusa. Dapače upravo kad je izgledalo kako su odnosi ušli u fazu zatopljenja, članovi Bratstva, na čelu s biskup Fellayem, su krajem lipnja optužili papu Franju za “poticanje zabluda”. Ipak to nije spriječilo Svetog Oca u njegovim planovima da Bratstvo vrati majci Crkvi.
      Jel to znaci da ovi s bitno.neta tvrde da Sveti Otac ne "potice na zablude"? Ili pak znaju da potice, ali da mu se to ne smije reci jer bi iz osobne povrijedjenosti mogao kapriciozno zaustaviti svoje planove?

      Uglavnom, cini mi se da je taj autor T.K. iz nekog (neokonzervativnog?) razloga zainteresiran za ovo pitanje, pa se povremeno oglasi ovakvim clancima. No, mislim da to sve skupa ne moze skoditi. Jer ovako ubace ljudima ideje koje im mozda ni ne bi pale na pamet (stara misa, ekumenizam, vjerska sloboda, problemi s Papinim izjavama itd.)

      Izbriši
  10. Francisco je u gornjem govoru izrekao herezu kad je luteranima rekao da "svi mi činimo jedno Tijelo Kristovo. Različiti udovi su u stvari jedno tijelo."
    Članovi heretičkih sekti nisu članovi Mističnog Tijela Kristova (tj. Crkve). Katolička Crkva je ujedinjena u ispovijesti vjere, koju heretici odbacuju i iskrivljuju.

    Nedavno je na otvaranju konferencije Rimske biskupije Francisco izrekao i nekoliko krajnje sablažnjivih hula protiv Krista Gospodina, a ujedno i herezu. Ne želim ni dati link na tako odvratne izjave, ali tko hoće može naći nešto o tom na Rorate Caeli. Puni tekst je na stranicama Vatikana na talijanskom, no Socci kaže da nije u potpunosti originalan jer su ublažili neke Franciscove izjave.

    OdgovoriIzbriši

Upute za komentiranje

Kako bi se razlikovali sugovornici, obavezno koristite neko ime ili nadimak koji možete dodati i na kraju komentara. Potpuno anonimni komentari najčešće se brišu.

Nijedan komentar objavljen na ovom blogu ne podrazumijeva ni u kojem stupnju prihvaćanje od autorâ ovog bloga mišljenja koja su u komentaru izražena.